|
tincee1978
|
04.11.2019. 15:20
Poštovana dr. Hana,
Pišemo vam iz Rijeke, mama sam devetogodišnjeg dječaka, koji je još od vrtića bio malo povučen, imao je nekolicinu prijatelja s kojima se družio, ali bi uvijek tražio društvo mlađe djece. Na testiranju u školi rečeno nam je da je test riješio u 90%, te da je zapelo na dijelu koji se odnosi na koncentraciju, i nakon sistematskog pregleda i obrade kod psihologa rečeno nam je da ima pomanjkanje koncentracije i preporučili nam odgodu školovanja, što smo mi i prihvatili te učinili potrebne preglede kod logopeda što nam je bilo i preporučeno. Uključili smo ga u kabinet senzorne integracije koji je pohađao cijelu godinu, individualnim radom sa terapeuticom, i uočili smo napredak u njegovom ponašanju. Na ponovljenom sistematskom za upis, liječnica koja je bila na zamjeni niti u jednom trenutku tijekom pregleda nije napomenula potrebu za logopedom ili psihologom. Ja sam svojevoljno tražila njegovu pedijatricu uputnice za psihologa i logopeda, jer jednostravno nije mi bilo jasno da dijete koje ima vrlo ograničen rječnik, i sastavlja rečenice u ženskom rodu i bez padeža, i imalo je odgodu školovanja nema potrebu dodatnih pregleda i vježbi. Školska liječnica mi je rekla, da kad već imam uputnice neka to i riješim. Obavili smo psihologa i edukacijskog rehabilitatora koji su preporučili individualan rad a po potrebi i prilagođeni program. Uz mnogo vježbe, i učenja 1 na 1 , jer jedino tako smo uspijevali nešto naučiti, uspijeli smo završiti prvi razred. Sada na jesen, nakon prvog tjedna škole dogodio se incident kada ga jedan učenik iz njegovog razreda nije pustio u razred, i moj sin je ostao sjediti vani na hodniku. Tamo su ga zatekle njegova razredna nastavnica i učiteljica iz hrvatskog kako fiksira jednu točku i nije u tom trenutku reagirao na njihove podražaje već nakon laganog pljuskanja je skrenuo pogled prema njima kao da ništa nije bilo. Od tog trenutka počinju problemi. Jednostavno više ne zadržava stolicu, ne pita dopuštenje za wc, već jednostavno nuždu obavlja u gaćice. Kada ostali učenici primjete "mirise" onda šapne učiteljici da se pokakao u gaćice. ali najviše me brine što je u stanju sjediti punih gaća a bez da mu to smeta. Kupila sam i pelene ali jednostavno ih odbija staviti i imam osjećaj da mu to čini neki dodatni pressing i jednostavno ne znam više kako dalje. Dok je kod kuće uredno ide na wc i obavlja nuždu, a u školi obavezno 2 puta ako ne i više obavlja nuždu u gaćice. Imam jako dobru suradnju sa pedagogicom i učiteljicama u školu, koje stvarno daju sve od sebe da mu prilagode gradivo i učenje te mu olakšaju sam pristup učenju. Onaj crv sumnje konstantno me muči, nitko od liječnika nije mi otvoreno rekao da se radi o autizmu - edukacijski rehabilitator je rekao i napisao da se radi o vrlo toplom dječaku, ali svjesni smo mi kao roditelji ali i on sam da nešto ne valja, i zbog čega on nema istu zadaću kao ostali i sl. Zatražila sam njegovu pedijatricu uputnicu za neurologa i ponovnu kontrolu kod psihologa. Da li je ta njegova fekalna inkontinencija na psihičkoj bazi ili može biti nešto drugo? Pokušala sam ga nagovoriti da mi kaže kad obavi nuždu tako da uzmem uzorak i predam ga na analizu, ali uvijek to obavi bez da me pozove  Kako da mu pomognem?
Zahvaljujem se unaprijed na Vašem odgovoru
Zabrinuta mama
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
07.11.2019. 22:25
Draga mama,
prije svega, želim Vas pohvaliti za brigu i pažnju koju posvećujete svome sinu te odlučnost kojom tražite načine da mu pomognete. Također, želim Vam zahvaliti za povjerenje koje ste mi iskazali svojim javljanjem.
U svom upitu, naveli ste kako je Vaš devetogodišnji sin zbog pomanjkanja koncentracije dobio odgodu upisa u školu, nakon čega je uz individualni rad pokazao napredak. Nakon ponovnog pregleda, liječnica ga nije uputila psihologu i logopedu, što ste očekivali, već ste kod njih otišli na vlastitu inicijativu te nastavili individualan rad s njim. Nadalje, opisali ste situaciju u kojoj ga drugi učenik nije pustio u razred nakon čega je počeo učestalo obavljati nuždu u razredu u školi, te odbija nositi pelene. Kažete da ste razgovarali sa njegovom pedijatricom i zatražili uputnicu za neurologa i psihologa. Ako sam dobro shvatila, brine Vas je li fekalna inkontinencija na psihičkoj bazi, spominjete i da imate brigu jesu li njegove teškoće povezane s onima iz spektra autizma te se pitate kako mu pomoći.
