Premda se oko 80 posto slučajeva akutne upale srednjeg uha povlači spontano, liječnici često propisuju antibiotike, obzirom da antibiotici dovode do bržeg povlačenja simptoma, te mogu smanjiti mogućnost ostatnog gubitka sluha i posljedica po labirint ili intrakranijalno.
Obzirom na sve veći broj otpornih mikroorganizama preporuča se početna primjena antibiotika samo u slučajevima najveće opasnosti ili u slučajevima opetovane akutne upale srednjeg uha (4 ili više upala tijekom 6 mjeseci).
Bolesnici s akutnom upalom srednjeg uha dobivaju i analgetike (npr. paracetamol i ibuprofen).
U odraslih bolesnika funkciju Eustahijeve cijevi poboljšavaju lokalni vazokonstriktori (npr. 0,25%-tni fenilefrin). Kako bi se izbjegla reaktivna kongestija ove pripravke ne treba rabiti dulje od 4 dana.
U slučajevima kada je bubnjić ispupčen, liječnik može napraviti miringotomiju (paracenteza) pri kojoj se radi otvor kroz bubnjić da se omogući iscjeđivanje tekućine iz srednjeg uha. Kasnije taj otvor zacijeli sam od sebe.
Kod sekretorne upale srednjeg uha kod većine bolesnika jedino je potreban pažljiv nadzor. Antibiotici i dekongestivi nisu se pokazali korisnima. Kod bolesnika s alergijama od koristi mogu biti antihistaminici i lokalni kortikosteroidi.
Ukoliko za 1 do 3 mjeseca ne dođe do nikakvog poboljšanja, može se učiniti miringotomija, te se u otvor na bubnjiću može postaviti sičušna cijev kako bi se tekućina mogla cijediti van, a zrak ulaziti u srednje uho.
Ponekad se srednje uho privremeno prozračuje Valsalvinim manevrom ili policerizacijom.
Kod kronične upale srednjeg uha kad se razbukta upala, liječnik obično u potpunosti očisti zvukovod i srednje uho isisavanjem i brisanjem suhom vatom zatim stavlja otopinu octene kiseline s hidrokortizonom. Teška kronična upala srednje iziskuje liječenje antibioticima.
Timpanoplastika je indicirana u bolesnika s marginalnim ili atičnim perforacijama i kroničnim perforacijama bubnjića. Tijekom timpanoplastike, također se može ispraviti i poremećeni niz slušnih koščica.
Upale uha uobičajene su za djecu, no mogu dovesti do dugoročnih problema u razvoju, otkriva nova studija koja je pratila razvoj 117 djece u dobi od 5 do 10 godina. Naime, pokazalo se, da privremeni gubitak sluha uzrokovan ponavljajućim infekcijama uha može dovesti do kašnjenja u razvoju jezika i obradi zvuka godinama kasnije.
Izgleda da su nositelji specifične varijacije gena FUT2, izloženi većem riziku od razvoja upale srednjeg uha, ukazuje nova studija. Također, smatra se da je gen FUT2 samo jedan od brojnih gena čije varijacije povećavaju rizik od upale srednjeg uha.
