Anoreksija nervoza

Anoreksija nervoza je poremećaj hranjenja karakteriziran namjernim gubitkom tjelesne težine koji je bolesnik potaknuo i podupire.

Glavne značajke ovoga poremećaja su: osoba odbija zadržati normalnu tjelesnu težinu, jako je zabrinuta da će se udebljati, pokazuje značajan poremećaj u percepciji oblika ili veličine svoga tijela, gubitak menstruacije kod žena generativne dobi ili kašnjenje menstruacije kod žena u pretpubertetu, odnosno gubitak potencije u muškaraca.

Epidemiologija anoreksije nervoze

U više od 90% slučajeva poremećaj se javlja kod žena, a prosječna dob početka je 17 godina. Poremećaj rijetko počinje u žena starijih od 40 godina.

Postoji povećani rizik od obolijevanja ako anoreksiju nervozu ima srodnik prvog reda. Istraživanja provedena na blizancima pokazuju značajno višu podudarnost za jednojajčane nego za dvojajčane blizance.

Prevalencija kod žena u kasnijoj adolescenciji i ranoj odrasloj dobi kreće se između 0,5-1%. Incidencija anoreksije nervoze povećana je zadnjih desetljeća.

Etiologija anoreksije nervoze

Etiologija je nepoznata, ali pretpostavlja se da važnu ulogu imaju socijalni čimbenici, pri čemu se akcent stavlja na mršavost, dok se pretilost smatra neprivlačnom, nezdravom i nepoželjnom.

Osim socijalnih čimbenika, smatra se da su neke osobe predodređene za ovaj poremećaj zbog nedefinirane psihološke, genetske ili metaboličke vulnerabilnosti.

Dijagnoza anoreksije nervoze

MKB-10 dijagnostički kriteriji za istraživanje i kriteriji u DSM-IV za anoreksiju nervozu razlikuju se na nekoliko načina. U MKB-10 točno se zahtjeva da gubitak na težini bude prouzročen izbjegavanjem "hrane koja deblja" i da kod muškaraca postoji gubitak seksualnog zanimanja i potencije (što odgovara amenoreji kod žena). Konačno, za razliku od onoga u DSM-IV, gdje se daje prednost anoreksiji nervozi pred bulimijom nervozom, u MKB-10 isključuje se dijagnoza anoreksije nervoze ako je prisutno redovito jedenje velikih količina hrane na mahove.

Postoje četiri dijagnostička kriterija koji čine glavna obilježja anoreksije nervoze:

1. Odbijanje da se održi tjelesna težina na ili iznad minimalne težine za dob i visinu (gubitak na tjelesnoj težini doveo je do održavanja tjelesne težine na razini manjoj od 85% od očekivane; ili smanjeno dobivanje na težini tijekom rasta koje dovodi do tjelesne težine koja je manja od 85% od očekivane).
2. Izuzetan strah od dobivanja na težini ili debljanja, čak i u slučaju smanjene težine.
3. Poremećen način na koji se doživljava oblik i težina tijela, pretjerani utjecaj oblika i težine tijela na samoprecjenjivanje, ili odbijanje prihvaćanja ozbiljnosti niske tjelesne težine.
4. Kod žena u generativnoj dobi postoji amenoreja, tj. odsutnost najmanje tri uzastopna menstruacijska ciklusa. (Amenoreja se uzima u obzir ako se jedino uzimanjem hormona, npr. estrogena, menstruacija ponovo uspostavlja.).

Odrediti tip anoreksije nervoze: restriktivni ili prežderavajući/purgativni.

Klinička slika anoreksije nervoze

Mnoge osobe koje razvijaju bolest su pretjerano precizne, kompulzivne, inteligentne i ambiciozne. Prve indikacije nadolazeće bolesti su zabrinutost u pogledu tjelesne težine (čak među mršavim osobama, a takvih je većina) i smanjenje unosa hrane. Zaokupljenost i tjeskoba obzirom na tjelesnu težinu se povećavaju, čak i kada se mršavi. Poricanje bolesti je istaknuta značajka. Bolesnici se ne tuže na anoreksiju ili gubitak tjelesne težine, redovito odbijaju terapiju, a liječniku ih dovodi njihova obitelj zbog interkurentne bolesti ili žaljenja na druge simptome (nadimanje, bol i mučnina u trbuhu, opstipacija).

Kliničkom slikom dominira pothranjenost, tj. gubitak tjelesne težine koji je posljedica smanjenja ukupnog unosa hrane u organizam. Dodatne metode za gubitak tjelesne težine uključuju "čišćenje" (odnosno samoinducirano povraćanje ili zloporabu laksativa ili diuretika) i intenzivno ili prekomjerno tjelesno vježbanje.

Prisutan je veliki strah od dobivanja na tjelesnoj težini ili od toga da će postati gojazni. Gubitak težine se doživljava kao impresivno dostignuće i znak izuzetne samodiscipline, dok se dobitak težine doživljava kao neprihvatljivi gubitak samokontrole.

Nadalje, prisutan je poremećaj u percepciji oblika vlastitog tijela i težine; neke osobe se osjećaju općenito predebele, dok druge smatraju da su mršave, ali su ipak zaokupljene određenim dijelovima tijela za koje misle da su "predebeli".

