18.06.2012. 16:50

Draga mama,

hvala Vam što ste nam se odlučili obratiti za pomoć. Svaki roditelj se ponekad suoči s određenim nedoumicama i tada je jedna od najboljih stvari koje možemo napraviti potražiti savjet. Na samom početku bih željela pohvaliti Vašu brigu i nastojanje da uz našu pomoć pokušate doprijeti do Vašeg dječaka i vidjeti postoji li razlog za zabrinutost. Iz Vašeg pisma vidim da ste zabrinuti za svog sina zbog raznih "tikova" koje ste primijetili. Naveli ste da Vaš dječak pokazuje određena ponašanja kao što su pranje ruku, stavljanje ruku pod nos i dodirivanje stopala.

Da bismo mogli zaključivati o tome što ova ponašanja znače potrebno je steći što bolji uvid i upoznati Vašeg dječaka. Općenito govoreći, radnje koje navodite ne moraju nužno biti zabrinjavajuće. Prirodno je da se djeca zainteresiraju za svoje tijelo, mirise koje ima ili recimo da pokazuju veći interes za stopala s kojima zapravo nismo često u doticaju. Ukoliko te radnje nisu pretjerano česte i ukoliko mu ne škode može se raditi o nekoj fazi koju prolazi. No, vrlo je važno uzeti u obzir koliko su te radnje česte, što one znače djetetu i kako utječu na njegovo funkcioniranje.

Naveli ste da su ponašanja koja opisujete ponekad izraženija. To mi govori da brižno pratite dječaka. Doista, Vi najbolje poznajete svoje dijete i promatrajući ga svaki dan možete obratiti pažnju na ponašanja koja Vas zabrinjavaju. Ono na što još možete obratiti pozornost jest: u kakvim situacijama su te radnje izraženije. Kada primijetite da dječak češće pokazuje ta ponašanja možete ga zamoliti ga da Vam opiše svoj današnji dan, pitati kako se danas osjeća ili je li zbog nečega zabrinut. O čemu ovisi koliko su te radnje česte? Također, niste naveli kada su počele te radnje i s čime ste povezali njihovo javljanje. Poznavanje okolnosti prvih javljanja može biti vrlo korisno pri tumačenju uzroka.

Važno je vidjeti kako se dječak osjeća prije, tijekom i nakon tih radnji. Postoji mogućnost da su one povezane s nervozom i zabrinutosti. Stoga ga primjerice možete pitati kako se osjeća neposredno prije nego što napravi ta ponašanja, a kako nakon njih. Takve radnje u nekim slučajevima mogu smanjivati općenitu napetost. Također, važno je vidjeti kako se dječak osjeća dok izvodi te radnje. Može li ih izbjeći? Radi li dječak ponekad te radnje ne zato jer želi, već jednostavno zato što ima osjećaj da ih mora napraviti?

Naveli ste nekoliko ponašanja koja Vas zabrinjavaju. Postoje li možda još neka ponašanja koja Vam djeluju neobično ili zabrinjavanju Vas ili dječaka? Primjerice, ponavljanja li dječak ponekad neke radnji određeni broj puta, stalno provjerava nešto ili čini neke slične radnje?

Drago mi je što ste naveli da ste pokušali razgovarati sa svojim sinom o tome. Vjerujem da nemogućnost da se dopre do korijena unatoč Vašim nastojanjima i trudu može djelovati obeshrabrujuće, no važno je ostati uporan. Valja se podsjetiti da je djeci ponekad jako teško riječima izraziti njihove osjećaje, potrebe ili nesigurnosti. Radi se o djetetu, posebnom malom biću koje svijet doživljava na drugačiji način od nas odraslih i teže nam prenosi taj doživljaj. Druga stvar koja je poželjna jest da ostanemo smireni kako bismo što bolje mogli pomoći svom djetetu, ali i kako bi nama samima bilo lakše. Djeca trebaju našu podršku, podršku odraslih, no potrebno je pažljivo osluškivati njihove potrebe i dati im vrijeme koje im je potrebno da bi se otvorili. Također je potrebno da i mi budemo smireni kako bi se i sama djeca manje brinula te kako bi im bilo lakše otvoriti nam se. Ono što biste mogli pokušati je pristupiti sinu na način da pokažete zainteresiranost za ono što mu se događa, da mu dopustite da Vas uvede u svoj svijet bez pritiska da Vam se otvori.

