04.07.2013. 17:35

Draga Mama,

ovim Vam se putem iskreno zahvaljujem što ste se javili na ovaj forum i ukazali nam Vaše povjerenje u vezi problema koji trenutno imate, a koji se tiče odvikavanja od pelena. Čitajući Vaš upit, stječem dojam da ste brižna i posvećena majka, da pomno pratite razvoj Vašeg djeteta te da mu nastojite pružiti sve što je potrebno. Mnogo je izazova s kojima se kao roditelj susrećete i drago mi je što imate volju i entuzijazam raspitati se i potražiti pomoć. Čini mi se da ste uistinu zabrinuti te vjerujem da nije gledati dijete kako se svakodnevno muči sa stolicom. Vjerujem da biste mu željeli olakšati taj proces prilagodbe. Na kraju se sve svede na trud, volju, ljubav i toplinu, a da ste roditelj koji ima upravo te odlike u vezi odgoja svojega djeteta, daje mi naslutiti Vaš upit.
Odvikavanje od pelene važan je razvojni zadatak djeteta i roditelji se često susreću s različitim problemima u takvoj situaciji, pogotovo kada se radi o kontroli stolice. Ako sam dobro shvatila, Vaše dijete je dobro prihvatilo odvikavanje od pelena u slučaju mokrenja. Čini mi se da ste da ste to učinili postepeno, korak po korak, uz puno razumijevanja i to je vrlo pohvalno. Naglasila bih kako puno roditelja dijeli Vaš problem. Obično djeci lakše ide s odvikavanjem od mokrenja u pelenu, a problem predstavlja kontrola stolice. Pohvalno je i što ste se obratili pedijatru za savjet budući da je zadržavanje stolice bolno za Vaše dijete te što se prihvatili njegov savjet i koristili sredstva za omekšavanje stolice. Naime, tvrda stolica izaziva bolno pražnjenje crijeva. Kod sljedećeg pražnjenja crijeva, dijete očekuje tu bol i kako bi je izbjeglo, zadržava stolicu čime svaki sljedeći pokušaj kakanja biva bolniji, što ste i sami primijetili. No, ono što je najvažnije, strah se s vremenom može umanjiti, a naposljetku i ukloniti. Za to je potrebno vremena i, naravno, strpljenja. Strah bi trebao postupno nestajati kad Vaše dijete nauči da kakanje nije bolno. Kako to učiniti složeno je pitanje u kojemu je najvažnije poznavati svoje dijete, njegovo potrebe, interese, želje, strahove, a čini mi se da ste u tome području veoma iskusni. Neke od mogućih postupaka kako se riješiti straha navest ću u nastavku odgovora. Ono što vjerujem da će svakako biti korisno jest da dijete i dalje uzima sredstva za omekšavanje stolice kako mu samo pražnjenje ne bi bilo bilo bolno.
Napisali ste da se problem javio u situaciji kad je Vaše dijete prvi puta obavilo nuždu u gaćice. Bitno je da u takvim situacijama reagirate što mirnije i pošaljete poruku djetetu da to nije ništa strašno. Iako na djecu često gledamo kao na mala bića koja ne znaju još puno o svijetu oko nas, ona nas često iznenade svojim ´odraslim´ reakcijama kao što su osjećaji posramljenosti i tuge, te na njih treba pokušati reagirati jezikom primjerenim dječjoj dobi. U takvim situacijama bitno je reći da je dobro što se ´pokakio´, da to ne treba zadržavati i možda ga pitati bi li bilo ljepše otići na tutu budući da nema presvlačenja i čišćenja poslije. Možete mu primjerice reći da se katkada svima dogodi da nam ´pobjegne´ pa čak i mami ili tati. Kad odbije ići na tutu, možete ga pitati boji li se čega, što je to čega se boji, što bi se moglo dogoditi na tuti. Ono što mi odrasli često zaboravljamo, kada pokušavamo sakriti našu zabrinutost ili napetost, je da djeca to često vide i osjete. To naravno ne znači da trebate u potpunosti ignorirati problem pred Vašim djetetom, ali je važno ne ´dizati paniku´ kako dijete ne bi osjećalo krivnju i mislilo da radi nešto jako loše. Sve je to prirodan proces koji će s vremenom usvojiti.
Spomenuli ste da ste dijete pohvalili i nagrađivali kada bi obavilo mokrenje u tutu i to su zaista lijepi primjeri postupanja u ovakvim situacijama. Bitno je da problemi s obavljanjem nužde nisu u fokusu vaših druženja i aktivnosti, da ne pričate stalno o tome te da ga ne ispitujete stalno mora li obaviti nuždu. Ukoliko se sve vrti oko problema s obavljanjem nužde, dijete uči kako je to bitno da bi ste Vi bili zadovoljni, a s druge strane može mu poslužiti kao sredstvo kojim dobiva Vašu pažnju. Važno je da dijete nauči kako je ono odgovorno za to ponašanje i da uredno obavljanje stolice nije važno zbog Vas nego zbog njega. Korisno bi bilo da nastavite pohvaljivati dijete kada ode na tutu, možete mu ponuditi i određene nagrade poput gledanja najdražeg crtića ili neke aktivnosti koju voli. No, ne treba zaboraviti da je za dijete nekada najveća nagrada upravo zagrljaj ili osmijeh roditelja, stoga se ne morate opterećivati što mu pružiti. Nije preporučljivo držati dijete da sjedi dok obavlja nuždu, ali možete potaknuti opušteniju atmosferu, npr. pričati mu priču ili pričati o nečemu što mu je zanimljivo. Ohrabrivanjem i nekim Vašim kreativnim idejama možete učiniti cijeli taj proces što opuštenijim, ali i zabavnijim. Budući da je zadržavanje mokraće i stolice bolno, možete primjerice pokušati uvesti raspored zajedničkog odlaska na tutu ili wc, npr. ujutro ili prije svakog izlaska iz kuće, kako biste dijete potaknuli da obavi nuždu i kako bi razvijalo zdrave navike.
