23.01.2013. 19:40

Draga Mama,

najprije bih Vam se željela zahvaliti što ste mi obrativši se za pomoć u vezi ove osjetljive situacije iskazali svoje povjerenje. Vidim da se trudite pratiti rast i razvoj Vašeg sina te ste spremni poduzeti potrebne korake kako bi mu bilo dobro. Čitajući ono što ste napisali imala sam osjećaj da imate strahove u vezi toga što se događa s Vašim sinom te kakve će to posljedice imati za njegovu budućnost. Vjerujem da je teško snalaziti se u toj neizvjesnosti čekajući odgovore o važnom pitanju kao što je to zdravlje Vašeg djeteta. Taj period iščekivanja jest za većinu roditelja vrlo zbunjujući te katkada rezultira osjećajima straha i bespomoćnosti. U tome periodu, ali i u bilo kojem drugom periodu djetetova razvoja bitna je majčina toplina i briga, a to, kako mi se čini, Vi pružate svojem sinčiću i to mi je drago vidjeti.

Kako će se dijete razvijati ovisi o mnoštvu različitih čimbenika koji na jedinstven način “kreiraju” razvojni put svakog djeteta posebno. Ipak, postoje određeni vremenski periodi u životu većine djece u toku kojih se očekuje razvoj određene vještine. Tako, primjerice, što se govora tiče, očekuje se da u periodu između druge i treće godine života dijete razumije govor, ima određeni fond riječi te se koristi njime u komunikaciji sa svojim bližnjima. Različita djeca imaju različiti tempo usvajanja jezika i govora, no kada nastupe značajnija odstupanja teško je precizno predvidjeti kakav će to utjecaj imati na njihov daljnji razvoj. U svakom slučaju, kada sumnjamo na navedena “odstupanja” korisno je obratiti se stručnjaku stoga je pohvalno od Vas što ste zajedno sa sinčićem posjetili logopeda.

Napisali ste da Vaš sin ima dvije godine te da još uvijek nije izgovorio niti jednu riječ. Smatrate da dosta toga razumije, no brine Vas što postoje i situacije u kojima imate osjećaj da ne razumije u potpunosti što mu govorite. Svakako je ohrabrujuća prisutnost razumijevanja, unatoč povremenom nerazumijevanju. Mislite li da postoji mogućnost da bi djetetovo nerazumijevanje moglo biti razlogom neposluha ili neslijeđenja Vaših uputa? Možda bi korisno bilo da pokušate preformulirati svoje zahtjeve ili upute kako bi ih Vaš sinčić mogao lakše razumjeti.

Stručnjaci se općenito slažu u tome da je raniji početak tretmana povezan s povoljnijim ishodom, no, stručnjaci u svojemu radu mogu se "ograničiti" na primjerice, manju ili stariju djecu pa je to možda "presudilo" u slučaju logopeda kojega ste posjetili. Ukoliko smatrate da ipak ima potrebe za odlaskom k logopedu imate pravo zatražiti drugo mišljenje. Možda bi bilo dobro ukoliko biste napisali otkuda dolazite kako bih Vam mogla predložiti neke druge institucije kojima biste se mogli obratiti.

Možete se možda javiti Centru za rehabilitaciju Edukacijskog-rehabilitacijskog fakulteta. U navedenom Centru postoji cjelokupan tim različitih stručnjaka koji se u svom radu, između ostalog, bave savjetovanjem o različitim aspektima djetetovog razvoja. Svoj dolazak možete dogovoriti ponedjeljkom i četvrtkom od 15 do 19 sati i utorkom, srijedom i petkom od 9 do 13 sati na broj telefona 01/24 57 560 ili putem e-maila centar.info@erf.hr. Centar se nalazi u Znanstveno-učillišnom kampusu na Borongajskoj cesti 83 u Zagrebu. U Centar se možete javiti i ako niste iz Zagreba.

Postoji mogućnost obraćanja stručnjacima u Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba čija je adresa Đorđoćeva 26, Zagreb, a kontakt telefon 01/34-575-18 putem kojega se možete naručiti za termin. Možete se sa djetetovim liječnikom posavjetovati vezano za to ima li potrebe obratiti se u Polikliniku, a ako ta potreba postoji ono što Vam je potrebno prilikom dolaska na prvi termin jest uputnica od liječnika opće prakse. Nešto više o Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba možete pročitati na web stranici http://www.poliklinika-djeca.hr/o-poliklinici/, a u Polikliniku možete doći i u slučaju da niste iz Zagreba.