U kliničkoj slici izraženi su različiti sekundarni endokrini i metabolički poremećaji, kao i smetnje tjelesnih funkcija, npr. izostanak menstruacije u žena generativne dobi, što je ujedno i indikator fiziološke disfunkcije, različiti biokemijski i hematološki poremećaji, promjene u EKG-u i EEG-u.

Gladovanje i "čišćenje" organizma kod anoreksije nervoze može rezultirati poremećajima općeg zdravstvenog stanja koji uključuju: razvoj anemije, oštećenje bubrežne funkcije (praćeno kroničnom dehidracijom i hipokalijemijom), kardiovaskularne probleme (teška hipotenzija i aritmija), dentalne probleme i osteoporozu (koja je rezultat smanjenog uzimanja i apsorpcije kalcija, smanjene sekrecije estrogena i povećanje sekrecije kortizola).

Prema DSM-IV postoje dva podtipa anoreksije nervoze pomoću kojih se određuje postojanje ili odsutnost uobičajenog prejedanja ili pražnjenja za vrijeme tekuće epizode bolesti:

1. Restriktivni tip karakterizira postojanje gubitka tjelesne težine prvenstveno zbog dijete, posta ili prekomjernog tjelesnog vježbanja, ali bez redovitih prejedanja ili pražnjenja u vrijeme tekuće epizode bolesti.
2. Prežderavajući/purgativni tip karakterističan je za osobe koje se redovito prejedaju ili prazne (ili oboje) za vrijeme tekuće epizode bolesti. Mnoge osobe s anoreksijom nervozom koje se prejedaju obično se prazne putem samoinduciranog povraćanja ili zloporabe laksativa, diuretika ili enemetika. Neke osobe ubrojene u ovaj podtip ne prejedaju se, ali se redovito prazne nakon konzumacije vrlo malih količina hrane.

Prognoza

Tijek i posljedice anoreksije nervoze su jako raznoliki. Neke osobe s anoreksijom nervozom potpuno se oporavljaju poslije pojedine epizode, neke pokazuju fluktuirajući oblik gubljenja tjelesne težine praćen relapsom, a drugi razvijaju kronični pogoršavajući oblik tijekom mnogo godina.

Hospitalizacija može biti potrebna za vraćanje tjelesne težine ili uspostavljanje ravnoteže vode i elektrolita. Od osoba primljenih u sveučilišne bolnice, smrtnost za dugi period je preko 10%. Smrt je najčešće rezultat gladovanja, samoubojstva ili neravnoteže elektrolita.

Liječenje anoreksije nervoze

Liječenje ima dvije faze: kratkotrajna intervencija da se poveća tjelesna težina i spasi život, te dugotrajna terapija da se poboljša psihološko funkcioniranje i spriječi relaps.

Kada je gubitak tjelesne težine jako izražen ili brz, ili kada je tjelesna težina znatno ispod idealne (npr. 75% od idealne), neophodna je hospitalizacija. Nakon stabiliziranja bolesnikovog nutricijskog statusa, korekcije tekućine i elektrolita, slijedi dugotrajna terapija, tj. psihijatrijski tretman koji obuhvaća individualnu psihoterapiju i farmakoterapiju.

Od psihoterapijskih metoda koriste se bihevioralna, kognitivna i psihodinamska, a kod mlađih bolesnika i obiteljska terapija. Od farmakoterapijskih sredstava dolaze u obzir ciproheptadin, benzodiazepini u niskim dozama (lorazepam), antidepresivi (fluoksetin), serotoninergička sredstva (bupropion), te u pojedinim i ograničenim slučajevima antipsihotici (klorpromazin).

"

Prikaz slučaja

N. N., u dobi od 18 godina, učenica, neudata, bez djece. Na inicijativu roditelja i obiteljskog liječnika upućena je psihijatru. U početku odbija bilo kakav oblik suradnje jer smatra da nije bolesna i da joj liječenje nije potrebno. Prema navodu roditelja, unatrag pola godine energično vježba 2-3 puta dnevno. Ukoliko je zadužena za pripremanje obiteljskog ručka, do tančina razrađuje jelovnik i svu pripremljenu hranu preračunava u kalorije, te stalno naglašava da se prejede "ukoliko pojede nešto drugo osim salate".

Zabrinuti roditelji naglašavaju da je zasigurno izgubila 1/4 tjelesne težine u tom periodu. Pacijentica to sve negira te navodi da i dalje izgleda "debela, a naročito su nezgrapni kukovi i bedra". Priznaje da je izgubila menstruaciju i da je to "jedino što trenutno kod nje nije u redu". Negira da je uzimala laksative ili neka druga sredstva kojima bi izazvala povraćanje ili proljev, navodi da je "samo redovito vježbala".

Do sada nije psihijatrijski liječena, niti je teže somatski bolovala. Psihijatrijski hereditet negativan. Alkohol ne konzumira kao ni druga opojna sredstva, ne puši, ne uzima nikakve lijekove.

Premorbidno, savjesna, precizna, inteligentna, ambiciozna, odlična učenica.

"