|
Autor
|
Poruka
|
|
yex
|
23.06.2016. 10:35
Imam bebu od 11m. Od rodjenja mogu reci da je osetljivija beba. Prvih meseci je dosta plakala uprkos svim nastojanjima da je smirimo, ali i to je proslo nekako... E, pre par nedelja je pocela jako da se plasi naglih pokreta i zvukova. Ovo naglih shvatite uslovno - uplasi je ako se ne nada, a neko naglo sedne ili ustane pored nje (a da to ne radi pokretima bake od sto godina), uplasi je ako je tisina, ona se nesto zaigrala, a neko progovori, uplasi je jako ako krene da padne, pa neko pritrci da se ne udari... Pri tom strasno kako prestravljeno vrisne, trzne se i krene panicno da ide ka nama ... Mi smo analizirali sta bi je moglo inicijalno uplasiti i zaista nam ne pada na pamet. Da li je slucajnost ili ne, ovo se vremenski poklopilo sa njenim prvim pokusajem samostalnih koraka (ali samo to hodanje je ne plasi). Mi se trudimo da je sve oko nje sto mirnije, cak sam joj prestala govoriti NE, jer je i to potrese... ali nekad prosto ni ne pretpostavimo sta bi je moglo uplasiti. Veoma sam zabrinuta i brinem da li je ovo neka normalna faza (sa starijim detetom je nije bilo) ili je neki problem. I kako mogu da joj pomognem?
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
27.06.2016. 20:00
Draga Mama,
najprije Vam želim zahvaliti što ste mi poklonili svoje povjerenje i obratili mi se s pitanjem. Iz Vašeg upita prepoznajem koliko pažnje poklanjate svojem djetetu i koliko Vam je stalo do toga da ono bude zadovoljno. Želim pohvaliti taj angažman i potaknuti Vas da i dalje pratite kako se dijete razvija.
Iz onoga što ste napisali stekla sam dojam kako se radi o bebi koja je od rođenja nešto osjetljivija nego Vaše prvo dijete, ali do sada nije bilo razloga zbog kojeg bi Vas to zabrinjavalo. Nedavno ste primijetili da se beba boji pokreta i zvukova koje ne očekuje i na njih reagira vrlo intenzivno. Čini mi se da Vas to plaši pa pokušavate izbjeći svaku situaciju koja bi je mogla uznemiriti. Pitate se je li riječ o uobičajenoj razvojnoj fazi ili postoji neki problem. Budući da raspolažem s vrlo ograničenim informacijama, teško je na ovo pitanje ponuditi konačan odgovor. Ipak, u svom odgovoru sam Vam ponudila nekoliko opcija koje bi mogle objasniti ponašanje Vaše kćeri.
Najprije bih se željela osvrnuti na bebin temperament. Temperament se odnosi na način na koji beba reagira na različite situacije i osobe, a najjednostavnija podjela je na djecu lakog i djecu teškog temperamenta. Djeca lakog temperamenta lako prihvaćaju promjene u okolini i dobro reagiraju na nove podražaje, lako se prilagođavaju i otporna su na frustraciju. S druge strane, za težak temperament je karakteristična teža prilagodba na novosti i promjene kao i često pokazivanje intenzivnih neugodnih emocija poput straha. Rekla bih iz pročitanog da biste Vaše starije dijete mogli opisati kao dijete lakog temperamenta, a mlađe kao dijete teškog temperamenta. Ponekad roditelji mogu prenaglasiti intenzitet straha kojim reagira mlađe dijete zato što starije dijete uopće nije bilo plašljivo. Pitam se je li možda moguće da se i u Vašoj obitelji radi o tome.
Druga je mogućnost da se radi o uobičajenom razvojnom strahu koji se javlja u određenoj dobi. U drugoj polovici prve godine obično su prisutni strah od nepoznatih ljudi i strah prilikom odvajanja od roditelja. Opisujete kako se beba uplaši kada netko sjedne, ustane ili progovori. Moguće je da tada usmjeri pažnju na osobu koja joj nije toliko poznata pa se preplaši. Bilo bi dobro obratiti pažnju na to radi li se o ljudima koje beba viđa rijetko ili se preplaši i kada Vi napravite nagli pokret ili zvuk.