Napisali ste i da sljedeći mjesec trebate obaviti pregled kod psihologa te Vas zanima kako će to sve izgledati i što će Vaš sin morati raditi. Općenito je zadatak psihologa utvrditi ponaša li se dijete u skladu s njegovom životnom dobi, odnosno u kojoj mjeri prati razvoj njegovih vršnjaka. Ispituje se njegov psihološki status koji se odnosi na različita područja njegovog funkcioniranja. Utvrđuje se eventualna prisutnost odstupanja i nepravilnosti u emocionalnom doživljavanju i izražavanju, uspostavljanju socijalnih odnosa i ponašanju u prisutnosti drugih ljudi te misaonim procesima, odnosno o kvaliteti intelektualnog funkcioniranja. S obzirom da se radi o tako malenom djetetu način na koji se odvija psihološka obrada jest prilagođena njegovim potrebama i mogućnostima te bi se trebala odvijati kroz druženje, igru i izvođenje jednostavnih i kreativnih zadataka. Većinom su stručnjaci koji se bave djecom dobro pripremljeni na različita dječja ponašanja te vjerujem kako će psiholog kod kojeg ste naručeni imati dovoljno strpljenja za rad s Vašim sinom.

Spomenuli ste da Vas je strah toga kako će Vaš sin reagirati na pregled jer kako navodite ima strah od doktora te Vas zanima hoće li pregled biti uspješno proveden. Moram priznati da sam znatiželjna oko toga kako se dijete ponašalo na pregledu kod pedijatra i logopeda. Jeste li i s njima imali poteškoća kakve ste opisali u Vašem upitu? Strah od doktora ili „bijele kute“ nije neuobičajen kod djece stoga bi bilo korisno pripremiti ga na odlaske liječniku, ali i na odlaske psihologu ili bilo kojem drugom stručnjaku na način da mu se kaže što će raditi na pregledu, što će ga se možda pitati i slično. Zbog navedenih razloga, neki od dječjih psihologa ne nose kute u direktnome radu s djecom pa možda će to biti slučaj i prilikom Vašeg odlaska. Upravo Vaše javljanje čini mi se nastojanjem za prikupljanjem potrebnih informacija kako biste tu “pripremu” dobro odradili i zbog toga bih Vas, draga mama, pohvalila.

Na kraju, željela bih da znate da me uvijek jako veseli komunicirati s brižnim, toplim i angažiranim roditeljima poput Vas te smatram, kao što sam već napisala, da je vrlo pohvalno i hrabro potražiti pomoć stručnjaka onda kada primijetimo određene teškoće kod naših najmilijih. Takve situacije nas možda mogu ispuniti strahom te se možemo osjećati zbunjeno i bespomoćno, no tada više nego ikad se moramo sjetiti vlastite odgovornosti prema tim malim anđelima i zaštititi ih kako najbolje možemo i umijemo. Iz tog razloga smatram kako ste svojim postupcima zaslužili biti primjer drugima.

Ukoliko ćete imati još kakvih pitanja na ovu ili bilo koju drugu temu slobodno se ponovno obratite ovim putem. Također, možete kontaktirati Hrabri telefon putem chata svakim radnim danom od 15:00 do 18:00 na web stranici www.hrabritelefon.hr ili putem besplatne i anonimne linije na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9:00 do 20:00 sati. Na chatu i na liniju su volonterke koje će Vas rado saslušati i pružiti vam podršku i dodatne informacije.

Odgovore na pitanja vezana uz roditeljstvo najmlađe djece možete pronaći i putem telefonskog savjetovanja, kroz UNICEF-ov projekt ''Telefončić''. Njihov stručni tim Vam može pružiti informacije iz područja trudnoće i poroda, dojenja i prehrane te razvoja i njege djece najmlađe dobi (do 7.godina). Dodatne informacije možete dobiti na njihovoj internetskoj stranici www.telefoncic.hr ili ih kontaktirati na broj 01 4850 555.