Često se može vidjeti da se djetetu nude tute koje bi trebale dodatno stimulirati na odgovarajuću uporabu. Šarenilo oblika, boja i zvučnih efekata bi, prema zamisli, trebalo motivirati dijete da se lakše odvikne od pelena. Svaki uspješni pokušaj bude nagrađen pljeskom, zagrljajima i poljupcima. Sve govori kako je tuta nešto što može djetetu priskrbiti veliku količinu pažnje njegovih ukućana. Dijete tada shvaća da je pronašlo vrlo snažno sredstvo privlačenja roditeljske pažnje, sredstvo kojim poput prekidača ´pali i gasi´ svjetlost roditeljske brige. Roditelji često nastavljaju započetu igru i uvode nove sadržaje, nagrade i nakratko uspijevaju polučiti dobar rezultat. Ali, to traje tako dugo dok traje i djeteovo zanimanje za novinu. Treba naglasiti kako se sve to događa na nesvjesnoj razini. Obavljanje nužde je čin oko kojeg ne treba pružati šarenilo drugih stimulatora jer ubrzo postaju predmetom igre i ´pogađanja´ s roditeljima. S druge strane, dijete je u potpunosti sposobno preuzeti odgovornost za svoje osnovne funkcije. Znači da ukoliko osjeća potrebu za pražnjenjem, može samostalno odlučiti to i obaviti. Ako to obavi u gaćice, neće dobiti ništa drugo osim osjećaja da je prljav. Važno je djetetu olakšati obavljanje nužde i dati mu do znanja da je to prirodno, ali ne dopustiti da to bude centar svih aktivnosti, glavna tema razgovora s djetetom i aktivnost oko koje se ulaže jako puno vremena. Važno ga je pohvaliti kada uspije, ali važno je u tom pohvaljivanju i nagrađivanju ostati umjeren i smiren. Voljela bih da razmislite o tome kako se Vi ponašate u ovakvim situacijama.
Za kraj bi rekla da je pohvalna Vaša briga, trud i strpljenje koji ulažete u odgoj Vašeg djeteta. Htjela bih naglasiti da je odvikavanje od pelena dugotrajan proces i da se roditelji često susreću s problemom sličnom Vašem. Takve situacije mogu biti frustrirajuće i može se činiti da nema pomaka što najčešće nije tako. Nekoj djeci je potrebno manje, nekoj više vremena kako bi usvojila neka ponašanja, kao što im je potrebno vrijeme da se oslobode straha. U tom periodu, jako je važno da ne vršite pritisak i da budete strpljivi i podržavajući, što vidim da jeste. Djeca se uče odlasku na toalet do četvrte ili pete godine života, a Vaš dječak je tek na početku procesa odvikavanja od pelena. Ukoliko Vas situacija bude zabrinjavala, preporučujem da se obratite stručnjaku poput dječjega psihologa koji bi imao cjelovitiju sliku toga što se događa te moći konkretnije pomoći, ovisno o tome kako se situacija razvija.
U slučaju nedoumica ili dodatnih pitanja, slobodno se možete obratiti Hrabrom telefonu. Možete nazvati besplatni broj telefona 0800-0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Također, dostupni su putem e-maila savjet@hrabritelefon.hr te na chatu koji se nalazi na web adresi www.hrabritelefon.hr, svakim radnim danom od 15 do 18 sati. Možete se obratiti i Telefončiću, savjetovalištu čiji tim čine medicinske sestre, primalje, psiholozi itd., a imaju višegodišnje iskustvo rada s obiteljima i djecom predškolske dobi s ciljem pružanja stručne podrške i informacija iz područja ranoga razvoja djece i suvremenoga roditeljstva. Njihov broj telefona je 01/485-0555. Možete im se obratiti i putem e-maila info@telefoncic.hr.
S obzirom da stječem dojam kako vrlo brižno pratite razvoj svoje djece, preporučila bih vam i knjigu ˝Odgajam li dobro svoje dijete?˝, autorica Gordane Buljan Flander i Ane Karlović. Mislim da bi Vam bila korisna jer u njoj možete pronaći puno korisnih informacija i savjeta vezanih za odgoj djece, a između ostalog jedno poglavlje je posvećeno upravo problemu odvikavanja od pelena.
Nadam se da će Vam nešto od navedenoga koristiti i pomoći u rješavanju postojeće situacije. Želim Vam puno uspjeha, strpljivosti i podržavajućega odnosa prema Vašem djetetu te puno lijepih trenutaka koje sa sobom nosi roditeljstvo!

Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.

11.07.2013. 21:40

Draga Mama,

zahvaljujem Vam se na Vašem ponovnom javljanju uslijed kojega imam dojam da imate mnogo strpljenja i razumijevanja za svog dječaka. Vjerujem da Vam sada bježanje, kada treba obavljati nuždu, predstavlja dodatnu prepreku, no vidim da ste puni volje i da ulažete puno truda kako bi se ova situacija riješila i kako bi Vaš dječak razvio zdrave navike. Vjerujem da i on osjeti Vašu ljubav, toplinu i brigu. Jako mi je drago pročitati da ste toliko uporni i da ne odustajete, pa Vas potičem da to i činite i dalje.
Iz Vašeg odgovora zaključujem kako je došlo do malog pomaka, u smislu da Vašeg dječaka više nije strah odlaska na tutu. Čini mi se kao da je to korak prema naprijed. Vjerojatno će mu trebati još neko vrijeme kako bi se potpuno oslobodio i bez muke odlazio i kakati na tutu. Još jednom bih napomenula kako je bitno u takvim situacijama ostati miran i ne pridavati tom problemu toliku pažnju, a čini mi se kako to i činite. Važno je da dijete ne vidi to kao problem kojem svi pridaju posebnu pažnju jer to može stvoriti suprotan efekt. Pohvalite svaki njegov pozitivni pomak, zagrlite ga, dajte mu priliku da bude sretan i ponosan, a pokušajte biti što mirniji kada Vam pobjegne. Vjerujem da to nije uvijek lako, no čini mi se kako imate puno razumijevanja za njega. Odlazak na tutu je njegov izbor i važno je da i on polako postaje svjestan toga, iako je još dijete. Bitno je da roditelj postavlja granice kako bi se znalo tko je ´glavni´, no za discipliniranje je jako bitno da dijete ima mogućnost izbora, da ima osjećaj kako i on sam o nečemu odlučuje. Upravo mi se ova situacija čini kao jedna od onih gdje je djetetu važno dati priliku da sam odlučuje jer je odlazak na wc privatna stvar svakoga od nas, a Vi ste tu da ga lagano usmjeravate i pomažete mu da sam vidi koji je odabir za njega najbolji i najlakši. Možda da mu u takvim situacijama, kada pobjegne u kut ili u drugu prostoriju, ponudite izbor – na primjer, može uzeti tutu i otići kakati gdje god želi, to je samo njegova stvar i može sam odlučiti kako i kada će to obaviti. Važno je da budete dosljedni i ne posustajete. Kao, što sam već rekla, ovo je problem s kojim se susreću mnogobrojni roditelji, no on nije nerješiv. Riječ je o prirodnom procesu koji nekima ide lakše, a nekima malo teže. No, bitan je konačan ishod. Također, potaknula bih Vas da o svemu ovome razgovorate i s pedijatrom. Vjerujem da njegovo iskustvo i savjeti mogu biti od velike pomoći.
Na kraju, još jednom Vam se zahvaljujem na povjerenju koje ste mi ukazali. Pozivam Vas da se, u slučaju bilo kakvih nedoumica i pitanja, koja ne moraju nužno biti vezane za ovu situaciju, ponovno javite. Uvijek mi je drago vidjeti roditelje koji su spremni potražiti savjet vezan za odgojne postupke kako bi svome djetetu pružili samo najbolje. Nadam se i da će Vam od koristi biti još neki od prijedloga koje sam Vam napisala u prvom odgovoru. Želim Vam puno uspjeha u rješavanju ove situacije!


Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.

18.09.2015. 14:55

Draga mama,

na samom početku bih Vam se voljela silno zahvaliti na ukazanom povjerenju i odluci da sa mnom podijelite svoj problem. Ono što primjećujem iz Vaše poruke je da ste uistinu brižna majka, koja je mnogo posvećena svojoj djeci i njihovim potrebama. Vidim da se trenutno susrećete s razvojnim problemom s kojim se susreće mnogo roditelja, a to je odvikavanje Vašeg mališana od pelena. Ono što također mogu iščitati je to da ste do sada poduzeli mnogo toga kako bi Vaš sin počeo u potpunosti počeo koristiti tutu, no budući da on i dalje nuždu vrši u pelenu osjećate zabrinutost pa čak i bespomoćnost u nadolaženju do novih rješenja problema s kojim ste suočeni. Vaša spremnost da potražite pomoć, kao i silna angažiranost oko djeteta, odlike su dobrog roditeljstva.
Roditelji se danas susreću s teškim zadatkom: odgojem djeteta u svijetu interneta i knjiga prepunih različitih savjeta o tome što je normalno za koju razvojnu dob, a koja su pak odstupanja od tog „normalnog razvoja“ koja su razlog za alarmiranje i brigu. Iako ste vjerojatno i vi kao i brojni roditelji vidjeli informaciju o tome da se većina djece odvikne od pelena u dobi od 2 do 3 godine, nemojte se zabrinjavati ako Vaše dijete u potpunosti ne slijedi razvojni put druge djece. Vaš sin je do sada postigao ogromne uspjehe – naučio je puzati, hodati, pričati, a to je sve usvojio onda kada je bio spreman za to. Tako će zasigurno biti i sa ovim velikim korakom u životu Vašeg mališana. Ako možete, pokušajte se ne opterećivati time kada se druga djeca odvikavaju od pelena, čak ni time da se vaš drugi blizanac odviknuo od pelena, dok ovaj još uvijek nije. Raspon u kojem se djeca odvikavaju od pelena seže od godine dana pa do četiri ili pak pet godina starosti. Ono što se najčešće dogodi je to da dijete spontano „baci“ pelene te krene sa obavljanjem nužde na kahlici. Svako dijete je posebno te je potrebno osluškivati njegove potrebe kako biste znali kada je on spreman za odvikavanje.
Odvajanje od pelene te početak korištenja tute za veliku i malu nuždu ovisi o tome koliko se Vaš sin osjeća spremnim za taj veliki korak. Spomenuli ste da ste sa 2,5 godine procijenili da Vaši maleni nisu bili spremni za odvikavanje od pelena. Voljela bih da razmislite koji su to signali na temelju kojih ste zaključili da je Vašem djetetu još uvijek prerano za taj korak te jesu li neki od tih signala i dalje prisutni kod Vašeg mališana. Naime, postoje brojni signali po kojima možete pokušati procijeniti spremnost Vašeg djeteta za rastanak od pelene. Neki od tih signala su negodovanje djeteta kada na sebi ima pelenu koja je mokra ili u koju je upravo izvršio veliku nuždu, oponašanje Vas ili drugih ukućana kada se nalazite u kupaonici ili pak mogućnost da slijedi neke upute i uspješno ih izvršava. Ako su spomenuti signali prisutni, vjerojatnost da je Vaše dijete spremno za odvikavanje je veća. Također, jedan od signala po kojima možete prepoznati je li Vaše dijete spremno za potpuno odvikavanje od pelena je i to zna li primijetiti kada mora obaviti nuždu . Svjesnost o tome da mu se javila ta potreba i da bi ju trebao zadovoljiti na određeni način, jedan je od nužnih preduvjeta djetetovog prelaska sa pelene na tutu. Voljela bih pohvaliti to što razgovarate s Vašim sinom o tome te što ste ga pitali kako to da ne vrši nuždu u tutu jer odgovor koji ste dobili je vrlo vrijedan. Naime, Vaš maleni Vam je ukazao na to da on jednostavno ne zna kada treba obaviti veliku nuždu, što može biti i objašnjenje zašto ne uspijeva s korištenjem kahlice.
