|
carmela
|
20.12.2017. 08:35
Molim Vas savjet.Majka sam djevojcice od 9 godina kojoj je dijagnosticiran selektivni mutizam prije 3 godine.Zivimo u inozemstvu gdje je normalno da djeca govore 3 strana jezika.Moja djevojcica govori 3 strana jezika ,sa nama doma hrvatski,odlicna je ucenica.Posjecivala je jednom tjedno psihologa 3 godine .Prvu godinu dana nije sa psihologom progovorila niti jednu rijec .Kada je ova otisla na bolovanje dosla je druga i sa njom je vec nakon treceg posjeta pocela da govori.Vodila sam je dvije godine ,cijelo vrijeme ,prilikom posjeta je govorila i one su se samo igrale.Moja djevojcica je meni rekla da ne zeli vise da ide da je njoj dosadno i da nas dvije napravimo spisak osoba sa kojima ona zeli da govori.Od tada ona govori sa 15 osoba .Svjesna je svega ,zeli da nas dvije treniramo, kada,idemo ulicom pocela je da pozdravlja ljude.U skoli prilikom ispitivanja smo par puta doma pravile video koji je ona pokazala uciteljcama ,sada kaze da ce sama da pobijedi strah,probat ce sama da cita pred uciteljicom.Zaista se dosta promijenila , psihologica nam je savjetovala da budemo strpljivi da cekamo da ona sazrije.Ne posjecuje vise psihologa i ja je ne zelim vise siliti .Molim Vas savjet ,da li da nastavimo dalje ovako,da li je,po Vasem misljenju malena na dobrom putu?Jako puno radimo sa njom i godi joj nasa paznja ,osjecam da dobivam dobru prijateljicu.Hvala Vam na odgovoru.Lijep pozdrav.
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
28.12.2017. 00:15
Draga mama,
za početak bih Vam se voljela zahvaliti što ste nam se javili i ukazali nam povjerenje. Iz Vašeg upita sam dobila dojam da ste vrlo brižna majka i da svojoj kćeri pružate puno podrške i ljubavi. Drago mi je da ste spremni raditi s njom i osigurati joj zdravo i sretno odrastanje.
Napisali ste kako je Vašoj kćeri dijagnosticiran selektivni mutizam prije 3 godine, da je posjećivala psihologa od tada te kako je izrazila želju da više ne posjećuje psihologa, što se Vi podržali. Drago mi je čuti što osluškujete želje i potrebe Vaše kćeri, jer prisiljavanje na nešto što ne želi može dovesti do još veće anksioznosti i otpora. Također, napisali ste da ste zajedno s kćeri napisali popis od 15 osoba s kojima joj je ugodno razgovarati. Čini mi se kako ste dobro upućeni u to što selektivni mutizam jest i da ste svjesni važnosti prihvaćanja stručne pomoći. Drago mi je da Vaša kćer razgovara s Vama, da zna više stranih jezika te da je uspješna u školi. To mi sve govori da se radi o vrlo inteligentnoj i sposobnoj djevojčici, koja, uz kontinuiran rad i podršku, može prevladati svoju teškoću. Također, rekli ste kako djevojčica nije razgovarala sa svojom prvom psihologinjom, dok s drugom jest. Kao i u svakodnevnom životu, tako i u razgovoru sa stručnjakom, s nekim osobama nam je ugodnije razgovarati te se lakše opustimo, što je sasvim prirodno. Drago mi je čuti što je Vaša kćer ostvarila dobar odnos s drugom psihologinjom i što joj je bilo ugodno. Različiti stručnjaci mentalnog zdravlja imaju različite metode za rad te se može dogoditi da osobi ne odgovara jedan način rada, dok će joj drugi pristup biti bolji i moći će se ostvariti bolji odnos. Osobe koje imaju selektivni mutizam, nesigurne su u situacijama u kojima ne govore, osjećaju se anksiozno i prestrašeno. Zato je bitno da im se omogući što sigurnije, pristupačnije i toplije okruženje i da se sve promjene odvijaju postepeno. Vrlo je vrijedno da djevojčica ima sigurno okruženje u svome domu i da razgovara sa svojom obitelji i smatram kako od toga možete krenuti s polaganom prilagodbom na druga okruženja kao na primjer školu. Pitam se jeste li primijetili da postoji nešto što olakšava djevojčici razgovor s drugima, na primjer neka igračka, prisutnost neke osobe ili neko određeno mjesto. Sviđa mi se što ste iskoristili snimanje videa kako bi djevojčica lakše odgovarala profesorima, mislim da joj je to u tom trenutku pružalo sigurnost i da je prepoznala da je Vama to također bitno. Isto tako, drago mi je da se Vaša kćer trudi prebroditi svoj strah i da ste stekli dojam da napreduje.
Kažete da je počela pozdravljati ljude na ulici te da je sama rekla kako će probati čitati pred učiteljicom, što je zaista velik korak i za svaki od tih napredaka je dobro dati pohvalu, ohrabriti ju i ukazati joj na to koliko je napredovala. Mislim da je korisno što radite s njom i mislim da je potrebno nastaviti s tim. Budući da u Vama ima podršku, vjeruje Vam i osjeća se sigurno, važno je da pratite njene potrebe i da joj pružate osjećaj sigurnosti u svakom novom koraku koji napravi. Isto tako, ako sam dobro razumjela, imate podršku i psihologinje koja radi s Vašom kćeri te Vas savjetuje na tom putu. Smatram kako je uz oslonac koji joj Vi pružate te u suradnji sa stručnjakom, Vaša djevojčica na pravom putu da se riješi svojih teškoća.