Na samom kraju, upućujem Vam srdačan pozdrav uz najbolje želje za uspješan pregled i prve riječi Vašeg sina,

Hana Hrpka, prof.

30.01.2013. 17:10

Draga Mama,

veseli me što ste odlučili nastaviti komunikaciju te mi uputili još koju riječ o situaciji u kojoj se nalazite, kao i Vaše osjećaje u vezi nje. To mi pomaže u namjeri da bolje razumijem što se zapravo događa te da što primjerenije i detaljnije odgovorim na Vaš upit.

Biti roditelj uključuje brojne radosti, nepresušan izvor zadovoljstva, ispunjenja, ugode i iskrene sreće koju opisuju mnogi koji su imati tu čast, odnosno čast postajanjem mamom ili tatom. Naravno, roditeljstvo uključuje i brojne odgovornosti, neprestani izvor brige i strahova koji nekada mogu biti teški i opterećujući, ali ne i neprevladivi

Prema onome što ste nam napisali vidim da Vaš sin prilično burno reagira na doktore što prema svemu sudeći može otežati buduće preglede kod stručnjaka. Situacija koju ste opisali u njegovim prvim mjesecima tijekom kojih je bio hospitaliziran može biti uzrokom takvog straha i ponašanja. No, kako je strah stvoren, a ne urođen on se može i umanjiti ili pak i otkloniti u potpunosti. Važno je da dijete zna kuda odlazi i da zna da nije samo u situacijama koje su možda stresne za njega. Kako sam već napisala, poželjno je uvijek pripremiti dijete na tako nešto, objasniti mu što će se tamo raditi, puno razgovarati i to sve s nekakvim pozitivnim tonom i osmjehom na licu. Djeca često reagiraju na naše neverbalne signale tako da je bitno da su Vaše riječi i ponašanja usklađeni. Možda biste mogli nazvati psihologa kojemu ste upućeni kako biste ga upozorili na moguće teškoće i pitali ga za savjet. Možda biste ga mogli zamoliti i da ne nosi kutu ukoliko je ona izvor straha kod Vašeg sina? Kako Vam se to čini?

Voljela bih da uistinu razumijete i budete ponosni na sebe što ste reagirali na najbolji mogući način. Upravo je to dokaz velike ljubavi koju imate i pokazujete svome djetetu. To što ste pravovremeno reagirali i što ste odlučili nešto i poduzeti oko svega toga samo pokazuje koliko ste dobar roditelj.

U stresnim situacijama vezanim za dječicu, roditelji katkada zaborave na sebe i svoje potrebe. Pitam se imate li Vi u svojoj okolini nekoga s kime biste mogli razgovarati, a tko bi Vam mogao pružiti utjehu i priliku da izrazite svoje misli i osjećaje? Bitno je da brinete o sebi jer ukoliko ste Vi dobro onda ćete imati i više strpljenja, smirenosti i kapaciteta za izražavanje ljubavi prema Vašem sinu. Sada mu je sigurna, podržavajuća i emocionalno topla atmosfera u obiteljskom domu potrebna više nego ikada.

Ukoliko ćete imati još kakvih pitanja ili samo poželite koju riječ podrške uvijek se možete iznova javiti jer bi mi bilo uistinu drago.

Uz srdačan pozdrav želim Vam puno sreće,

Hana Hrpka, prof.

04.03.2013. 16:25

Draga mama,

Hvala Vam na Vašem ponovnome javljanju u kojemu još jednom iščitavam Vašu brižnost i usmjerenost na sinčića. Drago mi je što je Vaš dječak surađivao s psihologom te što ste uspjeli napraviti pregled. S obzirom na njegova i Vaša prethodna iskustva s različitim stručnjacima i liječnicima, vjerujem da ste i Vi odahnuli nakon pregleda. Napisali ste da ste bili i na ispitivanju sluha te da je s njime sve u redu. To su zaista odlične vijesti.

