|
vlatka97
|
25.02.2014. 00:35
Poštovani!
Mama sam dečka od 5 i pola godine. Dijete je jako tvrdoglavo, sklon je manipuliranju i konstantno željan pažnje iako je ima i previše jer je jedinac i jedino malo dijete i u široj obitelji.
Meni je nezgodno ispitivati roditelje djece njegove dobi kolko djeca znaju, a kolko neznaju pa me zanima vaše mišljenje dal postoji nekakva nadarenost pa da ga pravilno usmjerimo.
S nepunih dvije godine naučio je sva slova. Mi ga nismo silili na ništa već je slova naučio pomoću magnetića na frižideru. Jedno vrijeme ga je to pustilo da bi s 4 godine ponovno pokazao interes i naučio mala slova, a s 5 godina počeo čitati. Naravno ne radi se o nekakvim složenim rečenicama i stručnim riječima, ali slikovnice, novine čita bez problema. Također i piše. Za brojke je pokazao interes tek s 4 godine da bi sada s 5 i pola zbrajao i oduzimao dvoznamenkaste brojeve "bez prstiju", npr. pitamo ga koliko je 25+12, nešto promrmlja u sebi i u sekundi kaže točan rezultat. Od igračaka najčešće bira društvene igre kao npr. šah koji igra s odraslima, komp. igre, ...
Dosta je gadljiv, npr. kad jede sve oko njega mora biti "perfektno" ako sjedi i jede s nekim za stolom ,a taj se ne ponaša primjereno (pričanje punih usta, žvakanje otvorenih usta...) digne se, uzme tanjur i ode od stola. Radi toga nam zna biti neugodno. Kad mu je dosadno uzme i lista enciklopediju, knjige tipa "Povijest svijeta", fasciniran je svemirom i dinosaurima pa ako se razgovor u društvu svede na te teme ispravlja odrasle, pa nam isto zna biti neugodno.
Kad crta ili boja u slikovnici, pa kad mu bojica prođe izvan okvira ili crtežom nije zadovoljan istrgne list, izgužva ga i baci u kantu, nama niti ne želi pokazati. Inaće je dobronamjerno dijete, nije grub prema ostaloj djeci, čak i pripazi na mlađe od sebe ali s druge strane nije baš niti društven. Zanima me vaše mišljenje, dali da ga vodimo na nekakvo testiranje, da li možda postoje nekakvi testovi inteligencije za djecu? Hoću reći, suprug i ja ga nikad na ništa nismo silili, nije bilo nikakvih igranja "škole", to je sve bilo onako usput i na njegovu inicijativu. Također ako ga mi i želimo nešto naučiti ( suprug svira nekoliko glazbenih instrumenata pa bi mu bilo drago da nešto pokaže djetetu) to odbija, uopće ga ne zanima niti malo, nekad se i naljuti.
Zanima me vaše mišljenje.
Hvala!
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
27.02.2014. 19:45
Draga mama,
prije svega Vam puno hvala na Vašem upitu i povjerenju koje ste mi pritom iskazali. Iz Vašeg upita vidim da ste brižna mama koja pažljivo promatra svoje dijete i ima uvid u njegove potrebe i ponašanja i to me izrazito veseli. Roditeljstvo je najljepši, ali i najzahtjevniji zadatak u životu čovjeka, i potrebno je puno strpljenja i osluškivanja djeteta i njegovih potreba kako bismo ga mogli usmjeriti u pravom smjeru i djelovati u pravom trenutku, a vidim da se Vi jako trudite uspjeti u tom zadatku.
Iz Vašeg upita vidim ste primijetili mnoge znakove potencijalne darovitosti Vašeg djeteta još od najranije dobi i vidim da ste pomalo zabrinuti zbog njegovog ponašanja u određenim situacijama i pitate se što napraviti. U upitu ste naveli neka ponašanja dječaka koja uistinu mogu biti pokazateljem dječje nadarenosti poput ranog usvajanja slova, opisanog zbrajanja, usmjerenosti i širina znanja o temama od interesa i „pedantnosti“ u svakodnevnim situacijama. No, kao i u svim situacijama vezanima za razvoj i zdravlje dječice, direktan susret s dječjim stručnjakom jest koristan jer se tada primjenom određenih postupaka i direktnim opažanjem djetetova ponašanja mogu dati konkretniji zaključci i na temelju toga, u pravome smjeru, savjeti za poticanje djetetovog razvoja. Vrlo je važno što prije prepoznati nadarenost kod djeteta jer nam to omogućava da njegove sposobnosti potičemo i pred dijete postavljamo kognitivne izazove koji mu omogućavaju da se razvije i da bude okruženo stvarima koje ga zanimaju i uz koje napreduje. Stoga mi je drago vidjeti da je Vaše dijete okruženo knjigama i časopisima koji ga zanimaju i uz koje može širiti svoje znanje. Okruženje u kojem dijete živi je iznimno važno za njegov razvoj i bitno je da dijete dobiva intelektualne poticaje, i to bez obzira je li dijete darovito ili ne. Bitno je osluškivati djetetove interese, a iz Vašeg upita vidim da upravo tako i postupate kada ga ne silite na aktivnosti koje mu nisu od interesa.
