|
237
|
21.01.2014. 18:35
Poštovani,
imam djevojčicu u dobi od 6,5 godina. Odnedavno sam primjetila da je počela imati tikove. Mršti se, tj nabire obrve i zabacuje glavu unazad prema ramenima. To traje otprilike 2 tjedna, najviše kada ju nitko ne gleda, odnosno kada zna da ju ne gleda nitko od članova obitelji. Pri tome mislim na supruga i mene, jer se u prisustvu starije sestre već ne suzdržava. Ne znam imam li razloga za brigu, da li je to simptom neke bolesti ili bi to moglo biti povezano sa nekom dozom ljubomore pošto imamo bebu od 6 mjeseci pa ona više nije u središtu pažnje, a inače je dosta aktivno dijete koje voli biti zapaženo. Molim Vas za mišljenje trebam li se posavjetovati sa liječnikom ili psihologom ili čekati da tikovi prođu sami od sebe? Naime pokušala sam u mnogo navrata razgovarati s njom i obećala mi je da će se truditi da to ne radi, ali vidim da se stanje ne popravlja...
Unaprijed hvala na odgovoru, liepi pozdrav!
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
24.01.2014. 21:00
Draga mama,
na početku Vam želim zahvaliti što ste se obratili za pomoć na ovom forumu i ukazali mi svoje povjerenje. Vjerujem da i sami znate da je roditeljstvo zahtjevan posao koji nosi mnoge izazove i da nas katkada stavlja u situacije u kojima nismo sigurni kako djelovati. Iz Vaše poruke vidim da ste brižna majka koja prati svoje dijete te mi je drago vidjeti da se ne ustručavate pitati za savjet kada ste zbog nečeg zabrinuti.
Iz Vašeg upita vidim da Vas zabrinjavaju tikovi koje primjećujete kod svoje kćeri u posljednja 2 tjedna. Spomenuli ste da bi to možda moglo biti povezano s nekom vrstom ljubomore zbog rođenja novog djeteta. Postoji mogućnost da je to razlog, iako nije jednostavno otkriti koja iskustva i emocije dovode do pojave tikova. Tikovi često mogu biti izazvani nekim događajem ili situacijom u kojoj se dijete osjeća ugroženo pa tako i kod možda naizgled ne tako stresnih situacija kao što je polazak u školu, preseljenje, promjena odnosa među roditeljima… Kao i u slučaju odraslih, djeca ponekad ne znaju kako se nositi sa svojim osjećajima te kako ih izraziti pa zbog toga mogu koristiti neke manje prihvatljive načine izražavanja. Djeca mogu svoje emocije iskazivati neverbalno jer ih je često teško opisati i iskazati riječima. Stoga je važno pratiti njihovo ponašanje, što vidim da Vi i činite.
Rekli ste da ste pokušavali razgovarati s kćeri te da je ona obećala da će pokušati prestati to raditi. Drago mi je što razgovarate sa svojim djetetom o tome što joj se događa, kako se osjeća, o svakodnevnim brigama te stječem dojam da ste vrlo brižna i odgovorna majka. Što se tiče njenog obećanja da će prestati s tim, vrlo je vjerojatno da Vas želi poslušati i to učiniti, no, vjerojatno joj se toga teško držati. Važno je znati da je tikove gotovo nemoguće zaustaviti svojom voljom te da, ako se to i uspije, traje vrlo kratko. Zbog toga je važno da se dijete zbog tikova ne opominje niti kažnjava ili da mu se ne usmjerava stalno pažnja na njih. Bolje je u takvim trenucima, kad primijetite tik, prići djetetu i popričati s njim o tome kako se osjeća. U takvim situacijama je važno biti smiren te pokazati djetetu da mu želite pomoći, a ne da ste ljuti. Možda bi bilo dobro da uopće ne spominjete tik, već samo razgovarate o njenim osjećajima. Važno je da osigurate svojem djetetu doba dana u kojem ste posvećeni samo njemu. U to doba ono mora biti sigurno da će imati jednog ili oba roditelja za razgovor, pitanja, igru ili maženje. U tome, naravno, nije bitna količina vremena koju ćete provesti sa svojom kćeri, već kvaliteta tog vremena.
