|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
11.10.2012. 11:10
Poštovana mama Sanja,
prvo bih Vam se htjela zahvaliti što ste se odlučili javiti za savjet vezano za situaciju koja Vas, kako kažete, u velikoj mjeri opterećuje. Iz napisanoga je vidljivo da ste vrlo brižna majka koja pomno prati svoje dijete i jako se trudi pružiti mu ono što mu je potrebno. Velika posvećenost dobrobiti svojega djeteta katkada nije laka, a roditeljska uloga jedna od najtežih u životu i upravo se zbog nje roditelji ponekada znaju osjećati umorno i iscrpljeno. Ponekada je lakše, ponekada teže, ali sve je to dio roditeljskoga staža, koji nosi i mnoge divne trenutke.
Naveli ste da ste primijetili da se Vaš sin drugačije ponaša u različitim situacijama s različitim osobama i da ste zabrinuti jer se bojite da se ne pretvori u licemjera. Točno je da je to u određenoj mjeri očekivano jer se i djeca i odrasli svojim ponašanjem prilagođavaju različitim životnim situacijama, ali važno je da dijete zna da drugi ljudi nisu i ne smiju biti sredstvo za dolazak do cilja. Sva djeca kroz svoje odrastanje testiraju granice i nastoje ih proširiti, a na odraslima je da ih postavljanjem pravila i zdravim pregovaranjem oblikuju od najranijih dana.
Navodite da ste pročitali da su djeca razvedenih roditelja mali 'specijalci' u tome. Sam proces razvoda i odvojen život roditelja u život djeteta donosi neke specifičnosti, koje njegove pokušaje testiranja granice mogu učiniti uspješnijima. Primjerice, roditelji se mogu međusobno razlikovati u svojim očekivanjima i postavljenim granicama. Stoga je jako važno da roditelji imaju međusobni dogovor o tome koja ponašanja smatraju prihvatljivima. Također, nije rijetkost da roditelji nakon razvoda, da bi djetetu nadoknadili odsutnost drugog roditelja budu popustljiviji u odgoju djeteta, ispunjavajući mu želje bez procjene koliko je to dobro za njega, ne postavljajući mu pritom granice i ignorirajući njegova neprihvatljiva ponašanja. Iako u tom trenutku može smiriti dijete i donijeti mu pokoji trenutak zadovoljstva, dugoročno gledano time se djetetu šalje kriva poruka o tome što jest prihvatljivo ponašanje pa je vrlo važno biti dosljedan.
Napisali ste da imate želju da svom djetetu “ugodite uvijek i na svakom mjestu”. Iza te rečenice vidim mnogo brižnosti, topline i ljubavi prema svom djetetu. Ta je ljubav djetetu neophodna i jedino uz nju može odrasti u sretnu i ispunjenu osobu. Tu ljubav iskazujemo na mnoge načine, svakodnevnom brigom, slušanjem djetetovih priča, zajedničkom igrom, maženjima, uspavljivanjima i slično. No, dio te ljubavi iskazujemo podučavanjem primjerenim ponašanjima i brigom za djetetovu sigurnost i dobrobit, a to proizlazi iz granica koje mu postavljamo. Vjerujem da mnoge roditelje muči pitanje: gdje povući granicu, što je najbolje za dijete? Pri tome Vam uvelike može pomoći osvještavanje jedne malene razlike, razlike između želja i potreba. Želje nisu isto što i potrebe, ukoliko djetetu ne ispunite želju, ono će možda neko vrijeme biti tužno, ali neće imati dugoročnije posljedice. Kada govorimo o potrebama mislimo na ono što je djetetu neophodno, potrebu za hranom, snom, spavanjem, nježnošću, igrom i slično. Svako dijete ima bezbroj želja, što je potpuno normalno, no ne mogu sve biti ispunjene. Mi roditelji smo ti koji u skladu s našom procjenom što je najbolje za dijete donosimo tu odluku.
Također, primijetila sam da ste naveli da on od Vas traži da mu crtate, pričate, zabavljate ga… Bilo bi dobro da on i sam bude što više uključen u te aktivnosti kako bi kroz njih učio kako se sam može zabaviti i povezao se s Vama na jedan nov, ravnopravniji način. Primjerice, možete ga zamoliti da i on Vama nacrta neki crtež dok Vi crtate ili da slažete priču na način da svaki od vas kaže po jednu rečenicu.
