|
valek
|
30.04.2014. 10:05
Poštovana, roditelji smo uskoro četverogodišnjaka koji je rođen ranije dva mjeseca. Od jeseni je krenuo u vrtić. Omogućili smo mu dužu prilagodbu pa je gotovo 4 tjedna ostajao samo do spavanja. Prije nego je krenuo išli smo vidjeti u vrtić kako je tamo, kupili slikovnicu o vrtiću koju smo čitali i koju i sada najradije čita i nosi svaki dan u vrtić. Problem je odvajanje od nas i plakanje svaki dan uz negodovanje još kod kuće. teta kaže da plače neko vrijeme dok odemo i poslije je ok. Također plače ako netko nepoznat uđe u grupu. U situacijama npr odlaska liječniku ili u trgovinu ponaša se adekvatno i nije u strahu od nepoznatih i razgovara s njima.Mišljenja smo da nije druželjubiv i ne voli društvo vršnjaka. Iako spominje često jednog prijatelja iz vrtića i da ga voli, ali ne želi da ga pozovemo kući na igru. Za jednu tetu je vezan za drugu kaže da je ne voli. Iako plače i kad je teta za koju kaže da je voli. Kod kuće prije odlaska na spavanje se također duže rastaje i pozdravlja. Ne voli da se negdje ide niti da netko k nama dolazi. Jedinac je . Pošto smo mi stariji roditelji nemamo društvo vršnjaka za igru u slobodno vrijeme. Ostalo funkcioniranje je mislimo ok. Puno priča, poznaje slova, jako je zainteresiran da mu se čita, voli razgovarati, brzo zaključuje. U vrtić kao instituciju imamo apsolutno povjerenje i mišljenja smo da je potrebno na taj način socijalizirati se i učiti. Iz vrtića se vraća veseo i pjeva pjesmice koje je tamo naučio ili ponekad ispriča što su radili iako vrlo malo aktivno sudjeluje te je više promatrač. U početku nije želio jesti niti s grupom ići van, sad je to ok. Puno mu pozitivno pričamo o vrtiću, prijateljima i tetama ali svaki dan smo na početku s plakanjem. Da li je sve to normalno i spada pod kategoriju duže i teže prilagodbe na vrtić ili trebamo intervenciju stručnjaka? Unaprijed zahvaljujemo.
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
06.05.2014. 15:30
Poštovana mama,
Prije svega bih Vam se htjela zahvaliti što ste se obratili Hrabrom telefonu za savjet i time nam ukazali svoje povjerenje. Iz Vašeg upita vidim da ste brižna majka te da svom sinu želite najbolje. Htjela bih Vas pohvaliti što se ne ustručavate zatražiti savjet jer osobna propitkivanja i težnja ka novim rješenjima vode prema boljem roditeljstvu.
Čitajući Vaš upit stekla sam dojam da se osjećate bespomoćno i pomalo zbunjeno ponašanjem Vašeg sinčića i htjela bih Vam reći da su takvi osjećaji u potpunosti prirodni kada niste sigurni što točno učiniti. Roditeljstvo je najizazovniji i najkompleksniji zadatak odraslog čovjeka te je sasvim prirodno da ste naišli na određene nejasnoće za koje se nadam da će se do kraja ovoga odgovora umanjiti, to jest da ćete u njemu pronaći potrebne informacije ili savjete.
Polazak u vrtić unosi veliku promjenu u djetetov život. Iz sigurne i poznate okoline dijete dolazi u novu i nepoznatu, a brigu o njemu preuzimaju osobe koje mu nisu bliske. I dok će ih s jedne strane novina privlačiti, biti zanimljiva i pozivati ih na istraživanje, istodobno će donositi i određenu nelagodu, oprez, možda strah ili odbijanje. Stoga je važno je razumjeti da je djetetu potrebno određeno vrijeme kako bi se priviknulo na odvojenost od roditelja, upoznalo drugu djecu i priviknulo se na boravak u grupi, te kako bi prihvatilo novu rutinu i ritam života. Iz Vašeg upita vidim da ste Vi svom djetetu dali vremena za prilagodbu i da ste se zaista potrudili da priprema za vrtić bude što bolja i bezbolnija. Vrijeme prilagodbe specifično je za svako dijete. Ono ovisi o djetetovoj dobi, njegovu temperamentu te iskustvima koje je imalo do tada: je li se do sada odvajalo, je li imalo kontakt s većim brojem djece, je li bilo bolesno ili imalo druga stresna iskustava u životu. Djetetova će prilagodba ovisiti i o roditeljima, odnosno o stavovima koje imamo prema djetetovu polasku u vrtić te o odnosu koji imamo s djecom. Djeca jako dobro osjećaju emocije svojih roditelja. Stoga je važno da budete sigurni u svoju odluku da dijete polazi u vrtić i da imate o vrtiću i odgojiteljicama pozitivan stav, a prema napisanome se čini da imate. No, vjerujem da ste zabrinuti što Vaš dječak u vrtiću često plače. Upravo tu zabrinutost on vjerojatno osjeća na nesvjesnoj razini. Koliko god mu Vi pričali kako je u vrtiću lijepo i kako će se krasno ondje igrati, on „čuje“ i onu drugu neverbalnu poruku. Vjerojatno ste se i Vi u životu našli u situaciji kada Vas je netko tješio, a da i sam nije vjerovao u to što govori. Isto tako niti dijete se ne osjeća sigurno, ukoliko osjeća maminu i tatinu nesigurnost.