Konačno, željela bih se usmjeriti i na proces senzorne integracije. U tom procesu različite informacije iz naših osjetila dolaze u mozak gdje se obrađuju kako bi dobile smisao i kako bismo mogli reagirati na određeni način. Jedan od osjetilnih sustava je i auditivni koji prima informacije o svemu što čujemo. Kada postoje poteškoće u senzornoj integraciji auditivnih informacija one se, između ostalog, mogu očitovati kao pretjerano obraćanje pažnje na uobičajene vrlo tihe zvukove kao što su zujanje hladnjaka i otkucaji sata ili kao strah i pokrivanje ušiju kod naglih glasnih zvukova kao što je paljenje usisavača ili radija. Ovakav strah od neočekivanih zvukova djelomično odgovara ponašanju koje ste primijetili kod Vaše bebe, međutim kada bi poteškoće senzorne integracije bile prisutne, očekivali bismo da je beba kontinuirano reagirala na sličan način.
Kako biste dobili konačan odgovor na pitanje radi li se o fazi ili postoji neka poteškoća svakako je potrebno prikupiti više informacija. Željela bih Vas potaknuti da potražite mišljenje stručnjaka, predlažem pedijatra, koji će moći bolje procijeniti o čemu se radi.
Iako ste primijetili da se pojačan strah vremenski poklapa s prvim pokušajima hodanja, kažete kako se beba ne boji hodanja i to je vrlo pozitivno. Svladavanje hodanja djetetu će omogućiti da istražuje svoju okolinu i susreće se s novim situacijama koje tek treba istražiti. Omogućite li Vašem djetetu da se slobodno kreće i istražuje te mu ponudite igračke primjerene njegovoj dobi, osigurat ćete mu osjetilne informacije neophodne za zdrav razvoj kao i priliku da se nauči nositi s različitim emocijama s kojima će se za vrijeme istraživanja susresti. Važno je istaknuti kako je roditeljima ponekad teško dozvoliti djetetu da se suoči sa strahom, pogotovo zato što su dječje emocije snažne, a roditeljske reakcije često su pod utjecajem prirodne potrebe da zaštite djecu od neugodnih iskustava. Iako su ovakve reakcije sasvim razumljive, može se dogoditi da u najboljoj namjeri roditelji zapravo onemoguće djetetu da se susretne s neugodnim osjećajima, a samim time dijete se nema priliku niti naučiti nositi s njima. Važno je istaknuti i kako se djeca uče suočavati s neugodnim osjećajima prema tome na koji se način njihovi roditelji nose s takvim osjećajima. Izbjegavanje situacija koje izazivaju strah može nenamjerno djetetu poslati poruku kako od neugodnih osjećaja treba bježati. Ova ideja nije točna jer svaki osjećaj ima svoju ulogu. Iako na prvi pogled život u kojem ne bismo osjećali strah može djelovati privlačno, strah ima svoju funkciju jer nas potiče da se zaštitimo u situacijama koje nas na neki način ugrožavaju. Bez njega bismo se stalno dovodili u opasnost. Konačno, roditelji vlastitim nastojanjima da riješe problem djetetu mogu poslati poruku da ono nije dovoljno snažno i da se ne može samo nositi s izazovima.
Pitali ste kako možete pomoći djetetu da se suoči sa strahom. Mislim kako ne bi trebalo pokušavati izbjeći svaku situaciju koje bi se dijete moglo bojati jer se tako izbjegavaju prilike da se nauči nositi sa strahom. Možete poticati bebu da istražuje okolinu, a kada se prestraši budite dostupni i utješite je te pri tom nemojte omalovažavati ono čega se boji.
Pretpostavljam da u ovom trenutku osjećate niz različitih osjećaja. Moguće je da ste zabrinuti ili ljuti što se ovo događa baš Vama, ali i da osjećate nadu da će se situacija promijeniti na bolje i svi su ti osjećaji u redu. Želim još jednom zahvaliti što ste nam se obratili, pohvaliti Vaš dosadašnji angažman i poželjeti Vam puno sreće na daljnjem putu.
Ako imate dodatnih pitanja vezanih uz Vaše dijete, možete nam se obratiti i putem besplatne i anonimne savjetodavne linije Hrabrog telefona na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
|
yexica
|
28.06.2016. 15:00
Hvala Vam puno ma ovom odgovoru.
