|
mafi
|
06.05.2013. 23:30
Poštovana,
imamo curicu staru 11 mjeseci. Zbog komplikacija na porodu imala je konvulzije, apneju, subarahnoidalno krvarenje I/II stupnja i primala terapiju fenobarbitonom i antibiotikom zbog sumnje na bakteriju (antibiotska profilaksa za streptokok data je samo 45 min prije početka izgona). Konvulzije se više nisu javljale i otpuštena je doma, ali nas je pratio neuropedijatar koji se nije puno brinuo i općenito nas uvjeravao da je ona OK, ali smo ipak upućeni na vježbe kao granični slučaj (što se tiče motorike). Motorički razvoj je relativno OK s malom tendencijom kašnjenju (moj osobni subjektivni dojam): okretanje je savladala s oko 5 mj. trbuh-leđa a 6 mj. i na drugu, posjela se s oko 10 mj. propuzala je sad nedavno s 11 mjeseci. Jede i spava jako dobro oduvijek, lijepo se igra, gleda nas u oči, odaziva se, zna se lijepo veseliti i igrati s nama doma.
Ono što mene brine je njezino ponašanje u određenim situacijama: jako jeosjetljiva, općenito se ne boji zvukova osim nekad, zvuka nekog aparata npr. miksera, ali npr. kad viče ili plače neko dijete u njezinoj blizini nekad se zna rasplakati, ima užasan otpor prema vježbanju i na vježbama praktički ne napravimo ništa (plače čim vidi tetu), doma isto plače pa jedino uspijem hvatajući njezine dobre trenutke, jako je sramežljiva i kad joj se netko novi obrati okrene glavu od te osobe ili stavi obje ruke na glavu u razini ušiju i izgleda kao da se drži za glavu (taj pokret me užasno brine, neznam reći zašto). U zadnje desetak dana ima nekakve uvjetno rečeno "napade" plača kojima prethodi taj pokret držanje rukicama za glavu. Onda je ne mogu nikako smiriti i kao da želi pobjeći od mene i pruža ruke prema tati ili baki (u njih se onda i smiri). Ne moram uopće navest koliko me to žalosti a pogotovo jer neznam kako da joj onda pomognem. Napominjem da je doma zdrava atmosfera i pružamo joj puno ljubavi.
Zbog svega što se dogodilo po rođenju znam da je gledamo kroz povećalo. Također znam da je prerano za postavljanje dijagnoza, ali cjenila bih ako mi možete reći Vaše mišljenje o njezinom ponašanju.
Unaprijed zahvaljujem
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
10.05.2013. 17:55
Poštovana Mama,
hvala Vam na Vašem javljanju, iskrenosti i povjerenju koje ste mi iskazali svojim upitom. Čini mi se da ste brižna majka usmjerena na razvoj svoje djevojčice i na njezine potrebe. Iz upita mogu prepoznati da ste zabrinuti, a ujedno i pomalo tužni jer, kako kažete, ne znate kako pomoći svojoj curici da se smiri tijekom svojega plača. Vjerujem da takva pomisao jednoj majci može biti teška i doista mi je žao što Vas je na trenutak ispunila tugom. Vjerujem da ste i pomalo umorni jer situacije koje ste opisali često oduzimaju mnogo energije roditeljima. No, drago mi je vidjeti da u Vama postoji volja, entuzijazam, toplina i ljubav koju, vjerujem, Vaša djevojčica osjeća.
Napisali ste da je prilikom poroda došlo do određenih komplikacija, no prema opisima motorički je razvoj Vaše kćeri sada uredan, spavanje i hranjenje dobro kao i komunikacija i socijalna interakcija kod kuće. Kažete da je ono što Vas muči trenutno jest osjetljivost Vaše curice, njezin strah od glasnih zvukova ili plača djeteta u blizini. Činjenica jest da se djeca rađaju s urođenim strahom od jakih zvukova, što znači da ne mora biti neuobičajeno da se boje iznenadnih jačih zvukova. U tim trenutcima korisno je pokušati je umiriti što vjerujem da i radite.
Napisali ste i da u posljednje vrijeme ima „napadaje plača“ te da Vas uz to brine i pokret ruku kojim, kako kažete, kao da se želi držati za glavicu. Ne znam jeste li se već posavjetovali s dječjim pedijatrom vezano za to, no možda bi Vas pregled kod njega mogao više umiriti. Pedijatar bi trebao poznavati informacije vezane uz okolnosti poroda, kao i rani razvoj Vašeg djeteta te je stoga u boljoj mogućnosti pregledati Vašu bebu i savjetovati Vas te po potrebi uputiti dječjem psihologu ili nekom drugom stručnjaku specijaliziranom za rad s malom djecom. Naime, najprije je potrebno isključiti sve potencijalne organske uzroke problema koje Vaše možda dijete ima, a koji možda nisu jasno vidljivi. Čini mi se da tek kada su isključeni svi organski uzroci smetnji, ima smisla savjetovati se sa dječjim psihologom.
