|
nebdanica
|
03.08.2014. 12:45
Poštovana,
Molim Vas ponoć i savjet oko problema s izljevima bijesa mog četverogodišnjeg sina. U posljednje vrijeme, kada nešto nije po njegovom (vrijeme spavanja, ručka, kada se igra sa sestričnom - podjela igračaka) jako se razljuti, pocrveni, počne vrištati i govori ružne riječi. Ružne riječi su: budale, idioti, baciti ću vas u smeće, zakopati ću vas u smeće, pustiti ću struju na vas, prepiliti ću vam glavu s motornom pilom... Uglavnom jako agresivne riječi, što me najviše i brine od svega. Ne znamo kako se postaviti u takvim situacijama. Stavimo ga u kaznu, ali to često pogorša stvar. S njim oduvijek puno razgovaramo i mislim da se puno bavimo s njim. Ide u vrtić, ali s obzirom na česte viroze i probleme s dišnim sustavom, puno ga čuvaju i baka i djed koji s njim imaju beskrajno strpljenje. Moram napomenuti da je od prvog dana dosta zahtjevno dijete, s čime smo se mi nekada lakše, a nekada teže nosili. Vrlo rano je progovorio i dosta rano je bio vrlo aktivan motorički. Ako zanemarimo izljeve bijesa, veselo je i otvoreno dijete. Puno komunicira, prilazi drugoj djeci, voli biti u centru pažnje. Igra se, zadubi se u neku igru - kocke, bojanje, autići. Molim VAs savjet oko ovih izljeva bijesa, da li je zabrinjavajuće da dijete od 4 godine ima takve ispade bijesa s takvim riječnikom?
Unaprijed hvala!
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
07.08.2014. 15:15
Draga mama,
iz svega što ste napisali može se uočiti da ste brižna majka koja provodi dosta vremena sa svojim djetetom i prati njegov razvoj. Biti roditelj jedna je od najzahtjevnijih uloga koje imamo u životu te uz predivne trenutke s djetetom, očekuju nas i trenutci u kojima nam je ponekad teško. Vjerujem da su trenuci u kojima Vaš sin iskazuje agresivno ponašanje oni u kojima se osjećate pomalo bespomoćno sa željom da što prije završe. Zbog svega što sam navela, želim Vam zahvaliti na ukazanom povjerenju i javljanju te Vam reći da me jako veseli što ste primjer brižne majke koja želi riješiti teškoću s kojom ste se trenutno susreli.
Djeca znaju biti ´svojeglava´ kada okolnosti nisu u skladu s njihovim željama, a takva ponašanja često su produkt njihove nezrelosti i razvojne faze kroz koju prolaze. No, to ne znači da se na agresivno ponašanje ne treba reagirati i pustiti da samo od sebe prestane. Sve promjene u našem životu, pa tako i u ponašanju djeteta, događaju se kao posljedica truda, rada i nastojanja da se promjena i postigne. Stoga je Vaša inicijativa da dođe do promjene ponašanja jako važna i velika je stvar što ste odlučili nešto poduzeti po tom pitanju.
Napisali ste kako Vaš sin u posljednje vrijeme u frustrirajućim situacijama reagira vrištanjem i izgovaranjem ružnih riječi. Činjenica je da riječi poput onih koje ste naveli da Vaš sin govori u ljutnji, djeca ne smišljaju sama već ih obično negdje čuju i nauče. Često znamo reći kako djeca u ranom djetinjstvu upijaju svijet oko sebe ´poput spužve´ te pamte informacije čak i ako su njima rijetko izloženi. Izvor ovakvih izraza mogu biti agresivni sadržaji na televiziji (crtići, filmovi,…), svađe osoba u okolini u kojoj se kreće, rječnik njima bliskih osoba i slično. Vjerujem da Vas brine to što Vaš sin govori takve agresivne izraze i da možda niste sigurni gdje ih je mogao čuti i naučiti. No, upravo zato naglašavam koliko okolina može utjecati na djetetovo ponašanje i potaknula bih Vas da razmislite o tome na koji način Vaš dječak provodi svoje vrijeme.
