Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 432 | Broj poruka: 1419

anonymous

Hana Hrpka, prof. psih.

Hrabri telefon
Zagreb, Draškovićeva 72


agresivnost dvogodišnjaka


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

Denis

22.10.2009. 00:17

poštovani,
imam sina od dvije godine koji iskazuje agresiju prema drugoj djeci, a posebno je izražena po dolasku u vrtić. Prvih nekoliko trenutaka nitko mu nemože prići da bi već nakon nekoliko trenutak bio kao da se ništa nije dogodilo što uglavnom traje do kraja dana prema onome što nam kažu tete. Inače izvan vrtića je to dosta manje osim prema djevojčici sa kojom je najbliskiji i koja ide sa njime u vrtić. Naše dvije obitelji se intenzivno druže i često provodimo vrijeme zajedno. Kada god su skupa nastaje strašna otimačina oko bilo koje predmeta, a to uglavno završava tako da moj mali prijateljicu ugrize ili udari, ali to se dešava i bez nekog povoda. Ponekad smo ga kaznili po guzi, ali od toga smo odustali. Neznam što drugo možemo niti koji su njegovi razlozi za takvo ponašanje, pomislisli smo da se možda ne radi o ljubomori, ali više nemamo ideje.
Molim vas za neki savijet.

Hana Hrpka, prof.

29.10.2009. 21:07

Poštovana,
za početak bi Vam se htjeli zahvaliti što ste se javili za pomoć na ovom forumu.
Iako ste ukratko objasnili o čemu se radi, mislim da još nedostaje nešto informacija kako bi se mogao eventualno otkriti mogući uzrok takvog ponašanja Vašeg sina. Zanimaju me koliko navedeno ponašanje traje? Je li ponašanje započelo odmah nakon što je Vaš sin krenuo u vrtić ili se pojavljivalo i prije kada bi dolazio u kontakt s djecom? Koliko često se družio s djecom prije odlaska u vrtić? Također me zanima izgledaju li ti sukobi u vrtiću identično kao oni s djevojčicom? Naime, postoji mogućnost da pri dolasku u vrtić on tim ponašanjem pokazuje otpor, tj. inati se i prkosi jer se u tom trenu odvaja od Vas. Međutim, neobično je da se tako ponaša kada je i u Vašoj blizini. Ako je to ponašanje uzrokovano zbog neke vrste inata jer ga ostavljate, možda bi mogli pokušati ostati nekoliko minuta u vrtiću i gledati ga iz udaljenosti kako se ponaša prema djeci te ako se igra na primjeren način svaki put mu se nasmijati ili mahnuti kada pogleda prema Vama te ga na taj način ohrabriti na lijepo ponašanje. Možda neće iskazivati agresiju ako vidi da ste tamo, a nakon nekoliko minuta se možda navikne na okolinu, zaigra se i opusti u društvu djece gdje bi Vi onda mogli otići i vidjeti kako će dalje reagirati. Također bi naglasila da je izrazito važno da mu se svaki put da pozitivni poticaj kada se na lijep način igra s djecom (u bilo kojim prigodama) kao što je osmijeh ili pohvala kako je dobar! Moram Vam reći da fizičko kažnjavanje može trenutno „uroditi plodom“, ali dugoročno gledano dijete iz fizičkog kažnjavanja uči da je takav način ponašanja prihvatljiv. Postoje drugi načini koji su funkcionalniji, kao što je tzv. „time-out“. Naime, svaki put kada pokaže agresiju možete svoje dijete poslati sa strane na određeno vrijeme dok se ne smiri i reći mu da se tako ne može ponašati i da se može ponovno doći igrati ako bude dobar. Bitno je da dijete stoji sa strane onoliko minuta koliko godina ima (znači u Vašem slučaju ne više od dvije minute). Vrlo je važno da kazna nastupi odmah nakon lošeg ponašanja (kako bi dijete znalo da se odnosi na baš to ponašanje) i da bude dosljedna (tj. da se to loše ponašanje svaki put kazni, a ne jednom da, jednom ne jer to samo šalje dvostruke i zbunjujuće signale djetetu). Također je bitno da djetetu u ovoj dobi jasno i kratko kažete što radi loše, jer ukoliko mu budete široko objašnjavali zbog čega je njegovo ponašanje neprihvatljivo-neće Vas razumjeti, jednostavno je još premali za razumijevanje toga.
Također me zanima gleda li Vaše dijete neke agresivne crtane filmove ili igra igrice na računalu koje prikazuju nasilje? Da li je možda vidio neku scenu i u stvarnom životu gdje je mogao naučiti taj model ponašanja? Naime, djeca su 'kao spužve' i vrlo lako upijaju sve što se događa oko njih pa postoji mogućnost da je naučio taj model ponašanja jer je vidio da je to netko drugi napravio pa je pomislio da je to normalno i uobičajeno ponašanje.
Zanima me i je li situacija kod kuće u redu? Kakva je obiteljska atmosfera? Tko provodi najviše vremena s djetetom? Kakvo je njegovo ponašanje prema Vama, tj. roditeljima?
Također, ako se agresivno ponašanje nastavi ili postane još gore, uvijek možete otići svom doktoru opće prakse i tražiti uputnicu za dječjeg psihologa te od njega zatražiti savjete ili neki eventualni rad s djetetom.
Također, u sklopu rada Hrabrog telefona postoji Savjetovalište za roditelje i djecu (za to ne trebate uputnicu). Više informacija možete dobiti na broju telefona 01 6112 758 ili putem web stranice www.hrabritelefon.hr.
Još bih Vam jednom htjela reći da vjerujem da ste zabrinuti, ali ovakvo ponašanje i nije tako rijetko, ali se naravno treba raditi na njegovom uklanjanju. Također mi je drago da ste se odlučili javiti i da se brinete te se iskreno nadam rješenju ovoga problema.

