|
Autor
|
Poruka
|
|
jennfy
|
30.09.2019. 20:10
Poštovana,
prije svega ispričavam se na podužem upitu, ali duži je iz razloga da vam što bolje predočim situaciju. Osjećam se bespomoćno i zbilja trebam pomoć.
Naime, trebam pomoć u postupanju sa kćerkom od 7 godina. Radi se o tome da nas uopće ne sluša, neznam da li je to nekakva faza ili je ona jednostavno takva. Znam da zvuči smješno da ne poznajem vlastito djete ali toliko se osjećam bespomoćno da neznam ni sama više procjeniti. Prije tri godine preselili smo se svi skupa (muž, ja, starija (7) i mlađa kćerka (3)) u kuću mojih roditelja, to je za nju bila velika promjena. U kući nas je sedmero i ponekad je dosta teško imati autoriteta nad njima. Ali ono što je problem, baku će i poslušati i neće biti toliko nastrojena prema njoj, ali prema meni ima skroz drugačiji odnos. Iskorištava moju dobru volju i to maksimalno, i uopće nedoživljava ono što joj govorim, kao sluša ali u drugom trenutku vidim da uopće nisam doprla do nje ( bilo na lijep način, bilo na moj povišeni ton). Evo npr. jučer smo skupa riješavale zadaću, na dva jednostavna zadatka iz matematike me tako isprovocirala i vidim da je namjerno, onako sa podsmijehom (pod to mislim da smo ih rješavali pola sata, jer se u jednom trenutku pravi da zna pa u drugom da nezna, pa namjerno napiše krivi rezultat a govori točno i sl.). Onda sam ustala od stola i rekla da s njom na taj način neću više raditi zadaću, te da preostala tri zadatka (puno teža) napravi sama a da ću ja samo provjeriti, i napravila ih je za deset minuta sve točno.
Kad navečer kažem da ide sa sekom oprati zube te da se spremaju na spavanje, taj proces traje i po pola sata sat dok zaspu. Prvo se meškolji, pa se obuće, bez opranih zuba legne, pa kao ustane jer je zaboravila oprati zube, pa legne, pa opet ustane jer nije obavila wc, pa legne, pa ustane jer nije popila vode i sl. Procedura je za spavanje svaku večer ista i do sada je i manja kćerka zna i napravi sve sama, osim što je ja obučem. Ali starija nikako, svaku sitnicu moram ponoviti posebno.
Zbilja sam očajna i neznam šta da radim, takvih primjera ima još masu. Za dva mjeseca joj je rođendan i rekla sam joj jučer da ću isprintati kalendar za listopad i studeni te da ću svaki dan na kraju dana, udariti pečat smajlića (tužnog ili sretnog) da li me taj dan slušala ili nije, te kojih smajlića skupi više o tome će ovisiti da li će slaviti rođendan.
Neznam da li je to radikalna kazna i da li da probam je tako pridobiti, jer ostale kazne ne pale, zabrana crtića, mobitela i sl. to sam probala i ne ide, sasvim joj je svejedno, prvi moment joj bude krivo ali kasnije manje više.
Molim vas za savjet, i još jednom isprike na dužem postu.
lp
|
|
jennfy
|
02.10.2019. 00:05
Još bi samo dodala, da je dosta osjetljiva, mislim, sve dosta prima k srcu. Bez obzira što ponekad u prvi moment pokaže da joj je svejedno vidim kasnije da joj bude krivo i žao, ali njeni postupci ostaju isti. U vrtiću su je sve tete hvalile, i uvijek su govorile kako je dobra, pristojna, spremna pomoći drugima sve naj, nikad s njom nisu imali problema. Ali taj njen neposluh i revolt prema meni nemogu nikako prokužiti. Nisam je umazila jer nije uvijek dobivala što je htjela, nastojim da dosta vremeno provodimo skupa (čitajući priče, sa mnom i tatom ide gdje god idemo i mi, nikad nije ostala doma, vodim je i u park i igramo se i sve) ali opet nikako nemogu dobiti kod nje da ima bar malo poslušnosti prema meni, Kada smo same doma to je super, dogovorimo se i posluša ali kada su ostali doma to je strašno, ja kao da sam netko deseti.
