|
ojdana5
|
18.03.2011. 20:51
Poštovani, molim za stručno mišljenje o slijedećem: Imam djevojčicu od 7 godina koja ide u prvi razred. Odličan je učenik, prihvaćena od razrednih kolega, vesele naravi, marljiva i vrlo odgovorna. Odjednom su počeli problemi s mokrenjem, koje nikad nije imala, i to u vidu učestalog mokrenja, svakih 5-10 minuta po par kapi. Napravili smo pretrage urina i nalaz je sasvim u redu, no mene zabrinjava to što kad je kod kuće taj problem nije toliko izražen, npr. cijelo popodne pomokri se svega 2-3 puta, što mislim da je normalno. Pedijatricu sam pitala da možda napravimo urinokulturu što je ona odbila obzirom da dijete nema nikakvih simptoma, nema boli, peckanja, svrbeža ni slično. Što da radim, da pustim da prođe samo od sebe ili možda nešto drugo.
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
24.03.2011. 12:36
Poštovana,
drago nam je da ste se nama uputili svojim upitom i svakako je pohvalno što ste zatražili stručno mišljenje. No, moram priznati da iz Vašeg upita imam možda malo informacija o cijelom problemu, ali nadam se da ću Vam odgovorom barem malo pomoći. Prije svega bih navela kako je dobro da ste poduzeli medicinske pretrage kako bi se utvrdio eventualni uzrok problemima s mokrenjem kod djevojčice. No, kažete da su ti nalazi pretraga urina u redu i da je pedijatrica odbila daljnje pretrage.
Naveli ste da su problemi počeli odjednom, a manifestiraju se učestalim mokrenjem po par kapi svakih 5 do 10 minuta. Kada kažete da su problemi počeli odjednom, možete li odrediti vremenski točnije kada je počelo? Ono što kažete da Vas najviše brine jest da taj problem kod kuće nije toliko izražen već je mokrenje normalno. Je li se možda prije početka problema dogodila neka situacija u školi ili u okolini u kojoj se djevojčica kreće, a koja bi mogla izazvati neku emocionalno intenzivniju reakciju kod djevojčice? Naime, problemi sa zadržavanjem mokraće kod djece često mogu biti izraz tjeskobe, straha ili brige. Kažete da Vaša kćer pohađa 1. razred pa bi ta sama promjena okoline mogla izazvati određen stres koji je normalan za tu fazu razvoja Vašeg djeteta.
Svakako bih Vam predložila da razgovarate s kćeri u vezi njezinih osjećaja u školi, obitelji i s prijateljima. Djeca nam često djeluju vesela i bezbrižna, no postoji mogućnost da ona ne žele zamarati roditelje ukoliko ih nešto muči ili jednostavno ne znaju verbalizirati svoje osjećaje. Uz razgovor sa kćeri bilo bi dobro da razgovarate s učiteljicom te da saznate nešto više o situaciji u školi, što društvenoj (odnos s ostalim učenicima, učiteljicom...), što funkcionalnoj (dostupnost zahoda). Neka djeca izbjegavaju posjet zahodu jer ne vole školske sanitarije ili ne žele nešto propustiti te ignoriraju potrebu za mokrenjem. To može rezultirati prepunim mokraćnim mjehurom te slučajnim uriniranjem.
No, ovo navedeno su samo mogući izvori problema s mokraćom pa navedene uzroke uzmite s oprezom. Psihološki problemi su samo jedni od mogućih uzroka. Stoga bih Vam preporučila da još jedanput posjetite pedijatra ili zatražite drugo mišljenje liječnika te da s kćeri posjetite psihologa za detaljniji nalaz tek toliko da biste bili sigurni da ste provjerili sve mogućnosti.
Ukoliko imate još dodatnih pitanja vezanih uz odgoj Vašeg djeteta možete i nazvati besplatnu i anonimnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati ili im se možete obratiti putem chat-a na stranici www.hrabritelefon.hr svakim radnim danom od 15 do 18 sati.