Hana Hrpka, prof.

Denis

04.11.2009. 20:12

Poštovana,
zahvaljijem na Vašem odgovoru. što se tiče Vaših pitanja pokušati ću odgovoriti kratko na svako od njih.
Navedeno ponašanje počelo je nakon ljetnog odmora tj. kolovoza. Inače ovo mu je druga godina u vrtiću i prije nije bilo baš nikakvih problema. Međutim ponekad se sukobi i sa djecom izvan vrtića. Ti sukobi nisu identični onima sa djevojčicom nego eventualno nastanu ako se djeca gurkaju na toboganu ili oko neke lopte i sl., ali uvjek imam dojam da je naš dječak "brz na okidaču" možda temperament.
sa djecom se družio često i izvnan vrtića, a posebno sa navedenom djevojčicom i nismo imali takav problem.
Što se tiče podržavanja ispravnog ponašanja to smo počeli raditi i polako daje rezultate, nama se to ipak najviše čini nekim oblikom neslaganja odlask u vrtić. Čini mi se da se sad stanje popravilo iako još ima tih ispada. što se tiče kućne atmosfere ona je više nego dobra nema svađa neslaganja, svaki slobodan trenutak provodimo sa njime. Nažalost malo smo ga navikli na crtiće za koje smo u početku mislili da nisu agresivni, tipa Madagaskar il Ledeno Doba, ali uspostavilo se da jesu pa sad pokušavamo zamjeniti onima koje gleda i u vrtiću što mi se čini isto da djeluje.
Ponekad, rijetko podigne ruku prijeteći i na nas a ponekad i udari mamu ili tatu to su uglavno više demonstracija prkosa nego nekakvi ozbiljni udarci. Nakon što ga upozorimo da se to nesmije i da to mamu ili tatu boli to više nečini, barem ne taj dan. Kao što rekoh mnogo našeg slobodnog vremena provodimo sa njime, od prilike podjednako tata i mama.
Za zaključak čini se da reagira na promjenu limitiranje vrst crtića i na ohrabrivanje dobrog ponašanja iako još uvjek ima ispade, ali rjeđe.
zahvaljuem se na savjetima te ako možete nešto dodati s obzirom na ove informacije.

Hvala

Hana Hrpka, prof.

16.11.2009. 14:12

Poštovani,
za početak hvala što ste se potrudili odgovoriti na moja pitanja. Moram priznati da mi je izrazito drago čuti da se ponašanje popravilo i krenulo prema boljemu.
Također bi Vam savjetovala da i dalje što više potičete dobro ponašanje.

Zanimalo bi me još nekoliko stvari vezano uz ponašanje Vašega sina. Je li on inače možda vrlo 'živahno', tj. aktivno dijete? Je li pričljiv, stalno u pokretu i nespretan? Može li mirno sjediti i igrati se duže vrijeme? Sluša li Vas i tetu u vrtiću? Pretpostavljam da ste već čuli za pojam hiperaktivnost kod djece.
Naime, postavljam ova pitanja jer se hiperaktivnost može primijetiti i u mlađe djece. Ona su impulzivna i nemirna, a ponekad znaju pokazivati i strah od odvajanja. Njegovo agresivno ponašanje može zapravo biti rezultat impulzivnosti. Ima korisna stranica na kojoj možete malo više saznati o hiperaktivnosti i vidjeti pokazuje li Vaše dijete tipična ponašanja hiperaktivne djece (http://www.hud.hr/w-tekstovi/w-hiperaktivnost.html#PONASANJA). Naravno, sve ovo što sam Vam napisala je samo prepostavka i mogućnost, više će Vam zasiugurno moći reći i potvrditi liječnik opće prakse te dječji psiholog.
Još jednom, hvala Vam na javljanju. Vrlo je pohvalno da se brinete za dijete i da se trudite otkloniti problem koji ima.

