Najčešći simptomi i bolesti oralne sluznice - kako ih prepoznati i liječiti?

Usna šupljina predstavlja jedinstvenu cjelinu čija je osnovna uloga žvakanje i gutanje hrane, te govor. Žlijezde slinovnice koje se u njoj nalaze luče slinu. Usna šupljina je obložena sluznicom građenom od višeslojnog pločastog epitela čija je zadaća prije svega zaštitna. Osim što štiti organe usne šupljine, sluznica usta prima impulse na oralna tkiva, omogućava apsorpciju i resorpciju tvari, spriječava nefiziološku izmjenu tvari, te stimulira lučenje štetnih tvari iz organizma. Sluznica usta ima i okusnu ulogu čime je omogućen užitak primanja hrane.

Može se reći da je usna šupljina pokazatelj zdravlja. Postojanje harmonije i sklada u ustima kao pokazatelja oralnog zdravlja uvjetovano je intaktnošću oralnog epitela, uravnoteženošću oralne flore, urednom funkcijom žlijezda slinovnica ali i općim zdravstvenim stanjem. Narušavanjem ovog sklada na bilo kojem od navedenih nivoa ima za posljedicu pojavu oralnih simptoma i oralnih bolesti koje zbog svoje specifičnosti mogu ugroziti svakodnevne životne funkcije i navike čovjeka, a tada nastaje problem za koji i nismo znali da može postojati.

Najčešči oralni simptomi zbog kojih se naši bolesnici javljaju specijalistima oralne patologije su prije svega neugodan osječaj peckanja oralne sluznice (stomatopyrosis), boli (stomatodynia), poremećaj okusne osjetljivosti (dysgeusia) i suhoća oralne sluznice (xerostomia). Bolesnici te simptome opisuju kao pojavu peckanja i žarenja u ustima, hrana nema okusa, postaje im bljutava, sluznica usta je suha i ljepljiva uz osjećaj postojanja mrvica i pijeska u ustima.

Oralne bolesti s pojavom navedenih simptoma mogu zahvatiti usnice, jezik, nepce ili čitavu sluznicu usta pa govorima o heilitisima, glositisima, paltitisima i stomatitisima. Simptom koji je dominantan i uvijek prisutan kad postoji gubitak inegriteta oralne sluznice je osjećaj peckanja odnosno simptom stomatopiroze. U tom slučaju nekritična primjena antimikotika (lijekova koji se koriste u liječenju gljivičnih bolesti) kao što su mikonazol i nistatin nije rješenje jer osjećaj peckanja u ustima može biti različitog uzroka, kao posljedica virusne, bakterijske ili gljivične upale, posljedica alergijske reakcije u ustima ili posljedica imunoloških poremećaja kao što je pojava autoimunih bolesti na sluznici usta. Često se u ambulantu za bolesti usta javljaju osobe koje su uočile postajanje sitnih gljivica na jeziku i inzistiraju na liječenju bolesti. U stvari, otkrili su postojanje malih okusnih pupoljaka (fungiformne papile), koje omogućuju okusnu osjetljivost i normalna su anatomska struktura na površini jezika. Također dolaze i osobe koje su u paničnom strahu da imaju gljivicu Candidu u ustima. U ostalom, pa što ako je imaju. Candida albicans je sastavni dio oralne flore i ne predstavlja patološki nalaz. Ukoliko je iskorjenimo dugotrajnom primjenom antimikotika poremetiti će se uravnoteženost oralne flore i omogućit će se daleko patogenijim mikroorganizmima da se nastane na sluznici usta i tako napraviti više štete nego koristi.

Da bi se bar donekle izbjegle zabune i razjasnili i najčešći oralni simptomi i znakovi oralnih bolesti dat ćemo kratak opis onih s kojima se najčešće susrećemo u praksi.

Angularni heilitis (cheilits angularis)

Bolest se očituje pojavamo dubljih ili plićih fisura i ragada (raspuklina) na uglovima usnica. Najčešće se javlja kod starijih osoba koje nose proteze i imaju snižen zagriz. Kao posljedica sniženog zagriza u uglovima usnica se nakuplja slina koja macerira prijalaznu sluznicu usnica i kožu i na taj način predstavlja idealnu podlogu za kolonizaciju gljivica (Candida albicans) i bakterija (Staphiloccocus.). Uglovi usnica su raspucali crveni ili sa žučkastim krustama ukoliko postoji sekundarna upala stafilokokom. Lokalno se u terapiji primjenjuju antimikotici odnsono antibiotici koji će smanjiti upalu, sredstvo za epitelizaciju koje će potaknuti cijeljenje ragade odnosno fisure, a na kraju je svakako nužno podizanje zagriza i izrada novih protetskih nadomjestaka jer će se u protivnom bolest ponoviti. Angularni heilitis se može pojaviti i u slučaju nedostaka vitamina B skupine i to najčešće vitamina B2 (riboflavin), pa se i naziva angulus ariboflavinisus. Uz već predhodno opisanu terapiju, ukoliko je nužna, potrebno je dati preparate vitamina B skupine.