Slijedi još nekoliko savjeta koji Vam mogu biti korisni pri postavljanju granica. Primjerice, pravila o prihvatljivim ponašanjima kao i posljedice koje slijede ukoliko ih dijete prekrši dobro je odrediti unaprijed. Kada govorimo djetetu što se od njega očekuje i koje su posljedice određenoga ponašanja ukoliko ne poštuje dogovor važno je biti konkretan i jasan. Posljedice za nepoželjna ponašanja mogu biti uskraćivanje nekih privilegija, simbolične kazne (npr. skakanje na jednoj nozi), boravak u kutu za time out (duljina boravka bi trebala biti u skladu s dobi djeteta, npr. onoliko minuta koliko dijete ima godina) i slično. Kao što i sami znate, one nikada ne bi smjele podrazumijevati uskraćivanje onoga što je djetetu potrebno (npr. toplina, nježnost, hrana) ili fizičko kažnjavanje. Da bi potaknuli poželjna ponašanja važno je i prepoznati poželjna ponašanja te ih nagraditi osmjehom, zagrljajem, pohvalom, zajedničkom aktivnošću ili nekom sitnicom koja je djetetu draga. Pri određivanju pravila jako je važno saslušati svoje dijete i pokušati oblikovati pravilo na način da se on s njime složi. Time šaljete poruku da Vam je važno njegovo mišljenje iako svoju konačno odluku ne bi trebali donijeti samo na temelju toga. Ono najvažnije u oblikovanju granica je dosljednost. Dijete mora od situacije do situacije dobivati istu poruku kada je prešlo granicu. Cijeli taj proces mora uključivati i ohrabrenja i upute djetetu kako da kontrolira svoje ponašanje te, najvažnije, pohvalu nakon što se dijete ponaša na prihvatljiv način.
U svojim nastojanjima da prošire granice koje su im postavljene, djeca će ponekad pribjeći plaču, ljutnji, molbama, ucjenama, vikanju, bacanju na pod ili čak agresivnosti , odnosno ponašanjima za koja su naučili da ih dovode do onoga što žele. Takvi trenuci roditeljima mogu predstavljati velik izazov, naposljetku, ono što želimo je da dijete bude sretno i ispunjeno, a nijednom roditelju nije lako suočiti se sa suzama i nezadovoljstvom svog djeteta. No, granice su djetetu potrebne i dio su ljubavi i brige koju mu poklanjamo. Ne zaboravite da dijete ima pravo tako se osjećati i da mu se Vaša odluka ne mora sviđati stoga mu ostavite prostor za osjećaje, ali ostanite dosljedni. Poželjno je pokušati izbjeći zabranu izražavanja negativnih emocija poput 'ne ljuti se!', 'ne prijeti!', 'ne vrijeđaj se!', 'ne plači!' i slično. Ako vidite da je dijete ljuto, u redu je pustiti tu emociju i reći djetetu da je u redu što se tako osjeća, ali bi bilo dobro pronaći drugi, primjereni, način da ju izrazi kao npr. gužvanje i bacanje papira, šaranje, gnječenje neke loptice ili što vama već padne na pamet.
Rekli ste da s ocem Vašega djeteta komunicirate isključivo o djetetu. Je li i on zamijetio slične promjene kod djeteta? Kakvo je ponašanje Vašega sina kada je kod tate? Spomenuta dosljednost u postavljanju granica ne bi se trebala odnositi samo na Vas nego i na oca djeteta. Ono što bi bilo dobro jest razgovarati s njim o postavljanju granica koje će vrijediti i za vrijeme dok je dijete s Vama, ali i za vrijeme kada je kod njega. Osvrnula bih se i na dio u kojemu govorite da ni Vi niti otac Vašeg djeteta ne govorite jedno protiv drugoga. Vjerujem da nije lako ostaviti po strani odnos s bivšim suprugom, pronaći zajednički jezik i usmjeriti se na dobrobit djeteta te mi je iznimno drago što u tome uspijevate i što ste svjesni važnosti toga. Neki roditelji u razvodu ponekad nažalost teško surađuju u odgoju što dijete stavlja u vrlo tešku poziciju.
