Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 432 | Broj poruka: 1419

anonymous

Hana Hrpka, prof. psih.

Hrabri telefon
Zagreb, Draškovićeva 72


Opsesivno-kompulzivno ponašanje djeteta


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

Dalija

15.02.2011. 21:05

Poštovani,

moja petogodišnja djevojčica u posljednjih tjedan dana pokazuje izražene znakove OKP-a; neprestano ima potrebu prati ruke, ne zeli dodirivati vrata, prekidače, plače da se zaprljala i da je presvučem, nije raspoložena i razigrana kao prije. Svemu je prethodila epizoda u trajanju od mjesec dana obiteljske zabrinutosti oko zdravstvenih problema starijeg djeteta, što je (srećom) dobro završilo. Iako smo se trudili da ne odajemo zabrinutost, vjerojatno ju je osjetila i bez razgovora i direktnog pokazivanja. Sada ne znamo kako se postaviti prema ovom problemu, kako da reagiram u akutnoj situaciji, da li da ponašanje ignoriram, da li da inzistiram da napravi nesto sto izbjegava, da li da je više mazim ili da postrožim pristup? Trebamo li tražiti stručnu pomoć i kako da dijete daljnje ne istraumatiziramo? Molim za savjet i hvala unaprijed.

Hana Hrpka, prof. psih.

18.02.2011. 19:21

Poštovana,

hvala Vam što ste se obratili za pomoć na ovom forumu. Iz Vašeg posta vidim da ste zabrinuti za svoje dijete i da želite postupiti u njenom najboljem interesu. Ponašanja koja opisujete svakako spadaju u neke od simptoma kompulzivnog ponašanja, no sama pojava takve vrste ponašanja ne ukazuje na nužno postojanje opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Kompulzivna ponašanja se često znaju javiti kako bi se smanjila napetost koju su prouzrokovali određeni osjećaji koje osoba želi izbjeći ili kontrolirati. Ne mogu reći je li i kod Vaše kćeri riječ o istoj stvari, no svakako bi bilo dobro kada biste porazgovarali s njom i vidjeli muči li je nešto i kako se osjeća. Djeca, iako su mala, zapažaju zbivanja oko sebe i često mogu biti zbunjena ili čak nesretna ukoliko im za zapažanja nisu objašnjena. Iz Vašeg posta vidim da ste i Vi shvatili kako je djevojčica osjetila Vašu zabrinutost. Sigurna sam da ste iz najboljih namjera odlučili prikrivati svoje osjećaje kako i samo dijete ne biste zabrinuli i to je sasvim uobičajena reakcija kod roditelja. No, važno je sa djetetom razgovarati na način koji je prihvatljiv njihovoj dobi i pružiti im informacije koje će u toj dobi moći razumjeti. U redu je reći djetetu da ste tužni ili zabrinuti, ali da ste tu za nju što god joj trebalo. Tako olakšavamo samima sebi nošenje s nekom teškom situacijom jer se ne moramo pretvarati da je sve u redu, a i samo dijete dobiva uvid u situaciju. Također, ukoliko dijete ne zna što se događa, može misliti da je ono napravilo nešto krivo.

Jako je dobro što ste na vrijeme uočili sva ova ponašanja kod svoje kćeri što pokazuje da se zaista brinete za nju te da ste obziran roditelj. Važno je da pratite stanje kod svog djeteta. Ukoliko vidite da se situacija ne mijenja ili takva ponašanja koja navodite postaju još češća, bilo bi dobro da dijete odvedete kod psihologa. Uputnicu za psihologa možete dobiti kod djetetovog pedijatra. Također, razgovor sa psihologom bi mogao pomoći i Vama i njoj u nošenju s ovom situacijom, kao i s nekim drugima ili budućima.

Ukoliko budete imali još nekih pitanja možete se slobodno obratiti i anonimnoj i besplatnoj savjetodavnoj liniji Hrabrog telefona koja je otvorena svakim radnim danom od 9 do 20 sati ili putem chata svakim radnim danom od 15 do 18 sati.
Želim Vam puno sreće sa svime što odlučite poduzeti!

Lijep pozdrav,

Hana Hrpka, prof.