|
Autor
|
Poruka
|
|
stankovska
|
11.07.2011. 09:50
Imam djecaka od 14 god i djesavaju mu se neki psihicki problemi kao naprimer strah od nesto. I on nezna od sta i zatim povlacenje u sebe, ne druzenje sa drugarima, a posle svega i gubenje apetita.Uradili smo svakakvih provere krvi i rezultati su dobriZelim da znam jer vakvi strahovi se javljaju kao rezultat puberteta i dali .mu je potrebna psiholoska pomoc.Molim vas da mi odgovorite.Pozz
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
13.07.2011. 17:25
Poštovana gospođo!
Hvala Vam na ukazanom povjerenju.
Iz Vašeg kratkog pisma mogu osjetiti zabrinutost za Vašeg sina koji je, ako sam dobro shvatila, u pubertetu te se suočava sa strahovima koje ne može objasniti, gubljenjem apetita i povlačenjem u sebe. Također sam iz vašeg pisma shvatila da ste učinili krvne pretrage te da su rezultati dobri. Naime, pretpostavljam da ste posjetili doktora opće prakse te da vas je ona uputila na krvne pretrage. Zanima me što Vam je doktor preporučio nakon što su rezultati krvnih pretraga bili dobri? Je li Vas možda uputo psihijatru ili psihologu?
Kao što ste i sami naveli, vaš četrnaestogodišnji sin se nalazi u pubertetu odnosno adolescenciji, točnije nalazi se u najburnijem razdoblje adolescencije koje se javlja između 14. i 17. godine. Adolescencija je razdoblje života između djetinjstva i odrasle dobi, koje počinje pubertetom, a završava prestankom rasta i razvoja oko 20. godine života. To je razdoblje velikih promjena tijekom kojeg se stječe fizička, psihička, socijalna i emocionalna zrelost. U adolescenciji se događaju najljepši trenuci stjecanja samostalnosti, međutim isto tako proces odrastanja može biti otežan i pun prepreka.
U pubertetu dolazi do promjene razine hormona, stoga je moguće da se jednom od krvnih pretraga koje ste radili željela utvrditi upravo razina hormona. Promjena razine hormona objašnjava zbog čega se mnogi tinejdžeri kroz pubertet suočavaju s depresijom. Međutim, ako se hormoni isključe kao mogući uzrok depresije, onda se traži drugi mogući uzrok. Naime, simptomi koje ste Vi nabrojali (gubitak apetita, povlačenje iz društva) spadaju u najčešće simptome depresije. Depresija i strahovi su pak glavna obilježja pojave koju psihijatri nazivaju adolescentnom krizom. Većina autora smatra da se adolescentna kriza može smatrati normalnim razvojnim fenomenom, međutim ona ponekad može biti naznaka nečeg drugog, možda čak i ozbiljnijeg. Bitno je za napomenuti da ne mora značiti da se to događa u slučaju Vašeg sina, možda ovo što on trenutno doživljava je prolazno i ne tako izražajno.
U pubertetu se često razbuktaju svakojaki strahovi kao npr. separacijska anksioznost zbog odvajanja od roditelja, nevoljenosti, nesposobnosti, strahovi zbog naglih promjena izgleda tijela, strahovi od bolesti, neuspjeha, debljanja, seksualnosti, osjećaji manje vrijednosti, itd. Na sreću, većina tih strahova i kriza su prolaznog, razvojnog karaktera i najčešće se sami riješe bez posebne stručne pomoći.
Obzirom da ste stanje opisali tako da ono na neki način onemogućava Vašem sinu uobičajno odrastanje (ne druži se s vršnjacima, nema apetita, povlači se zbog straha), možda bi bilo dobro da potražite pomoć psihologa koji će razgovarati s Vašim sinom te mu, po potrebi, pružiti adekvatnu psihološku pomoć. Uputnicu za psihologa možete dobiti tako da se obratite doktoru opće prakse. Također je veoma važno da u Vama ima podršku i razumijevanje, što vjerujem da ima.
Jedan od načina na koji osobe mogu izraziti svoje osjećaje kako bi im bilo lakše je dnevnik u kojem ih opisuju pa bi možda mogli sinu predložiti da i on vodi sličan. Mogao bi zapisivati u kojim situacijama se strah javlja? O čemu tada razmišlja, što osjeća? Što bi mogao učiniti ili čini da se osjeća bolje? U slučaju da odlučite potražiti psihološku pomoć, ovaj dnevnik bi mogao biti koristan psihologu, no vjerujem da će biti koristan i Vašem sinu kao mjesto gdje će slobodno moći iskazivati svoje misli i osjećaje.
Nadamo se da smo Vam barem malo olakšali i da ćete zajedno sa svojim sinom pronaći način kako uspješno prebroditi prepreke koje adolescencija postavlja adolescentima, ali i njihovim roditeljima.
