Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 432 | Broj poruka: 1419

anonymous

Hana Hrpka, prof. psih.

Hrabri telefon
Zagreb, Draškovićeva 72


Ljubomora na brata


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

mucasta666

28.07.2014. 09:55

Poštovani,

molila bih za savjet kako postupiti sa dvogodisnjom kceri koja dolazak prinove jako tesko prihvaca. Tek sada tri tjedna sto su prosla od poroda i mog izbivanja od dva dana ona mi je "oprostila". Na nacin da ponovo komunicira samnom i zeli provoditi vrijeme u mom drustvu, vratile smo se u nasu rutinu. Do tada je odbijala komunikaciju, ignorirala me i odbijala moju blizinu. Ni u jednom trenutku ona nije pokazala agresiju ili ispade bijesa i neposluha. Ali ponasa se kao da brata nema, ne zeli biti u istoj prostoriji s njime, pogledati ga ili ne daj Boze pomoci. Ako je pokusam aktivnije ukljuciti jako protestira uz bijeg iz sobe. Nisam navaljivala jer vidim da ne zeli sudjelovati.
Kada on zaplace ona je sva u grcu i samo gleda da li cu otici te dođe po mene, pokusa me nagovoriti na neku zajednicku aktivnost( igranje kockicama, slusanje pjesmica i sl). Kada ne uspije jako se razalosti, oci joj se napune suzama, usuti i povuce se u neki kut bez ijedne rijeci te tiho place. Dugo joj treba da se vrati u svoje stanje razigranosti/veselja kada dođem do nje. Javili su s problemi sa spavanjem. Vristi, urla i narice kada dođe vrijeme spavanja te cak unaprijed ponavlja da P nece ici spavati. Uzasno dugo traje uspavljivanje i umirivanje. Do sada smo imale rutinu i ona bi utonula u san prakticki kad bi joj glava dotakla jastuk uvijek uz puno smijeha i poljubaca. Sada nista ne pomaze, najmanje pola sata do sat upornog umirivanja i mazenja. Jako mi je tesko gledati je takvu i ptam se jesam li cime potencirala takvo ponasanje? Mlađe dijete dojim i zaista ne mogu svaki put ignorirati njegov plac i prekinuti te otici k kceri. Muz i bake i djedovi nam dosta pomazu, svi joj posvecuju jako puno paznje. Izvadila sam je iz vrtica na dva mjeseca no sada razmisljam da je ipak posaljem jer vidim da joj fali drustvo djece i da se zna dosađivati. Hocu li tako pogrijesiti? Hoce li to shvatiti kao jos jednu izdaju? Adaptacija nam je također bila izuzetno strasna i dugotrajna no uspjeli smo doci do toga da sa veseljem i cupkajuci od nestrpljenja krenemo, te nema suza, drame,regresija.
Unaprijed se zahvaljujem na brzom odgovoru.

Lp

mucasta666

01.08.2014. 08:30

Moram dodati da se stanje iz dana u dan sve vise pogorsava. Sada se javilo i vristanje nocu u tolikoj mjeri da promukne. jako tesko je dozovem k svijesti.
Sve jasnije protestira ljutnjom na moje bavljenje drugim dijetetom. Pocele su sitne nepodopstine ( npr jede plastelin iako to do sada nije radila) Ne reagiram deranjem, vec se razalostim pa se onda i ona razalosti.
A najgore od svega mi ej grickanje prstiju, nokti su joj svi izgrizeni te joj ih rezem prakticki do prsta.

Sve sam sicrpljenija i zaista ne znam kako joj pomoci sto me beskrajno rastuzuje i slama srce. Do sada bi uskocila baka, tata ali svi sada rade i ostajemo dugo sami nas troje. Ako oni i dođu pomoci ona odbija njih i trazi mene i moju blizinu.

Hana Hrpka, prof. psih.

04.08.2014. 15:45

Poštovana mama,

Za početak, željela bih Vam reći koliko mi je drago što ste odlučili podijeliti svoj problem sa mnom. Iz Vašeg upita vidim da Vas mnogo toga brine, ali također i to da ste spremni tražiti savjet dok ne nađete ne bi li našli rješenje onih problema koji stoje na putu vedrog i zdravog razvoja Vaše djece. Zaista mi je drago što ste mi kroz ovaj forum ukazali povjerenje te mi na taj način dopustili da se uključim u Vašu potragu za onim što će Vašu djecu usrećiti.