Eksfolijativni glositis (Glossitis exfoliativa areata)

Očituje se ljuštenjem sluznice jezika i to u strogo ograničenim arealima. Ukoliko se izljušteni areali javljaju na različitim mijestima površine jezika tada govorimo o pojavi glositis eksfoliativa migrans ili ukoliko se opisane promjene javljaju uvijek na istom mjestu tada govorimo o glositis eksfoliativa non-migrans. Bolesnici se tuže na peckanje jezika i pojačanu osjetljivost jezika na kiselo. Opisuju i povremno smirivanje bolesti i ponovno pogoršanje. Budući je jezik sastavni dio probavnog trakta sve bolesti koje se dešavaju sa želudcom mogu se očitovati i na jeziku. Bolesnik čak ne mora imati simptome gastritisa da bi se ovakve promjene očitovale na sluznici jezika. Ove promjene jezika mogu biti i prvi znak postojanja gastričnih tegoba. Uz loklnu primjenu lijekova koji će smiriti upalu (kortikosteroidi) sredstva koji potiću epitelizaciju sluznice (vitamin A, panthenol, vitamini B skupine) tek primjenom ciljane terapije koja se odnosi na liječenje postojećeg gastritisa dolazi i do regresije promjena na jeziku.

Palatitis protetica (Palatitis protetica)

Glavni simptom ove oralne bolesti koja se javlja kod osoba koje nose mobilne protetske nadomjestke je peckanje sluznice nepca. Sluznica nepca je crvena, može biti i hiperplastičana. Glavni problem je upala uzrokovana Candidom albicans budući je pod protezom prisutno zagrijavnje sluznice nepca nakupljanje sline i ostataka hrane što predstavlja idealno hranilište za kolonizaciju ove gljivice. Protezu je potrebno noću skidati, prati, držati je u čaši vode uz dodatak posebnih tabletica za tu svrhu (npr. Corega-tabs). Loklno se primjenjiju antiseptici, antimikotici. Preporučljivo je prije stavljanja proteze u usta protetsku bazu također premazati antimikotikom jer i sama proteza može biti hranilištem navedene gljivice.

Oralna kandidijaza (Candidiasis)

Kao što je već navedeno Candida albicans je sastavni dio oralne flore i kao takva ne prestavlja problem. Problem nastaje u onom trenutku kada dolazi do poremećaja uravnoteženih odnosa u ustima, poremećaja u ravnoteži oralne flore, gubitku integriteta oralne sluznice. Isto takao i neke metaboličke bolesti (diabetes melitus), hormonalni disbalansi (trudnoća, menopauza), stanja oslabljenog imuniteta (osobe pod imunosupresivnom terapijom) mogu pogodovati da se ova gljivica razmnožava u većem broju kolonija i uzrokuje upalu oralne sluznice. Bolesnici se tuže na osjećaj peckanja u ustima. Klinički je vidljiva upaljena sluznica usta, mogu biti prisutne i pseudomembrane (psudomembranozna kandidijaza) koje se odižu i ispod kojih je erodirana površina. Uz lokalnu primjenu antimikotika ponekad je kod tvrdokornih upala potrebno primjeniti i sistemsku terapiju u obliku antimikotskih tableta (npr. flukonazol). Svakako potrebno je uočiti i nastojati osnovni uzrok koji pogoduje ovoj gljivičnoj upali.

Kronični atrofični stomatitis (Stomatitis chronica atrophica)

Ova dijagnoza prije svega opisuje stanje oralne sluznice a ne i bolest, budući se vezuje uz dob osobe. Oboljele su žene i vezuje se na period postmenopauze. Nakon ulaska žene u menopauzu i promjena u hormonalnom statusu sve sluznice u organizmu postaju tanke i atrofične, pa tako i sluznica usta. Sluznica je stanjena i atrofična, ali bez drugih patoloških promjena. Prisutan je simptom peckanja i žarenja u ustima. Na takav način izmijenjena sluznica puno je osjetljivija, a i podložnija je upalnim promjenama budući na taj način gubi dio vlastite nespecifične obrane. Ukoliko simptom žarenja i peckanja postoji a sluznica je samo atrofična što je primjereno dobi bez drugih patoloških promjena, preporuča se lokalna primjena vitamina koji će bar donekle potaknuti epitelizaciju sluznice (vitamin A) kao i primjena vitamina B skupine u obliku injekcija.

