|
iralo
|
21.05.2014. 16:10
Prije svega sve pohvale vezane za vasu stranicu na koju sam se tek ukljucila u nadi da cu dobiti odgovore na neke samo svoje roditeljske dileme.
Naime, imam djevojcicu kojoj je 7,5 godina i ide u drugi razred. Po rodjenju joj je diagnosticirana konatalna hypotireoza s cim smo se sazivjeli nakon velikih briga i strahova.Nikad nisam dozvolila da je to izdvoji od druge djece jer uz njenu svakodnevnu tepaiju ona napreduje bez apsolutno ikakvih poteskoca.Sve to je vjerovatno bilo odredjeni razlog da se s njom malo blaze postupa, cuvala ju je teta do 4 godine kada je krenula do 12 h u vrtic sto je sve vrlo tesko podnosila uz suze i plac ali ja sam u tome istrajala jer sam smatrala da je za nju potrebno kretanje medju djecom koju je inace bojazljivo gledala.u cijeloj prici isticala se medju djecom sferom interesovanja i rezona i uvijek je brinula brige unaprijed te primjecivala sve sto drugu djecu ne okupira.krenulo je od pelena kad nije htjela da kaki na tutu nego u pelenu pa je znala danima da cuva stolicu,pa onda zatvaranje vrata koje nije podnosila,pa uspavljivanje,gadljivost narocito ako neko treba da povrati to joj je fobija i danas je briga da necemo doci po nju u skolu ili bilo gdje da ostane...pa sve do skole u koju je krenula na nase cudo bez imalo interesa. ucitelj koji nije autoritet i koji ide linijom manjeg otpora, ona bez fokusa, stalno povuci potegni i nakon svega toga rodi joj se sestra koja sad ima 16 mjeseci.ljubomora na neki njen nacin koji ne zeli pokazati jer zna da to netreba uraditi.inace zivi u jednoj uredjenoj porodici punoj ljubavi i postovanja bez stresova svadja pa mi nije jasno odakle u njoj toliko podsvjesnih briga i strahova. stalno trazim vanskolsku aktivnost koja ce je usreciti al nista jos nije bilo po njenoj mjeri ili je ambient za nju los nesvidja joj se dvorana, ili nece liftom a sam fokus na radnju nema kad da stavi.zaista se trudim biti prava majka pruziti joj sve a ne stezat je previse,uvijek mislim da grijesim negdje u koracima i da je to uzrok svega.inace je jako svjesna sebe, plijeni sarmom i zelenim ocima, ne brine je tudje misljenje niti tudji uspjeh smatra razlogom za svoj dodatni trud ona ima svoj vec izgradjen stav, neveze se za ljude niti je sekiraju.znam da sve ovo i ne zvuci kao problem ali znam isto tako da cete razumjeti zasto sam vam sve ovo ovako detaljno napisala.bila bih vam zahvalna da mi napisete koji red ukoliko ste iz svega uspjeli izvuci nesto, dati mi neku smjernicu jer bih zaista voljela da ovo dijete stvori samopouzdanje i pokaze u jednom segmentu zaista onu pravu sebe bilo da je to skola, ritmika, ples ili bilo sta drugo sto ce je zaista uz ushicenje zadovoljiti.unaprijed vam se puno zahvaljujem i pozdravljam sve koje ce ova tema zainteresirati
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
28.05.2014. 01:20
Draga mama,
prvo Vam se želim zahvaliti što ste se odlučili javiti ovome forumu za pomoć i tako nam ukazali svoje povjerenje. Drago mi je što Vam se sviđa stranica, tu smo za sva Vaša pitanja i nedoumice. Iz Vašeg upita vidim da ste brižna majka koja želi sve najbolje za svoje dijete i koja se spremno i odlučno angažirala kako bi unaprijedila razvoj svojeg djeteta.
Čitajući Vaš upit dobila sam dojam da se osjećate nesigurno u nekim odgojnim postupcima i da ne znate kako dalje. Moram napomenuti, što i sami sigurno znate, da je biti roditelj izrazito zahtjevna uloga i da nije neuobičajeno ponekad se „izgubiti“ u njoj, ali samim time što ste se odvažili napraviti ovaj korak i pitati za savjet je znak da ste na dobrom putu i da ste roditelj koji je spreman učiti i razvijati se skupa sa svojom djecom.
