Patogeneza gastroezofagealnog refluksa je mnogostruka, što je odraz različtih obrambenih mehanizama jednjaka. Bolest nastaje tek kad napadački mehanizmi nadvladaju obrambene. Potom može doći do stvaranja zatvorenog kruga sve većeg oštećivanja sluznice i slabljenja funkcije jednjaka.
Premda je bilo moguće dokazati prisutnost fiziološkog sfinktera u donjem dijelu jednjaka, nije bilo moguće nedvojbeno pokazati da svi pacijenti s ezofagealnim refluksom imaju slabiji sfinkter od normalne populacije. Premda pacijenti s refluksom imaju smanjeni tlak donjeg ezofagealnog sfinktera veliko je preklapanje sa zdravima; tlak se također mijenja s vremenom i promijenjenim uvjetima kod istih pojedinaca. Refluks može nastati kada je tlak donjeg ezofagealnog sfinktera nizak u bolesnika s uznapredovalom gastroezofagealnom refluksnom bolešću, naročito u ležećem položaju. S druge strane, većina epizoda refluksa zbiva se tijekom kratkotrajnih opuštanja sfinktera. Te se epizode kratkotrajnih opuštanja uglavnom zbivaju nakon jela, i to neovisno o bazalnom tlaku.
Pražnjenje i neutraliziranje jednjaka od želučanog sadržaja normalno se odvija kombinacijom sline i peristaltike. Kako bi postigli intraezofagealnu neutralnost, pacijenti s ezofagitisom gutaju češće od zdravih. Gutanje u većine stvara peristaltičke valove čime se iz jednjaka uklanja želučani sadržaj. Kod pacijenata s ezofagitisom dio tih peristaltičkih valova nije učinkovit. Premda nema dokaza koja abnormalnost bi provocirala bolest, jasno je da neučinkovita peristaltika pojačava i usporava oporavak od postojećeg ezofagitisa.
Refluksat se sastoji od kiseline, pepsina te, vjerojatno, žučnih i gušteračinih sokova. Enzimi gušterače mogu uzrokovati ezofagitis kod životinjskih modela, ali je njihova uloga, međutim, u čovjeka dvojbena. Žučni sokovi su mogući doprinositelji uzroka ezofagitisa, ali njihova točna uloga u ezofagealnom refluksu nije jasna. Želučane izlučevine, posebice kiselina, najvažniji su sastojci refluksata koji djeluju na sluznicu jednjaka. Činjenica da djelotvorno sprječavanje stvaranja kiseline u većini slučajeva liječi refluksni ezofagitis jaka je podrška takvom stavu. Uloga pepsina sve se više smatra dvojbenom, a obzirom na neutralizaciju u razmjerno manje kiselom okolišu jednjaka, vjerojatno ne igra važnu ulogu.
Slabo alkalna slina pomaže procesu neutralizacije kiselog refluksata. Ima dokaza da se taj obrambeni mehanizam pojačava kod pacijenata sa žgaravicom stvaranjem obilnijeg sadržaja s većom moći neutralizacije. Ovaj pogodni oblik zaštite smanjuje se pušenjem.
Sluz jednjaka može biti fizička prepreka prodoru refluksata. Zaštita se također postiže elektrokemijskom potencijalnom razlikom sluzi i Na+/K+ ATPaze, jer su obje ovisne o funkciji staničnog sloja u sluznici jednjaka. Povećana koncentracija kiseline narušava djelotvornost tih mehanizama. Obrana putem sluzi ovisi također o prokrvljenosti sluznice.
Ustanovljeno je da se želudac sporije prazni u nekih pacijenata s refluksnom bolešću i ezofagitisom, ali to stajalište ni u kom slučaju nije opće. Ovaj čimbenik vjerojatno igra tek manju ulogu u patogenezi refluksa.
Mišljenja o ulozi klizne hernije (hiatus hernije) u patofiziologiji GERB-a podijeljena su između onih koji je smatraju važnom te onih koji misle da je posve nevažna. Razlog tome je vjerojatno činjenica da se pojam koristi bez točne definicije te nedostatka razvrstavanja veličine klizne hernije. Velika klizna hernija smanjuje tlak donjeg sfinktera jednjaka i otežava pražnjenje jednjaka, doprinoseći time refluksu.
Danas je općenito mišljenje da Helicobacter pylori nije u svezi s GERB-om, te da učestalost istovremene prisutnosti H. pylori kod pacijenata s GERB-om nije različita od ostatka populacije.
Neki čimbenici povećavaju tlak u abdomenu (trbuhu), npr. trudnoća, gojaznost, veliki obroci, te tako potiču refluks. Drugi vanjski čimbenici, primjerice pušenje, alkohol, kofein, začini, masna hrana i neki lijekovi mogu poticati refluks djelovanjem različitih izravnih ili neizravnih mehanizama. Na posljetku, ulogu mogu imati i čimbenici koje je teško odrediti ili kvantificirati, primjerice stres.
Zadnja izmjena: 03.05.2024.
Gastroezofagealna refluksna bolest (GERB) povezana je s povećanom učestalošću fibrilacije atrija čestog poremećaja srčanog ritma, ukazuje nova studija. Uzročno značenje ove povezanosti još je nejasno.
Osobe koje uzimaju lijekove za smanjenje kiselosti mogu imati veći rizik od migrene i drugih teških glavobolja od osoba koje ne uzimaju te lijekove, ukazuje nova studija. Lijekovi za smanjenje kiseline uključuju inhibitore protonske pumpe kao što su omeprazol i esomeprazol, antagoniste histaminskih H2-receptora ili H2 blokatore, kao što su cimetidin i famotidin, te antacidne dodatke.