doratomo

19.12.2013. 10:40

Poštovani,
Imam dječaka koji će napuniti 2 godine u prvom mjesecu. Od 9. mjeseca pohađa vrtić. Najviše vremena provodi s majkom, ima stariju sestru. Brine me što još ništa ne govori iako je uredno počeo s 8,9 mjeseci izgovarati prve riječi, ali se to kasnije prorijedilo i više ne govori gotovo ništa. Stalno traži dudu varalicu. Uz sestru je, na žalost, vrlo rano počeo gledati crtane filmove, za koje je odmah pokazao nevjerojatan interes i sad je pravi ovisnik. Ljuti se ako crtić nije upaljen i rijetko se želi igrati bez toga. Inače ne prihvaća sugestije za igru, jako ga je teško zainteresirati za bilo što osim za autiće. Kocke vrlo malo slaže, više razbacuje. Zna burno i agresivno reagirati ako nije po njegovom. Interes za nešto traje mu svega par sekundi, ali je u stanju pogledati dugometražni diznijev crtić (na kojeg reagira kao da razumije: smije se kad je nešto smiješno, preplaši se ako je strašno...) . Inače imam dojam da sve razumije, ali ne želi uvijek reagirati. Nekad napravi odmah ono što mu se kaže, a nekad uopće ne reagira i pravi se da nije čuo. Najviše se voli igrati lovice i inače je sklon divljanju, skakanju i trčanju. Teta u vrtiću kaže da se najčešće igra sam, ne pokazuje interes za ostalu djecu , ali reagira na stariju djecu i veseli im se, ne trudi se uspostaviti kontakt ni s kim. Inače se jako voli maziti, tako da ide stalno iz jedne krajnosti u drugu (od nježnosti do agresivnosti) . Ne srami se i ne boji, nastupa vrlo samostalno. Najviše me brine izostanak govora i nezainteresiranost za bilo što osim za crtane filmove. Bila bih zahvalna za savjet.

Hana Hrpka, prof. psih.

27.12.2013. 18:55

Draga Mama,

za početak bih Vam se htjela zahvaliti na povjerenju koje ste mi iskazali svojim javljanjem. Vaš interes za rješavanjem poteškoća na koje ste naišli u odgoju ukazuje na to da ste brižna majka koja je posvećena svojoj djeci i njihovom razvoju. Vjerujem da se ponekad, uslijed ovakvih iscrpljujućih situacija, možete osjećati frustrirano i bespomoćno i niste sigurni što učiniti. No, važno je s vremena na vrijeme podsjetiti se da je roditeljska uloga jedna od najtežih u životu i da roditeljstvo, uz one lijepe trenutke, ima i one zahtjevnije te da je posve normalno ponekad osjećati se umorno, ljuto i nemoćno. Pohvalno je od Vas što ste nam se javili kako bi pokušali riješiti trenutnu teškoću s kojom ste se susreli.

Naveli ste da će Vaš sin uskoro navršiti dvije godine života i da ste zabrinuti jer on još uvijek ne govori. Važno je naglasiti kako se svako dijete razvija svojim tempom. Neka djeca s dvije godine imaju širok vokabular, neka djeca imenuju tek poneke predmete, dok neka djeca uopće ne govore prije nego sama osjete potrebu da je vrijeme za razgovor. Vjerujem da može biti zabrinjavajuće vidjeti drugu djecu kako govore, dok Vaš sin šuti, no prema onome što ste napisali, dobila sam dojam da Vaše dijete razumije ono što mu govorite i da prikladno reagira u različitim situacijama što je dobar znak. No, voljela bih znati jeste li ovome razgovarali s djetetovim pedijatrom? Što on kaže, kako teče djetetov razvoj? Čini mi se da on u izravnom kontaktu s Vama i Vašim djetetom najbolje može procijeniti situaciju, dati svoje mišljenje i procijeniti ima li razloga za brigu.

Postoje različiti načini na koje možete provjeriti je li njegov razvoj i razumijevanje okoline u skladu s njegovom dobi. Dok se igrate, možete ga zamoliti da Vam donese njegov najdraži autić ili ga zamoliti da Vam pokaže prstom gdje se nalazi neki objekt u sobi, npr. televizor. Isto tako mu možete postaviti neka jednostavna pitanja poput „Gdje je mama?“ i vidjeti hoće li pokazati na Vas. Također, prije popodnevnog odmora ili navečer prije spavanja, možete zajedno gledati slikovnice te mu reći da pokaže prstom onaj predmet koji ste imenovali. Uz to, kada od Vas traži nešto što mu je potrebno i upire prstom u neki predmet kako bi mu ga dodali, uzmite si neko vrijeme, npr. za početak jednu minutu, prije nego mu dodate taj predmet. Vjerujem da Vam je teško gledati kada Vam sin agresivnije reagira ukoliko nešto ne dobije odmah kada poželi ili kada se rasplače, no pokušajte svakih par dana, malo po malo, produljivati vrijeme prije nego mu dodate željeni predmet jer postoji mogućnost da će u situaciji iščekivanja Vaše reakcije možda prije verbalizirati ono što zaista želi. Ukoliko Vam se čini da Vas sin ne razumije u nekim situacijama ili da ne dolazi do pomaka nakon nekog vremena, preporučila bih Vam da svakako potražite savjet pedijatra koji bi Vas onda mogao uputiti dalje, ako za to bude potrebe.