Ako sam Vas dobro razumjela voljeli biste da Vam pojasnim nalaz i mišljenje psihologa kod kojeg ste obavili pregled. Moram napomenuti da navedeno obično radi stručnjak koji je taj nalaz i napisao te koliko sam shvatila Vi jeste pričali o tome i dao Vam je određene upute za poticanje govora. Za sve nedoumice i dodatna pitanja koja vidim da imate toplo Vam preporučam da ponovno kontaktirate psihologa kojeg je Vaš sin već posjetio. To Vam pišem iz razloga što vjerujem da ćete dobiti pouzdanije informacije od stručnjaka koji je upoznao Vašeg sina te na temelju toga napisao nalaz jer ja ovim putem zapravo imam malo informacija o njemu jer je izostao već spomenuti direktan rad s djetetom. S obzirom da se radi o ovako važnoj i nadasve osjetljivoj situaciji nikako ne bi bilo poželjno nagađati i davati slabo utemeljene pretpostavke, posebice kada imate mogućnost obratiti se vjerodostojnijem izvoru i na taj način dobiti kvalitetnije odgovore, stoga vjerujem da ćete razumjeti moju „opreznost“.

Ipak, voljela bih se malo osvrnuti na Vašu zabrinutost oko toga što Vam nitko do sada nije objasnio zašto dijete još ne govori. Naime, unatoč mnogim znanjima o tome kako naš mozak funkcionira nekada se jako malo zna o tome zašto on funkcionira upravo na takav način. Kada dođe do određenih poteškoća u njegovom funkcioniranju onda je najbitnije od svega raditi na tome da se te teškoće na određeni način uklone ili barem ublaže. Ono što bih ovime željela reći jest da je zapravo najvažnije, po mome mišljenju, usmjeriti se na ono što Vi možete učiniti da potaknete njegov govor. Ovdje je jako dobra vijest što postoji mnogo načina da to činite te Vam je psiholog, ako sam Vas dobro razumjela, već nešto govorio o tome.

Prvo i osnovno što djetetu treba da bi počeo pričati jest da što češće čuje druge ljude kako pričaju. Dakle, jako je bitno što više vremena provoditi s djetetom te pozorno pratiti što ga u određenom trenutku zanima i čime se bavi kako biste sa što više riječi, objašnjenja i opisa popratili njegovu aktivnost. Konkretno, to bi značilo da kada se dijete igra određenom igračkom onda Vi njemu možete govoriti kako se ta igračka zove, koje je boje, čemu služi, kakve još slične igračke postoje, što se s njom može sve raditi…itd. Ako se radi o nekakvoj lutki, možete uzeti nekakvu drugu sličnu lutku i stvarati dijalog ili cijelu priču s njegovom lutkom, možete izvoditi određene pokrete s njima i to, također, popratiti opisima i različitim drugim zvukovima. Bitno je da su Vaše riječi i rečenice vrijedne njegove pažnje, tako da bi bilo dobro da ih izgovarate glasno, s različitim naglašavanjem pojedinih riječi, emocionalno obojenim riječima (dok ga pohvaljujete činite to veselim tonom i s osmjehom na licu…), možda otpjevati/recitirati nekakvu pjesmicu koju voli ili ispričati neku priču.

Možete ga pokušati uključiti u Vaše svakodnevne aktivnosti pa tako primjerice dok kuhate možete mu dati komadić tijesta da se igra ili mu možete dati plastične tanjure i čaše dok Vi perete suđe. S obzirom da ste rekli da je dosta aktivan i živ, bilo bi poželjno često da voditi u park ili šetnju i pri tome mu opisivati što se nalazi oko njega. Također, bitno je da pri tome budete što pozitivniji, da djetetu stvarate ugodnu okolinu u kojoj se on osjeća prihvaćenim i voljenim, pustiti ga da odabire one aktivnosti u kojima uživa i osjeća se dobro. Možete mu i postavljati pitanja. Korisno bi bilo da iskoristite svaku priliku da ga pohvalite, dok je na nepoželjna ponašanja dobro obraćati što manje pažnje.

Zaista vjerujem da će se uz trud, strpljenje i pomalo kreativnosti uskoro ostvariti i Vaš cilj – da nesmetano slušate svojega sinčića kako govori, da se zajedno šalite riječima, da zajedno imenujete ono što vas povezuje – ljubav.