Imam dojam da Vam je stvarno teško i da Vas muči osjećaj straha da griješite u novonastaloj situaciji u Vašoj obitelji, te tražite najbolji način kako se u njoj postaviti. Vjerujem da su ti osjećaji snažni i posebno mi je žao što se javljaju u vremenu za koje obično očekujemo da će biti divno i bezbrižno jer dovodimo novorođenče kući u obitelj. Iako se ponekad može činiti da smo usamljeni u svom problemu, to ne mora biti tako. Mnogi roditelji doživljavaju slične poteškoće kada njihov prvorođenac dobije bracu ili seku. Naići na izazove, nedoumice i prepreke, sastavni je dio svakog roditeljstva. Ono što Vas čeka zapravo su prilike za rast i razvoj, mnoštvo etapa na putu odrastanja od kojih svaka donosi nove spoznaje. Zbog onog što ste napisali, čini mi se da Vas strah ometa da se opustite pri donošenju odluka, no postoji i spremnost da se postave pitanja koja ukazuje na veliku želju da shvatite što je najbolje za Vaše dijete i djelujete u skladu s tim. Uistinu se nadam da će Vam moji odgovori, barem donekle, pomoći da nastavite djelovati u najboljem interesu svoje djece, kao što se trudite upravo sada.

Vaš upit ostavio me s dojmom da Vas najviše brinu emocionalne reakcije i ponašanja starije kćeri koje se tiču njenog odnosa s mlađim bratom. Za dvogodišnjake, tipično je da razviju odnos privrženosti koji se očituje u želji za što više kontakta sa skrbnikom, pogotovo u situacijama koje su za dijete uznemirujuće. Privrženost u kasnijoj dobi prestaje biti ovako snažno izražena, naprosto jer se s vremenom razvije razumijevanje govora i nestanu strahovi vezani uz to da se roditelj npr. neće vratiti nikada nakon što ode. No, trenutno, Vaša djevojčica koristi Vas kao "sigurnu bazu" kad je u pitanju istraživanje okoline i donošenje zaključaka o njoj. Grčenje pri samom zvuku plača mlađeg brata koji najavljuje to da ćete Vi uskoro prekinuti igru s njom, ukazuje na to da Vam je Vaša kći jako privržena, a to koliko mnogo joj treba da se ponovo utješi govori da ju nova okolina zbunjuje i trebat će joj neko vrijeme da se na nju navikne.

Prvorođena djeca se nakon rođenja drugog djeteta katkada mogu uplašiti da će sva ona ljubav i pažnja koju su dobivali biti preusmjerena na novu bebu. Napisali ste da djevojčica ne pokazuje ljutnju, već se doima tužno. Tako maleno biće nije naprosto u stanju razlučiti što se zapravo događa - primjećuje samo deficite u razini pažnje koje dobiva od Vas, što znači da postaje nesigurna oko toga hoće li sve njezine potrebe biti zadovoljene. Usprkos postojanju svih tih snažnih neugodnih osjećaja, dijete ih sa svoje dvije godine jako teško izražava. S obzirom na to da još ne posjeduje napredne kognitivne vještine svoje nezadovoljstvo ne može iskazivati posve direktno pa to čini kroz razne obrasce ponašanja, koje ste Vi prepoznali, kao što su plač, protestiranje i izoliranje. Moguća je i regresija, u smislu da se dijete počne ponašati kao u ranijim fazama razvoja (na primjer, iako već priča, dijete počinje opet gugutati). Naglašavam da, iako uznemirujuća i naizgled hostilna, ova ponašanja su uobičajena i ukoliko nisu dugotrajna ne bi smjela narušiti normalnu razvojnu putanju Vaše djevojčice niti ugroziti njen budući odnos s bratom. No, opisana ponašanja ne bi trebalo ignorirati, već bi bilo dobro raditi na tome da se prilagodi novonastaloj situaciji gdje više nije jedino dijete u obitelji. Prije svega, s djetetom je bitno razgovarati o tome što se događa i što za njega to znači. Ponekad odrasli misle kako ih djeca ne mogu razumjeti jer su premali, no oni jako dobro osjećaju ono što mi osjećamo. Ne znam jeste li svoju djevojčicu pripremali na dolazak prinove, no važno joj je i sada reći da ju mama i tata jednako vole, bez obzira što je dobila bracu i da je ona njima nezamjenjiva jednako kao i prije.