Lijep pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
|
Moja 3T
|
01.02.2014. 12:45
Postovani, pozdrav....
imam jednak problem kao gđa.koja je postavila pitanje u vezi djevojcice....Moja ima 5 godina,ide u malu skolu,osjecajno i dobro je dijete,vezano za mene strasno....Znala sam odmah naravno da je sve na bazi psihe ...urin je takoder u redu,cak sam pitala pedijatricu jel uzrok moze biti u glavici.Naime,suprug i ja smo razvedeni,razvod je izuzetno stresan za mene,naravno za djecu jos i vise,svjesna sam toga,ali isto tako ovo je nastupilo odjednom,ne mogu konkretno povezati kada ,jer nista se izrazajnije nije dogodilo,ali kako navoditi da moze biti nj.izraz straha ,tjeskobe,brige....ne znam da li odvajanje od mene moze biti to? npr.kad odlaze kod oca....i njena zadnja recenica je uvijek,mama,falit ces mi...naravno da pricamo i pokusavam joj sve objasniti,mozda joj fali otac,ne znam,jer uzima ih samo vikendom,mozda je kod njega nesto dozivjela,ne znam....ali zabrinuta jesam...
On maltretira mene pozivima,porukama,dijete je ipak stalno tu,znam da vidi i moj jad i da sam tuzna ponekad,kad ne uspijem sakriti svaku emociju....imam jos dvoje djece,starije,znam da svatko prozivljava sve to na svoj nacin,ali malena me najvise brine.
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
06.02.2014. 13:50
Poštovana mama,
prvo bih Vam se željela zahvaliti što ste se odlučili obratiti za savjet na ovaj forum. Mnogi roditelji u odgoju svoje djece prolaze kroz trenutke u kojima im je teško i trebaju nekog da ih sasluša ili im pomogne. Podijeliti ono što nas muči s nekim nije uvijek lako jer zahtijeva veliku dozu hrabrosti, ali i odgovornosti te mi je zato vrlo drago da ste se odlučili javiti i pitati za savjet.
Iz Vašeg upita vidljiva je Vaša velika zabrinutost za dijete, ali i osjećaj bespomoćnosti jer ne znate što se točno događa s Vašom djevojčicom. Vidim kako se trudite shvatiti što se događa s njom i pokušavate učiniti ono što je najbolje za nju, a to je svakako odlika dobrog roditelja. Vjerujem da Vam sada nije lako nositi se s time i da je cijela situacija teška za vas obje, kao i za Vaše drugo dvoje djece, ali isto tako se nadam da ćemo kroz ovaj odgovor pronaći način kako da se situacija učini što bezbrižnijom za Vas i Vašu djecu.
Čitajući Vaš upit, dobila sam dojam da je proces razvoda kroz koji je prošla Vaša obitelj ostavilo dosta traga i na Vas i na Vašoj dječici, a posebno na najmlađoj djevojčici zbog koje se i javljate. Ako sam dobro razumijela, najviše Vas brine način na koji djevojčica, kako smatrate, kroz ponašanje iskazuje svoje osjećaje i to vezane za separaciju Vas i Vašeg bivšeg supruga. Ono što ste i sami rekli, svatko od nas je pojedinac za sebe te svatko to prolazi na svoj način. Razvod roditelja svakako je jedno teško razdoblje u životu svakog člana obitelji, dovodi do različitih promjena koje nose sa sobom i neke posljedice, a to posebno bolno može biti za djecu. Drago mi je da ste svjesni mogućnosti da Vaša curica u sebi nosi osjećaje koje trenutno ne može verbalizirati te da ih iskazuje kroz svoje ponašanje, a posebno mi je drago vidjeti da joj u tome želite olakšati.