Za kraj, ako imate dodatnih pitanja vezanih uz odgoj vašeg sina možete se javiti i na besplatnu i anonimnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona 0800 0800 radnim danom od 9 do 20h ili na chat svakim radnim danom od 15 do 18 gdje ćete moći dobiti izravnu podršku i brži odgovor, a možete nas kontaktirati i na mail savjet@hrabritelefon.hr. Možda bi bilo dobro da i Vaš sin nazove Hrabri telefon kako bi malo popričao s nekim, dobio podršku i eventualno neki savjet koji bi mu pomogao.
Međutim, slobodno nas opet kontaktirajte preko foruma, ako Vam to više odgovara.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
13.07.2011. 17:25
Poštovana gospođo!
Hvala Vam na ukazanom povjerenju.
Iz Vašeg kratkog pisma mogu osjetiti zabrinutost za Vašeg sina koji je, ako sam dobro shvatila, u pubertetu te se suočava sa strahovima koje ne može objasniti, gubljenjem apetita i povlačenjem u sebe. Također sam iz vašeg pisma shvatila da ste učinili krvne pretrage te da su rezultati dobri. Naime, pretpostavljam da ste posjetili doktora opće prakse te da vas je ona uputila na krvne pretrage. Zanima me što Vam je doktor preporučio nakon što su rezultati krvnih pretraga bili dobri? Je li Vas možda uputo psihijatru ili psihologu?
Kao što ste i sami naveli, vaš četrnaestogodišnji sin se nalazi u pubertetu odnosno adolescenciji, točnije nalazi se u najburnijem razdoblje adolescencije koje se javlja između 14. i 17. godine. Adolescencija je razdoblje života između djetinjstva i odrasle dobi, koje počinje pubertetom, a završava prestankom rasta i razvoja oko 20. godine života. To je razdoblje velikih promjena tijekom kojeg se stječe fizička, psihička, socijalna i emocionalna zrelost. U adolescenciji se događaju najljepši trenuci stjecanja samostalnosti, međutim isto tako proces odrastanja može biti otežan i pun prepreka.
U pubertetu dolazi do promjene razine hormona, stoga je moguće da se jednom od krvnih pretraga koje ste radili željela utvrditi upravo razina hormona. Promjena razine hormona objašnjava zbog čega se mnogi tinejdžeri kroz pubertet suočavaju s depresijom. Međutim, ako se hormoni isključe kao mogući uzrok depresije, onda se traži drugi mogući uzrok. Naime, simptomi koje ste Vi nabrojali (gubitak apetita, povlačenje iz društva) spadaju u najčešće simptome depresije. Depresija i strahovi su pak glavna obilježja pojave koju psihijatri nazivaju adolescentnom krizom. Većina autora smatra da se adolescentna kriza može smatrati normalnim razvojnim fenomenom, međutim ona ponekad može biti naznaka nečeg drugog, možda čak i ozbiljnijeg. Bitno je za napomenuti da ne mora značiti da se to događa u slučaju Vašeg sina, možda ovo što on trenutno doživljava je prolazno i ne tako izražajno.
U pubertetu se često razbuktaju svakojaki strahovi kao npr. separacijska anksioznost zbog odvajanja od roditelja, nevoljenosti, nesposobnosti, strahovi zbog naglih promjena izgleda tijela, strahovi od bolesti, neuspjeha, debljanja, seksualnosti, osjećaji manje vrijednosti, itd. Na sreću, većina tih strahova i kriza su prolaznog, razvojnog karaktera i najčešće se sami riješe bez posebne stručne pomoći.
Obzirom da ste stanje opisali tako da ono na neki način onemogućava Vašem sinu uobičajno odrastanje (ne druži se s vršnjacima, nema apetita, povlači se zbog straha), možda bi bilo dobro da potražite pomoć psihologa koji će razgovarati s Vašim sinom te mu, po potrebi, pružiti adekvatnu psihološku pomoć. Uputnicu za psihologa možete dobiti tako da se obratite doktoru opće prakse. Također je veoma važno da u Vama ima podršku i razumijevanje, što vjerujem da ima.
Jedan od načina na koji osobe mogu izraziti svoje osjećaje kako bi im bilo lakše je dnevnik u kojem ih opisuju pa bi možda mogli sinu predložiti da i on vodi sličan. Mogao bi zapisivati u kojim situacijama se strah javlja? O čemu tada razmišlja, što osjeća? Što bi mogao učiniti ili čini da se osjeća bolje? U slučaju da odlučite potražiti psihološku pomoć, ovaj dnevnik bi mogao biti koristan psihologu, no vjerujem da će biti koristan i Vašem sinu kao mjesto gdje će slobodno moći iskazivati svoje misli i osjećaje.