Htjela bih se još osvrnuti na situacije u kojima je Vama i suprugu nelagodno zbog djetetovog ponašanja. Vjerujem da Vam je u nekim trenucima jako teško jer se dijete ponaša na način koji odraslima može biti i pomalo naporan i neshvatljiv, no bitno je znati da je takvo ponašanje izraz djetetove nutrine i psihičkog funkcioniranja koje bi, prema svemu što ste naveli, moglo biti nadprosječno. Takva djeca imaju puno znanja o najrazličitijim područjima jer informacije koje ih zanimaju doslovno „upijaju“, no s druge strane nemaju još dobro razvijen osjećaj za socijalne odnose pa možda i neprikladno reagiraju u nekim situacijama. Bitno je za takva ponašanja imati razumijevanja, biti strpljiv i na smiren način djetetu kasnije objasniti što Vam se nije svidjelo. Bitno je da s djetetom razgovarate o njegovim emocijama. Korisno je pitati ga kako se osjeća, reći mu kako se Vi osjećate i imenovati emocije. Tako ćete mu pokazati kako izraziti osjećaje i pomoći mu da se nauči nositi sa svojima. Na primjer, u situacijama kada pogriješi i baci papir u koš, možete ga pitati što se dogodilo i kako se sada osjeća, dati mu do znanja da ste i Vi često ljuti kad nešto pogriješite, ali da su pogreške normalan dio života. No, glavni „sastojak“ cijelog roditeljskog staža je svakako strpljenje, ljubav i podrška, a upravo to, kako mi se čini, suprug i Vi nastojite pružiti Vašem mališanu.
Vjerujem kako osim pitanja koja sam iščitala iz upita imate još mnogo nedoumica, stoga bih Vam preporučila stručnu literaturu vezanu uz područje nadarenosti. Konkretnije informacije o ponašanju i doživljavanju nadarene djece možete pronaći u knjigama autorice Jasne Cvetković Lay, a neki od naslova koje možete potražiti su: Darovito je što ću sa sobom?, Kad bi se njih pitalo, Ja hoću i mogu više, Darovito je, što ću s njim?. Dodatne informacije možete potražiti i na web stranici: www.bistric.info.
Ukoliko se odlučite za posjet psihologu kako biste dobili i stručnu potvrdu Vaših pretpostavki, možete nam javiti otkuda ste kako bih Vas uputila kamo možete otići na testiranje. Niste spomenuli ide li dijete u vrtić, no ako ga pohađa mogli biste se za savjet obratiti i stručnom suradniku u vrtiću.
Odgovore na pitanja vezana uz roditeljstvo najmlađe djece možete pronaći i putem telefonskog savjetovanja, kroz UNICEF-ov projekt ''Telefončić''. Njihov stručni tim Vam može pružiti informacije iz različitih područja razvoja i njege djece najmlađe dobi (do 7 godina). Dodatne informacije možete dobiti na njihovoj internetskoj stranici www.telefoncic.hr ili ih kontaktirati na broj 01 4850 555.
Također, ukoliko budete imali još pitanja, možete se javiti na Hrabri telefon za mame i tate (0800 0800), svakim radnim danom od 9.00 do 20.00. Volonteri Hrabroga telefona će Vam rado pomoći i odgovoriti na sva Vaša pitanja vezana uz psihosocijalni razvoj djeteta. Naravno, javiti se možete i ovim putem.
Nadam se da sam Vam ovim odgovorom barem djelomično pomogla i još jednom bih Vam zahvalila na javljanju. Lijepo je vidjeti da roditelj posvećuje toliko pažnje svom djetetu i s ljubavlju osluškuje njegove potrebe kako bi ga mogao usmjeriti i pomoći mu da odraste u pametnu, sretnu i odgovornu osobu.
Želim Vam puno sreće,
Hana Hrpka, prof.
|
