|
tasha159
|
23.04.2014. 23:50
Postovani, bila bih zahvalna na bilokakvom savjetu. Dijete ima 2,4 godine. Unazad 3 mjeseca poceo me udarati svaki put kada bi mu nesto onemogucila, na svako moje NE, njemu poleti ruka. Inace nije agresivan i vrlo je druzeljubiv i prijateljski raspolozen prema drugoj djeci i odraslim osobama, a tu agresivnost pokazuje iskljucivo prema meni, mami. U vrtic ide vec godinu dana i tete ga jako hvale, ako ga ostavim kod bake ili tete na sat- dva, toliko ga nahvale, kao da se ne radi o mojem dijetetu. Ako mu bilo tko nesto zabrani, poslusa bez pogovora, ali mene nikako. Kada mu ne dozvolim da nesto napravi( penjanje na stolicu, lupanje po tanjuru...) uvijek objasnim zadto se to ne smije, ali ne pomaze. Probala sam i razgovorom i ignoriranjem i stavljanjem na stolicu za hladenje kao jedan oblik kazne, ali nista ne djeliju. On se svaki put isprica i kaze oprosti sto sam te udario jer mu kazem da sam tuzna radi toga i kaze da vise nece, ali nakon pola sata sve ispocetka. Probala sam i ja udarit njega nakon sto on udari mene kako bi shvati da to zaista boli, ali on ne prestaje...jako je vezan za mene i doslovno smo 24 sata zajedno jer ja ne radim, ja sam jedina u kuci koja i vikne na njega, ali me poslusat nece nikako.ne znam kako se postaviti, a da bude djelotvorno, molim Vas savijet,
Unaprijed zahvaljujem
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
30.04.2014. 20:40
Poštovana mama,
zahvalila bih Vam se na Vašem upitu i ukazanome povjerenju. Vaša briga o tome kako što primjerenije odgajati svoje dijete za svaku je pohvalu. Jako mi je drago vidjeti da ste spremni potražiti savjet u odgoju i potruditi se kako biste bili što uspješniji u roditeljskim zadacima s kojima se susrećete.
Kako sam razumjela iz Vašega upita, ono što Vam predstavlja poteškoće je agresivno ponašanje Vašeg sina. Kažete da se ponaša agresivno kad god mu nešto onemogućite te se takvo ponašanje ponavlja unatrag tri mjeseca. Isto tako, kažete da se tako ponaša isključivo kada je s Vama te općenito nije agresivan; niti u vrtiću, niti kada ga netko drugi čuva. Vjerujem da ste zabrinuti i da se osjećate bespomoćno te niste sigurni kako mu pristupiti i što učiniti da se ta situacija promijeni. Ako sam dobro shvatila, pokušali ste s objašnjavanjem, razgovorom, ignoriranjem, „hlađenjem“, uzvraćanjem istom mjerom; no nijedan od ovih postupaka, kako kažete, nije bio sasvim djelotvoran. Željela bih Vas ohrabriti i reći kako je Vaša zabrinutost normalna pojava u ovoj situaciji s kojom su se vjerojatno susreli mnogi roditelji tijekom svojega roditeljskog staža. U roditeljstvu nam često dobro dođe savjet drugih i drago mi je što ste ga Vi spremni potražiti.
Vaš sin je trenutno u dobi od dvije i pol godine. Za djecu u toj razvojnoj fazi karakteristična je težnja za neovisnosti. Nastoje biti što više samostalni i nezavisni od roditelja, što ste vjerujem već primijetili u mnogim drugim radnjama (npr. moguće je da sam želi jesti, oblačiti se, kupati i slično). U toj dobi dijete je prilično aktivno, nemirno, znatiželjno te se opire ograničenjima. Dijete tada obično iskušava granice do kojih može ići i koja ponašanja su prihvatljiva. Počinju se mijenjati odnosi s odraslima s kojima je dijete najčešće u kontaktu te ti zamršeni odnosi prema roditeljima mogu rezultirati strahom, tjeskobom ili agresivnošću.
Dijete u toj razvojnoj fazi često odbija društvene norme i zahtjeve roditelja. Ono je kroz prethodno iskustvo naučilo da roditelji udovoljavaju većini njegovih potreba, od hranjenja do presvlačenja, tješenja kad je tužno i slično, što je svakako pohvalno. Na neki je način dijete naviklo dobivati sve što želi. U ovoj dobi pojavljuju se situacije u kojoj roditelji neke njegove prohtjeve ili aktivnosti jednostavno moraju onemogućiti i zabraniti i to kod djeteta može izazvati priličan bijes. Počinje protestirati i ljutiti se i može pokazati agresivne reakcije. Međutim, njegova ljutnja i frustracija sasvim je normalna reakcija na prepreke koje ga ometaju da dobije ono što želi. Također, u toj dobi djetetove vještine govora su još uvijek nedovoljno razvijene kako bi ono jasno verbaliziralo svoje negativne osjećaje u određenom trenutku. Zato se često djeca ove dobi okreću izražavanju svojih potreba i osjećaja kroz djelovanje. Točnije, načinima kao što su udaranje, griženje i slično. Dijete te dobi još ne shvaća da ono što želimo često ne možemo odmah dobiti i ponekad je potrebno strpljivo čekati kako bi se to ostvarilo. Dijete tek treba steći vještine strpljivosti, odgađanja želja i nošenja s negativnim osjećajima i frustracijom.