Nadamo se da smo Vam barem malo olakšali i da ćete zajedno sa svojim sinom pronaći način kako uspješno prebroditi prepreke koje adolescencija postavlja adolescentima, ali i njihovim roditeljima.
Za kraj, ako imate dodatnih pitanja vezanih uz odgoj vašeg sina možete se javiti i na besplatnu i anonimnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona 0800 0800 radnim danom od 9 do 20h ili na chat svakim radnim danom od 15 do 18 gdje ćete moći dobiti izravnu podršku i brži odgovor, a možete nas kontaktirati i na mail savjet@hrabritelefon.hr. Možda bi bilo dobro da i Vaš sin nazove Hrabri telefon kako bi malo popričao s nekim, dobio podršku i eventualno neki savjet koji bi mu pomogao.
Međutim, slobodno nas opet kontaktirajte preko foruma, ako Vam to više odgovara.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
|
Marija9
|
01.12.2011. 10:35
Poštovana profesorice, molim vas za savjet i odgovor. Moj sin ima 14 godina i imamo vrlo otvoren odnos. U više navrata mi je rekao da ga muči problem, da mu je spolovilo jako malo, da je u erektivnom stanju veličine oko 5-6 cm. Iz razgovora s vršnjacima je saznao da njihova spolovila već dosežu do 12-14 cm. Na njegovo inzistiranje, prije nekoliko mjeseci sam ga odvela kod naše liječnice obiteljske medicine. Ona nam je rekla da je s kožicom sve u redu i ništa više. Kako mi je on opet postavio to pitanje, a u zadnje vrijeme se počeo povlačiti u sebe, zanima me da li se u njegovoj dobi spolovilo još razvija, ako da, do kada, a ako će ostati te dužine, kako da razgovaram sa sinom, što da mu kažem i da mu pokušam pomoći. Ima li kakovo stručno savjetovalište, liječnici za tu vrstu problema i ako meožete preporučiti nekakovu literaturu vezanu za navedeno. S poštovanjem, jako zabrinuta mama.
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
06.12.2011. 13:25
Poštovana,
Za početak bih Vam se zahvalila što ste se obratili ovim putem za savjet.
Pohvalila bi Vaše nastojanje i pomoć sinu prilikom rješavanja problema s kojim se nosi i otklanjanju njegove zabrinutosti. Također mi je drago za vidjeti koliko povjerenje Vaš sin ima u Vas i vjerujem da mu nije lako obzirom da se nalazi u dobi u kojoj dječacima fizički izgled postaje sve važniji.
U trenutku rođenja, spolni organi su na vrlo nezrelom stupnju razvoja. Njihov rast i razvoj traju kroz pubertet do 18. godine, pa sve do odrasle dobi. Prosječna veličina penisa odraslog muškarca u mirovanju je 6 do 10 cm, u erekciji iznosi 9 do 19 cm. No važno je naglasiti kako je ovo samo jedna od mogućih mjera u literaturi i različiti autori navode različite veličine. Dječaci se počinju razvijati u različito doba života. Dok neki ulaze u pubertet već s 9 godina, drugi su tada još uvijek fizički prava djeca i počinju se razvijati tek s 13, 14 godina, pa čak i kasnije. Napisali ste kako Vaš sin ima 14. godina, no to ne znači da je već ušao u pubertet. Rast penisa sastavni je dio puberteta, isto kao i rast dlaka, razvoj testisa, mišićne mase, rast u visinu i promjena glasa. Obično oni koji se kasnije počnu razvijati sve to poslije nadoknade, tako da kasnije dosegnu zrelost. Postoji mogućnost da će se spolovilo Vašeg sina još razvijati, ali isto tako i postoji mogućnost da možda i neće.
Stoga, ono što je sada bitno je to da Vaš sin ne uzima to kao preveliku brigu, a to upravo radi kako ste naveli. Brine Vas što Vam se čini kako se sin počeo povlačiti u sebe. Vaš sin je sada na pragu adolescencije, a neke njezine karakteristike su: snažna potreba za neovisnošću, popuštanje potrebi za roditeljskom zaštitom i zbližavanje s vršnjacima. Meni je vrlo drago za čuti da Vam on govori što ga brine i zašto se ponekad osjeća loše. Što je vrlo dobro jer tada mu i Vi možete pomoći, a ne samo pogađati što mu se 'mota po glavi'. Mislim da i sama Vaša podrška i povjerenje koje ima u Vas puno pomaže. Kroz razgovor mu gradite samopouzdanje i objasnite
kako su druge stvari puno važnije. Da možda on to sada ne vidi i da mu vjerujete kako mu je teško, ali da je fizički izgled i pojava ono nešto površno, kratkoročno u odnosima, dok je trajno u odnosu ono što osobu čini, a to je njegova osobnost.
