|
anthonya
|
02.07.2012. 14:45
Štovana,
moj sin je napunio 4 godine. Kada je imao godinu dana pohađao je fizikalne vježbe jer nije hodao ni puzao. Nakon mjesec dana prohodao je i propuzao. Nakon sto je napunio 1 godinu i 7 mjeseci, krenuli smo na obradu jer sam primjetila da bi mogao imati i problem s govorom. U to vrijeme je govorio svega par rijeci-mama, tata, baba..a sve ostalo je bilo na slogove (boca-bo, maca-ma..itd..) Ni njegovo ponašanje u nekim situacijama mi nije bilo baš jasno. Npr. znao bi sjediti ispred mašine za robu i gledati kako se bubanj vrti po pola sata. Igracke ga uopce nisu zanimale, samo tehnika, klime, bilo sto sto se vrti..itd.. Neuropedijatrica nas je poslala na kompletnu obradu- MR mozga, EKG; EEG; psiholog, logoped, defektolog. EEG je tada bio paroksizmalno dizritmican, Nitko nije bas posebnu paznju na to obratio, pa sam ja shvatila da je to negdje u granicama normale kod djece. Nalaz psihologa je bio da u govoru kasni, a u nekim komponentama je napredniji (npr. slaganje likova). MR nismo napravili jer ga nisam htjela stavljati pod opcu anesteziju. Kada je sa 3 godine krenuo u vrtic, govor se poceo polako razvijati. Krenili smo i kod logopeda, ali profesorica navodno nije mogla raditi s njim jer je on bio "nemoguc". Tada smo se prebacili kod defektologice kod koje je bio godinu dana i onaa je procjenila da nema potrebe da vise ide kod nje, jer prema njenim rijecima , njemu je samo potreban logoped.
On vokabular ima, ali to su jednostavne, gramaticki neispravne recenice. Jos uvijek ne izgovara pravilno sve slogove.
Osim toga, ja kod njega primjecujem i neka stereotipna ponašanja. Npr..ako on ne otvori vrata kada izlazimo iz kuce, on ce sljedecih pola sata pitat "Zasto ja nisam otvorio vrata" , histerizirat i traziti da se vratimo i da on otvori vrata. Ako napravimo nesto i skrenemo od rituala, on podivlja i trazi da ponovimo . Ne voli igre s djecom, ne ukljucuje se u igre s njima, ne interesiraju ga vršnjaci, nema osjecaj za grupu.. Odbija samnom raditi na vjezbama za govor, kao da je svjestan da mu to loše ide pa se zasrami.
Imam jos jednog sina od dvije godine koji govori rijeci ali ih jos ne spaja, ali po pitanju njega nisam jos nista poduzimala jer nikakvih drugih problema s njim nema, tako da je ocito da je kod njega pitanje samo individualnog razvoja govora koji ce ubrzo doci.
Ja vas molim da mi date savjet kome da se obratim da ponovo napravimo kompletnu obradu sada, sa njegove 4 godine.
Sve sto smo radili do sada, radili smo u splitu, ali sve mi je to bilo nedovoljno i nedoreceno od strane ovih strucnjaka.
Hvala, unaprijed zahvaljujem.
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
11.07.2012. 18:30
Poštovana mama,
zahvaljujem Vam što ste nam se obratili za pomoć. To pokazuje da ste osjetljivi na potrebe svoga djeteta, da osluškujete i primjećujete sve što se s njim događa i znate da treba reagirati, a to je zaista za svaku pohvalu.
Navodite da ste uočili teškoće kod svog dječaka s puzanjem i hodanjem te da je nakon fizikalnih vježbi dječak pokazao izniman napredak. Također ste uočili i da njegov govorno-jezični razvoj nije u skladu s očekivanim te ste zabrinuti zbog određenih ponašanja koja pokazuje.
Vjerujem da Vam kao roditelju nije bilo lako prolaziti kroz sve vježbe, preglede, pretrage, razgovore s različitim stručnjacima s kojima roditelji ponekad ne osjećaju razumijevanje i posvećenost njihovom djetetu kakvu bi željeli. Roditelji se tada također prvi puta susreću s brojnim stručnim izrazima kojih ih mogu zbuniti ili zabrinuti, a čijem objašnjavanju nisu skloni svi stručnjaci. Čini mi se da ste vrlo hrabra i odlučna majka koja se nije zaustavila na riječima da je s njenim djetetom nemoguće raditi, već ste potražili drugu osobu koja će nastaviti rad. Vjerujem da vam se nije lako nositi s dječakovim ponašanjem koje, kako navodite uključuje histeriziranje i divljanje, ali mi je zaista drago da imate strpljenja za njega.