Kada se odlučite za vrtić i potpuno prepustite dijete u povjerljive ruke, važno je dijete ima kontinuitet u polasku vrtića. To znači da dijete svaki dan dolazi u vrtić, naravno osim ako oboli. Dobro je da dijete u vrtić nosi neku igračku za koju je vezan, kao što Vaš sinčić nosi svoju slikovnicu. Tako se osjeća sigurno i povezano sa svojim domom. Djeca jako vole rituale jer se uvijek isto ponavlja i također im pojačava osjećaj sigurnosti pa tako npr. možete osmisliti ritualni pozdrav za rastanak .
Iz Vašeg upita dobila sam sliku problema, no ipak mi se javljaju neka pitanja poput toga jeste li razgovarali sa svojim djetetom o tome što se događa kad ide u vrtić? Jeste li ga pitali boji li se možda čega? Muči li ga nešto oko odlaska u vrtić? Također, navodite da je problem plakanje i odvajanje, pa bih voljela da mi napišete na koji točno način se pozdravljate kad ga ostavljate u vrtiću, koliko je to dugo i kako to izgleda. Nekoj djeci je upravo iskren, direktan i kratak pozdrav, uz napomenu da će mama doći za nekoliko sati, vrlo važan dio svakodnevne prilagodbe na vrtić. To daje djetetu sigurnost i predvidljivost, za razliku od primjerice naglog odlaska dok dijete ne gleda kojem roditelji znaju pribjegavati u nedostatku boljega.
Spomenuli ste da smatrate da Vaš dječak nije druželjubiv, ali i da nema puno prilike za druženje s djecom svoje dobi. Važno je znati da su djeca međusobno jako različita prema potrebi za druženjem. Neka od njih su uvijek okružena mnoštvom prijatelja, a ima i onih koji su skloniji vrijeme provoditi sami; baš kao i kod odraslih. Kako biste prepoznali je li Vaše dijete više introvertirano, zatvoreno ili nasuprot tome ima izraženu potrebu za druženjima i prijateljstvima koju iz nekog razloga ne može ostvariti, jako je važno pažljivo osluškivati svoje dijete i njegove potrebe, bilo kroz razgovor ili igru. Nadalje, neka djeca ne znaju kako uspostaviti kontakt s drugima. Vaš dječak ima 4 godine što je dob u kojoj se djeca počinju aktivno igrati s drugom djecom, u tzv. suradničkim igrama. Ako tete primijete da se dječak ne snalazi u igrama, možete mu pomoći vježbanjem određene situacije druženja s drugom djecom kroz glumu.
Važno je znati da u svakom trenutku možete zatražiti i pomoć stručnjaka. Korisno bi bilo obratiti se dječjem psihologu u vrtiću, što ste i sami naveli kao mogućnost, jer direktnim radom s djetetom stručnjak može dobiti cjelovitiji uvid u situaciju, postupke djeteta, njegova razmišljanja. Preporučila bih Vam i savjetovališta za roditelje koja, najčešće, roditeljima pružaju podršku i potrebne informacije i savjete o zdravom i pozitivnom stavu u odnosu prema djeci, ali i o učenju odgojnih stilova i poticanju roditeljskih kompetencija kao osnove za preventivan rad. S obzirom da niste naveli mjesto iz kojeg dolazite, napisati ću Vam nekoliko adresa savjetovališta u Zagrebu. Ukoliko dolazite iz neke druge sredine možete nam se dodatno obratiti kako bismo Vam poslali kontakte Vama najbližeg savjetovališta.
U sklopu Dječje kuće Borovje u Zagrebu postoji Savjetovalište za roditelje i djecu pa ih možete nazvati i besplatno se naručiti na broj 01/6112758. Adresa je Ulica Bože i Nikole Bionde 32, 10000 Zagreb. Možete se obratiti i Centru za djecu, mlade i obitelj MODUS čija je ideja vodilja podrška u razvoju kompetentne obitelji koja se djelotvorno suočava sa promjenama unutar sebe i u svom okruženju. Više možete pogledati o njima na www.dpp.hr ili im se obratiti mailom na modus@dpp.hr.
Također možete nazvati našu besplatnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na 0800 0800 na kojem Vam se svakim radnim danom između 9.00 i 20.00 javljaju educirani volonteri s kojima također možete razgovarati ako imate još neodgovorenih pitanja. Javiti se možete i putem e-maila na savjet@hrabritelefon.hr ili ponovno ovim putem.
Podršku i informacije za sva pitanja s kojima se susrećemo u roditeljstvu možete potražiti i na još jednom mjestu, a to je Telefončić – savjetodavna linija namijenjena roditeljima i drugima koji brinu o najmlađoj djeci. Putem telefonskog broja 01/4850-555 omogućena Vam je svakodnevna dostupnost stručne podrške i informacija iz područja ranoga razvoja djece i suvremenoga roditeljstva. Linija je otvorena od 7 do 22 sata, a njezinim stručnjacima se možete obratiti i putem e-mailainfo@telefoncic.hr. Tim Telefončića čine medicinske sestre, patronažne sestre, primalje, psihologinje, socijalne pedagoginje i logopedinje s višegodišnjim iskustvom rada s obiteljima i djecom predškolske dobi.
Osjećajte se slobodno i ohrabreno da nas kontaktirate s novim upitima ili s produbljivanjima starih. Želim Vam se još jednom zahvaliti što ste nam ukazali svoje povjerenje te Vam želimo puno strpljenja, uspjeha i bezbrižnih trenutaka sa svojim dječakom.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