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
03.10.2019. 20:30
Draga mama,
za početak Vam zahvaljujem na povjerenju koje ste mi ukazali odlučivši se obratiti za savjet. Roditeljstvo je uloga koja donosi veliku radost, zadovoljstvo i ispunjenost, ali je također izazovna, stoga je i roditeljima povremeno potrebna podrška i pomoć. Vaše promišljanje o vlastitim roditeljskim postupcima mi govori da ste brižna majka koja misli na dobrobit svog djeteta i spremna je uložiti trud kako bi odnos s kćeri postao kvalitetniji.
Ako sam dobro razumjela, brine Vas neposlušnost Vaše sedmogodišnje kćeri koju iskazuje prema Vama, a kažete da je to posebno izraženo kad su prisutni drugi članovi obitelji. Spominjete da je u odnosu s drugim članovima obitelji poslušna i suradljiva. Navodite različite situacije zbog kojih ste stekli dojam da iskorištava Vašu dobru volju i da Vaše riječi ne dopiru do nje. Vjerujem da se osjećate bespomoćno i da se pitate što možete učiniti kako biste poboljšali odnos sa kćeri.
Razdoblje u kojem se nalazi Vaša kći je vrijeme mnogobrojnih promjena u životu djeteta., Primjerice mijenja se njihova svakodnevna rutina zbog polaska u školu, javljaju se nova očekivanja okoline kao što su način ponašanja u razredu, školski zadaci, pisanje domaće zadaće i slično. Sve to može pridonijeti promjenama u ponašanju djeteta, a jedna od njih je i testiranje granica. Dijete tada često iskušava koja ponašanja su prihvatljiva u novoj situaciji i moguća je pojava nepoželjnog ponašanja koje se do tada nije javljalo. Važno je istaknuti da postavljanje granica nije jednokratan proces, već se one mijenjaju i prilagođavaju kako dijete raste. Odgovornost za postavljanje i održavanje granica pripada roditeljima te je važno da one odražavaju vrijednosti i stavove roditelja kako bi se održala iskrenost odnosa. Postavljanje granica nije lagan zadatak i zbog toga je potrebno naoružati se strpljenjem i biti spreman uložiti puno truda kako bi postigli željeni ishod. Proces formiranja granica u početku može biti iscrpljujući za roditelje, jer je vjerojatno da će dijete biti frustrirano i ljuto. To je uobičajena reakcija na prepreku koja ga sprječava u onome što želi i ono ima pravo na te osjećaje. U takvoj situaciji vrlo je bitno ne popustiti pritisku djeteta, već ostati dosljedan, a također je važno i zadržati smirenost u komunikaciji. Primjer rješavanja zadaće koji ste naveli zvuči mi kao uspješno postavljanje granica, gdje ste kćeri smireno dali do znanja koje ponašanje nećete tolerirati, a koje očekujete od nje. Bitno je prepoznati vlastite neugodne osjećaje i uznemirenost koje se u takvim situacijama znaju javiti i pokušati ih regulirati., Pri tome Vam može pomoći neka od strategija poput brojanja do 10 ili dubokog disanja. Međutim, samo postavljanje granica ne znači da će ih djeca uvijek poštivati, izrazito je važna već spomenuta dosljednost roditelja, ali i uključenost ostatka obitelji u odgoj djece. Kada se svi članovi obitelji pridržavaju dogovorenih pravila i od njih ne odstupaju, dijete zna što može očekivati, ali i što se od njega očekuje. Također, bitno je da razumije zašto roditelji od njega očekuju takvo ponašanje, stoga je važno na razvojno prihvatljiv način objasniti djetetu zbog čega je neko pravilo upravo takvo i čemu ono služi.
Kao poželjno ponašanje istaknula bih izricanje pravila u pozitivnim rečenicama, odnosno usmjeravanje na pozitivan ishod. Primjerice, umjesto da kažete: „Ako me ne budeš slušala, nećeš slaviti rođendan.“, možete reći: „Ako se budeš držala dogovorenih pravila, zajedno ćemo organizirati rođendansko slavlje.“. Na taj način dijete granice doživljava kao nagradu, a ne kao prijetnju ili kaznu što u njemu može izazvati otpor prema roditelju. Isto tako, korisno je djetetu ponuditi jednostavni izbor, jer na taj način se djetetu postavlja određena granica, a istovremeno mu se pruža mogućnost da sudjeluje u odlučivanju. Pri tome je važno da izbori budu jednostavni, te da ne bude prevelik broj mogućih opcija kako se dijete ne bi zbunilo i kako bi mu omogućili strukturu. Stoga joj navečer možete ponuditi želi li prvo obući pidžamu ili oprati zube Pitam se kako Vam se čine ovi prijedlozi i mislite li da bi Vam neki bio koristan. Potaknula bih Vas i da češće istaknete njezina poželjna ponašanja i pohvalite ju kada nešto samoinicijativno napravi. Na taj način joj pridajete pažnju i potvrdu za poželjno ponašanje koje očekujete od nje.