Kada ste spominjali zabrinutost za svoju kćerkicu i razlog zbog kojeg se javljate, spominjali ste da ponašanje koje Vas zabrinjava (učestalo mokrenje djevojčice) povezujete sa tugom, strahom i tjeskobom, koji bi mogli biti posljedica razvoda. Pišete da ste odlaskom pedijatrici otklonili organski uzrok ovih smetnji. Ponašanja poput ovoga i izraženi osjećaji tuge ili straha od odvajanja, koja spominjete, svakako treba promatrati kao način nošenja s situacijom u kojoj se dijete našlo. To zasigurno nije nimalo lagana situacija za dijete iz više razloga. Roditelji su često u krivu kada smatraju da je njihovo dijete premaleno i da neće razumjeti što se događa pa niti ne razgovaraju s njime o tome. Upravo zato, djeci je vrlo bitno objasniti da je odluka o razvodu donesena zbog problema njegovih roditelja, da oni nisu ništa krivi i da ne mogu utjecati na tu odluku. Oni često preuzmu krivnju za to što se događa u njegovoj obitelji, posebno onda kada ono zapravo ne shvaća zašto su se njegovi mama i tata odjednom rastali. Zato je bitno s djetetom razgovarati i objasniti mu da unatoč razvodu, ono i dalje ima i mamu i tatu, ne treba birati između roditelja te ga oni i dalje jednako vole. Zato je bitno da joj na prihvatljiv i razumljiv način objasnite što se događa i da joj date puno podrške i pažnje kako bi znala da unatoč tomu što su se tata i mama rastali, ona i dalje ima Vašu podršku i ljubav. I sami ste spomenuli da puno razgovarate s njima, tako da ovo navodim kao potvrdu i podršku da to i dalje činite i na taj način ih učite da je u redu kada nas nešto muči, da o tome razgovarate. Naravno, to vrijedi i za ostalo dvoje djece. Iako se većinom usmjeravam i govorim prvenstveno za najmlađu djevojčicu, voljela bih naglasiti da sve rečeno vrijedi i za ostalo dvoje djece, iako možda sada ne pokazuju neke jasnije znakove koji bi tražili Vašu značajniju zabrinutost.
Također, mislim da bi Vam od koristi mogla biti i brošura Hrabrog telefona "I mama i tata – kad se roditelji rastaju" koja nudi savjete roditeljima koji su u postupku ili su prošli kod proces razvoda. Brošuru možete naći na stranici http://www.hrabritelefon.hr/hr/stranica/135/publikacije.
Iz svega što ste napisali vidljivo je da se kao majka trudite, ulažete puno energije i volje u brigu oko dječice, no sasvim je razumljivo da Vam ponekad zatreba i malo „pomoći izvana“. Već iz same činjenice da ste nam pisali i obratili se za savjet vidljivo je da ste i sami svjesni da nam ponekad podrška i pomoć drugih može biti od velike pomoći. Upravo zato, voljela bih da razmislite i o tome da osim ove vrste pomoći koja je ipak jednim dijelom ograničena, možda potražite i savjet i podršku psihologa ili nekog drugog stručnjaka u Vašoj blizini, koji će onda na licu mjesta imati uvid u cjelokupnu situaciju i moći Vam konkretnije pomoći s Vašim dvojbama jer je ipak riječ o stručnjacima koji su osposobljeni i educirani za takvu vrstu problema. On je tu da pomogne djetetu, ali i roditelju da porazgovaraju o onome što se dogodilo, kako se dijete osjeća i što ga brine. Ponekad je lakše o svojim osjećajima i svim događajima koji nas brinu porazgovarati s nekim tko nije uključen u ono kroz što prolazimo, a i sam stručnjak kroz direktan rad s Vama i djetetom može dati jasniji i konkretniji odgovor o tomu što se događa s djetetom te što konkretno činiti kako biste mu pomogli. Ponekad je i jedan razgovor dovoljan kako bismo otklonili brigu i situaciju sagledali iz nekog drugačijeg kuta, a time i sve krenulo u nekom pozitivnom smjeru.
Ne znam otkud nam se javljate, no voljela bih Vam dati nekoliko informacija o savjetovalištima u koje biste se mogli javiti. Ako ste iz Zagreba, preporučila bih Vam savjetovalište za roditelje u kojemu će Vam dati korisne savjete koji Vam mogu biti od neizmjerne pomoći. Ako ste iz Zagreba, u sklopu Dječje kuće Borovje postoji Savjetovalište za roditelje i djecu pa ih možete nazvati i naručiti se na broj 01/6112 – 758. Adresa Savjetovališta jest Ulica Bože i Nikole Bionde 32, 10 000 Zagreb.