Također, ako možda mislite da je potrebno, mogli bi posjetiti urinologa i endokrinologa kako bi provjerili je li sve uredno s hormonalnom slikom. Ali, voljela bi naglasiti da je ovo nešto s čime bi se trebali posavjetovati s doktorom opće prakse, to jest, sa stručnjakom iz tog područja. Pitali ste za neka određena savjetovališta. Ako vidite da se Vaš sin sve više povlači u sebe i da su njegove promjene raspoloženja sve jače možete se i obratiti raznim udrugama za pomoć koje bi Vas savjetovale što dalje ili ga možete naručiti kod dječjeg psihologa ako mislite da je to nužno. Niste točno naveli iz kojeg ste mjesta pa ću pretpostaviti da ste iz Zagreba i dati Vam dvije opcije.
Prva je besplatno Savjetovalište za djecu i roditelje koje je ujedno i program Hrabrog telefona. U savjetovalištu rade stručnjaci mentalnog zdravlja sa iskustvom rada s djecom, roditeljima i obiteljima. Broj telefona na koji se možete naručiti za razgovor je 01/6117 190, a adresa Ulica Bože i
Nikole Bionda 32, Borovje.
Drugo savjetovalište kojemu biste se mogli obratiti je i Modus, koje se nalazi u centru grada na adresi Ulica Kneza Mislava 11 i otvoreno je od ponedjeljka do petka od 9 do 20 sati, a možete ih kontaktirati na telefonski broj 01/46-21-554.
Ukoliko imate još pitanja ili nedoumica ili Vam je potreban razgovor slobodno nazovite i besplatnu i anonimnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona na broj 0800-0800 svakim radnim danom od 9-20 sati. Bilo bi jako dobro i kada bi ih Vaš sin nazvao kada bi osjetio potrebu za razgovorom s nekim. Također, možete im se obratiti i putem chat-a na www.hrabritelefon.hr svakim radnim danom od 15 do 18 sati.
Želim Vama i Vašem sinu puno sreće.
Srdačan pozdrav!
Hana Hrpka, prof.
|
|
vitomir99
|
20.07.2012. 09:35
Pozdrav, imam 13 godina visok sam 1,57cm i imam 45kila.. moja mama je visoka 1,68cm, a tata 1,83cm...Zanima me samo da li mogu znati koliku ću još narasti..Hvala na saslušanju!!
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
23.07.2012. 11:25
Dragi Vitomire,
Za početak, hvala ti što si mi ukazao svoje povjerenje i javio mi se ovim putem.
Voljela bih odgovoriti na tvoje pitanje, no nažalost ono ne pripada području kojim se bavim. Na ovom podforumu možeš pronaći odgovore na pitanja o dječjoj psihologiji, dakle o načinu na koji se razvijaju dječje sposobnosti, osjećaji, odnosi s drugima i slično. Stoga bi možda bilo najbolje na ovo pitanje postaviš na podtemi Pedijatrija (http://cybermed.hr/forum/specijalizacije_medicina/pedijatrija), gdje će ti odgovoriti liječnik.
Nadam se da ćeš uskoro pronaći svoj odgovor i lijepo te pozdravljam,
Hana Hrpka, prof.
|
|
RokoCT
|
22.05.2016. 10:30
Postovani
Visok sam 175cm i imam 14 godina.otac mi je visok 185cm,a majka oko 168cm.Imam jako dlakavo tijelo i ranije sam usao u pubertet.Treniram kosarku ali me strah koliko visinu mogu dosegnuti
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
24.05.2016. 14:00
Dragi RokoCT,
hvala ti na javljanju i ukazanom povjerenju. Iz tvog upita vidim da te brine hoćeš li još rasti i koliku ćeš visinu doseći. Mislim da je tvoje pitanje prirodna briga u periodu puberteta i adolescencije te da se mnogi tvoji vršnjaci pitaju slične stvari.
Nažalost, ne možemo znati koliko ćeš točno narasti. S obzirom na to da imaš 14 godina, tvoj rast i razvoj se i dalje nastavlja i vjerojatno nije završio. Stoga postoji mogućnost da ćeš još rasti. Drago mi je čuti da se baviš košarkom jer je bavljenje fizičkom aktivnošću, uz zdravu prehranu i spavanje, nužan dio zdravog razvoja. Potaknula bih te da se nastaviš i dalje baviti sportom, jesti raznoliku prehranu, spavati dovoljan broj sati, učiti nove stvari, provoditi što više vremena na otvorenom i družeći se s prijateljima.
Ako budeš imao bilo kakvih pitanja i briga, možeš mi se javiti ovim putem, ali i na naš e-mail savjet@hrabritelefon.hr te na našu savjetodavnu liniju Hrabri telefon za djecu svakim radnim danom 9-20 sati na besplatni broj 116 111.
Želim ti puno sreće i bezbrižno odrastanje!
Hana Hrpka, prof.
|