Ako i dalje budete imali dojam da se situacija ne mijenja, predložila bih Vam da se obratite za pomoć stručnom suradniku u školi, koji zbog mogućnosti izravnog kontakta s Vama i kćeri može dobiti dublji pogled na situaciju i pružiti korisne smjernice za daljnje djelovanje. Isto tako, ako budete imali još nekih pitanja, pozivam Vas da nam se javite ponovno ovim putem ili putem besplatne i anonimne savjetodavne linije Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800. Linija je otvorena svakim radnim danom od 9 do 20 sati.
Za kraj bih još jednom željela pohvaliti Vašu brigu za kćer te želju za savjetovanjem i učenjem kako bi poboljšali svoj međusobni odnos. Želim Vam puno sreće u daljnjem odgoju!
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
|
jennfy
|
04.10.2019. 15:05
Poštovana,
puno vam hvala na Vašem odgovoru. Mogu reći da ste me utješili i potvrdili u nešto što sam i sama sumnjala. A to je da je dosta moje krivnje u njenom ponašanju. Primjetila sam da kada su moji lošiji dani da su i njeni,a kada sam ja smirenija i pozitivnija i ona je. Te da u principu ja moram svoje ponašanje pomalo promjeniti kako bi dobila pozitivniju reakciju od nje same.
Svidio mi se vaš zadnji odlomak. E sada, moje sljedeće pitanje je s obzirom da sam već odrasla osoba i da će mi biti dosta teško promjeniti sebe da bi pozitivnije utjecala na nju, da li imate kakav prijedlog, savjet ili nešto slično kojim putem da idem. Odnosno na koji način da NAUČIM poželjno ponašanje koje ste vi naveli, citiram vaš tekst ispod:
"Kao poželjno ponašanje istaknula bih izricanje pravila u pozitivnim rečenicama, odnosno usmjeravanje na pozitivan ishod. Primjerice, umjesto da kažete: „Ako me ne budeš slušala, nećeš slaviti rođendan.“, možete reći: „Ako se budeš držala dogovorenih pravila, zajedno ćemo organizirati rođendansko slavlje.“. Na taj način dijete granice doživljava kao nagradu, a ne kao prijetnju ili kaznu što u njemu može izazvati otpor prema roditelju."
Nemogu reći da već nisam probala s takvim načinom i na jedan način imala sam pozitivne reakcije, ali kao odrasla osoba treba mi vremena da bi takvo ponašanje usvojila, odnosno i nesvjesno primljenjivala. Ako me shvaćate što želim reći, da li postoji neka stručna literatura, radionice i sl.? Čudno zvuči učiti o roditeljstvu na taj način ali....mi smo odgajani na drugačiji način i živjeli smo u drugačije doba, zato nam se teže prilagoditi sadašnjici i modernom načinu.
Hvala puno
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
07.10.2019. 21:30
Draga mama,
hvala Vam na ponovnom javljanju. Drago mi je čuti da Vam je odgovor bio od koristi te da Vas je umirio. Traženje pomoći i dijeljenje svojih briga može olakšati nošenje s osjećajima bespomoćnosti i straha koje ponekad nastaju uslijed suočavanja s teško razumljivim situacijama, stoga mi je drago vidjeti da ste ustrajni u tome.