Također, voljela bih Vam reći kako u većini većih gradova u Hrvatskoj postoje Obiteljski centri u kojima je omogućeno besplatno savjetovanje, a gdje e nalaze u Vašoj županiji možete pogledati ovdje:
http://www.dijete.hr/Dokumenti/novi%20dokumenti/OBITELJSKI%20CENTRI.pdf.
Svakako bih željela pohvaliti Vašu brigu za osjećaje djece u cijeloj situaciji koja se dogodila, iako vjerujem da niti Vama u cijeloj ovoj situaciji nije jednostavno niti lako. Navodite da i dalje Vas bivši suprug naziva, šalje poruke i na taj način emocionalno uznemirava. Takva situacija osim što je teška za Vas, teška je i za djecu. Mislim da je vrlo bitno da radite i na tome da pokušate kroz razgovor osvijestiti bivšem partneru da time što uznemiruje Vas, uznemiruje i vašu djecu jer se emocije ne mogu sakriti, a djeca jako dobro „čitaju“ i osjete naše osjećaje. U svakom slučaju, najbitnije je da djeca ne postanu dijelom vaših sukoba te da se kao prioritet postavi ono što je najbolje za dijete, posebice zato što je već i sam razvod njihovih roditelja dovoljno stresan sam po sebi.
Još jednom bih naglasila kako kroz Vaš upit vidim da ste brižna i hrabra mama, koja čini sve što je u njezinoj moći da osnaži svoju djecu, bude im potpora te im pruži ljubav. Ono što je bitno je da imate na umu da Vaša djeca, koliko god ih Vi željeli zaštititi od toga, najčešće osjećaju Vašu zabrinutost, tugu, ljutnju, ali i sreću. Upravo zato je bitno otvoreno razgovarati s njima, pitati i čuti kako se oni osjećaju, ponekad reći iskreno kako se i Vi, kao njihova mama, osjećate. Isto tako, često roditelji zaborave uzeti malo vremena za sebe, za svoje potrebe i želje, zaborave se opustiti ili potražiti pomoć u trenucima kada im je teško. Tu bih Vam voljela sugerirati da je u nekim teškim situacijama u redu i poželjno potražiti malo podrške, utjehe i razumijevanja, bilo to kroz razgovor s bliskim osobama ili stručnom osobom ili jednostavno kroz odvajanje vremena za sebe. Na taj način, poklanjajući vrijeme za sebe, puno dajemo i svojoj djeci.
Ako smatrate da biste o ovom problemu voljeli popričati s educiranim volonterima, uvijek možete nazvati besplatnu i anonimnu savjetodavnu liniju Hrabroga telefona svakim danom od 9 do 20 sati na broj 0800 0800 ili se možete javiti na chat Hrabrog telefona www.hrabritelefon.hr, svakim radnim danom od 15 do 18 sati.
Podršku i informacije za sva pitanja s kojima se susrećete u roditeljstvu možete potražiti i na još jednom mjestu, a to je Telefončić – savjetodavna linija namijenjena roditeljima i drugima koji brinu o najmlađoj djeci. Putem telefonskog broja 01/4850-555 omogućena Vam je svakodnevna dostupnost stručne podrške i informacija iz područja ranoga razvoja djece i suvremenoga roditeljstva. Linija je otvorena od 7 do 22 sata, a njezinim stručnjacima se možete obratiti i putem e-maila info@telefoncic.hr
Nadam se da će Vam nešto od navedenog koristiti i pomoći u rješavanju postojeće situacije te Vam se još jedanput zahvaljujemo na povjerenju koje ste pokazali obrativši se za savjet.
Sretno u rješavanju postojećeg problema i puno bezbrižnih i radosnih trenutaka s Vašom dječicom!
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