Ovim bih Vas putem i ja željela umiriti i ukloniti Vaše nedoumice i strahove te reći da sve opisano može biti samo prolazna i uobičajena faza dječjega razvoja. U ovom razdoblju razvoja u kojemu je Vaša curica, dijete pomoću plača pokušava komunicirati s roditeljima i prenijeti im poruke o tome što mu je potrebno. Ponekad je možda samo gladno, ponekad dijete osjeća bol ili neugodu ili mu je samo potrebna utjeha, malo tjelesne prisnosti i nježnosti. Vaše reagiranje na djetetov plač uvelike je pohvalno jer spremnim odgovaranjem na djetetov plač pokazujete mu da ga čujete, da ste uvijek ovdje za njega i da ste spremni pružiti mu ono što treba. Smirivanjem i tješenjem Vaše curice dajete joj ono što joj je potrebno da bi se ona s vremenom naučila sama smiriti. Čini mi se da Vas jako pogađa to što, kako ste napisali, dijete pruža rukice prema tati ili baki kako bi se smirilo. Voljela bih da znate da to ne znači da Vas dijete manje voli ili ne treba. Ponekad mi odrasli, vođeni vlastitim osjećajima i reakcijama, poistovjećuju osjećaje i reakcije djeteta sa svojima te ih tumače na način koji ne mora uvijek biti točan. Mala djeca ne razmišljaju kako će pokazati što osjećaju. Drugim riječima, reakcije djeteta mogu ovisiti i o njezinu, razvojnoj fazi i brojnim drugim čimbenicima koji nisu povezani s privrženošću i ljubavlju koju osjeća prema Vama. Sramežljivost koju navodite da je prisutna kod Vaše curica također može biti odrazom njezina karaktera. Svako je dijete posebno, individua za sebe, neke su bebe glasnije, neke mirnije, neke uživaju u društvu, neke vole tišinu. Važno je uvažavati njezine potrebe, a da ste majka koja upravo to nastoji raditi, čini mi se na temelju Vašega upita.
Ako umirivanje tijekom plača „ne upali“ uobičajenim „metodama“ možete pokušati isto činiti se umirujućom glazbom, možete ju primjerice lagano masirati ili joj napraviti toplu kupku. Naravno, raspon mogućnosti je veliki, a kako ste Vi Mama tamo i najbolje poznajete svoju curicu vjerujem da ćete ove aktivnosti moći nadopuniti još nekima u kojima uživa Vaša djevojčica i koje je smiruju. Također, predlažem Vam da, ukoliko želite dodatno poraditi na komunikaciji sa svojom djevojčicom, proučite mogućnosti koje pruža znakovni jezik za bebe. Uporabom znakovnog jezika djetetu se pruža mogućnost da s drugima, svojim bližnjima podijeli svoj doživljaj i percepciju svijeta, dok roditelji često otkrivaju što je to što se događa u maloj glavici njihove bebe. Više informacija o znakovnome jeziku za bebe možete pronaći na Internet stranici http://www.babysigns.hr/.
Kao dodatna literatura može Vam poslužiti knjige poput „Kada nas dijete zabrinjava- uobičajena razdoblja djetinjstva ili ozbiljni problemi?“ autora Rite i Johna Sommers – Flanagan u izdanju Ostvarenja d. o. o., „Vaše kompetentno dijete“ Jespera Jula ili pak knjiga „Odgajam li dobro svoje dijete“ (Buljan Flander, G., Karlović, A.).
Nadam se da Vam je ovaj odgovor pružio novi pogled na ponašanja Vaše curice i bar donekle uklonio Vaše nedoumice. Ukoliko Vam u bilo kojem trenutku roditeljstva bude ponovno potrebna podrška, osim ovim putem možete je potražiti i na Hrabrom telefonu. Anonimna i besplatna savjetodavna linija Hrabrog telefona dostupna je za roditelje na broju 0800 0800 svakim radnim danom od 9.00 do 20.00 h, a savjet možete potražiti i putem chat-a, svakim radnim danom od 15.00 do 18.00h na web stranici www.hrabritelefon.hr/chat, ili e-maila savjet@hrabritelefon.hr. Osim toga, na raspolaganju Vam stoji i Telefončić, savjetodavna linija za rani razvoj djece čiji tim stručnjaka pruža podršku roditeljima male djece vezano uz sva pitanja iz područja razvoja, prehrane, odgoja i njege djece. Njihov telefonski broj je: 01/48-50-555, a linija je otvorena od 7 do 22 sata. Profesionalni tim Telefončića čine medicinske sestre, patronažne sestre, primalje, psihologinje, socijalne pedagoginje i logopedinje.
Za kraj Vam želim da nastavite uživati u svojoj bebi, u svakom osmijehu, pogledu, pokretu. Vašem roditeljskome timu želim puno uspjeha u budućnosti.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