Naveli ste da je u vrtiću primijećeno da je Vaš sin nezadovoljan i da se ne zna igrati sam. Kada kažete nezadovoljan na što se konkretno to odnosi? Znate li možda kako odgajateljice u vrtiću reagiraju na navedeno? Vjerujem da vam nije lako promatrati njegovo nezadovoljstvo te da ono može u roditelju stvoriti još veću potrebu zaštititi dijete i učiniti njegovo djetinjstvo što sretnijim i bezbrižnijim. Kada ste Vi prvi puta primijetili njegovo nezadovoljstvo? Čemu ste ga možda pripisali? Iz Vašeg upita mi nije poznato na koji ste način do sada pokušali pristupiti dječaku, no svakako bih Vam preporučila da mu se pokušate približiti i doznati što stoji iza toga. Primjerice, možete o tome pokušati razgovarati s njime kroz igru, koristeći igračke kao likove u zajedničkoj priči, u kojoj možete spomenuti da se neka od igračaka možda osjeća nezadovoljno, ili pak razgovorom uz crtić o tome kako se osjeća neki od likova. Ono što je najvažnije je koristiti jednostavne izraze i dati dječaku prostor da izrazi sve osjećaje, pa tako i one neugodne poput tuge ili ljutnje.
Ukoliko Vas promjene u ponašanju dječaka nastave zabrinjavati, toplo bih Vam preporučila posjet savjetovalištu za roditelje u kojem možete pronaći korisne savjete, koji Vam mogu biti od neizmjerne pomoći. Ako ste iz Zagreba, u sklopu Dječje kuće Borovje postoji Savjetovalište za roditelje i djecu pa ih možete nazvati i naručiti se na broj 01/6112 – 758. Adresa Savjetovališta jest Ulica Bože i Nikole Bionde 32, 10 000 Zagreb. Možete se obratiti i udruzi roditelja „Korak po korak“ gdje stručnjaci održavaju različita predavanja i radionice za roditelje (više na stranici http://www.udrugaroditeljakpk.hr/). Ako niste iz Zagreba, možete nam se dodatno obratiti te ću Vas rado uputiti na savjetovališta, udruge ili poliklinike koje (i ako) postoje u Vašoj blizini, a koje Vam mogu dodatno pomoći.
Sa svim svojim pitanjima vezanim uz izazove na koje nailazite u odgoju Vašeg dječaka željela bih Vam ponuditi i opciju besplatne i anonimne savjetodavne linije Hrabroga telefona, otvorene svakim danom od 9 do 20 sati na broj 0800 0800, na kojoj možete popričati s educiranim volonterima. Hrabri telefon nudi i mogućnost chata, otvorenog svakim radnim danom od 15 do 18 sati na web stranici www.hrabritelefon.hr/chat te e-maila (savjet@hrabritelefon.hr). Odgovore na pitanja vezana uz roditeljstvo najmlađe djece (do 7 godina) roditelji odnedavno mogu pronaći i putem telefonskog savjetovanja, kroz UNICEF-ov projekt pod imenom „Telefončić“. Dodatne informacije o njima možete saznati na njihovim internetskim stranicama www.telefoncic.hr ili im se možete javiti na broj 01 4850 555.
Na samome kraju još bih jednom ponovila kako biti roditelj nije lako i da roditeljstvo predstavlja 24-satni posao. Roditelji, posebno oni koji ne žive s partnerom te se s brojnim izazovima suočavaju sami, mogu biti pod velikim stresom zbog čega često zanemare sebe i svoje potrebe. Draga mama Sanja, po onome što se napisali čini mi se da puno truda i energije ulažete u odgoj svojega djeteta te da želite što više vremena provoditi s njim. U redu je ponekad biti umoran te je zato potrebno izdvojiti vrijeme samo za sebe bez grižnje savjesti ili bojazni da smo loši roditelji. Čineći stvari koje Vas ispunjavaju činite dobro i vlastitome djetetu jer zadovoljan roditelj je u mogućnosti ostvariti bolji odnos sa svojim djetetom.
Svaki se roditelj ponekad susretne sa sumnjom u ono što čini ili trenutkom u kojem mu se čini da nije dorastao zadatku i da ne zna kako dalje. Priprema jednog malenog bića na život je težak zadatak u kojem nijedan roditelj ne može u svakom trenutku biti savršen. Roditeljima često lakne kada to osvijeste te im tada bude mnogo lakše ne dopustiti takvim trenucima da nas obeshrabre. Vi ste prije svega jedna brižna majka, puna ljubavi za svog dječaka i to je ono što je najvažnije. Nadam se da će Vam nešto od napisanoga koristiti te Vam se još jednom zahvaljujem što ste ukazali povjerenje i javili se za savjet. Ukoliko se susretnete s bilo kakvom novom nedoumicom ili osjetite potrebu sa mnom podijeliti još poneki dio priče koji mi može pomoći da bolje razumijem situaciju u kojoj se nalazite, slobodno to učinite ovim putem.
Želim Vam puno strpljenja i uspjeha!
Hana Hrpka, prof.
|