Roditeljstvo je jedno od najljepših, ali i najizazovnijih uloga koja zahtijeva mnogo snage i ustrajnosti. Čitajući Vaš upit stekla sam dojam da puno pažnje i vremena posvećujete Vašoj kćeri, što je zaista pohvalno. Isto tako, voljela bih Vas potaknuti da jednom tjedno ne zaboravite uzeti i vrijeme za sebe, za opuštanje i odmor. To možete učiniti u dogovoru sa drugim uključenim osobama u Vašoj obitelji na način da su oni za to vrijeme s Vašom kćeri.
Ako osjetite potrebu još porazgovarati o tome ili o nekoj drugoj temi vezanoj uz odgoj, slobodno nam se obratite ovim putem ili na e-mail savjet@hrabritelefon.hr.
Još jednom, hvala što ste se javili i želim Vam puno sretnih i uspješnih trenutaka s Vašom kćeri!
Puno pozdrava,
Hana Hrpka, prof.
|
|
carmela
|
29.12.2017. 19:20
Postovana,hvala Vam na Vasem odgovoru vezanom za moju djevojcicu .Imam samo da dopunim u vezi spiska koji ona pravi .Pocela je sa idejom da dovodi jednu po jednu kolegicu doma(sa kojima ne razgovara). i tu zapoceti razgovor.Organizovale smo se tako da sam ja zamolila njihove mame da dopuste njihovoj djeci da dodu kod nas u posjet.Jedna po jedna su dolazile i moja djevojcica je bez problema pocela da govori sa njima doma,a kasniju u skoli bez problema nastavila da prica.Tako smo ugostili dosta djece tako da sada moja djevojcica razgovara sa 23 osobei.Mislim da je pronasla svoj put,tako da se doma osjeca sigurno da uspostavi prvi razgovor,da kasnije nastavi vani normalno da prica.Sada govori skoro sa cijelim razredom,ne smeta joj sto je uciteljica cuje kako prica(iako sa njom jos nije pocela da govori).Jako puno je napredovala i moramo polako sa njom raditi ne siliti je .Ne zeli vise psihologu jer joj je dosadno,pa je ne silimo vise da ide .Imam pitanje a Vas.Da li selektivni mutizam nestaje kada djeca postanu zrelija,kada odrastu ili se mora sa njima stalno raditi da bi se oslobodili straha?Hvala Vam na Vasem odgovoru.Srdacan pozdrav.
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
03.01.2018. 10:10
Draga mama,
hvala Vam na ponovnom javljanju. Napisali ste da su Vašoj kćeri dolazile prijateljice na druženje, da je tada s njima razgovarala te nastavila razgovarati i u školi. Kažete i da sada govori skoro pred cijelim razredom, da ju ne smeta što ju učiteljica čuje te kako ne posjećuje više psihologa. Imate dojam da je Vaša kći pronašla svoj način na koji si olakšava komunikaciju s vršnjacima i da primjećujete napredak. Drago mi je to čuti. Vjerujem da i Vas veseli vidjeti pozitivne promjene. Ako sam dobro shvatila, zanima Vas nestaje li selektivni mutizam s odrastanjem djeteta te je li potreban kontinuirani rad na osjećaju straha. Razvoj i simptomi selektivnog mutizma su individualni te je teško predvidjeti kako će napredovati. U budućnosti, ako procijenite da je to potrebno, mislim da je važno potražiti stručnu pomoć kao što ste i ranije napravili. Nadalje mislim da je važno da Vi kao roditelj nastavite pokazivati razumijevanje za teškoće s kojima se suočava Vaša kći i da ju ne nagovarate da na silu počne govoriti, već da pratite njene potrebe i reakcije. Roditelj treba pokazati djetetu da je uvijek uz njega te da će mu uvijek biti podrška. Također, poželjno je pohvaliti svaki i najmanji korak naprijed koji primijetite u području govora i socijalnoj komunikaciji. Osim toga, potičem Vas da primjećujete i obraćate pažnju i na druge njezine osobine i karakteristike, na to kako se osjeća i što se događa u njezinom životu neovisno o tome priča li ili ne. Na taj način možete pažnju s njezinih teškoća prebaciti na njezine snage i na taj način potaknuti stvaranje pozitivne slike o sebi.
Ako budete imali nekih dodatnih pitanja ili nedoumica vezanih uz odgoj ili razvoj Vaše kćeri, slobodno se javite ovim putem ili na e-mail savjet@hrabritelefon.hr. Isto tako, možete i nazvati liniju za roditelje Hrabrog telefona na broj 0800 0800 koja je otvorena svakim radnim danom od 9 do 20 sati.
Želim Vam još puno pozitivnih promjena u vašim životima i da nastavite biti brižna i podržavajuća majka kao što se bili do sada!
Puno pozdrava,
Hana Hrpka, prof.
|