Da biste bolje razumjeli o čemu se točno radi, potrebno je da uzmemo u obzir i neke druge dijelove života Vašeg sina. Jeste li možda primijetili neke promjene vezane uz školu? Bilo da se radi o školskom uspjehu ili odnosima unutar razreda. Jeste li uočili neke druge promjene koje Vas možda brinu, npr., u odnosima unutar obitelji? Kada nas ponašanje djeteta zabrinjava, svakako je potrebno pomnije obratiti pozornost na samo ponašanje. No, moramo uzeti u obzir i cijeli kontekst. Djeca ponekad na neobične načine reagiraju na događaje koje odrasli često previde i ne smatraju nužno relevantnima. Potrebno je pokušati vidjeti ono što dijete vidi, razumjeti njegovu perspektivu.

Spominjete da Vam se čini kako je Vaš sin "dosta neraspoložen zbog završnih testova u školi". Krajem školske godine prirodno je da djeca osjete određene razine nelagode i anksioznosti vezane uz školu i školski uspjeh. Iako je Vaš sin tek u 3. razredu (nije npr., u 8. kada je jako važan postignuti uspjeh zbog upisa u srednju školu), sasvim je normalno da osjeća određeni pritisak. Danas smo nekako sve opterećeniji uspjehom djece u školi jer je sama konkurencija sve veća i gradiva je svake godine sve više. Djeca osjećaju taj pritisak i ponekad im je teško nositi se s njime. Uvjeravam Vas da je to sasvim normalno. Većina ljudi doista jest završila školu bez većih posljedica, no vremena su danas drugačija i potrebno je biti svjestan pritiska koji je stavljen pred djecu. Djeci je sve češće jako teško u školi, iako se nama odraslima čini kako se možda i nije mnogo toga promijenilo. Treba uzeti u obzir promjene koje su se dogodile te sagledati ih u kontekstu svoga djeteta. Ako je Vašem djetetu teško ili je jednostavno malo neraspoložen, razgovarajte s njim. Pitajte ga što misli da on i Vi možete napraviti kako bi mu bilo bolje i lakše. Bilo bi dobro kada biste s njim vidjeli što se zapravo točno događa i onda zajedno s njim vidjeli što je potrebno učiniti.

Na samom kraju bismo željeli još jednom naglasiti da ponašanja koja opisujete ne moraju nužno biti razlog za zabrinutost, no da ih je važno pomnije promotriti. Ukoliko se ona nastave, ukoliko primijetite još neka zabrinjavajuća ponašanja ili primijetite da su postojeća posebno česta, da štete djetetu (npr. često pranje ruku može dovesti do ozlijeda kože) ili da ih dječak ne može izbjeći i kontrolirati, bilo bi dobro obratiti se psihologu ili nekom drugom stručnjaku mentalnog zdravlja koji može porazgovarati s dječakom i u kontaktu s njim odrediti o čemu se zapravo radi i kako bi bilo poželjno reagirati. Podršku stručnjaka možete potražiti obraćanjem školskom psihologu ili liječniku opće prakse kod kojeg možete dobiti uputnicu i kontakt Vama najbližeg stručnjaka mentalnog zdravlja. Toplo Vam preporučamo i Polikliniku za zaštitu djece grada Zagreba, kojoj se možete obratiti neovisno o Vašem mjestu stanovanja. Stručnjaci Poliklinike imaju veliko iskustvo u radu s djecom te im se s punim povjerenjem možete obratiti za podršku. Poliklinika se nalazi u Đorđićevoj ulici 26 u Zagrebu, a naručiti se možete telefonskim putem na broju 01/34-575-18. Radno vrijeme Poliklinike je radnim danom od 7:30 do 20:00 sati te subotom od 07:30 do 15:00 sati.

Ukoliko ćete imati potrebu za razgovorom i podrškom, osim ovim putem, možete je potražiti i pozivom na besplatnu i anonimnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona koja je otvorena svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Također, Hrabrom telefonu se obratiti i putem chat-a (www.hrabritelefon.hr/chat) koji je aktivan svaki radni dan od 15 do 18 sati ili, ukoliko Vam to više odgovara, putem e-maila (savjet@hrabritelefon.hr).