Kserostomia (Xerostomia)

Kserostomia je simptom nedostatka sline ali ne i bolest. Smanjeno lučenje sline je posljedica atrofije epitela žljezda slinovnica i njihovih degenerativnih promjena vezanih uz dob ili je možda simptom destruktivnih promjena žlijezdanog tkiva kod autoimunih bolesti kao što je Sjögrenov sindrom. Bolesnici se tuže na osjećaj suhoće u ustima i ljepljivosti. Klinički je vidljiva suha i sjajna sluznica usta. Ukoliko postoji smanjeno lučenje sline dolazi do pojave izmjenjenih normalnih oralnih uvjeta i na taj način omogućen je nastanak oralnih infekcija kao što je kandidijaza. Količina sline određuje se mjerenjem kvantuma salivacije. Normalno se izluči 0,4-0,5 ml u 1 min. Ukoliko je količina izlučene sline manja od 0,4 ml / 1min govorimo o oligosiali (smanjeno lučenje sline), a ukoliko je lučenje sline manje od 0,2ml / 1min govorimo o kserostomi (sline nema). U tom slučaju potrebno je naći uzrok smanjenog lučenja sline. Ukoliko je moguće, nastoji se potaknuti žlijezdani epitel na stvaranje i lučenje sline lokalnom primjenom otopine Acidi Citrici ili stimulacijom žlijezdanog epitela primjenom mekog bio lasera. Slina se može nadoknađivati i umjetnim nadomjestcima sline.

Oralni herpes (Herpes simplex)

Pojavi bolesti predhodi samo subjektivni osjećaj peckanja i žarenja. Klinički se pojavljuje eritem i izbijanje sitnih vezikula (mjehurići) koje pucaju i prelaze u kruste. Lokalizacija ovih patoloških promjena je na usnici, nepcu i zubnom mesu (gingivi). Uglavnom se javljaju u slučajevima oslabljenog imuniteta (imunosuprimirane osobe, stres, iscrpljujuće kronične bolesti). Prvi kontakt s virusom herpesa je u djetinjstvu kada je klinička slika daleko burnija. Nakon toga virus ostaje u jednoj mirnoj, latentnoj fazi u ganglijima. U trenutku koji pogoduje njegovoj aktivaciji "prošeće se" duž grane živca i manifestira na usnici, nepcu i gingivi. Lokalno se u terapiji primjenjuju antivirusna sredstva (aciklovir), ali samo dok su prisutne vezikule, a nakon toga lijekovi koji će spriječiti sekundarnu infekciju bakterijama i gljivicama te sredstva za epitelizaciju. Svakako je važno i kontroliranje imunološkog statusa osoba koje su podložne čestim recidivima upala uzrokovanih herpes simpleks virusom.

Afte (Aphtae)

Česta su oralna bolest. Ubrajaju se u mukokutane autoimune bolesti. Karakterizira ih pojava sitnih erozija sa žućkastom sredinom omeđenom crvenim rubom. Najčešća lokalizacija ovih promjena je obraz, jezik, predvorje usne šupljine (vestibulum). Mogu biti male u promjeru do 5 mm (aphtae minores), velike i prelaziti u ulkuse (aphatae majores) ili klinički nalikovati herpesu ukoliko je prisutno puno sitnih erozija (aphtae herpetiformes). Od herpesa ih razlikuje to što nema konfluiranja sitnih erozija. Osnovni simptom bolesti je peckanje a ponekad i intenzivna bol na mjestu pojave afti. Bolest se često povezuje sa oslabljenim imunitetom, gastričnim bolestima, te sideropeničnom anemijom. Uz lokalnu primjenu kortikosteroida potrebno je i liječenje osnovne bolesti.

Oralni lihen ruber (Lichen ruber planus)

Česta je bolest oralne sluznice. Ubraja se u mukokutane autoimune bolesti. Češće oboljevaju žene i to srednje i starije životne dobi. Bolest je još uvijek nerazjašnjenog uzroka. Navode se bolesti jetre, metaboličke bolesti i to osobito diabetes melitus. Bolesnici se tuže na neugodan osjećaj peckanja u ustima. Sluznica usta je upaljena s nalazom karakterističnih hiperkertotičnih (zadebljanje rožnatog sloja epitela) strija i pruga. Klinički se bolest pojavljuje u nekoliko oblika: papularni, retikularni, plak, anularni, bulozni, erozivni, ulcerozni što otežava dijagnostiku bolesti. Klinički postavljena dijagnoza se potvrđuje uzimanjem biopsijskog uzorka i patohistološkom dijagnozom. Uz liječenje osnovne bolesti kao što je regulacija dijabetesa u sistemskoj terapiji se primjenjiju antibiotici (penicilini su lijek izbora), lokalno kombinacije antibiotika i kortikosteroida, keratolitici, derivati retinoične kiseline i antimikotici. U težim oblicima bolesti nužna je i sistemska primjena kortikosteroida.