Ožiljci

Koliko smo se puta, pogotovo u djetinjstvu, porezali, prolili vrućom vodom ili ogrebli? Nakon zacijeljivanja  mogli smo primjetiti da su neke rane nestale bez vidljiva traga, a neke su ostavile ružan podsjetnik – ožiljak. Svaka ozljeda kože, bilo da se radi o posjekotini, opekotini, nagnječenju ili sl., koja zahvaća dublji, tzv. retikularni sloj kože, dovodi do cijeljenja ožiljkom. Ukoliko ozljeda zahvaća površnije slojeve kože, epidermis i papilarni sloj dermisa, sanacija rane neće rezultirati stvaranjem ožiljkastog tkiva.

Kako bi minimizirali stvaranje ožiljka, odnosno sveli ga na najmanju moguću mjeru ukoliko ozljeda zahvaća dublje slojeve kože, moramo se držati nekoliko jednostavnih uputa prilikom  zbrinjavanja rane. Ranu treba dobro očistiti, odstraniti strana tijela, skalpelom odstraniti neravne i devitalizirane rubove rane, šave staviti po slojevima približavajući rubove rane bez prevelike tenzije i previjati ranu posebnim oblogama koje onemogućavaju stvaranje krusta.

U suprotnom, može doći do infekcije, razdvajanja međusobno približenih rubova rane nakon odstranjivanja šavi i pojave neestetskog ožiljka.

Neestetski ožiljak je svaki preširok, udubljen ili izbočen ožiljak koji nije usporedan sa relaksirajućim linijama kožne tenzije, utječe na funkciju dijela tijela na kojem se nalazi ili neprecizno (stepenasto) spaja anatomske podjedinice, npr. crveni rub usnice i obrvu.

Svaki ožiljak prolazi kroz period tzv. maturacije ili remodeliranja koji traje 12 do 18 mjeseci tijekom kojeg dolazi do preslagivanja kolagenih vlakana što u konačnici rezultira manjim i blijeđim ožiljkom.

Znači, ukoliko smatramo da treba učiniti veću reviziju ožiljka, optimalno vrijeme je 12 do 18 mjeseci nakon nastanka ozljede, kada smatramo da je postignut izgled ožiljka definitivan i trajan. Pod većom revizijom podrazumijevamo kirurško odstranjivanje. Manje revizije, poput dermoabrazije (brušenja površinskog sloja kože dijamantnom frezom), CO2 ili Erbium lasera možemo primjeniti već 8 tjedana nakon cijeljenja rane.

Manje revizije primjenjujemo obično kao nadopunu većima i njima se odstranjuje površinski sloj kože (epidermis i papilarni dermis), nakon čega se tretirana površina prekriva posebnim oblogama koje ubrzavaju epitelizaciju i sprječavaju stvaranju krusta. Ukoliko izbegnemo stvaranje krusta, migracija epitelnih stanica je ujednačena i ravnomjernija što rezultira ravnijom i zaglađenom površinom kože. Nakon zacijeljivanja, koža je ružičasta i osjetljiva na sunčeve zrake, stoga je treba štititi zaštitnim faktorom 50+, dok se njezina boja ne stopi sa okolinom kako bi spriječili njezino prekomjerno tamnjenje.

Veća revizija ili kirurška terapija ožiljka, podrazumijeva nekoliko tehnika, ovisno o željenom učinku. Cilj nije samo zamijeniti veliki neestetski ožiljak manjim i estetsko prihvatljivijim, već i zakamuflirati ožiljak, tj. učiniti ga manje vidljivim pomoću optičke varke, pomicanjem na granice estetskih jedinica, rub vlasišta i sl..

Najjednostavnija je tehnika jednokratnog izrezivanja, složenija metoda je serijsko izrezivanje ili ekscizije koja se može primjeniti kod ožiljaka debljine veće od 5 mm kako bi izbjegli dodatno produživanje operativnog reza i veću tenziju. Može se koristiti kod širokih  ožiljaka i manjih opeklina. Pauza između dva zahvata iznosi obično 8 do 12 tjedana.

Ukoliko se pojavilo skraćivanje, tj. kontraktura ožiljka, preporučljivo je učiniti tzv. Z–plastiku, koja može biti i multipla, čime se osim odstranjivanja, ožiljak produžuje  i mijenja njegova orijentacija.

Kod dugih i ravnih ožiljaka, bez kontrakture, koji prelaze preko estetske jedinice, najoptimalniji izbor je W–plastika ili GBL (Geometric Broken Line) tehnika. Radi se o izrezivanju ožiljka i formiranju novog, pravilno izlomljenih linija, manjih od 6 mm, koje bolje reflektiraju svjetlost od jednostavne ravne linije i tako čine ožiljak manje uočljivijim. GBL tehnika se osobito preporučuje kod dugih ožiljaka i slobodno se može kombinirati sa tehnikom serijskog izrezivanja.

Poseban problem su hipertrofični ožiljci i keloidi, dva genetski uvjetovana stanja "pretjeranog cijeljenja" rane budući kod njih dolazi do povećanog stvaranja kolagena. Hipertrofični ožiljci su uzdignuti iznad površine kože, ali je njihova baza uvijek ograničena unutar granica ozljede i vremenom se polagano smanjuju. Keloidi, naprotiv,rastu iznad površine kože i baza se širi van granica ozljede na zdravo tkivo, bez tendencije spontanog smanjivanja. Najbolji rezultati se postižu kombinacijom kirurškog odstranjivanja, lokalnom primjenom kortikosteroida, interferona, silikonskih folija i gelova. Nažalost, često se znaju ponoviti nakon provedene terapije.

Najveći broj neestetskih ožiljaka nastaje zbog neadekvatnog zbrinjavanja rane ili postoperativne njege ožiljka. Ožiljak u svojoj maturaciji doseže 75–80% čvrstoće okolne zdrave kože i u tom periodu potrebno je taj dio tijela, odnosno kože poštediti od rastezanja okomitog na smjer ožiljka. Kirurg može objasniti svakom pacijentu koje kretnje i položaje operiranog dijela tijela mora izbegavati.