Ako sam dobro shvatila, osim njegovog razvoja govora, brine Vas često gledanje crtića, odnosno njegov manjak interesa za druge aktivnosti. Kada je riječ o igri i druženju, tu također postoje individualne razlike koje se mogu pripisati tempu razvoja, ali i djetetovim karakteristikama. Napomenula bih kako se društvena svijest razvija postupno. Tako u najranijoj životnoj dobi prevladava tzv. neokupirajuća igra pri kojoj je dijete usmjereno je na sebe (npr. gleda po sebi ili izvodi svoje pokrete). Nakon toga dijete prolazi kroz ´fazu promatrača´, pokazuje interes za vršnjake, može pitati nešto drugu djecu, no i dalje se igra odvojeno od njih. Nakon te faze slijede faze udružene i kooperativne igre za koju je potrebno veće dječje samopouzdanje i razumijevanje pravila. Vrtić je odlično mjesto za razvoj igre i društvene svijesti. Ako sam dobro shvatila, Vaše dječak je tek prije par mjeseci krenuo u vrtić pa vjerujem da mu je potrebno vrijeme za prilagodbu i učenje. S obzirom da ste naveli da ima stariju sestru, zanima me kako se slaže s njom i igraju li se zajedno? Moguće je i da je Vaš sin sramežljiv te da ne zna kako se uopće početi igrati s drugom djecom, pogotovo jer još uvijek ne zna kako verbalizirati ono što želi. Možete mu pomoći da se sprijatelji s drugima tako da ga odvedete u park, da pozovete dijete Vaših prijatelja ili manju grupu djece slične dobi doma, ukoliko ste u mogućnosti pa mu na taj način omogućite igru u okruženju koje mu je dobro poznato i koje su mu je sigurno. Možda ga možete uvesti u igru s tom djecom tako da budete kraj njega, razgovarate s drugom djecom, ispitujete sina da Vam doda ono s čim se želi igrati od ponuđenih igračaka ili mu govorite da doda neku igračku drugoj djeci, a sve to kako bi ga potaknuli na interakciju.

Važno je naglasiti kako je Vaš sin u dobi kada počinje istraživati svijet oko sebe. On polako postaje sve samostalniji te nastoji prkositi i izazivati roditelje. Stoga je važno postavljati jasne granice u odgoju. Iako se možda čini kako dijete od dvije godine ne može razumjeti pravila koja mu postavljate, upravo u ovoj dobi u kojoj je Vaš sin je vrijeme da roditelji počnu djetetu postavljati određene granice kako bi ono naučilo što smije, a što ne smije raditi. Važno je napomenuti da je u postavljanju granica potrebno biti dosljedan – reagirati na svako slično ponašanje na isti način. Vjerujem da Vam to povremeno može biti teško, pogotovo jer djeca u toj dobi razvijaju koordinaciju te imaju potrebu konstantno se kretati, skakati i bacati stvari uokolo. Čini mi se da ste to i sami primijetili kod svojega sina jer kažete kako jako voli igru lovice i razbijanje kocki. No, kada ste dosljedni u postavljanju granica dijete dobiva jasnu poruku gdje je granica i što može očekivati ako se ponaša na određen način. Djeca vole jasna pravila i strukturu te im je zato važno to i omogućiti. Više o tome možete pročitati u brošurama Hrabrog telefona ´Disciplina i vaše dijete´ i ´Kako biti dobar roditelj´ koje se nalaze ovdje: http://www.hrabritelefon.hr/rodit...r-roditelj/brosure-hrabrog-telefona/

Ukoliko imate dojam da Vas sin nikako ne sluša, da odbija učiniti ono što ste ga zamolili ili se pak ljuti ako ugasite crtić, umjesto da mu zabranite nastavi određenu aktivnost, bilo bi dobro ako biste mogli uvesti kratke „pauze“. Kao što sam već spomenula, dvogodišnjaci su vrlo aktivni te vrlo lako postanu previše pobuđeni, ukoliko u svojoj okolini imaju puno različitih podražaja. Stoga bi bilo dobro imati jedan kutak u stanu ili kući u kojem je tišina i u kojem nema ni igračaka ni televizora. Vrlo je važno da ne popuštate ako se on rasplače ili naljuti i da ga pustite na miru u tom kutku dok se ne smiri. S obzirom na njegovu dob, bilo bi dobro da ostanete s njim u prostoriji i da to „hlađenje“ ne traje predugo, ne više od 2, 3 minute. Vjerujem da Vam je teško vidjeti Vaše dijete kako je tužno ili ljuto ukoliko ne može dobiti ono što želi, no Vi kao roditelj odlučujete kada je potrošio dovoljno vremena na crtiće, a kada bi se trebao igrati s nečim drugim, npr. svojim autićima. Vi jeste roditelj odgovoran za svoje dijete i Vi ste ti koji odlučujete što je najbolje u interesu Vašeg djeteta. Vrlo je važno i dogovoriti se s njim kada je vrijeme za gledanje vrtića i koliko dugo ih može gledati. Ukoliko ustrajete u tome da se crtići gledaju samo u određeno vrijeme u danu, vjerujem da će se Vaš sin početi igrati s drugim igračkama i bez crtića jer će mu vjerojatno postati dosadno samo sjediti i ljutiti se.