Naveli ste i kako ste u tim situacijama pokušali reagirati kaznama, ali ste od toga odustali. Htjela bih istaknuti kako kazna može nekada poslužiti svrsi, no ukoliko se često upotrebljava, ona gubi svoje značenje, narušava odnos između roditelja i djeteta i smanjuje povjerenje. Kazna se zapravo odnosi na učenje djeteta onome što ne smije raditi, dok mu vrlo često ne daje informaciju o tome koje je ponašanje poželjno. S druge strane, nagrađivanje poželjnog ponašanja je često mnogo efikasnije. Nagrađivanje daje poruku djetetu o tome što radi dobro, doprinosi njegovu samopouzdanju te ga usmjerava na to poželjno ponašanje. Nagrada može biti materijalna, poput igračaka, ali najveća nagrada je pohvala, osmijeh, zagrljaj i slično. Kako bi se smanjilo pojavljivanje nepoželjnog ponašanja možete ga ignorirati jer na taj način ono „ne urađa plodom“. Katkad je djetetu poticaj za nastavak nepoželjnog ponašanja i sama pažnja roditelja, a dodatni poticaj je ako čak i ponekad nepoželjno ponašanje dovede do poželjnih ishoda. Naime, kada dijete vidi da dobiva pažnju svojim nepoželjnim ponašanjem, može ustrajati u njemu, iako zna da ono roditeljima nije drago. Upravo stoga je veliki naglasak i na dosljednosti oba roditelja u raznolikim situacijama.
Ono što bih još voljela naglasiti je da je djetetu u situacijama ljutnje važno dati dopuštenje za njegove osjećaje i priliku da ih na neki način izrazi. To znači da bi bilo dobro razgovarati s djetetom i reći mu jasno da vidimo da je ljut, da je to u redu jer smo svi ponekad ljuti, no da zajedno možete vidjeti kako izraziti ljutnju, a da nikoga ne povrijedi svojim riječima ili postupcima. Tako, na primjer, u tim situacijama može udarati lopticu u zid, šarati po starim novinama koje će onda poderati i slično.
Jako mi je drago čuti da je Vaš sin većinu vremena veselo, otvoreno i zaigrano dijete. Spominjali ste kako je često kod bake i djeda kada ne može u vrtić te da su oni vrlo strpljivi s njime. Vjerujem da strpljenje koje iskazujete i Vi i oni doprinosi tome da se Vaš sin osjeća sigurno i zaštićeno. Agresivni ispadi koji Vas brinu mogu se promijeniti i Vaš sin može naučiti druge načine na koje može reagirati u frustrirajućim situacijama i tako mu olakšati, a to ujedno može i Vama olakšati vašu roditeljsku ulogu. Htjela bih istaknuti kako je problem s kojim se suočavate moguće riješiti, no da je potrebno vremena i strpljenja. Kao što je bilo potrebno određeno vrijeme da se razvije poteškoća s kojom se susrećete, jednako tako će biti potrebno strpljenja i vremena da ju se savlada. U tome Vam mnogo može pomoći da se obratite stručnjaku na savjetovanje te da možda i sina uključite u neke radionice prema njegovoj preporuci. Ne znam otkud nam se javljate pa bih Vas, za početak, uputila da se obratite psihologu u vrtiću kojeg Vaš sinčić pohađa. Također, jedno od mjesta gdje možete potražiti pomoć je Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba u Đorđićevoj ulici 26. Broj telefona na koji se možete javiti je 01 3457 518, a dodatne informacije možete pronaći i na stranici www.poliklinika-djeca.hr . U Poliklinici možete porazgovarati sa psihologom koji se susreo s problemima poput Vašeg te ima iskustva i može vam dati savjete koji bi Vam mogli biti korisni, a za dolazak je potrebna uputnica pedijatra.
Ukoliko Vam ne odgovara Zagreb ili Poliklinika ili Vaš vrtić nema psihologa, možete se javiti na besplatni Hrabri telefona za mame i tate pozivom na broj 0800 0800. Hrabri telefon radi svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Tamo možete porazgovarati sa educiranim volonterima koji Vam mogu dati podršku te predložiti mjesta na koja se možete obratiti s obzirom na Vaše mjesto stanovanja.
Naposljetku, želim Vam još jednom zahvaliti što ste mi ukazali povjerenje i javili se. Vjerujem da ste zaista zabrinuti, no situaciju koju ste opisali nije rijetka te s obzirom na Vašu brižnost vjerujem da ćete ju uspjeti riješiti. Želim Vam puno sreće, mnoštvo predivnih trenutaka s Vašim sinčićem te da ostanete uporni i strpljivi kao što ste i dosad bili.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