Kažete da ste primijetili kako su ponašanja Vaše kćeri povezana s time kakvog ste Vi raspoloženja te da Vam se čini kako biste promjenom svog ponašanja mogli postići promjenu u njenom. Željela bih Vas pohvaliti za promišljanje o vlastitim postupcima i vjerujem kako Vam ova spoznaja može koristiti na putu za poboljšanjem odnosa s Vašom kćeri. Naime, kako ste i sami prepoznali, prvi korak do promjene je dobro razumijevanje i poznavanje sebe pa i svoga djeteta. Djeca, iako imaju slabiju verbalnu sposobnost izražavanja emocija, imaju dobru sposobnost prepoznavanja emocija iz neverbalnih znakova kao što su izraz lica, ton glasa, kretanje tijela i slično. Voljela bih Vas potaknuti da i dalje opažate sebe kada ste s njom, kako se osjećate i ponašate, te da pratite u kojim situacijama od nje dobivate poželjne reakcije, a u kojima ne.
Ako sam dobro razumjela, ono što se sada pitate je kako naučiti poželjno ponašanje poput onoga u primjeru iz mog prvog odgovora. Drago mi je čuti da ste probali slične načine ponašanja i da su Vam oni pomogli u odnosu s kćeri. Vjerujem kako možete biti nesigurni oko svog pristupa te da Vam se može činiti teško mijenjati neke svoje navike i načine komunikacije, jer ste odrasla osoba s izgrađenim sustavom navika i ponašanja. Međutim, za sve promjene potrebni su određeno vrijeme i uložen trud te bih Vas ovim putem potaknula da budete strpljivi i ne odustanete od toga da postavljate dosljedne granice svojoj kćeri na način koji je opisan u ranijem odgovoru. Ohrabrila bih Vas još jednom da joj nastojite smireno objasniti zašto očekujete određena ponašanja od nje i pohvalite ju u situacijama kada ih primijetite. Ne postoji recept koji objašnjava na koji način je najbolje pristupiti i kako promijeniti komunikaciju. Važno je da postepeno uvodite promjene, pratite svoje reakcije i reakcije kćeri te pronađete način koji će Vam objema odgovarati. Možda će Vam u početku trebati da zastanete i promislite što bi bilo najkorisnije napraviti, no vjerujem kako ćete s vremenom naći način i tempo koji će Vam odgovarati.
Mislim da je pohvalno što želite učiti o roditeljstvu jer roditeljstvo nije sposobnost s kojom se osoba rađa, već skup vještina koje osoba može uvježbavati, učiti i mijenjati. Ponovno Vam predlažem stručnog suradnika u školi koji, osim što može imati dublji uvid u kako Vaše, tako i djetetovo ponašanje, razmišljanje i emocije, isto tako može pružiti neke direktne smjernice vezane uz konkretne odgojne postupke. Stručne literature o roditeljstvu ima mnogo i vjerujem kako Vam može biti zbunjujuće naći nešto što bi Vam moglo biti korisno. Nedavno objavljena knjiga Znanost i umjetnost odgoja, Gordane Buljan Flander i suradnika, praktični je priručnik o suvremenom odgoju za roditelje i odgojitelje te uključuje brojne teme, primjere i smjernice kao pomoć u roditeljstvu te bi Vam mogla biti korisna. Također, postoji kratka publikacija Hrabrog telefona „Kako biti bolji roditelj?“ koja Vam može pružiti određene smjernice pa ću s Vama podijeliti link na kojem ju možete pronaći https://odrasli.hrabritelefon.hr/clanci/kako-biti-bolji-roditelj/.
Što se tiče radionica o roditeljstvu, s obzirom na to da nisam sigurna iz kojeg dijela Hrvatske se javljate, potaknula bih Vas na javljanje anonimnoj i besplatnoj savjetodavnoj liniji Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800 kako biste se informirali o mogućim nedoumicama koje imate te postojećim udrugama ili institucijama koje pružaju usluge tog tipa u Vašem okruženju.
Nadam se kako će Vam i ovaj odgovor pružiti utjehu, ohrabrenje te neke nove spoznaje koje mogu pomoći u ostvarenju što kvalitetnijeg odnosa između Vas i Vašeg djeteta.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
|
Dea365
|
21.10.2019. 18:50
Postovanje treba mi savjet... sin mi kma 1 i pol godinu pri je je bio dobar veseo lijepo spaval i sve je bilo ok...do zadnjih par dana prvonje pocela temparatura pa povracanje i onda sam znala zakajbje nervozan i razdrazljiv ali zadnjih 3 dana nema temparaturu i ne povraca vise...alini dalje je neraspolozen stalno vristi tuce me nece po noci spavat sa svim je nezadovoljan kaj god pokusam nis ne uspjeva... molim svjet kaj da napravim...da potrazim ljecnicku pomoc jer je bio bolestan pa je ovo ponasanje mozda s tim povezano?
