|
filipovamama
|
12.05.2016. 12:30
Poštovana, imam dva sina od 6 i 4 godine. Stariji je predškolac. Izuzetno inteligentno i zrelo dijete za svoju dob. Savršeno spreman za školu. Od rođenja nikad nije dobro spavao. Mnoge neprospavane noći su iza nas. Također i faze "dobrog" spavanja, ali nikad nismo mogli reći da naše dijete dobro spava cijelu noć
Od 2.godine spava u svojoj sobi, a zadnje dvije su brat i on skupa. Bilo je tu i dolazaka u naš krevet,ali na kraju ljeta smo ih uspjeli "potjerati" u njihovu sobu.
Zadnja dva mjeseca svaku noć plače i zove. Da ne probudi mlađeg brata, legli bi s njim. Uspjela sam izvući iz njega što sanja, čega se boji, crtao mi je, razgovarali smo. Izrazito je osjećajan. Sve što doživi tijekom dana, očito noću proživljava. Nema igrica, nema kompjutera, televizije, ali ga ne mogu izolirati iz tekućeg života u vrtiću i ostatak dana,a i ne želim.
Zadnjih nekoliko dana se suprug i ja pitamo nije li se naš princ navikao na finu situaciju da svaku noć netko legne kraj njega, jer će u protivnom plakati sve glasnije, i počeo koristiti tu situaciju?
Mlađeg noću seljakamo po stanu u drugi krevet, što nije fer prema djetetu koje spava mirnim snom
Naš predškolac je ujedno i vječno nezadovoljno dijete, što me poprilično frustrira. Ne pokušavamo mi sva njegova nezadovoljstva zadovoljiti. Daleko od toga,al činjenica je da je takav
S druge strane, izuzetno dobro i pristojno dijete.
Poštovana, molim Vas za savjet kako zaustaviti te noćne selidbe? Kako razlikovati strah od njegovog izvoljevanja?
Unaprijed zahvaljujem.
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
16.05.2016. 16:25
Draga mama,
za početak bih voljela pohvaliti trud koji ulažete u rješavanje problema na koje ste naišli. Razumijem Vašu želju da sina ne isključujete iz rutine njegova života te Vam želim naglasiti koliko je dobro razmišljati na takav način. Iako je najveća želja gotovo svih roditelja da zaštite dijete, važno je toga biti svjestan kako bi ga štitili samo u onim situacijama kad mu to zbilja koristi.
Navodite kako kod starijeg sinom, koji je predškolac, oduvijek postoje problemi sa spavanjem. Žao mi je pročitati da su mnoge neprospavane noći iza Vas i Vaše obitelji. Kažete da ste ipak imali faze dobrog spavanja – pitam se je li on u tom periodu bio izložen nečemu što je pogodovalo njegovu mirnom snu? Ako sam dobro shvatila, Vaš stariji sin spava u vlastitoj sobi unazad 4 godine, a posljednje 2 godine u sobi mu se pridružio mlađi brat i tek u ljetu prošle godine uspjeli ste ih pridobiti da na spavanje odlaze u svoju sobu. Kažete da Vaš stariji sin posljednja 2 mjeseca, svaku noć plače i zove Vas da ga utješite, a ako mu se ne pridružite u krevetu ili ga pozovete u svoj, on plače sve glasnije. Vjerujem kako Vas ovakva ponašanja uznemiruju te Vam onemogućuju da sebi i mlađem djetetu osigurate miran san.
S obzirom na to da kažete da su unazad dva mjeseca problemi sa spavanjem postali posebno izraženi, dobro bi bilo zapitati se što se moglo dogoditi – neke situacije ne doživljavamo kao stresne, no one to mogu biti za djecu. Možda je Vašeg sina pogodilo mijenjanje vrtićke grupe, svađa s drugim djetetom, selidba, pripreme za školu, novi posao roditelja ili neki drugi razlog zbog kojeg se s njim rjeđe kvalitetno provodi vrijeme. Ako pravilno prepoznate uzrok njegova nezadovoljstva, učinili ste velik korak u rješavanju problema koji će Vam pomoći da lakše utvrdite koje se emocije javljaju i kako reagirati u kojoj situaciji.
Iz Vašeg upita vidim da ste brižna majka koja sa sinom ima dobru komunikaciju te ste zahvaljujući tome ostvarili neke značajne uvide. Napisali ste da on veoma intenzivno proživljava sva zbivanja te da je sklon uzrujati se ako doživi nešto što mu nije po volji. Djeca predškolske dobi pronalaze svoje mjesto u svijetu, tek uče maštu razlikovati od stvarnosti i često dolaze u sukob sa samima sobom i okolinom. Za mnoge roditelje ova razvojna faza predstavlja iskušenje, no bitno je zapamtiti da mnogo toga možete učiniti. Iz Vašeg upita vidim da Vi imate sposobnost umirivanja svog djeteta, no nužno je da i sam razvija tehnike samoumirivanja. Sina opisujete kao zrelog i inteligentnog pa vjerujem da ga razgovorom možete osnažiti i puno toga riješiti. Slobodno komunicirajte s njim iskreno – kažite mu kako se osjećate i što biste željeli. Možete dogovoriti stabilan raspored koji će odgovarati čitavoj obitelji, a ujedno je prilagođen djetetovim potrebama, čime ćete uvesti rutinu koja pomaže djetetu da se osjeća sigurno te postaviti temelje za prihvatljivo ponašanje Vašeg sina u budućnosti.