Voljela bih Vas, za kraj, pohvaliti što se brinete za dobrobit svog sina i što Vam nije teško potražiti pomoć. Jedna od važnijih odlika dobrog roditelja je upitati za savjet ili potražiti pomoć kada je to potrebno. Biti roditelj znači stalno se suočavati s novim izazovima odgoja i svakome je ponekad potrebna određena razina pomoći. Zato smo tu, jedni za druge, kako bismo zajedno prolazili kroz teškoće i radosti odgoja djece.

Lijep pozdrav,
Hana Hrpka, prof.

27.06.2012. 13:25

Draga mama,

hvala Vam što ste nam se ponovno javili. Drago mi je što pokazujete veliku brigu za svoje dijete i što se trudite pomoći mu. Vjerujem da Vam nije lako gledati kako Vaše dijete pati i da Vam je teško što ne možete doprijeti do njega. Važno je ne zaboraviti da Vas Vaše dijete treba čak i kad Vas na neki način možda gura od sebe i povlači se u sebe.

Napisali ste da Vaš sin ponavlja određene radnje u stresnim situacijama. Te situacije mi djeluju kao nešto izvan njegove kontrole (prepirke odraslih osoba) te mi se čini kao da Vaš sin svojim postupcima možda želi vratiti tj., preuzeti dio kontrole. Njegova dob ga ograničava da rješava sukobe koji se događaju u kući, ali to ne znači da nema potrebu nešto promijeniti, nešto poduzeti.

Iz Vaše priče mi se čini da je situacija u Vašem doma pomalo teška i komplicirana (spominjete česte prepirke, neke ukućane koji su "dosta nesenzibilni" i sl.). Vjerujem da ni Vama samima nije lako u tom okružju. Čini mi se da ste i Vi iscrpljeni u cijeloj toj situaciji. Vidim da i sami naslućujete da bi spomenute okolnosti mogle biti uzrok promjene ponašanja Vašeg sina. Pretpostavljam da se okolnosti u Vašem domu ne mogu lako promijeniti i da će Vaše dijete još neko vrijeme odgajati više osoba istovremeno, no to ne znači da ne postoji nešto što možete učiniti. Jako mi je drago što pokušavate razgovarati s njim o tome i što nastojite pratiti zbivanja u kući.

Ne znam koliko ste u mogućnosti to učiniti, ali možda bi bilo dobro kada biste pokušali što više vremena provoditi sa svojim sinom i to u aktivnostima koje su njemu privlačne i zabavne. I Vama i njemu je potrebno da se malo odmaknete od situacije u kući. Da malo predahnete, da se opustite i zabavite. Tako ćete moći i lakše obnoviti odnos sa svojim sinom i trebali biste tada moći i lakše doprijeti do njega. Djeca se obično lakše "otvaraju" i povjeravaju kada su opuštena, kada se družimo s njima samo zato da bismo se družili. Jako je važno da se s djecom družimo i izvan uobičajenih situacija (zajednički obroci, pospremanje, vođenje u školu i sl.). Ukoliko nam se sve svodi na rutinske obaveze i razgovore, što se danas u ubrzanom tempu života zapravo često događa u mnogim obiteljima teško je zadržati toplinu i bliskost kojoj težimo u odnosu sa svojim djetetom. Tada je sasvim prirodno da nam se djeca rjeđe povjeravaju, s obzirom da se razgovori obično svode ili na bazične teme poput škole (o čemu djeca često nemaju volje razgovarati), obaveza u kući (koje djeci obično nisu naročito privlačne) ili neke ozbiljnije teme koja je trenutno aktualna o kojoj bi mi odrasli silno htjeli razgovarati i riješiti sve probleme - a djeca nam jedva znaju objasniti što ih muči. U takvim okolnostima se djeca znaju povući, stoga je potrebno odnos upotpuniti i razgovorima o temama koje su djeci zanimljive i značajne, a aktivnosti potkrijepiti i nečim njima zabavnim. Dakle, poželjno je da djecu ne "prisiljavamo" na teške razgovore kada njima to ne odgovara jer je upitno koliko će informacija moći "upiti" u tim trenucima. U takvom atmosferi djeci dopuštamo da nam se sami otvore, pri čemu je važno i dati im do znanja da smo ovdje i da ćemo ih saslušati i pokušati razumjeti kad god nas zatrebaju.