Osim što je potrebno intervenirati svaki put kada se dijete neprihvatljivo ponaša i dati mu upute kako da kontrolira svoje ponašanje, potrebno je i pohvaliti dijete kada se ponaša na poželjan način. Puno veći efekt u odgoju djece od kazne, vikanja ili prijetnji daje pohvala. I odraslima je lijepo čuti pozitivan komentar o vlastitom ponašanju ili radu, a jednako vrijedi i za djecu. Važno je dijete učiti da ima mogućnost izbora – ukoliko se ponaša na način koji nije prihvatljiv, slijedi posljedica, a ukoliko se ponaša na prihvatljiv način, slijedi pohvala, osjećaj sreće i ponosa. Uz to, dobro je i ohrabriti dijete kada vidite da se upustilo u neku konstruktivnu igru poput slaganja kocaka i prepoznavanja novih objekata. Na taj način potičete takve aktivnosti i u budućnosti. Važno je podsjetiti se da ni starija djeca, kao ni odrasli, ne vole kada im se sugerira da rade nešto što trenutno ne žele ili što nije u skladu s igrom kojom se trenutno bave. Vašem sinu autići su trenutno vrlo zanimljivi, moguće je da on o njima osmišljava neku priču u kojoj uživa i koja mu je zabavna. Ukoliko se želite uključiti u njegovu igru ili polako promijeniti aktivnost, mogli biste mu postaviti nekoliko pitanja i vidjeti što će Vam pokazati i kako će reagirati. Vjerujem da Vam može biti teško i zbunjujuće gledati sina kako je stalno okupiran samo s jednim predmetom, no djeca imaju bujnu maštu i ponekad im je zabavno cijeli dan baviti se samo jednom igračkom, a kao što sam već rekla, i igra ima svoje faze razvoja. Ako vidite da razbija kocke, možete mu predložiti da zajedno nešto izgradite pa da zajedno to i srušite (npr. prvo Vi nešto izgradite pa neka on sruši, zatim mu predložite da on nešto izgradi pa Vi to možete gađati lopticama), kako bi on vidio da i slaganje kocaka može biti zabavno i da je to igra u kojoj se može zabaviti i sa svojom mamom.

Ako biste željeli dodatno s nekim porazgovarati o razvoju Vašeg djeteta, možete nazvati Telefončić - savjetovalište za rani razvoj djece na broj 01 485 0555, svaki radni dan od 7 do 22h. Ukoliko se poteškoće nastave, ukoliko imate dodatna pitanja ili su Vam potrebne određene informacije, možete se također javiti Hrabrom telefonu za mame i tate na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9.00 do 20.00h ili putem e-maila savjet@hrabritelefon.hr. Usluga koju Hrabri telefon nudi je i chat, svakim radnim danom od 15.00 do 18.00h na www.hrabritelefon.hr/chat.

Na kraju bih Vam se još jednom zahvalila na javljanju i ukazanom povjerenju. Samim time što ste se javili i odlučili pozabaviti se ovom situacijom, ukazuje na to da ste dobra i brižna majka. Želim Vam puno sreće u odgoju Vašeg djeteta i nadam da Vam je ovaj odgovor umanjio određene nedoumice, kao i pružio podršku u situaciji u kojoj ste se našli.

Srdačan pozdrav,

Hana Hrpka, prof.

Tartaruga

03.01.2014. 14:00

Postovani!
Na pocetku bih vam zazeljela sve najbolje u Novoj 2014.!
Mama sam djevojcice koja ce za mjesec dana napuniti dvije godine. Iznimno je drustveno i veselo dijete, jako voli djecu i zeli sudjelovati u igri. Medutim, u posljednje vrijeme, mozda u zadnjih mjesec dana, na svaku situaciju u kojoj nije zadovoljna reagira agresijom i groznim vikanjem. To zaista zvuci grozno, kao da se dogodilo ne znam sto. Ono sto je meni posebno ruzno i neprihvatljivo je ta agresivnost. Radi se o onako usputnom lupanju rukom, ili cupanju, ili stipkanju. Nije to bas jako izrazeno, ali npr. u tijeku igre ako ostane bez neke igracke jer joj netko uzme, ona automatski zamahne rukom prema tom drugom djetetu.
Zapravo vam se javljam jer nisam sigurna kako postupiti u tim trenucima. Ono sto muz i ja prakticiramo je momentalno odvajanje od te situacije,ponavljanje xy puta kako je to ruzno, stavljanje na minutu-dvije na "hladenje", i ponavljamo joj da mora reci oprosti. Ona to i kaze, premda nakon sat-dva ako se nade opet u slicnoj situaciji-sve ispocetka.
Citala sam o tzv. terrible two fazi, o tantrumima ali covjek valjda uvijek misli da ce njega to zaobici.
Zaista nije imala od koga vidjeti da se stvari rjesavaju agresijom, ne ide u vrtic, veliki sam protivnik fizickog kaznjavanja.
Mnogi mi "savjetuju" da joj treba vratiti istom mjerom, premda sam ja protiv te metode i nisam ju nikad iskusala.
Molim vas,budite ljubazni i savjetujte me kako od nervozne dvogodisnjakinje ponovno dobiti natrag djevojcicu koje se ne boje druga djecica.
Hvala vam unaprijd na odgovoru!