Iako postavljanje konzistentnih granica zahtijeva puno strpljenja, truda i vremena, jasne, konkretne i dobro definirane granice djetetu omogućuju da dijete propitkuje što mu je zaista bitno, pomažu razvoju samokontrole i ukazuju na pozitivne ishode suradljivosti s roditeljem. Granice, pa tako i one vezane uz spavanje, nužno je postaviti na način koji uvažava potrebe djeteta, ali i potrebe roditelja kako bi ih se uistinu mogli dosljedno držati. Ako se ne držite odluka dosljedno, sina nagrađujete za nepoželjna ponašanja. U situacijama kad Vam je teško ustrajati u odluci, sjetite se da Vaš sin ima svoje pravo osjećati i izražavati nezadovoljstvo, no to nipošto ne znači da ste mu manje dragi ili da je ono što činite za njega manje važno. Više o postavljanju granica možete pročitati u brošuri Kako biti bolji roditelj (http://www.hrabritelefon.hr/wp-co...ploads/Kako-biti-bolji-roditelj.pdf).
Bitno je da nova pravila uvodite postupno kako ona sama ne bi bila izvor frustracije za Vašeg sina. Moguća rješenja uključuju uvođenje novih rituala prije spavanja. Možete se dogovoriti da prije spavanja Vi (ili tata) čitate priču, tako da ju čitate obojici dječaka ili sa starijim sinom skupa čitate mlađem. Dogovorom možete zajednički osmisliti kako da ono što sin želi povežete s onim što Vi želite. Možda bi starijem sinu bilo zanimljivije ići spavati ako se dogovorite da je on čuvar mlađeg brata koji pazi da oboje neometano spavaju. Možete mu dati da izabere igračku (koja ga štiti dok je u krevetu ili koju on uspavljuje), a ta igračka može imati detalje koji svijete u mraku. Općenito mrak djeci zna biti zastrašujuć pa je dobro postaviti u dječju sobu zvjezdice/naljepnice koje svijetle, mini-lampice poput božićnih ili naprosto ostaviti svjetlo upaljeno kroz noć. Činjenica je da tijekom dječakovog života naprosto nećete moći uvijek biti tu da biste ga umirili i nužno je da se sam nauči umirivati u situacijama koje su mu zahtjevne. To ne znači da ga trebate grubo ignorirati ili posramljivati zbog toga što mu je teško, ali mu možete kratko reći da Vam je žao što se preplašio, zagrliti ga, uputiti da koristi nešto od tehnika koje sam navela (igračaka, lampica, zvjezdica) i reći da sada idete spavati i da ćete razgovarati ujutro. Imajte na umu da je svako učenje proces i može se dogoditi da prođe neko vrijeme prije nego Vaš trud rezultira trajnom promjenom u ponašanju – ne obeshrabrujte se, već se pokušajte usredotočiti na pozitivno te pohvaljujte svog sina za trud i male pomake prema željenom ponašanju.
Kažete kako je Vaš sin dobar i pristojan, a vjerujem kako ste Vi uvelike zaslužni za to. Iz Vašeg upita vidi se da ste veoma uključeni u razvoj svojih dječaka. Bitno mi je ukazati Vam na važnost brige o sebi - jedino ako brinete o svojim potrebama, možete primjereno zadovoljiti djetetove. Kako biste izgradili uistinu dobar odnos, pričajte s djetetom o sebi, uputite ga kako da obitelji poboljša situaciju i zahvalite mu se skretanjem pozornosti na njegova brižna ponašanja kako se budu javljala.
Kako Vas ovaj problem ne bi preopteretio, moj prijedlog je da se posavjetujete u vrtiću. Od teta možete tražiti informativni razgovor, prilikom kojeg Vam mogu približiti kakav je Vaš sin onda kad to ne možete vidjeti. Savjetujem Vam i da se javite vrtićkom psihologu (ili drugom stručnom suradniku) i s njim podijelite svoje nedoumice. S obzirom na to da ste naveli da problemi sa spavanjem traju već godinama, predlažem i posjet pedijatru kako bi isključili sumnju na problem medicinske prirode. Ako Vam napisani savjeti nisu dovoljno pomogli ili u njima vidite tek početak rješavanja problema, potičem Vas da nazovete liniju Hrabrog telefona za mame i tate na 0800 0800 (od ponedjeljka do petka, 9:00 – 20:00 sati).
Ostavljate dojam odgovornog roditelja, svjesnog djetetovih potreba, koji propitkuje vlastite postupke i želi unaprijediti svoje roditeljske vještine. Nadam se da ćete, s vremenom, opisane probleme riješiti. Želim Vam sreću u odgoju i mnoge, posebno lijepe, trenutke uživanja s djecom.
Lijep pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