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
24.10.2019. 14:50
Draga mama,
hvala što ste mi se javili i odlučili povjeriti svoje brige. Željela bih Vas pohvaliti što ste poduzeli ovaj korak kako biste došli do rješenja situacije u kojoj se nalazite i time pokazali brigu za sina.
Ako sam dobro razumjela, Vaš sin od jedne i pol godine nedavno je bio bolestan. Tih dana došlo je do promjene njegovog raspoloženja te je dječak postao nemiran. Trenutno su se fizički simptomi bolesti povukli, ali primjećujete da je on i dalje razdražljiv, plačljiv te noću ima teškoća sa spavanjem. Vjerujem da Vas je takvo ponašanje zabrinulo. Ako sam dobro shvatila, pitate se je li ono povezano s nedavnim zdravstvenim tegobama koje je imao. Kažete i da Vam ne uspijeva umiriti ga te se pitam što ste sve konkretno do sada pokušali.
Postoje brojni razlozi koji mogu utjecati na odstupanja u ponašanju djeteta. S obzirom na to da kod tako malene djece još nije u potpunosti razvijen govor, ona nam ne mogu riječima objasniti što ih smeta. Neki od načina na koji mogu izraziti svoju nelagodu su plač, vika, udaranje, odbijanje hrane ili teškoće sa spavanjem, koje ste i sami naveli. Prirodno je da se većina roditelja zabrine zbog promjene ponašanja svoje djece, iako su ponekad takva ponašanja sasvim uobičajena za dijete određene dobi. Međutim, postoji mogućnost da su spomenute promjene u ponašanju zaista iskaz nekih zdravstvenih tegoba. Važno je da za početak odvedete sina liječniku na pregled kako biste uklonili sumnje na bilo kakve zdravstvene tegobe. Osim toga, djeca u dobi od jedne do tri godine doživljavaju brojne promjene i napretke u svojem razvoju: počinju se samostalno kretati, razvija im se govor i pojam o sebi, susreću se sa sve većim brojem osoba u svojoj okolini te uče kako s tim osobama biti u interakciji. Isto tako, promjene u svakodnevnoj rutini djeteta, poput bolesti ili nečeg sličnog mogu kratkoročno poremetiti ritam spavanja i utjecati na pojavu ponašanja kakva ste naveli u svom upitu.
Postoje različiti načini na koje možete pokušati umiriti svoje dijete, a možda ste neke od njih već i pokušali. Potičem Vas da obratite pozornost koje su neke aktivnosti za koje ste primijetili da na Vaše dijete djeluju umirujuće i opuštajuće. Osim grljenja djeteta na prsima i njihanja, može pomoći topla kupka, puštanje lagane umirujuće glazbe, vožnja u automobilu ili preusmjeravanje pažnje na neku igračku ili aktivnost. Sasvim je prirodno i da se osjećate umorno ili frustrirano kada Vam se dijete nemirno ponaša. Tada je važno da uzmete i kratak predah, prepustite brigu o djetetu partneru, roditeljima ili drugoj bliskoj osobi te napravite nešto za sebe. Djeca mogu osjetiti frustraciju i brigu roditelja, što dodatno povećava njihovu nelagodu te je stoga važno ostati smiren te brinuti i o sebi. Pitam se jeste li pokušali neku od navedenih ideja.
Nadam se da će Vam ovaj odgovor biti koristan u nošenju sa situacijom u kojoj se nalazite. Željela bih Vas potaknuti da mi se ponovno javite ako budete imali dodatnih pitanja vezanih uz ovu teškoću ili ako Vam se javi neka nova briga. Osim toga, za sve brige oko djece možete se javiti i na telefonsku liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800. Radno vrijeme linije je od 9 do 20 sati, a izvan tog vremena možete im slati upite i na njihovu e-mail adresu savjet@hrabritelefon.hr.
Za kraj bih Vam željela još jednom zahvaliti na iskazanom povjerenju i pohvaliti Vašu brigu za sina. Želim Vam puno sreće u nošenju sa situacijom u kojoj se nalazite!
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