U pravu ste, starije dete nije bilo strasljivo. Pri tom je bilo mnogo lakse utesiti ga kad ga nesto muci. Sad zapravo imam kombinaciju malo osetljivijeg deteta, a ujedno deteta koje je teze utesiti.
Ova faza me je zabrinula iz jos jednog razloga, a to je jer uskoro krece u jaslice i zaista, tek tamo nece niko ici na prstima oko nje. A tacno je da sam ja zbog te njene bas burne reakcije pocela i stititi je od toga cega se plasi...
Inace, pre je plase nagli dogadjaji nego nepoznati ljudi. Ako se udubila u igru i ja nesto progovorim iznenada, ona ce se i toga uplasiti. Kao kad se mi nesto zamislimo, pa nas zvuk prene. Recimo neko pozvoni na vrata i naglo pozurim da otvorim, nju ta situacija uplasi - nesto iznenadno i u zurbi, ne znam dal sam uspela opisati. A reakcija je bas jaka... prestravljeno vristi, brzo puzi ka meni... kao duha da je videla.
Pogledala sam malo i o senzornoj integraciji... ne znam moze li to biti u pitanju, alo ona recimo muziku voli, okrece se kad je zovemo, ne cini mi se da joj smetaju neki zvuci u pozadini... Ne znam da li postoje neki blazi oblici tog problema?
Hvala jos jednom na savetima i usmeravanju.
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
01.07.2016. 01:45
Draga Mama,
hvala Vam na ponovnom javljanju. Drago mi je čuti da su Vam neke od informacija iz prethodnog odgovora bile korisne kako bi što prije i što uspješnije razriješili navedene teškoće s Vašom djevojčicom.
Mnogi roditelji koji nam se javljaju s raznim pitanjima vezanim uz odgojne savjete, razvojne promjene te različite roditeljske izazove s kojima se svakodnevno susreću, tijekom vremena u najboljoj namjeri da zaštite svoje dijete, postavljaju se prezaštitnički. Ovakav odnos prema djetetu nerijetko dovodi do produljivanja početne teškoće. Razlog tome je oslanjanje reakcija djeteta na Vaše reakcije, osjećaj konstantne prisutnosti roditelja i trenutne zaštite u situacijama koje percipiraju kao opasnost. Takva ponašanja, iako svjedoče roditeljskoj brizi i angažmanu te šalju poruku djetetu da ste uvijek tu za njega, mogu dovesti do situacije u kojima dijete ne stvara potrebne mehanizme, sposobnosti i vještine kako bi se znalo samo zaštiti, biti otpornije ili procijeniti situaciju manje ugrožavajućom. Iako je Vaša djevojčica još vrlo malena te je pred njom još mnogo razvojnih izazova, djeca od najranijih koraka uče o svijetu i sebi putem svoje okoline, te na taj način stvaraju sliku o podražajima oko sebe. S obzirom na to da ste mi i sami spomenuli kako primjećujete da se prema djevojčici ponašate zaštitnički, savjetovala bih Vam da pročitate tekst Hrabrog telefona upravo o ovoj temi, sa željom da ćete pronaći nešto korisno što biste mogli primijeniti u odnosu sa djevojčicom. Također, spomenuli ste mi i zabrinutost oko upisivanja djevojčice u jaslice te bih Vam poslala i tekst stručnjaka iz Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba koji govori o mogućim promjenama koje polazak sa sobom nosi za dijete i roditelja te ga možete pročitati na ovom linku.
Nadam se da će Vam ove informacije biti korisne te se slobodno javite u slučaju dodatnih nedoumica, pitanja ili nejasnoća.
Hvala Vam još jednom na javljanju te Vama i Vašoj djevojčici želim uspješno prebrođivanje svih teškoća te vesele i bezbrižne zajedničke trenutke!