Prema ovome što ste napisali, čini mi se da ste spremni uvidjeti poteškoće koje Vaš sin ima te samostalno i na vlastitu inicijativu potražiti pomoć stručnih osoba. U tome bih Vas zaista pohvalila i potaknula na daljnje ustrajanje u tome. S obzirom na to da ste opisali smetnje koje ima u govoru, važno je da nastavi ići kod logopeda te raditi na tome da se te pogreške u govoru umanje. Nadalje, što se tiče fekalne inkontinencije, ona može imati organski ili psihički uzrok (poput stresnih situacija, promjena u okolini, znakova protesta i slično). Kako bi se utvrdilo o čemu se točno radi, prije svega je važan pregled liječnika, čime bi se uklonile sumnje na organske uzroke te pojave, a zatim i pregled stručnjaka za psihičko zdravlje kako bi ste dogovorili eventualni načini na koje se može raditi na prestanku takvog obavljanja nužde.
Osim dijela u kojem je važno uključiti stručnjake, ono što Vi kao majka možete, a što vjerujem da i činite, je da mu budete velika podrška. Vjerujem da je ovo razdoblje i sve što se događa i njemu samome stresno te da mu je potrebno puno ljubavi i osjećaja prihvaćenosti, ponajprije u vidu toga da ga ne krivite i ne osuđujete zbog događaja u školi. Ono što bih još napomenula jest da je bitno izbjegavati kažnjavanje djeteta i bilo koji oblik ponižavanja u situaciji kada obavi nuždu u gaće, već se usmjeriti na neku vrstu nagrađivanja poželjnog ponašanja. Djeci je također važno i korisno imati stabilnost u okolini, ugodna i opuštajuća iskustva poput zajedničkih izleta u prirodu i drugih aktivnosti te igranja. Sve navedeno pomaže djetetu da se opusti, ali i odmori od svakodnevnih zadataka u školi i svih stresnih iskustava koja prolazi.
Nadalje, spomenuli ste sumnju oko toga jesu li te teškoće povezane s autizmom. To je također tema o kojoj najbolju procjenu može donijeti stručnjak ili tim stručnjaka koji su upoznali Vaše dijete i imali priliku vidjeti kako funkcionira. Mislim da nije na odmet da te brige spomenete kada budete ubuduće komunicirali sa stručnjacima tijekom pregleda koje budete obavljali. Ako ste u mogućnosti doći do Zagreba, preporučila bih Vam odlazak na pregled u Polikliniku za zaštitu djece i mladih grada Zagreba gdje se provodi multidisciplinarna individualna obrada i dijagnostika poteškoća kod djece. Uz to, možete se obratiti i u Centar za rehabilitaciju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta.
Još jedva stvar koju bih voljela nadodati jest važnost brige za sebe. Prema svemu što ste napisali, čini mi se da puno vremena posvećujete radu s Vašim sinom i da je sve što radite ispunjeno nježnošću i brigom za njega. Kao što sam ranije napisala, to je pohvalno, no potičem Vas i na to da pazite na sebe i vlastite kapacitete Pitam se imate li podršku za sebe u bližoj okolini. Ako nemate, potičem Vas da pokušate pronaći vrijeme za sebe i aktivnosti koje Vas opuštaju i u kojima uživate. To je također i način na koji pomažete i Vašem sinu jer obnavljate svoje vlastite snage za sve izazove roditeljstva s kojima se suočavate.
Za kraj, želim Vas još jednom pohvaliti za sav trud koji ulažete u Vaše dijete te potaknuti da ustrajete u tome. Nadam se da Vam je odgovor bio koristan i da Vam je pomogao. Ako imate još bilo kakvih pitanja, slobodno mi ponovno pišite ili se obratite na anonimnu i besplatnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800 koja je otvorena svakim radnim danom od 9 do 20 sati.
Želim Vam puno sreće u daljnjim koracima.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
|
tincee1978
|
08.11.2019. 14:40
Poštovana profesorice,
zahvaljujem se na Vašem ljubaznom odgovoru. Pokušavam razgovorom dobiti od njega neki konkretan odgovor vezano da li on uopće osjeća poriv za obavljanje nužde ili ne. Danas smo uspijeli uzeti uzorak stolice koji smo u dogovoru s njegovom pedijatricom poslali na analizu i sad čekamo nalaze da vidimo koji su slijedeći koraci.Uspijeli smo pronaći alternativu za pelene s obzirom da ih i dalje odbija nositi jer ga je najviše strah da će to djeca primjetiti, pa je pristao na uložak. Mislim da mu sve to dodatno stvara pritisak, ali s druge strane razumijem i učiteljicu i ravnatelja koja ga na taj način (nošenjem pelena/uložaka) želi zaštititi od ružnih komentara vršnjaka i ostale djece u školi.