Hana Hrpka, prof. psih.

09.01.2014. 10:40

Poštovana Mama,

za početak bih Vam se zahvalila što ste se obratili za savjet i time mi ukazali svoje povjerenje. Iz Vašeg je upita vidljiva briga za Vaše dijete te bih Vas pohvalila što se ne ustručavate tražiti savjet jer to govori o odgovornosti i brižnosti s kojom pristupate svojoj ulozi roditelja. Roditeljska uloga često osim prelijepih trenutaka s dječicom i zbog dječice sa sobom donosi i one trenutke na koje možda nismo računali ili bismo ih voljeli „preskočiti“, no sve je to dio roditeljskoga staža koji Vi mama, vjerujem, „odrađujete“ s brigom i majčinskim entuzijazmom.

Čini mi se da se osjećate pomalo bespomoćnom jer, kako ste i napisali, ne znate kako reagirati u situacijama kada djevojčica viče ili kada udara, čupa ili štipa drugu djecu. Kažete i sami da to nije pretjerano izraženo pa bih Vas i ja voljela ovim putem donekle umiriti. Djeca znaju biti svojeglava, ljutiti se kada nije po njihovome i sva ta ponašanja mogu biti produktom njihove nezrelosti i razvojne faze kroz koju prolaze, a Vaša je djevojčica u razdoblju kada istražuje svijet oko sebe, ali i granice osoba oko nje, posebice granica svojih roditelja. Ne želim reći da se na ozbiljnija ponašanja poput agresije prema sebi ili drugima ne treba reagirati; dapače, agresivna ponašanja treba dosljedno odučavati i djetetu dati primjer prihvatljivoga načina reagiranja. Važno je svakako odvojiti ponašanje od djeteta tj. ponašanje okarakterizirati kao prihvatljivo ili neprihvatljivo, a ne samo dijete te mi je drago čuti da upravo to i radite (kada kažete da udaranje nije lijepo) jer dijete unatoč svojem više ili manje dobrom ponašanju mora dobivati poruku da je voljeno i poštivano. Vjerujem da Vaše dijete tu poruku dobiva.

U upitu ste naveli da ponašanje kćeri zbog kojega ste se javili traje zadnjih mjesec dana pa me zanima je li se u tih mjesec dana nešto promijenilo u svakodnevici djevojčice ili je promijeni njezinog ponašanja prethodio neki događaj koji biste mogli istaknuti? Naveli ste da djevojčica ne ide u vrtić i da nije imala od koga vidjeti nasilno ponašanje; no postoji li mogućnost da je imala priliku agresivno ponašanje vidjeti u crtićima ili na televizijskom programu? Djeca u toj dobi najviše uče promatrajući kako se ponašaju drugi pa je moguće da je na taj način djevojčica usvojila takav oblik ponašanja. No, kao što sam već spomenula, djeca u toj dobi počinju pojačano izražavati svoju samovolju što samo po sebi nije loše, a na roditeljima je zadatak da dijete nauče kako doći do cilja na primjeren način.

U upitu ste naveli i da Vam drugi katkad savjetuju da udarite djevojčicu i na taj način joj pokažete da to boli i da nije u redu. Uistinu mi je drago pročitati da ste protivnik tjelesnoga kažnjavanja jer ono privremeno može djelovati u smjeru da Vaša djevojčica možda zbog straha od kazne i prestane udarati drugu djecu pred Vama, no, dugoročno gledano, primjena tjelesne kazne u procesu discipliniranja može dovesti do toga da dijete tjelesnu agresiju počinje smatrati uobičajenim i prihvatljivim načinom ophođenja prema drugima i legitimnim sredstvom postizanja ciljeva. Iz tog razloga Vam preporučujem da ostanete pri metodi koju već koristite. Kada primijetite da je djevojčica uznemirena, možete je odvojite je iz situacije na 2 minute pri tome joj objasnivši da je to zato što se udaranjem ili štipanjem ne možemo služiti kako bi došli do igračke ili drugog cilja. Važno je djetetu ponuditi i alternativni oblik ponašanja u tim situacijama, a koji će biti najučinkovitiji, vjerujem, da ćete i sami prepoznati jer Vi ste tamo, na mjestu „radnje“ i najbolje poznajete svoju djevojčicu. Važno je da u tome budete dosljedni; dakle da na svaku takvu situaciju reagirate na isti način te bi bilo dobro da to činite neposredno nakon ponašanja kako bi djevojčica svoje ponašanje mogla povezati s posljedicom tog ponašanja. Vaša curica je malena i možda, kako ste i sami napisali, nedugo nakon razgovora o određenom ponašanju, zaboravi što ste se „dogovorile“ što kod djece te dobi nije rijetkost i tu opet na snagu stupa Vaša strpljivost, upornost i dosljednost kako biste ju podučili primjerenim načinima reagiranja u spornim situacijama.