Ako sam dobro razumjela kao jedan od problema navodite činjenicu da Vaša starija kći ima znakove ljubomore na mlađu sestru koje istovremeno pokušava sakriti. Važno mi je naglasiti da je ljubomora djeteta na mlađu sestru ili brata sasvim normalna i razumljiva pojava i kako je to nešto na čemu se može raditi. Naime, tada se kod starije djece javlja strah da će mala beba dobiti više roditeljske ljubavi i pažnje. Dijete se tada može osjećati ´ugroženo´ od mlađe sestre ili mlađeg brata, može osjećati nesigurnost i strah od odbacivanja, a uobičajene su reakcije u takvim situacijama i razdražljivost, depresivnost, povlačenje, nervoza, kao i agresivno ponašanje te povećana potreba za roditeljskom blizinom.
Kako je sestrinska ljubav neprocjenjivo bogatstvo koje ima potencijal trajati cijeli život bitno je da se taj odnos gradi na pravim temeljima od samog početka. Ne znam kako ste pripremali svoju stariju kćer na dolazak sestre i jeste li razgovarali o tome što će se promijeniti, ali i što će ostati isto? Djeci treba na njima razumljiv način objasniti kakve su bebe i što se sve može očekivati, koja je Vaša, ali i njihova nova uloga te im dopustiti da pitaju sve što ih zanima o tome. Važno je da svojoj kćeri jasno date do znanja da to nipošto ne znači da ćete ju Vi manje voljeti ili da Vam je manje važna u životu. Način na koji se ona neće osjećati zanemarenom je primjerice uključivanje u odgoj mlađe kćeri, dajući joj sitne zadatke koje može obaviti i tako joj dati do znanja da Vam može pomoći i da ju niste zaboravili, a ujedno ona razvija osjećaj odgovornosti prema mlađoj sestri te može uvidjeti koliko je njena uloga važna. To možete iskoristiti i kao priliku da ju pohvalite i istaknete neke njene dobre karakteristike npr. da je vrijedna, poslušna, brižna jer je to ono što je njoj veoma bitno za čuti. Trebalo bi i izbjegavati njihovo međusobno uspoređivanje i svakom djetetu davati do znanja koje su njihove jedinstvene vrijednosti i karakteristike. Uz veliku pažnju usmjerenu na novo dijete Vaša starija kći bi se mogla osjetiti zapostavljenom. Važno je ne zaboraviti provoditi vrijeme samo s njom u aktivnostima u kojima ste uživali i prije rođenja sestrice te ga iskoristiti za njene potrebe, probleme i interese.
Kažete i kako biste željeli da Vaše dijete ima više samopouzdanja. Samopouzdanje je važno za djetetov i fizički i psihički razvoj i nužan je dugotrajni rad na njemu, a postoje načini na koje roditelji mogu pomoći djetetu da ga razvije. Dio se odnosi na već spomenute prijedloge, a to je da Vašu kćer potičete na odgovorno ponašanje te da primjećujete svakodnevne situacije ili ponašanja kada ju možete pohvaliti i nagraditi. Moguće je da se ponekad neke obične stvari poput primjerice pospremanja igračaka uzmu zdravo za gotovo i da se ne reagira primjereno na njih, dok se na loša ponašanja automatski upozorava i kažnjava. Također je važno da joj pružite prostor kako bi slobodno izrazila svoje misli i osjećaje i da ju pritom ne osuđujete i ne kažnjavate pri čemu ona uči da su sve emocije sastavni dio života i da ih se ne treba sramiti kao i da se njeno mišljenje uvažava i cijeni.
Posebno mi je zapelo za oko kako ste napisali da biste voljeli da Vaša kćer nađe neku aktivnost koja ju istinski ispunjava i zadovoljava. Ponekad je potrebno da djeca sama posegnu za nekom aktivnosti, umjesto da ju mi ´serviramo´, ma iz koliko dobre namjere to radili. Također, ako tome roditelji pristupaju ozbiljno i napeto, dijete onda može osjetiti veliki pritisak. Stoga bih Vas potaknula da ju pustite da isproba stvari onoliko koliko su joj privlačne i da se osjeća sigurnom da Vam sama kaže što joj odgovara, a što ne. U redu je da ima mogućnost izbora, ali pri tome treba paziti da istovremeno nema previše aktivnosti jer tako može izgubiti fokus i interes za sve. Ima li neku prijateljicu iz razreda koja se bavi nekom aktivnošću? Često su upravo školski prijatelji pokretači interesa djece za različite aktivnosti. Sada je u dobi kada još istražuje i treba joj omogućiti da se razvija kroz aktivnosti koje joj odgovaraju i u kojima razvija svoje samopouzdanje i samosvijest iako možda ne pokazuje nužno pretjeranu strast prema njima. Izbjegavanje pretjeranog kritiziranja, prijetnji i omalovažavanja, kao i dosljednost u odgojnom postupanju te svakodnevni razgovor s njom je ono što stvara privrženi odnos pun povjerenja i bezuvjetne ljubavi između Vas i Vaše kćeri kojim se kod djeteta postiže samopouzdanje.