Ono što možete učiniti u situacijama kada se dogodi da Vas sin udari je da mu prenesete poruku da nije u redu da Vam nanosi bol i da to nećete dopustiti. Možete mu kratko i jasno objasniti kako ne prihvaćate takav oblik ponašanja i da to boli, rječnikom primjerenim njegovoj dobi i sposobnosti razumijevanja. Pritom je bitno naglasiti mu da shvaćate da je u tom trenutku ljut i da ljudi imaju pravo tako se osjećati, no da to nije prikladan način izražavanja ljutnje. No, važno je djetetu omogućiti i neki drugi način kako može reagirati kada je ljut. Primjerice, možete mu dati balon ili lopticu koju može lupati po zidu kada se tako osjeća.
Važan mehanizam učenja kako izražavati emocije je putem imitacije odraslih osoba. Možete pokazati svojemu djetetu vlastitim primjerom kako može riječima izraziti kada je ljuto, tužno, razočarano. Dosljednim naglašavanjem kako je agresivno ponašanje pogrešno i kako postoje drugačiji načini za izražavanje osjećaja, možete mu pomoći u njegovoj kontroli vlastitog ponašanja i načinu nošenja s preprekama. Kao što sam već navela, većinu ponašanja djeca uče imitirajući odrasle osobe. Upravo stoga što djeca većinu ponašanja uče od odraslih važno je djetetu ne vratiti istom mjerom kad nas ono udari. Time ga učimo kako je agresija prihvatljiv način izražavanja emocija i dobivanja onoga što želimo; što nikako nije poruka koju mu želimo prenijeti. Zato se preporuča djeci biti uzor za neagresivnost, kako bi naučila konstruktivne i nenasilne načine za rješavanje konflikata u budućnosti. Vjerujem da Vam nije nimalo ugodna situacija kada Vas dijete udari, no voljela bih naglasiti kako taj njegov postupak ne znači da Vas ono ne voli, već da ne zna drugi način kako izraziti svoju ljutnju.
Također, preporučljivo je usmjeriti djetetovu pažnju na neku drugu aktivnost nakon kratkog objašnjavanja. Ono što se ne preporuča je tražiti od djeteta da nam objašnjava zašto je to učinilo. Ono u toj dobi ni samo najvjerojatnije to ne zna, a još mu je teže to verbalizirati.
Uz to, možete pokušati pratiti postoji li neki obrazac po kojem se to ponašanje ponavlja. Primjerice, je li to kad je dijete umorno, prije spavanja, kad je gladno prije ručka ili večere ili radi neke slične frustracije. Dijete može radi neke deprivacije osjetiti frustraciju i biti više razdražljivo nego inače. U takvom slučaju preporuča se pomaknuti vrijeme tih aktivnosti kako bi ga prilagodili djetetovom funkcioniranju.
Ako ne dođe do pozitivnih promjena u djetetovom ponašanju, preporučila bih Vam da se obratite stručnom suradniku u vrtiću (psihologu ili pedagogu) koji u izravnom kontaktu s Vama i djetetom može dobiti dublji dojam te Vam dati neke smjernice za daljnje djelovanje. Ukoliko budete imali dodatnih pitanja ili su Vam potrebne određene informacije i podrška možete se ponovno javiti putem besplatne i anonimne savjetodavne linije Hrabrog telefona na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9.00 do 20.00h ili pak e-mail-om na savjet@hrabritelefon.hr. Usluga koju Hrabri telefon nudi je i chat, svakim radnim danom od 15.00 do 18.00h na www.hrabritelefon.hr/chat. U slučaju dodatnih nedoumica ili potrebe za informacijama uvijek se možete iznova javiti ovim putem.
Podršku i informacije za sva pitanja s kojima se susrećemo u roditeljstvu možete potražiti i na još jednom mjestu, a to je Telefončić – savjetodavna linija namijenjena roditeljima i drugima koji brinu o najmlađoj djeci. Putem telefonskog broja 01/4850-555 omogućena Vam je svakodnevna dostupnost stručne podrške i informacija iz područja ranoga razvoja djece i suvremenoga roditeljstva. Linija je otvorena od 7 do 22 sata, a njezinim stručnjacima se možete obratiti i putem e-mailainfo@telefoncic.hr. Tim telefončića čine medicinske sestre, patronažne sestre, primalje, psihologinje, socijalne pedagoginje i logopedinje s višegodišnjim iskustvom rada s obiteljima i djecom predškolske dobi.
Na kraju bih Vas još jednom pohvalila za brigu i pažljivost u odgoju i volju za učenjem kako biti što bolja majka. Želim Vam puno sreće u daljnjem odgoju Vašeg dječaka i nadam se da će ae što ranije agresivni trenutci zamijeniti dodatnim nježnim i veselim trenutcima s Vašim sinom.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