Kada je riječ o discipliniranju, roditelji vrlo često zaboravljaju da discipliniranje treba biti stalno prisutno, a ne samo kada se dijete ne ponaša primjereno. Djeca će prije promijeniti svoje ponašanje ako se osjećaju vrijedno i pohvaljeno, nego kada se osjećaju posramljeno i poniženo. Stoga je bitno da se hvali svako dobro ponašanje. Dijete možete primjerice nagraditi usmenom pohvalom, zagrljajem, osmijehom ili druženjem vani… Naravno, potičem Vas da osmijesi i zagrljaji ne budu predviđeni samo kao „nagrada“ za dobro ponašanje kako dijete ne bi pomislilo da se navedeno mora zaslužiti isključivo primjerenim ponašanjima. Više o uspješnim načinima discipliniranja možete pročitati i u brošuri na stranicama Hrabrog telefona: http://www.hrabritelefon.hr/admin...pe-icons/brosura_disciplina.indd.pdf

Možda ćete imati dojam da ovi savjeti nisu riješili problem te poželjeti uživo porazgovarati s nekim stručnjakom ili uključiti dijete u radionice, savjetovanje i slično. Naravno, Također, ukoliko se agresivno ponašanje nastavi ili pogorša, pomoć možete potražiti kod dječjeg psihologa za kojeg možete dobiti uputnicu kod svog obiteljskog liječnika. Ako biste željeli dodatno s nekim porazgovarati o razvoju Vašeg djeteta, možete nazvati Telefončić - savjetovalište za rani razvoj djece na broj 01 485 0555, svaki radni dan od 7 do 22h. Ukoliko imate dodatna pitanja ili su Vam potrebne određene informacije, možete se također javiti Hrabrom telefonu za mame i tate na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9.00 do 20.00h ili putem e-maila savjet@hrabritelefon.hr. Usluga koju Hrabri telefon nudi je i chat, svakim radnim danom od 15.00 do 18.00h na www.hrabritelefon.hr/chat.

Za kraj Vam želim reći da ne sumnjam da ste zabrinuti, no i da situacija koju opisujete u dobi Vaše kćeri nije posebno rijetka te da s obzirom na brigu koju iskazujete iskreno vjerujem da će se razriješiti. Želim Vašem roditeljskom timu pregršt lijepih trenutaka s Vašom malenom.

Srdačan pozdrav i svako dobro u 2014. godini i Vama,

Hana Hrpka, prof.

teade

08.12.2017. 08:45

Poštovanje!

Javljam Vam se kao zabrinuta mama jednog dvogodisnjaka. Naime u posljednjih par mjeseci pocelo se dogadjati sve učestalije agresivno ponašanje. To se ne dogadja samo kada ne može dobiti ono što želi već ponekad i iz čistog mira se zaleti prema meni ili tati i lupi nas. Pokušali smo sa kaznom , micanjem omiljenih igračaka, sprječavanja udarca tako da mu zablokiramo ruku , plakanjem da nas boli , vikanjem... stvarno smo na izmaku snaga i nemamo više riješenja
. Ono što je možda bitno je da smo se preselili u drugu državu gdje nemamo bas puno prijatelja sa malenom djecom , no svakodnevno odlazimo u parkove i igraonice. Intenzivno ovakvo ponašanje je krenulo prije 2 mj i od tada traje svakodnevno. Počelo je kada su se u našu zgradu doselili ljudi.iz Hrvatske te smo se mi počeli družiti sa njima. Oni imaju sina od 5 godina koji je bio dosta agresivan prema njemu. Gurao ga je , uzimao igračke iz ruke , jednom čak ga je lupio nogom gdje je moj sin pao jako i rasjekao usnicu . Odmah da napomenem da sam se ja u tom trenutku postavila zastitnički prema svome djetetu , no shvatila sam da to druženje nije dobro te se sa tim deckicem ne druzi mjesec dana , no njegovo ponašanje je ostalo nepromijenjeno . Sljedeći mj imamo pregled koji se temelji na psihičkom i fizičkom razvou djeteta te cu i tada popričati sa dr. kako da se postavim i šta bi bilo najbolje za mog sina.
Oprostite na dugom tekstu i hvala unaprijed na odgovoru.

Hana Hrpka, prof. psih.