1-2 x tjedno koliko nam vremenski uvjeti dopuštaju, odlazimo na trkalište gdje malo trčimo i vježbamo zajedno sa tatom, ili igramo badmington - što ga posebno veseli. Smanjili smo igranje na PC-u na minimum (30-ak minuta dnevno).
Voli "raditi" rukicama, plastelin, perlice, rezanje, ljepljenje i čim vidi da se ja spreman nešto rezati ili mijesiti, uvijek se uključi. Odlazimo u knjižnicu da si izabere knjige - držimo se nekog laganijeg štiva i biramo knjige s puno slikovnog sadržaja, i tako uspijeva spojiti tekstualno ono što je pročitao s vizualnim, tako da trenutno istražujemo dinosaure  Ne odbija čitanje i pisanje, pristupi odmah rješavanju zadataka, ali s obzirom na smanjenu koncentraciju i veliku nesigurnost dosta puta traži potvrdu da ono što radi - radi ispravno - što mi potvrđuju i učiteljica, logopedica i pedagog.
Zahvaljujem Vam se još jednom na odgovoru, barem znam da koliko - toliko idem u pravom smjeru.
Lijep pozdrav
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
13.11.2019. 17:40
Draga mama,
hvala Vam što ste se javili s povratnom informacijom. Napisali ste da ste dali uzorak stolice Vašeg sina na analizu i da ste uspjeli dogovoriti da će nositi uložak. Vjerujem da mu to stvara određeni pritisak, ali to je i očekivano s obzirom na to da to nije nešto na što su navikla djeca njegove dobi. Važno je dati mu vremena da se i sam privikne na to i da s vremenom nelagoda bude manja. Opisivali ste mi kako provodite vrijeme i želim Vas pohvaliti što ste smanjili vrijeme koje smije provoditi na računalu, a produljili vrijeme koje provodi u fizičkim aktivnostima te u druženju s Vama i Vašim suprugom. Fizička aktivnost je dobar način smanjivanja napetosti i stresa koje osjeća, a i zabavan način zajedničkog provođenja vremena s obitelji, što ga vjerojatno veseli i opušta. Pohvaljujem Vas što odlazite s njim u knjižnicu i redovno čitate knjige s njim, što je također još jedan način kvalitetnog provođenja vremena i razvijanja vještina. Kažete da voli raditi rukama nešto poput nizanja perlica, oblikovanja plastelina, rezanja i lijepljenja te da se uvijek uključuje u takve aktivnosti. Pohvaljujem Vas što mu nudite i takve aktivnosti jer mu to može biti jedna od metoda opuštanja, kreativnog izražavanja, ali i tijekom izrade odlična prilika za ugodan razgovor s Vama ili suprugom. Spominjete da ima poteškoće s koncentracijom i da je nesiguran te da često traži potvrdu je li dobro nešto napravio. Drago mi je čuti da ste toga svjesni i da imate podršku od strane učitelja, logopeda i pedagoga. Nadam se da ste u suradnji s njima dogovorili kako postupati u takvim situacijama, ali svakako, važno je da ga pohvaljujete i potičete njegovu samostalnost.
Osvrnula bih se na razgovore koje vodite s njime o tome osjeća li poriv za obavljanjem nužde ili ne. Kada razmišljam o tome, pada mi na pamet da mu takvi razgovori mogu predstavljati određeni pritisak i izazvati napetost, iako razumijem da Vam je to važno provjeriti. Iz tog razloga preporučujem Vam savjetovanje sa stručnjacima poput psihologa, za kojeg ste u prošlom upitu spomenuli da imate uputnicu. Također, vjerujem da ćete nakon nalaza pretraga dobiti jasnije povratne informacije u vezi njegova stanja. Potičem Vas i ohrabrujem da i dalje nastavite sa svim novim rutinama i aktivnostima koje radite sa sinom. Svime što ste mi opisali, stekla sam dojam da ste zaista brižna majka te da imate želju i aktivno radite na rješavanju i smanjivanju poteškoća.
Još jednom Vas pohvaljujem za sve što radite kako biste olakšali situaciju svome sinu i vjerujem da i on osjeća da ste tu za njega i da ste mu velika podrška. Možete mi se slobodno javiti ako ponovno budete imali još neka pitanja. Također, možete nazvati i Hrabri telefon za mame i tate na broj koji sam Vam napisala u prethodnom odgovoru.
Želim Vam puno strpljenja i uspjeha u novim izazovima.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