Vjerojatno i sami znate kako je razvoj svakog djeteta individualan i da je teško predvidjeti kada će neko dijete sustići svoje vršnjake. Isto tako je i sa govorno-jezičnim razvojem. Vaš sin je napunio 4 godine i kažete da ima dobar vokabular i da koristi rečenicu koja je još uvijek jednostavna i agramatična. Oko četvrte godine života dijete bi trebalo razumjeti pojam broja i boja, razumjeti rečenice koje sadrže nekoliko pojmova (npr. stavi crvenu jabuku na stol), razumjeti negacije unutar složenih pitanja (npr. tko nije pojeo juhu?), razumjeti iskaze o prošlim i budućim radnjama. Također, ako se dijete približava petoj godini trebalo bi razumjeti većinu onoga što čuje, biti zainteresirano za priče. Što se tiče samog govora u ovoj dobi djeca obično slažu rečenicu od oko četiri riječi, njihov govor je razumljiv okolini uz teškoće pri izgovoru zahtjevnijih riječi. Koristi se dugim i potpunim rečenicama uz neke gramatičke greške, postavlja pitanja sa kada i zašto... Ako Vam se čini da Vaš dječak ne pokazuje razumijevanje ili govorni izričaj u skladu s navedenim, svakako bi bilo dobro opet potražiti pomoć logopeda.
Kažete da s djetetom radite govorne vježbe što je vrlo pohvalno, međutim, ponekad roditelji zaborave koliko je bitno i igrati se s djetetom što je vrlo bitno u ovoj dobi gdje djeca kroz igru uče. Ono što Vi možete je upuštati se u spontane igre sa svojim djetetom, pjevati pjesmice i brojalice, crtati, izrađivati modele od gline ili plastelina, čitati priče i razgovarati o njima. Posebno bi bilo dobro komentirati priče, razgovarati o slikama, likovima na onoj razini na kojoj možete pričati s djetetom. Također, možete komentirati sve što se oko Vas događate, verbalizirajte što dijete čini, komentirajte predmete, igračke, osobe. Nastojite biti spontani, opušteni, trudite se ne pokazivati pred djecom svoju zabrinutost koliko god to bilo teško i ne zaboravite pohvaliti dijete za sve što dobro učini. Možda će Vam se nabrojano činiti kao obične i jednostavne stvari, no smijemo ih zaboraviti jer i te male stvari kasnije vode velikima te da kroz njih na djetetu zabavan i prihvatljiv način potičemo razvoj određenih sposobnosti i vještina.
Napomenuli ste da dječak ne ostvaruje kontakte s vršnjacima. Niste naveli ide li još uvijek u vrtić, ali možda biste ga mogli uključiti u neku aktivnost koja ga zanima i na kojoj bi se družio s djecom koja dijele iste interese. Pokušajte otkriti ima li nešto što mu zaokuplja pažnju osim 'tehnologije' koje navodite, možda neki sport, igrica, crtanje, pjevanje… Važno je poticati djetetove želje i interese i pomoći im u izgrađivanju sebe i razvijanju samopouzdanja.
Opisali ste nam da je Vašem dječaku jako važna rutina, da mu je važno da se stvari odvijaju na određeni način i da burno reagira ako to nije tako. Također ste naveli kako je logopedici bilo jako izazovno raditi s njime te da je prema njenim riječima "bio nemoguć". Kod određene djece promjene rutine ili preopterećenost podražajima mogu dovesti do takvih reakcija. Njima svijet oko njih obično djeluje zbunjujuće i kaotično te se mogu osjećati preplavljeno masom događaja, ljudi, mjesta, zvukova i prizora koji ih okružuju. Rutine zapravo omogućuju trenutke smirenosti i predaha u takvom svijetu, a njihovo prekidanje može dovesti do intenzivnih emocionalnih reakcija, koje mogu uključivati vikanje, odgurivanje pa i agresiju. Oni na isti način mogu reagirati i na situacije kada su suočene s previše ili premalo podražaja. Ove reakcije ponekad mogu biti protumačene kao neposluh i prkošenje, no one nisu namjerne i dijete kroz njih doista ne nastoji biti zločesto.