Za kraj se nadam se da sam Vam barem donekle pomogla u razumijevanju teškoća Vašeg malog dječačića te da će Vam neki od prijedloga koristiti. Potičem Vas da budete strpljivi, kreativni i da ne propuštate prilike u kojima možete ono što Vaš sin vidi, dodiruje, koristi i osjeća potkrijepiti kojom veselom riječi i naposljetku, da zajednički uživate u otkrivanju svijeta.

Još jednom zahvaljujem se na Vašem javljanju i ukazivanju povjerenja i pohvaljujem Vaša majčinska nastojanja i brigu. Slobodno se obratite u bilo kojom trenutku kada osjetite potrebu za razgovorom, utjehom ili komentarom.

Srdačan pozdrav,

Hana Hrpka, prof.

08.04.2013. 17:20

Poštovana Mama,

željela bih Vam se zahvaliti na Vašem javljanju i na, time, ukazanome povjerenju.

Kao što često volim naglasiti, roditeljstvo je zasigurno jedna od najljepših, ali i najtežih životnih zadaća. Roditeljstvo je čarobna pustolovina ispunjena ljubavlju, smijehom, nježnošću, igrom, no često takve trenutke mogu zasjeniti i oni manje lijepi koji izazivaju mnoštvo pitanja, donose brige i sumnje. Često se roditelji možda i bespotrebno uplaše, no činjenica da promatraju svoje dijete, uočavaju što se s njim događa i traže pomoć kada nisu sigurni oko njegova razvoja i odgoja, samo pokazuje koliko je roditeljska ljubav velika i neizmjerna. Upravo u ovom opisu mogu prepoznati Vas.

U svojemu upitu navodite da imate djevojčicu staru 20 mjeseci. Ona je vedro, razigrano dijete, vrlo samostalno za svoju dobu. Ako sam Vas dobro razumjela, djevojčica razumije i slijedi Vaše upute te komunicira neverbalno, ali u govornoj ekspresiji koristi ograničen broj riječi.

Iz Vaših riječi vidim da ste zabrinuti za svoju djevojčicu što je posve razumljivo jer ste svjesni koliku važnost ima govorno-jezična komunikacija u našim životima. Vjerujem da Vam nije lako jer biste željeli da djevojčica iskaže riječima što je veseli, rastužuje, što voli i što želi. Želim Vas pohvaliti za Vašu hrabrost i želju da sami pokušate nešto poduzeti. Zadivila me Vaša spremnost da sami radite s djetetom kod kuće zbog nedostatka stručnjaka u okolini. Sve to pokazuje mi da Vaša djeca uz sebe imaju osobu koja im pruža roditeljsku ljubav i toplinu, ali i čvrst oslonac na kojega će uvijek moći računati i obratiti se za pomoć. Sve to se možda ne čini toliko važno sada dok su djeca mala, ali, vjerujte, ovakvim postupcima stvarate sigurne temelje za buduće godine. I zato, neka Vas odlučnost, hrabrost i ustrajnost i dalje prate u odgoju Vaše djece. Nažalost, kažete kako u Vašoj okolini nema stručnjaka potrebnih za bezbrižan rast i razvoj svakog djeteta pa tako i Vašega. Zdravlje i sreća naših najmlađih trebali bi biti na prvom mjestu u svim dijelovima naše domovine, no čini se da to ipak nije tako. No, nemojte da Vas to obeshrabri jer volja i majčinska ljubav pomoći će Vam i u svladavanju kilometara.

Većina djece u dobi između 18 i 24 mjeseci može pokazati predmete i svakodnevne stvari, može slijediti jednostavne upute i zapovijedi, razumije govor o ljudima i događajima koji nisu prisutni. Također, većina djece ove dobi prepoznaje dijelove tjelova i odjeću, počinje razumjeti razlike između prijedloga u, na, gore, dolje. Što se tiče govorne ekspresije, većina djece počinje povezivati dvije riječi, traži od odraslih da imenuju predmete, govore o sebi imenom te počinju koristiti zamjenice.
Kao što i sami znate, postoje kalendari govorno-jezičnog razvoja djeca, no treba znati da ove norme ne vrijede za svako dijete. Neka djeca će ih svladati ranije, neka kasnije. I kao što sam već nekoliko puta istaknula na forumu, svako dijete je individualno, a da bi se nešto moglo protumačiti kao kašnjenje u djetetovom razvoju pa tako i u govorno-jezičnom, potreban je pregled stručnjaka.