Rekli ste da Vas zanima imate li razloga za brigu te može li to biti simptom neke bolesti. Teško je sa sigurnošću odgovoriti na to pitanje odgovoriti ovim putem. Vidim da razmišljate o savjetovanju s liječnikom ili psihologom i svakako bih Vas potaknula da to i učinite. Liječnik ili psiholog u izravnom kontaktu s Vama i Vašim djetetom može dobiti potpuniju sliku cijele situacije i pomoći djetetu da se lakše nosi sa svojim emocijama. Možete se javiti svom pedijatru te ga upitati za savjet ili preporuku psihologa. Budući da ne znam otkud nam se javljate, ovdje ću Vam ostaviti kontakt na koji se možete javiti u Zagrebu. Ako niste iz Zagreba, pozivam Vam da se ponovno javite s informacijom o Vašem mjestu stanovanja. Preporučila bih Vam odlazak u Polikliniku za zaštitu djece grada Zagreba (Đorđićeva 26). Za dolazak Vam je potrebna samo uputnica liječnika opće prakse, a naručiti se možete na broj telefona 01/34-575-18. U Poliklinici je oformljen tim stručnjaka koji se bave različitim aspektima roditeljstva, različitim aspektima dječjega razvoja te daju svoje stručno mišljenje i preporuke. Nešto više o njima možete saznati na stranici http://www.poliklinika-djeca.hr/.
Ukoliko imate potrebe ili još nekih nerazjašnjenih pitanja, potaknula bih Vas da nazovete Hrabri telefon za mame i tate na broj 0800-0800, svakim radnim danom od 09:00 do 20:00. Možete se javiti i e-mailom na adresu savjet@hrabritelefon.hr ili putem chat-a koji je otvoren svakim radnim danom od 15:00 do 18:00 sati, a nalazi se na web stranici www.hrabritelefon.hr. Uvijek se možete javiti i ovim putem.
Vjerujem da ste zabrinuti zbog Vaše kćeri, što je sasvim razumljivo jer ste roditelj koji želi sve najbolje za svoje dijete te u slučaju bilo kakve teškoće čini sve da mu pomogne. Djetetu treba puno podrške, topline, razumijevanja te ugodne atmosfere u kući. Kroz Vaš upit, stekla sam dojam da Vaša kći odrasta upravo u takvom okruženju. Iskreno se nadam i vjerujem da će Vaša toplina i trud, uz eventualnu pomoć stručnjaka, ubrzo dovesti do pozitivnih promjena.
Želim Vam svu sreću i puno uspjeha. Još jednom zahvaljujem što ste mi ukazali povjerenje i podijelili svoju nedoumicu.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
06.02.2014. 13:50
Poštovani Damire,
zahvaljujem Vam na Vašem upitu i povjerenju. Ako sam dobro shvatila, voljeli biste mi poslati snimku Vašeg djeteta za kojeg ste primijetili da ima određene tikove. Pohvaljujem Vašu brižnost i spremnost na traženje pomoći ovim putem, no smatram kako bi najkorisnije bilo s djetetom otići pedijatru koji će u direktnome kontaktu s njime, ali i Vama kao roditeljima, moći procijeniti ima li mjesta zabrinutosti. U situacijama poput ove dobro je prvo otkloniti sve moguće medicinske uzroke određenih ponašanja te se tada usmjeriti na one psihološke prirode. Ono što vjerujem da uvijek pomaže jesu ljubav, toplina i podrška djetetovih najbližih, vas roditelja.
Ukoliko imate dodatnih pitanja ili nedoumica, potaknula bih Vas da nazovete Hrabri telefon za mame i tate na broj 0800-0800, svakim radnim danom od 09:00 do 20:00. Možete se javiti i e-mailom na adresu savjet@hrabritelefon.hr ili putem chat-a koji je otvoren svakim radnim danom od 15:00 do 18:00 sati, a nalazi se na web stranici www.hrabritelefon.hr. Uvijek se možete javiti i ovim putem.
Podršku i informacije za sva pitanja s kojima se susrećemo u roditeljstvu možete potražiti i na još jednom mjestu, a to je Telefončić – savjetodavna linija namijenjena roditeljima i drugima koji brinu o najmlađoj djeci. Putem telefonskog broja 01/4850-555 omogućena Vam je svakodnevna dostupnost stručne podrške i informacija iz područja ranoga razvoja djece i suvremenoga roditeljstva. Linija je otvorena od 7 do 22 sata, a njezinim stručnjacima se možete obratiti i putem e-maila info@telefoncic.hr.
Još jednom Vam zahvaljujem na javljanju i želim Vašoj obitelji puno radosnih trenutaka.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