Praćenje okolnosti u kojima se one pojavljuju može nam jako pomoći u tome da prepoznamo što do njih dovodi i da ubuduće pokušamo to izbjeći. Primjerice, naveli ste da Vaš dječak reagira na promjene rutine. Stručnjaci preporučaju nekoliko stvari koje djetetu mogu ublažiti promjene koje su dio svakodnevice. Ukoliko neka promjena nije nužna, dobro ju je izbjeći i dopustiti da se stvari odvijaju predvidljivim redoslijedom. No, svakodnevica je puna novosti i promjena. Kako biste olakšali djetetu nošenje s promjenama koje ne možete izbjeći dobro ih je više puta najaviti ili pitati dijete kako mu se to čini. Pri najavi promjene dobro je i djetetu pokazati sliku mjesta na koje idete, osobe koja Vam dolazi u posjet ili aktivnosti koju ćete raditi jer često bolje reagiraju na slikovne podražaje nego na govor. Vjerujem da se nije lako nositi s takvim reakcijama djeteta i da se u ponekim trenucima i sami osjećate preplavljeno, zbunjeno burnom reakcijom koju možda niste očekivali ili čak ljuto jer djetetova ponašanja izlaze iz granica ponašanja koja se smatraju prihvatljivima i to je potpuno razumljivo. Ipak, dobro se podsjetiti da djetetova ponašanja nisu namjerni pokušaji prkošenja već njegov način da Vam kaže da se dogodilo nešto što ga je uznemirilo. Ponekad je poželjno ignorirati trenutke „histeriziranja i divljanja“ te tako spriječiti potkrepljivanje tog nepoželjnog ponašanja. Također, možete mu reći da pokuša duboko udahnuti i izdahnuti nekoliko puta, dati mu jastuk ili loptu da ih udara, papir za šaranje i gužvanje i sl. U svakom slučaju, važno je da dječak zna da ga volite i da ste uz njega čak i kada Vas rastuži svojim ponašanjem, za što vjerujem da mu i sada pokazujete.
Drago mi je da pažljivo pratite dijete i da ste spremni potražiti pomoć kada osjetite da je potrebno, što je vrlo važna osobina dobrih roditelja. Također mi je drago što tražite drugo mišljenje liječnika i što ste spremni razgovarati s brojnim stručnjacima kako bi saznali postoji li razlog za zabrinutost i omogućili djetetu sve što mu je potrebno da bi izrastao sretnu osobu koja ostvaruje svoje potencijale. Stručnjaci kojima ćete se obratiti upoznat će Vašeg dječaka mnogo bolje nego ja kroz naših nekoliko rečenica. Stoga, toplo Vam preporučam da opet zatražite drugo mišljenje stručnjaka. Možda psihologa ili psihijatra obzirom na ponašanja koje dijete pokazuje.
Na kraju svog upita postavili ste pitanje kome se možete obratiti. Iz navedenog, čini mi se da je djetetova pedijatrica prilično osjetljiva za Vaše i djetetove potrebe pa biste nju mogli pitati da Vas ponovno pošalje u dijagnostički postupak. Vjerujem da Vam je važno pronaći stručnjake u čiju procjenu možete imati povjerenja.
Ono što bih Vam ja preporučila je da možda dijete dovedete na obradu u Polikliniku za zaštitu djece grada Zagreba ako ste naravno u mogućnosti. U Polikliniku se mogu naručiti djeca i roditelji iz čitave Hrvatske preko uputnice od pedijatra ili CZSS. Nakon što se dijete naruči, ono prolazi obradu određenih/određenog stručnjaka ovisno o potrebi, to jest, vrsti poteškoće. Timove stručnjaka mentalnog zdravlja Poliklinike čine psihijatri, psiholozi, socijalni pedagozi, socijalni radnici i pedijatrica s velikim iskustvom rada s djecom. Oni u suradnji zajedno oformljuju mišljenje o djetetu te isto tako, ovisno o potrebi, preporučuju 'terapiju'. Naručiti se možete na broj 01/34-575-18, a adresa je Đorđićeva 26, 10 000 Zagreb. Napominjem da također rade subotom. Također, nešto više o Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba možete saznati na http://www.poliklinika-djeca.hr/.
Htjela bih Vam još napomenuti da se sa svim pitanjima vezanim uz odgoj Vaših dječaka možete obratiti i besplatnoj i anonimnoj Savjetodavnoj liniji Hrabrog telefona na broju 0800-0800, otvorenoj svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Ukoliko Vam više odgovara, Hrabri telefon nudi i mogućnost obraćanja putem chata, svakim radnim danom od 15 do 18 h na stranici www.hrabritelefon.hr/chat, ili putem e-maila savjet@hrabritelefon.hr.
Želim Vam puno sreće u odgoju Vaših dječaka i još bih Vas jednom pohvalila za svu strpljivost, ljubav i brigu koju pružate svojoj djeci. Nadam se da ćete uskoro pronaći stručnjake koji će biti spremni saslušati Vas i posvetiti se Vašem djetetu. Unatoč određenim izazovima s kojima ste se susreli, želim Vam mnogo lijepih zajedničkih trenutaka s Vašim dječakom.
Srdačan pozdrav!
Hana Hrpka, prof.
|