Prema svemu što ste naveli, vjerujem da će Vaša djevojčica uskoro imati veći ekspresivni rječnik te će početi povezivati riječi u rečenice, no možda svejedno bi bilo dobro potražiti već spomenuti savjet stručnjaka - logopeda. Razumijem da je to možda teško izvedivo jer morate u drugi grad, a to naravno podrazumijeva i veće materijalne troškove, ali provedbom logopedske dijagnostike i promatranjem djetetove interakcije s okolinom, logoped će najbolje moći procijeniti treba li djevojčicu uključiti u logopedsku terapiju. No, prije odlaska samome logopedu bilo bi korisno obratiti se nadležnome pedijatru s kojim se možete posavjetovati je li odlazak logopedu uopće potreban u ovoj fazi.

Pitali ste i što možete učiniti kod kuće. Važno je napomenuti da je roditelj prije svega roditelj, a ne terapeut. Ipak, roditeljska uloga u djetetovom rastu i razvoju je velika i omogućuje stjecanje sigurne baze kojoj će se dijete uvijek moći vratiti. Također, roditelj priprema dijete za sve daljnje interakcije izvan doma. Za početak, opustite se i nemojte previše brinuti. Možda Vam se to čini banalno i nebitno, no djeca osjete sve što se događa njihovim roditeljima pa to može utjecati na kvalitetu interakcije roditelj- dijete. Ne morate tražiti od djevojčice da Vam sve imenuje govorom jer bi mogla izgubiti motivaciju, no važno je da Vi govorite njoj. Također, važno je da joj pružite pravilan model izgovora. Svaku situaciju i predmet popratite govorom, opisujte djetetu sve što se događa, kamo idete, što ćete raditi, ističite osobine stvari koje Vas okružuju. Sve to činite prirodno u vašim zajedničkim aktivnostima. Možete pjevati pjesmice, posebno brojalice jer je ritam važna podloga za govorno- jezični razvoj. Čitajte slikovnice koje sadrže samo velike, zanimljive slike, pričajte djetetu i istodobno mu pokazujte. Uključite se u njezinu igru, no pratite njezine interese, pokušajte joj ne nametati ono što ju ne zanima. Upravo situacije u kojima se usmjeravate na ono što dijete zanima su najplodnije tlo za učenje novih riječi. Oponašajte glasanje životinja, koristite facijalnu ekspresiju i geste, različitu intonaciju glasa u različitim situacijama. Vjerujem da će sve to, zajedno sa Vašom upornošću i majčinskom ljubavi, dovesti do napretka Vaše djevojčice na govorno-jezičnom planu.

Puno toga je ovdje napisano i vjerujem da Vam je potrebno vremena da si sve to posložite. Na kraju bih Vam istaknula, da vjerujete sebi jer Vi provodite najviše vremena sa svojim djetetom i najbolje ga poznajete. Zato, kad god se zabrinete, slobodno se obratite stručnjacima, ali i ovim putem ili putem besplatne savjetodavne linije Hrabrog telefona na broj 0800-0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati, chata www.hrabritelefon.hr/chat te e-maila savjet@hrabritelefon.hr. Moći ćete popričati sa educiranim volonterima o svim problemima vezanima uz odgoj Vašeg dječaka, ali također, ako i sami osjetite potrebu za razgovorom, možete se slobodno javiti.

Želim Vam puno sreće i uspjeha te puno ljubavlju „natopljenih“ trenutaka s dječicom.

Srdačan pozdrav,

Hana Hrpka, prof.

15.05.2013. 16:30

Draga Mama,

hvala Vam što ste se javili i uputili mi svoj upit. pitanja vezana za zdravlje i odgoj naših najmlađih često roditeljima zadaju puno briga i nedoumica. Takva pitanja su važna i nama stručnjacima koji svojim savjetima pokušavamo pružiti podršku i pomoć roditeljima te na taj način doprinosimo djetetovom sretnom i bezbrižnom odrastanju stoga bih Vam željela zahvaliti na povjerenju koje ste nam ukazali svojim pitanjem.