Iako Vam se ponekad možda čini da nema nikakvog pomaka u tom razvojnom području, to zasigurno nije tako. Spomenuli ste jedan veliki korak na putu prema odvikavanju od pelena kojeg je maleni već savladao, a to je mokrenje u tutu. Jednako tako će zasigurno savladati i vršenje nužde u tutu, no taj put može biti duži te praćen i ponekim neuspjesima. Neuspjesi koji prate proces odvikavanja od pelena nisu rijetkost, stoga je dobro ne opterećivati se njima previše. Taj proces kod neke djece bude jako brz, dok kod druge ipak teče malo sporije, no oba puta odvikavanja su u potpunosti normalna i kod nijednog nema razloga za veliku brigu. Dijete nije dobro prisiljavati ni na što pa tako ni na potpuno ostavljanje pelene. Umjesto toga, važno je osluškivati signale koje Vam dijete šalje. Umjesto da Vi njega u potpunosti vodite putem do odvikavanja, pustite njega da on Vas vodi kroz taj proces, a vi budite topla i podržavajuća ruka koja će ga usmjeravati i na koju se uvijek može osloniti.
Kako bi cijeli proces bio lakši i vama i njemu, dobro je u njega unijeti neke elemente zabave jer ono što je Vašem mališanu najbliže je upravo to – igra. Iz Vaše poruke vidim ste već pristupili cijeloj situaciji na takav način unošenjem pjesme i pjevanja tijekom posjećivanja tute. No ipak, važno je paziti na to da njegovo vršenje nužde ne postane jedina tema o kojoj pričate u njegovoj blizini, kao i to da se previše ne angažirate oko potpunog odvikavanja od pelene. Važno je da Vaše dijete ne osjeti brigu koju Vi osjećate, kao i to da ne pomisli da je to samo jedan od načina na koji može pridobiti Vašu pažnju. Iznimno je pohvalno i to što ste se svi kao obitelj uključili u to da Vaš maleni nauči čemu tuta služi. Doista, oponašanje je jedan od načina učenja kojim djeca brzo uče, stoga je dobro da maleni gleda svoju braću ili sestre kako ju oni upotrebljavaju. Također, budući da je djeci puno lakše shvatiti namjenu stvari onda kada to zaista i vide, bilo bi dobro i da pokušate s tim da sadržaj djetetove pelene istresete u kahlicu te potom u wc kako bi ono imalo jasniju viziju njene uporabe.
Voljela bih Vas pohvaliti zbog toga što niste nikada vršili izravan pritisak na Vaše dijete, no važno je imati na umu da dijete može osjetiti i neizravan pritisak svoje okoline. Primjerice, velika usmjerenost svih članova obitelji na to kada će uspjeti izvršiti nuždu na tuti, u djetetu mogu izazvati nervozu i nevoljkost odlaska na wc prilikom vršenja nužde. Zbog navedenoga je važno podržavati dijete na putu prema odvikavanju od pelene, no ne pridavati tome preveliku pažnju. Budite ohrabrujući tijekom cijelog tog procesa i nastojte normalizirati djetetu takozvane neuspjehe zbog izvršavanja nužde u pelenu. Na ovaj način ćete izbjeći to da dijete osjeti krivnju što „nije uspjelo“ ili pak što nije udovoljilo Vašim željama, a istovremeno će osjetiti i to da ste Vi uvijek tu i uz njega.
Odvikavanje od pelene proces je koji dugo traje i koji zahtjeva dosta strpljenja, a strpljenje i brižnost su odlike koje primjećujem i kod Vas te Vas zaista pohvaljujem. Ako budete imali dodatnih pitanja, potičem Vas da nazovete našu besplatnu savjetodavnu liniju za roditelje. Volonteri koji će Vas rado saslušati dostupni su na broju 0800 0800, od ponedjeljka do petka od 9 do 20 sati.
Još jednom Vam zahvaljujem na ukazanom povjerenju te se nadam da će Vam ovi savjeti biti korisni. Uz Vašu upornost, brigu i ljubav, vjerujem da će se situacija dalje razvijati u željenom smjeru.
Želim Vam puno uspjeha!

Srdačan pozdrav,

Hana Hrpka, prof.