Kao što i sami znate, u nekim trenutcima novorođenče naprosto bezuvjetno i odmah zahtijeva Vašu pozornost i što god Vi tad radili, morate mu se posvetiti. Ukoliko ste prije rođenja sina, tijekom druženja s njom, davali kćeri svoju nepodijeljenu pažnju, za pretpostaviti je da ju ovakve nepredvidive pauze tijekom vaših druženja uznemiruju. Vi nipošto ne griješite posvećujete li se u trenutno mnogo sinu – tako malena beba naprosto je ovisna o Vama te, kao što i sami znate, postoji neizbježna količina truda koju zahtijeva od Vas. No, jako je važno da Vi i dalje imate neke aktivnosti koje radite samo s kćeri, u idealnom slučaju kad je sin na čuvanju npr. kod bake. Ideja nije u tome da djecu što češće razdvojite, već da malenoj pomognete u prilagodbi. Dakle, olakšava joj se kroz vremenski period koji će joj biti potreban, da shvati kako je mama i dalje tu za nju, iako je odsad tu i za nekog drugog. Teško je predvidjeti koliko će to dug period biti, stoga je bitno da iskoristite što više trenutaka s njom koje možete, da joj pokažete koliko vam je posebna i draga. Kako bi potakli osjećaj sigurnosti, kad god stignete, ukažite joj na to da, kao što ste Vi nezamjenjivi i potrebni njoj, tako je i ona Vama. Pokažite koliko Vam je lijepo kad radi nešto svojstveno njoj, neka vidi da uočavate ono jedinstveno i veseli Vas. Možete staviti njezine crteže na hladnjak, neka osjeti da se zabavljate kad se igrate s njom.

Najbolje bi bilo kad bi postojalo posebno vrijeme samo za vas dvije u kojem kći može osjetiti da joj se posvećuje potpuna pažnja. Nažalost, stvaran život današnjice nameće tempo koji često ostavlja roditelje s pitanjem "Kako, uz sve ostalo, ostvariti opušten trenutak u kojem ću se potpuno posvetiti (samo jednom) djetetu?". Potrebna je određena doza kreativnosti i volje koja vjerujem da Vam ne nedostaje, kako bi se odgovorilo na to pitanje i kako bi se iskoristio pun potencijal svakog dana koji je pred Vama. U Vašem slučaju, možete kći uključiti u neke Vaše svakodnevne poslove, koje rutinski obavljate. Možda se čini teško osmisliti aktivnosti u kojima će Vam dvogodišnje dijete pomagati, a da ne budu prezahtjevne za nju, no uvijek postoje sitnice koje će Vaše dijete s veseljem htjeti raditi. Na primjer, pozovite ju da provodi vrijeme uz Vas idući put kad kuhate, čistite povrće ili zalijevate biljke. Može pored Vas kuhati neke svoje sastojke dok Vi spremate ´pravi´ ručak ili može zajedno s Vama zalijevati biljke. Ona možda neće raditi ništa naizgled korisno, ali vrijeme provedeno na takav način nosi mnogo skrivenih vrijednosti. Možete napraviti avanturu od svake aktivnosti tako da ju pohvalite za svaki novi pothvat (kao što je npr. kad nauči novu riječ). Najvažnije je jasno pokazati kako Vam je to lijepo i koliko Vam mnogo znači što ne morate te stvari obavljati sama.