Spominjete i da Vam se čini da je Vaš sin možda malo razmažen te da je uzrok tome vjerojatno činjenica da ga odgaja više osoba, svaka sa svojim pravilima i granicama. Ukoliko već niste, bilo bi dobro da pokušate razgovarati s ostalim ukućanima i zamoliti ih da se pridržavaju određenih pravila koje ste postavili svome sinu. Suradnja na toj razini nije lagana, ali nastojite surađivati barem kad je riječ o nekim važnijim pravilima i granicama.
Važno je i da Vaš sin razumije da su Vaša pravila najvažnija. Potrebno je da mu objasnite zašto se ostali ukućani ipak nekad drže svojih vlastitih pravila te kako da postupa u tim situacijama. Vaše dijete je možda zbunjeno i ne zna koga treba slušati i kako se na kraju dana treba ponašati, što je razumljivo u situacijama gdje dijete živi s proširenom obitelji. To nije isto kao kada dijete tokom godine živi samo s roditeljima, a, npr., ljeti boravi kod bake.

Što se tiče odnosa ukućana, odnosi u obitelji ponekad su vrlo komplicirani i nije lako ublažiti sukobe koji su prisutni. Ne znam što ste dosada pokušali, no, čak i ako njih vidite kao nešto na što je teško utjecati, ono što ipak možete učiniti jest razgovarati sa sinom o njima. Objasniti mu zašto su odnosi napeti i koja je njegova uloga u svemu tome. Trebate biti svjesni da to što Vaš sin možda ne sudjeluje aktivno u spomenutim prepirkama, ne znači da se on ne osjeća kao da se nalazi usred svega. Možda Vam se čini da Vaš sin sve razumije, ali sjetite se da je on ipak dijete i da se ne može sam nositi s takvom vrstom problema. Spomenuli ste da neki od ukućana znaju biti i pomalo kritični prema Vašem sinu. Da svoje frustracije znaju istresti na njemu. To su situacije u kojima je Vašem sinu svakako potrebna određena zaštita. Također, potrebno mu je objasniti da on (najčešće) nije uzrok tih kritika.

Ukoliko primijetite da se ponašanja koja ste opisali da Vaš sin izvodi pogoršavaju, ukoliko Vaše dijete počne raditi nešto što ugrožava njegovo zdravlje, svakako bi bilo dobro da posjetite stručnjaka. U ranijem odgovoru sam Vas uputila na Polikliniku za zaštitu djece te i dalje smatram da bi Vam podrška njihovih stručnjaka mogla smanjiti Vašu zabrinutost i olakšati Vašem djetetu nošenje s onim s čime je suočen.

Niste naveli odakle ste, no mogu Vam preporučiti i Savjetovalište za roditelje i djecu u sklopu Dječje kuće Borovje gdje rade stručnjaci mentalnog zdravlja s iskustvom u radu s djecom i njihovim obiteljima i velikim razumijevanjem za sva pitanja, nedoumice i poteškoće s kojima se oni ponekad susretnu. Ono se nalazi u ulici Bože i Nikole Bionde 32, a naručiti se možete na broj telefona 01/6117-190.

Također, uvijek možete potaknuti svog sina da se obrati Hrabrom telefonu na bilo koji od opisanih načina (putem telefona, e-maila ili chata) i porazgovara o onome što ga brine, plaši ili čini nesigurnim.

Važno je da nastavite pratiti svoje dijete. Vjerujem da Vam to nije lagano s obzirom da ne možete uvijek biti uz njega, ali čini mi se da ste jako brižni i da ćete brzo primijetiti ukoliko se nešto pogorša. Djelujete kao jedna sabrana osoba kojoj je jako stalo do svog djeteta te vjerujem da ćete za njega napraviti sve što Vam je u mogućnosti. Jako je lijepo vidjeti roditelja koji se brine za svoje dijete i pokušava mu pomoći.

Nemojte zaboraviti da je važno da i sebi nađete neki izvor zabave i opuštanja, kao npr., sat vremena uz dobru knjigu ili seriju. Teško će neka osoba biti dobar roditelj ukoliko je i sama jako opterećena. Važno je da se dobro pobrinete za sebe kako biste imali snage brinuti se za svog sina i obitelj. Nemojte zaboraviti da ste i Vi važni u ovoj situaciji.

Iskreno se nadam će se Vaš odnos sa sinom poboljšati te da će se situacija u kući malo ublažiti. Naglašavam i da se uvijek možete ponovno obratiti, ukoliko imate nekih pitanja ili Vam je naprosto potrebno malo podrške. Važno je da znate da niste sami.

Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.