Napisali ste i da Vaše dijete ima dijagnosticiranu konatalnuhipotireozu te mi je iznimno drago pročitati da niste dopustili da ju to na bilo koji način obilježava, tj. izdvaja od ostale djece. Bolest je jedan dio Vaše kćeri i to treba prihvatiti, ali nikako ne treba dopustiti da ona bude u središtu niti na njoj bazirati odgoj. Naime, ako se osoba previše identificira s bolesti počet će samu sebe doživljavati u skladu s njom i na taj se način razvijati. Iz tog su razloga bitni odgojni postupci. Kao što sam već spomenula bolest ne treba biti u centru, o njoj se treba razgovarati podjednako kao i o svim ostalim aspektima i karakteristikama Vaše kćeri. Sami ste spomenuli da ste u odgoju prema svojoj djevojčici bili blagi. U odgoju djeteta važno je držati se dosljednosti i strukturiranosti. Djeca su puno zdravija i sretnija ako imaju strukturu i ograničenja. Važno im je objasniti zašto su neke granice postavljene i koje su posljedice nekog ponašanja jer tako pravila dobivaju smisao i djeca ne misle da su im samo nametnuta, a ujedno i shvaćaju zašto je nešto prihvatljivo, a nešto nije. Kada su granice postavljene bitno je držati ih se i ne popuštati, što zbog toga da Vaše dijete zna da Vam može vjerovati, a što zbog toga jer tako vidi da ste ozbiljni. Ukoliko želite promijeniti neko nepoželjno ponašanje imajte na umu da jedna mala promjena, ako je se dosljedno pridržavate, je vrjednija od nekih koje smatrate velikima, a u kojima nedostaje ustrajnosti.
Nešto više o dosljednosti te o tome kako razviti samopouzdano dijete možete pronaći na web stranici Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba, na sljedećim poveznicama: http://www.poliklinika-djeca.hr/a...asto-je-vazna-dosljednost-u-odgoju/; http://www.poliklinika-djeca.hr/z...kako-odgojiti-samopouzdano-dijete-2/ . Na istoj stranici, u rubrici ´Izazovi roditeljstva´ možete potražiti dodatne teme koje Vas zanimaju: http://www.poliklinika-djeca.hr/za-roditelje/izazoviroditeljstva/ . Više o tome kako disciplinirati dijete i biti dobar roditelj možete pročitati i u brošurama Hrabrog telefona ´Kako biti dobar roditelj´ i ´Disciplina i Vaše dijete´: http://www.hrabritelefon.hr/rodit...r-roditelj/brosure-hrabrog-telefona/.
Ukoliko budete imali bilo kakva dodatna pitanja ili ako osjetite potrebu za razgovorom možete nam se obratiti ponovno i ovim putem, ali i na besplatni i anonimni Hrabri telefon za mame i tate na broj 0800 0800 koji radi svakim radnim danom od 9-20 sati. Osim toga, na web adresi www.hrabritelefon.hr/chat možete slati pitanja putem chata svakim radnim danom od 15-18 sati, a moguće nam se javiti i putem e-maila na: savjet@hrabritelefon.hr .
Nadam se da će Vam neki od ovih savjeta i preporučenih tekstova pomoći da nađete najbolje moguće rješenje za svoje dijete te da ćemo mu svi zajedno omogućiti sretno odrastanje. Biti roditelj je predivno i ispunjavajuće iskustvo koje ujedno zna biti iscrpljujuće i izazovno. Potrebno je puno snage i truda, kao i ljubavi da bi se neke stvari promijenile. Za kraj Vam želim reći da ne postoje savršeni roditelji, obitelji i djeca. Najbitnije je da uvijek dajemo maksimum od sebe i da smo uvijek spremni učiti i rasti zajedno s našim najmlađima, a vjerujem kako je to put ka sretnijem životu nas i naše dječice.
Još Vas želim jednom pohvaliti što ste nam se obratili za pomoć i želim Vam svu sreću u daljnjem odgoju Vaše djece!
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka
|