13.12.2017. 22:50

Draga mama,
za početak bih Vam voljela zahvaliti na javljaju jer ste mi time ukazali svoje povjerenje. Vaša briga i želja za informacijama govori mi da ste brižna mama koja ima u interesu ono što je najbolje za njezinoga sina i to bih voljela pohvaliti.
Iz Vašeg upita vidim da Vas brine agresivno ponašanje Vašega sina jer niste uvijek sigurni u uzrok njegove agresije, a isto tako ne znate kako se nositi s tim ponašanjem jer dosadašnji Vaši pokušaji sprječavanja takvoga ponašanja do sada nisu pomogla. Vjerujem da se osjećate zabrinuto i frustrirano te bih Vam voljela reći da je to sasvim prirodno. Također, napisali ste da ste se preselili u drugu državu i da nemate mnogo prijatelja koji imaju djecu slične dobi kao i Vaš sin. Uz to, naveli ste kako ste primijetili da se ponašanje Vašeg sina počelo mijenjati nakon druženja s dječakom koji zajedno sa svojim roditeljima stanuje u zgradi u kojoj i Vi stanujete. Opisali ste neka ponašanja dječaka usmjerena prema Vašem sinu te ako sam dobro shvatila, odlučili ste prekinuti druženja iz zabrinutosti da je Vaš sin naučio agresivna ponašanja od tog dječaka, no dojma ste da se ponašanje Vašeg sina ne mijenja unatoč tome što se Vaš sin više ne igra s dječakom. Drago mi je da ste odlučili potražiti savjet, ali i doktora u Vašoj blizini koji će ipak moći vidjeti Vašega sina uživo i na taj način saznati više informacija.
Vaš sin je trenutno u dobi kada su djeca promjenjiva raspoloženja i kada se javlja prvi negativizam, odnosno razdoblje kada dijete na sve odgovara s „ne“. S obzirom na to da vokabular djeteta te dobi nije u potpunosti razvijen, dijete svoje frustracije i emocije općenito pokazuje ponašanjem, stoga kada se osjeća uplašeno, ljuto, frustrirano ili ne može zadovoljiti svoje potrebe i želje, to pokazuje vrištanjem, udaranjem, bacanjem po podu i sličnim oblicima ponašanja. Navedeni oblici ponašanja su prirodan dio razvoja djece i agresivno ponašanje je općenito češće kod dječaka. Također, s obzirom na to da ste naveli da ste se preselili u drugu državu, voljela bih Vam istaknuti da preseljenje može predstavljati veliku promjenu u životu Vašega sina. Postoji mogućnost da Vaš sin osjeća da se našao u nepoznatoj i nesigurnoj situaciji, zbog promjene vrtića, gubitka poznatog susjedstva i okoline, prijatelja i vršnjaka s kojima se igrao u susjedstvu, drago mjesto za igru i slično. Stoga ovo može biti način na koji izražava svoje nezadovoljstvo i nesigurnost te se brani od nepoznatoga. Važno je razgovarati na način primjeren njegovoj dobi o promjenama koje donosi preseljenje, pružiti podršku Vašem sinu i dati dozvolu da tuguje za onim što doživljava kao svoj gubitak. Potrebno mu je ostaviti dovoljno vremena da se prilagodi na ideju preseljenja i promjene koja dolazi.
Uz to ste naveli agresivno ponašanje dječaka s kojim se Vaš sin družio, što je moglo poslužiti kao primjer agresivnog ponašanja. Važno je naglasiti ulogu roditelja ili druge važne osobe u djetetovom životu u tom procesu, jer agresivno ponašanje je nešto što dijete uči opažanjem. To bi značilo da djeca uče agresivno ponašanje gledajući druge, tako da je prvi korak da od Vas vidi neagresivno ponašanje i smirene reakcije. Iz tog razloga pohvaljujem Vašu reakciju na situaciju s dječakom iz susjedstva jer ste time pokazali Vašem sinu da brinete za njega i da ste tu kada Vas treba. Ako dođe do agresivnog ponašanja, važno je da se ono prekine i da se dijete smiri te da mu kratkim i jasnim rečenicama ukažete na nepoželjno ponašanje, bez objašnjavanja kako to nije „lijepo“, „dobro“ i slično. Dobro ste reagirali kada ste vlastitom rukom zaustavili njegov udarac, no u takvim situacijama je važno da i verbalnim objašnjenjem popratite fizičko zaustavljanje udarca kako bi dijete dobilo cjelokupnu sliku situacije. Također, važno je da dijete pohvalite kada napravi nešto lijepo prema nekome drugome i da izbjegavate kazne, jer one predstavljaju samo trenutno rješenje i ne uče ga poželjnim ponašanjima. Važno je da u svojim postupcima budete strpljivi i dosljedni. Ako možete pretpostaviti u kojim situacijama dolazi do agresivnog ponašanja, nastojte ih izbjeći, ali i osigurati Vašem sinu dovoljno prostora i aktivnosti kako bi mogao „isprazniti“ svoju energiju.
Drago mi je da ste odlučili obratiti se stručnjaku i vjerujem da ćete time dobiti dodatne informacije na koji način se nositi sa situacijom i što činiti kada do takvoga ponašanja dođe. Ako budete imali dodatnih pitanja možete se ponovno javite ovim putem ili na Hrabri telefon putem e-maila savjet@hrabritelefon.hr.Želim Vam puno sreće i snage u daljnjem razvoju situacije!
Puno pozdrava,
Hana Hrpka, prof.