Dijagnosticiranje peptičkog ulkusa

Na dijagnozu peptičkog ulkusa upućuje već anamneza, a potvrđuje se ezofagogastroduodenoskopijom tijekom koje postoji mogućnost uzimanja biopsije i kasnijeg histološkog pregleda uzorka radi potvrde dijagnoze. Osim toga, u slučaju komplikacija, mogu se uspješno primjeniti i druge metode iz domene terapijske endoskopije.

Jednako tako peptički ulkus može se dijagnosticirati i radiološkim pregledom gastroduodenuma u dvostrukom kontrastu (barij/zrak), no bez mogućnosti histološke verifikacije promjena. 

Dokazivanje infekcije Helicobacterom pylori standardni je dio dijagnostičkog postupka. Metode koje se rabe su neinvazivne (ispitivanje protutijela u serumu, ureja izdisajni test i antigen u stolici) i invazivne, za koje je potrebno bolesnika endoskopirati (brzi ureazni test, histološki dokaz kolonizacije i kultura tkiva).

Testovi sekrecije želučane kiseline u rutinskoj se dijagnostici ne izvode, osim u slučaju sumnje na Zollinger-Ellisonov sindrom.