Lijep pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
|
ferbee
|
28.02.2018. 11:50
Poštovani, imam dijete staro 10 mjeseci, prvi put je dobio temperaturu sa 4 mjeseca nakon cjepiva kada smo mu mjerili temp rektalno. Nakon toga su krenuli ‘problemi’ sa stolicom, dijete je svaki puta kada mora treba kakati plakao i stiskao guzu, nije htio kakati u pelenu nego kad mu skinem pelenu kakao je na prematalici. To se jedno vrijeme smirilo, a krenulo opet nakon uvođenja dohrane sa 6 mjeseci kada je kakao jednom do dva puta tjedno uz iste muke. Sa 9 mj imao je virozu kada smo mu ponovo rektalno mjerili temp i sada je situacija jos gora, kupili smo na kraju beskontaktni toplomjer jer nije dao ni blizu guzi. Sad plače i kad prdne i lovi se za mene, podiže na noge, kao da ga boli nešto. Pitali smo pedijatricu, ali je rekla da pošto još doji da je normalno da ima stolicu 2 puta tjedno, preporucila maslinovo ulje i vode vise tokom dana, tu i tamo šljive. Čitala sam Vaše prijašnje odgovore ali su u pitanju starija djeca, ne pokazujemo mu da je to kakanje nesto vazno, ne znam vise sto je uzrok. Na guzi nema nikakvih oštećenja niti crvenila. Ponekad kad vidim da se muči i stišće guzu kao da ne želi se pokakat namažem mu melema pa se na kraju pokaka ali opet uz plač.Je li psihicki ili mozda stvarno ima neki problem fizioloske prirode?
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
02.03.2018. 20:50
Draga mama,
želim Vam zahvaliti što ste odlučili ukazati mi povjerenje time što ste podijelili Vaše brige putem ovog foruma. Čitajući Vaš upit, stekla sam utisak da ste uistinu brižna majka koja prati razvoj svog djeteta i hrabro se hvatate u koštac s izazovima roditeljstva.
Ako sam dobro razumjela iz Vašeg upita, zabrinuti ste jer Vaše dijete ima problema sa stolicom i čini Vam se da doživljava bol pri pražnjenju crijeva. Prema ovome što ste rekli, dobivam dojam kako Vas, uz to, još brine osjeća li dijete možda i strah u tim trenutcima. Također, u upitu ste naveli kako to traje već duže vrijeme i kako je počelo kada ste mu rektalno mjerili temperaturu. Razumijem da ste uistinu zabrinuti, posebice jer je u pitanju dojenče i sigurna sam kako nije lako gledati dijete kako se muči sa stolicom svaki put i vjerujem da biste mu voljeli olakšati probleme.
Želim Vas pohvaliti što ste se konzultirali s pedijatricom, jer to je prvi i najbitniji korak u ovakvim situacijama. Voljela bih napomenuti da problemi sa stolicom tijekom ranog razvoja djece nisu neuobičajeni, ali da je bitno reagirati na njih, upravo kako ste Vi to i učinili. Iz Vašeg upita nekako dobivam dojam da Vas razgovor s pedijatricom u vezi ovog problema nije smirio pa se pitam jeste li primijenili savjete koje ste dobili od nje i, ako jeste, je li došlo do ikakve promjene. U svakom slučaju, a posebno ako nema pomaka u situaciji niti nakon primjene savjeta, voljela bih Vas ohrabriti da se ponovno obratite pedijatrici i zamolite detaljniji pregled Vašeg djeteta kako bi se mogli isključiti fizički i fiziološki uzroci problema zadržavanja stolice i, moguće, boli koju dijete osjeća.
Vjerujem kako ova situacija predstavlja izvor stresa i za Vas, posebice jer to traje duže vrijeme. Iz tog razloga želim napomenuti kako je važno da ostanete strpljivi u tim prilikama i nastojite činiti ono što se pokazalo od pomoći kada dijete vrši nuždu, primjerice mazanje melema koje ste spomenuli. Naime, bebe vrlo dobro mogu raspoznati emocije svoje majke, naročito kada su u pitanju napetost i osjećaj panike, stoga, kada Vi ostanete smireni, veća je mogućnost da će i dijete biti opuštenije.
U slučaju da imate još briga ili pitanja, slobodno nam se ponovno obratite. Možete kontaktirati i savjetodavnu liniju za mame i tate Hrabrog telefona na besplatni broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Također, dostupni su i putem e-mail adrese na savjet@hrabritelefon.hr.
Na kraju, imajte na umu kako je teškoće na koje ste naišli moguće ukloniti, ali važno je da im pristupite korak po korak, uz puno strpljenja.
Želim Vam puno sreće u tome.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