Napisali ste da je jedan od problema, koji se nažalost javljaju kod malene, problem sa spavanjem. U ovom periodu prilagodbe koji je stresan za nju, normalno je da dođe do promjena u nekim aspektima ponašanja koji su dosad bili uredni. Iz napisanog, dojma se kao da Vam te borbe svake večeri uzimaju mnogo energije i žao mi je čuti da se osjećate krivom. Bitno je da u takvim trenutcima ne zaboravite na sebe, podijelite osjećaje s osobom kojoj vjerujete, uzmete si vremena i sagledate problem iz raznih strana prije nego dopustite da Vas prestraši. Iako neugodan, problem uspavljivanja dijele roditelji diljem svijeta. Kao što ste već prepoznali, dokazano je da kod djece za uspavljivanje pomaže stvaranje rutine. Kad pišete o kćeri, nježnost je gotovo opipljiva i bilo bi divno kad bi nastavili s pokazivanjem te ljubavi kroz nježne riječi, dodire, zagrljaje i poljupce prije spavanja. Vjerujte u svoje roditeljske vještine i gledajte na to kao veliki uspjeh svaki put kad otkrijete nešto što "pali". Možete isprobati lagane masaže, pjevanje uspavanki, umirujuće kupke prije spavanja ili novi ritual može postati večernja šetnja. Bitno je da djevojčica tu aktivnost poveže s pozitivnim osjećajima i mirnoćom. Svrha rituala jest da umiri dijete, omogući mu sigurnu i predvidivu aktivnost tijekom koje dijete razriješi dojmove skupljene tijekom dana. Ritual je, dakle, jedan od načina kako ostvariti neizostavan osjećaj sigurnost nužan da bi djetešce utonulo u san. Drugi faktor koji doprinosi osjećaju sigurnosti jest vrijeme odlaska na spavanje koje bi svakodnevno trebalo biti približno jednako. Nepoželjno je dijete ´tjerati´ na spavanje prerano, odnosno ukoliko dijete nije pospano. Napisali ste kako ste tijekom dvije godine s njom uspjeli izgraditi rutinu te Vam predlažem da samo zadržite i učvrstite usvojeno vrijeme odlaska na spavanje ukoliko se ono u prošlosti pokazalo najboljim za nju. Ono što još možete pokušati jest učiniti dječju sobu sigurnom i ugodnijom za Vašu kći. To možete učiniti uvodeći ritual poput simpatične igračke s kojom ju uspavljujete i koja ju "ostaje čuvati". Lijep dodatak su noćne lampice kao ukrasi u sobi koji ju čine ugodnijim mjestom za počinak. Nemojte nametati previše toga odjednom i osluškujte pažljivo kako reagira na ono što pokušate. Kako bi svoj prostor za spavanje doživjela kao sigurno mjesto, također je bitno da doživi Vas kako se osjećate sigurno i opušteno u toj prostoriji. S obzirom da malena svoju okolinu tumači preko Vaših dojmova, što više vremena budete provodili igrajući se u njenoj sobi, sigurnijom će ju doživljavati.

Napisali ste također, da ste uspjeli doći do faze gdje s veseljem i cupkajući od nestrpljenja idete u vrtić, bez suza. Lijepo je pročitati da ste uspješno prebrodili sve te poteškoće. Preispitajte razloge zbog kojih ste ju ispisali iz vrtića te ukoliko iste poteškoće zbog kojih ste ju "izvadili" iz vrtića postoje još uvijek, to uzmite u obzir. Po onom što ste napisali, čini mi se da smatrate kako bi joj bilo bolje da je u vrtiću, ali Vas je strah hoće li to za nju značiti još jednu izdaju, odnosno promjenu s kojom će se teško nositi. Odluka koju morate donijeti čini se teška. No, bitno je zapamtiti da, dosljednost označava privrženost principima za koje uistinu smatramo da vrijede, čak i kad nas okolnosti mame da posustanemo. Dosljednost ne znači da se morate držati odluke, unatoč tome što su se okolnosti promijenile tako da se i Vaše mišljenje uistinu promijenilo. Ako stvarno procijenite da bi kćeri bilo bolje, ukoliko ponovo krene u vrtić, onda biste trebali biti dosljedni tome. Vjerujem da i sami prepoznajete brojne blagodati odlaska u vrtić kao što je igra kroz koju djeca uče razmišljati, komunicirati i dijeliti. Ukoliko se odlučite vratiti ju u vrtić, pokušajte ju unaprijed pripremiti i ne dajte se obeshrabriti ako se isprva ne pojavi entuzijazam kakvog ste opisali. Jednom, ako se odlučite da ju ponovo upišete, imajte vjere u svoju odluku, jer vaša nesigurnost može utjecati na pojavu nelagode i sumnje kod vaše kćeri. Nadam se da pred Vama neće biti još jedna strašna i dugotrajna borba, već će ovaj put adaptacija proteći uz manje suza.

