Fibromialgija

Fibromialgija (lat. fibro - vezivno tkivo, grčki myo - mišić, algos - bol) je česti i kompleksni kronični bolni poremećaj koji pogađa ljude na fizičkom, mentalnom i socijalnom planu.

Fibromialgija je sindrom, a ne bolest. Za razliku od bolesti, koja je medicinsko stanje sa specifičnim uzrokom i prepoznatljivim znakovima i simptomima, sindrom je zbir znakova, simptoma i medicinskih problema koji teže da se jave zajedno i nije povezan sa specifičnim, prepoznatljivim uzrokom. 

Fibromialgija (fibromiozitis i fibrozitis) je u Međunarodnoj klasifikaciji bolesti i srodnih zdravstvenih problema (MKB-10) šifrirana kao M 79.7 i karakterizirana je kroničnom boli, multiplim bolnim točkama po tijelu, abnormalnim procesuiranjem boli, smetnjama spavanja, umorom i često psihološkim distresom. 

Epidemiologija fibromialgije

Fibromialgija se javlja u 2 posto opće populacije. Češće se javlja kod žena nego kod muškaraca u omjeru 9:1. Najčešće se dijagnosticira između 20. i 50. godine života, iako može započeti još u djetinjstvu.

Etilogija fibromialgije

Uzoci fibromialgije su nejasni. Većina znanstvenika se slaže da je fibromialgija poremećaj centralnog procesuiranja uz neuroendokrinu/neurotransmitersku disregulaciju.

Veliki broj znanstvenih studija pokazuje višestruka fiziološka odstupanja u bolesnika sa fibromialgijom kao što su: povećana razina supstance P u leđnoj moždini, nizak krvni protok u talamusu, hipofunkcija hipotalamičko - hipofizno - adrenalne osi, niske razine serotonina i triptofana i abnormalnosti u funkciji citokina. 

Posljednje studije sugeriraju da genetski čimbenici predisponiraju neke pojedince da obole od ovog sindroma. Za neke bolesnike nastanak fibromialgije je postupan, dok je za većinu okidač neka bolest ili ozljeda.  Nova istraživanja imaju za hipotezu da je fibromialgija uzrokovana interpretativnim defektom centralnog živčanog sustava za abnormalnu percepciju boli.

Klinička slika fibromialgije

Kronična bol po cijelom tijelu primarni je simptom fibromialgije. Većina ljudi sa fibromialgijom također osjeća umjereni do jaki umor, ima smetnje spavanja, osjetljivi su na dodir, svjetlo i zvuk te imaju kognitivne smetnje. Mnogi pojedinci trpe i od preklapajućih komorbidnih stanja kao što su sindrom iritabilnog crijeva, lupus i artritis.

Bol

Bol u fibromialgiji je duboka, kronična i rasprostranjena. Može migrirati u sve dijelove tijela i varirati u svom intenzitetu. Bol se opisuje kao probadajuća, žareća, svrbeća ili kao duboka mišićna bol. Najjača bol je obično uz kočenost prisutna u jutarnjim satima. Agravirajući čimbenici  koji pojačavaju bol su hladno i vlažno vrijeme, nedostatan san, fizički i psihički umor, ekscesivna fizička aktivnost, fizička inaktivnost, anksioznost i stres. 

Umor

U današnjem svijetu, većina se ljudi žali na umor. Umor u fibromialgiji je prekomjeran, naročito nakon napornog dana ili neprospavane noći. Može biti iscrpljujući do razine da interferira okupacijske, personalne, socijalne ili edukacijske aktivnosti. Simptomi uključuju duboku iscrpljenost i manjak životne energije. 

Smetnje spavanja

Mnoge osobe koje pate od fibromialgije  imaju i komorbidne smetnje spavanja koje ih sprečavaju da se naspavaju, odmore  i okrijepe. Medicinske studije su pokazale specifične i karakteristične abnormalnosti u fazi 4 dubokog spavanja. Tijekom spavanja, pacijenti sa fibromialgijom na EEG-u imaju konstantne intervale moždane aktivnosti poput one u budnom stanju koje skraćuju vrijeme trajanja dubokog spavanja. 