Stekla sam dojam da ste Vi roditelj koji promatra svoje dijete, primjećuje sve što se događa u njegovom rastu i razvoju, traži pomoć pedijatra te sada, i moj savjet. Drago mi je što ste odlučni u namjeri da pomognete svom djetetu jer mi to pokazuje da se trudite oko svoga djeteta te mu pružate okružje puno ljubavi i sigurnosti.

Naveli ste da Vaša djevojčica ima 3,5 godine i da je počela pričati oko trećeg rođendana. Sada ona još uvijek „tepa“ i ne slaže riječi u rečenici. Vjerujem da ste zabrinuti zbog navedenog i da biste željeli da Vaša djevojčica što brže napreduje u govorno- jezičnom razvoju. Željela bih Vam istaknuti da je sama činjenica da uočavate i pamtite sve što se događa u razvoju Vašeg djeteta velik korak prema poticanju njezinog cjelokupnog rasta i razvoja pa tako i govorno- jezičnog.

Voljela bih ukratko opisati govorno-jezične sposobnosti većine djece koja su dobi kao Vaša djevojčica. Dva su temeljna modaliteta kroz koja promatramo jezik: recepcija i ekspresija. Recepcija obično prethodi ekspresiji. Odnosno, djeca često više toga razumiju nego što u govoru mogu proizvesti. Na području govorne recepcije, između treće i četvrte godine većina djece razumije nekoliko uputa (npr. Stavi crvenu loptu ispod velikog stola), razumije iskaze o prošlim i budućim radnjama (npr. Sutra ćemo ići baki), razumije pojam broja i boja te poznaje većinu dijelova tijela. Što se tiče govorne ekspresije, većina djece u ovoj dobi ima razumljiv govor, no prisutne su teškoće u izgovoru duljih riječi (premetanja, izostavljanja). Većina djece služi se rečenicama u kojima su prisutne gramatičke pogreške, postavlja mnogo pitanja, konstantno se služi govorom i želi razgovarati sa svima. Djeca bi većinu glasova trebala pravilno izgovarati do 3,5 godine, no nepravilan izgovor glasova /s/, /z/, /c/, /š/, /ž/, /č/, /dž/, /đ/, /nj/, /lj/ te /r/ se tolerira do pete godine.

Uvijek iznova volim istaknuti kako je svako dijete posebno, ima drugačije interese, sposobnosti pa se tako i razvoj pojedinih vještina može razlikovati od djeteta do djeteta. Ipak, postoje određeni „kalendari“ govorno - jezičnog razvoja. Željela bih napomenuti da se ponekad djeca svojim govorno-jezičnim ponašanjem ne „uklapaju“ u određeni opis. No, da bismo nešto mogli proglasiti odstupanjem od urednog govorno - jezičnog razvoja, potrebna je, procjena stručnjaka za ovo područje – logopeda koji u direktnome radu s djetetom može najbolje procijeniti postoji li potreba za daljnjom terapijom.

S obzirom na to da je djevojčica progovorila kasnije u odnosu na većinu djece i da je preko foruma teško odgovoriti, čini mi se da bi dobro bilo, kako sam već napisala, potražiti uputnicu kćerinog pedijatra za logopeda. Vjerujem da će Vam logoped ili logopedinja najbolje objasniti sve o govorno-jezičnom razvoju vaše djevojčice, dati Vam savjete i ukoliko procijeni da je potrebno, uključiti u terapiju.

Vjerujem da ste kroz ovaj odgovor dobili možda previše podataka i da možda imate još više pitanja, no to je u redu jer Vi ste roditelj, osoba koja je uvijek sa svojim djetetom, poznaje ga, proživljava s njim radosne i tužne trenutke. I zato, slobodno pitajte ako Vas još nešto zanima. Možete se obratiti stručnjacima u svojoj okolini, ali i ovim putem ili besplatne savjetodavne linije Hrabrog telefona na broj 0800-0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati, chata www.hrabritelefon.hr/chat te e-maila savjet@hrabritelefon.hr.

Želim vam puno sreće i lijepih trenutaka s Vašom curicom.

Srdačan pozdrav,

Hana Hrpka, prof.