Iako predivno, majčinstvo može biti iscrpljujuće stoga je bitno da okolina bude podrška ne samo djeci, već i Vama. Iznimno mi je drago što kažete da Vam ostali članovi obitelji pomažu u odgoju Predlažem da iskoristite što više podršku od strane bake i djedova koju ste naveli. Možete, na primjer, napraviti raspored čuvanja koji bi uključivao druženja samo sa kćeri. To bi moglo olakšati joj navikavanje na novo okruženje u kojem ne možete stalno biti posvećeni samo njoj i pomoći da kontrolira loše emocije kakve ste naveli da se javljaju kad npr. usred igranja s njom pažnju morate posvetiti bebi. Nadam se da o svemu možete razgovarati sa suprugom jer i on u ovome ima važnu ulogu – bilo bi dobro da zajednički brinete i provodite vrijeme s djecom, ali i da ste međusobno jedan drugome podrška u teškim trenucima.

Ukoliko se navedene poteškoće nastave, mislim da bi bilo dobro posavjetovati se sa dječjim psihologom na kojeg Vas može uputiti pedijatar u Vašem mjestu stanovanja. On bi nakon izravnog kontakta s Vama i djetetom mogao dati detaljnije smjernice. Također, ukoliko Vama zatreba razgovor i podrška možete nazvati Hrabri telefon za mame i tate, svakim radnim danom od 9 do 20 sati, na besplatan broj telefona 0800 0800. Ukoliko Vam je pismeno obraćanje lakše, možete se javiti na chat Hrabrog telefona na www.hrabritelefon.hr ili putem mail-a savjet@hrabritelefon.hr. Što god Vi odlučili, educirani volonteri i volonterke, tu su da čuju vaše probleme i pruže Vam pomoć.

Naposljetku, još jednom pohvaljujem brigu koju iskazujete kćeri i sinu.. Hvala Vam što ste skupili hrabrosti podijeliti problem i što se ustrajno trudite usprkos svim teškoćama osigurati svojoj djeci najljepše moguće djetinjstvo. Vjerujem da Vam nije lako sve to prolaziti i žao mi je pročitati kako se svaki dan javljaju trenutci nelagode, straha i plakanja. Koliko god se ovaj period prilagodbe činio dugim i iscrpljujućim, kako za Vas, tako i za djevojčicu, bitno je imati na umu onu sliku toplih, cjelovitih odnosa ispunjenih ljubavlju i odanošću kakve u konačnici možete dostići ukoliko nastavite biti ovako nježni i brižni. Želim Vam sreću otklanjanju teškoća i ostvarivanju ciljeva Vas i Vaše djece!

Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.

mucasta666

13.08.2014. 23:55

Zahvaljujem vam se na vasem odgovoru. Uz puno strpljenja uspjeli smo dovesti spavanje u normalu. Noktice vise ne grize. Brata i dalje ne zeli gledati. Iz vrtica nije bila ispisana, vec joj je dijagnosticirana astma i alergijski rinitis. Kako bi se oporavila i dosla k sebi drzala sam je kod kuce jer je do tada stalno bila bolesna.
Ponovo je krenula u vrtic prosli tjedan i krenula frfljati. Vjerujem da je to reakcija na njega i iskreno se nadam da ce prestati jer je sve slabije razumijem sto prica.

Hana Hrpka, prof. psih.

18.08.2014. 23:05

Draga mama,

drago mi je što je situacija koja Vas je brinula krenula na bolje. Često je u odgoju djece najvažnije upravo strpljenje i pažljivo praćenje njihovih potreba. Vjerujem kako s vremenom i ulaganjem Vašeg truda može napredovati i odnos Vaše djevojčice i dječaka.

S obzirom da je Vaša kćerkica ponovno krenula u vrtić, mislim da bi bilo dobro pratiti njezino ponašanje i eventualne nedoumice podijeliti sa psihologom u vrtiću koji, vjerujem, u izravnom kontaktu s Vašim djetetom ipak može najbolje procijeniti njezin razvoj.

Puno sreće u odgoju Vaših mališana želi Vam,
Hana Hrpka, prof.