Ostali simptomi i preklapajuća stanja

Dodatni simptomi mogu uključivati iritabilno crijevo ili mokraćni mjehur, glavobolje i migrene, sindrom nemirnih nogu, oštećeno pamćenje i koncentraciju, kožnu preosjetljivost i osipe, suhe oči i usta, anksioznost, depresiju, šum u uhu, mučninu, probleme s vidom, Raynaudov sindrom, neurološke simptome i oštećenu koordinaciju.  

Dijagnoza fibromialgije

Trenutno ne postoje laboratorijski testovi za dijagnozu fibromialgije. Liječnici se oslanjaju na povijest bolesti, subjektivne simptome samog bolesnika, fizikalni pregled i precizno određivanje bolnih točaka po tijelu. 

Pregled se zasniva na kriterijima Američke udruge za reumatologiju (ACR). Pravilna primjena standardiziranog pregleda određuje prisutnost multiplih, bolno osjetljivih točaka na karakterističnim mjestima. 

Procjenjuje se da prosječno prođe pet godina prije nego što se postavi točna dijagnoza fibromialgije. Mnogi liječnici nisu adekvatno informirani i educirani o fibromialgičnom sindromu. Laboratorijske pretrage su često negativne, a simptomi se preklapaju sa simptomima komorbidnih stanja što povećava troškove liječenja i frustrira kako bolesnika tako i liječnika. Mora se uzeti u obzir da prisutnost drugih bolesti poput reumatoidnog artritisa ili lupusa ne isključuje fibromialgiju.

Da bi se postavila dijagnoza fibromialgije, bolesnik mora zadovoljiti slijedeće kriterije:

• široko rasprostranjena bol u sva četiri kvadranta tijela s minimalnim trajanjem od tri mjeseca
• bolna osjetljivost na pritisak u najmanje 11 od 18 specifičnih točaka

Lokacija devet parova bolnih točaka u fibromialgiji prema ACR kriterijima Američke reumatološke udruge. (American College of Rheumatology).

Liječenje fibromialgije

Terapija fibromialgije koja je klasificirana u MKB 10 u poglavlju M (bolesti lokomotornog sustava) ima naglasak na ublažavanju simptoma i unaprijeđenju općeg zdravlja. Jedan od najvažnijih čimbenika za ublažavanje simptoma fibromialgije je prepoznavanje potrebe za promjenom životnog stila.

Terapija boli

Prvi lijek odobren od strane američke Agencije za hranu i lijekove (FDA - U.S. Food and Drug Administration) za liječenje fibromialgije je bio pregabalin, drugi duloksetin, a treći milnacipran. Često se propisuju i neopijatni analgetici ili niske razine antidepresiva ili benzodijazepina. Antidepresivi se propisuju u niskim dozma zbog serotoninergičnog učinka i imaju dobar učinak na oporavak spavanja i ublažuju bol. U slučaju komorbidnog depresivnog poremećaja primjenjuju se više doze. Aplikacija injekcija lidokaina u bolne točke dobro djeluju u slučaju lokaliziranih bolnih područja. Važni dio suzbijanja boli su i umjerena tjelovježba i vježbe istezanja koje pomažu održanju mišićnog tonusa i smanjuju bol i ukočenost.

Regulacija sna

Za oporavak sna potrebna je uspostava zdravog režima spavanja koji uključuje odlazak na spavanje i ustajanje u isto vrijeme, adekvatne uvjete spavanja (tišina, sobna temperatura, udoban krevet), izbjegavanje konzumacije kofeina, šećera i alkohola prije spavanja, uključenje lakših vježbi tijekom dana, izbjegavanje kasne večere i vježbe relaksacije. Ponekad je indicirana i primjena lijekova hipnotika.

Psihološki suport

Naučiti živjeti sa ovom kroničnom bolesti je emocionalni izazov sa svakog bolesnika. Bolesnicima je potreban program koji osigurava emocionalnu podršku i omogućava dobru komunikaciju s obitelji i prijateljima.  

Drugi terapijski postupci 

Komplementarne terapije mogu biti učinkovite kao što su npr. fizikalna terapija, medicinska masaža, hidroterapija, lagani aerobik, akupresura, akupunktura, yoga, vježbe relaksacije, kognitivna terapija, aromaterapija i slično.