|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
06.07.2015. 18:40
Poštovana mama,
prije svega, hvala što ste nam se javili i pokazali time da nam vjerujete. To nam puno znači!
Iskreno mi je žao što Vaš sin, Vi i Vaš suprug prolazite kroz teške trenutke. Smatram kako je bolest djeteta nešto što zaslužuje i zahtijeva svaku moguću pažnju, pomoć i podršku. Iz Vašeg upita vidim da ste i Vi toga svjesni, pa mi je zato drago i pohvaljujem Vaš stav!
Vjerujem da Vam je svakodnevnica teška i da se nije lako nositi s njom. Ne znam koliko se dugo nosite s ovom situacijom, a iz ovoga što ste napisali vidim da ste se u potpunosti usmjerili na svog sina i sve podredili tome da mu pružite svu potrebnu pažnju i ljubav. Isto tako iščitavam da imate energije i volje nastaviti se boriti s tim.
Kako ste i sami napisali, ne biste željeli da dijete pati više nego što nužno mora zbog fizički invazivnih zahvata te uviđate da priprema igra važnu ulogu u bolničkom liječenju djece. Djeca svih dobi trebaju dobiti odgovarajuću skrb i adekvatno ih se treba pripremiti na odlazak u bolnicu. Naravno, o stupnju djetetova razvoja ovisi način na koji će se ta priprema odvijati. Koliko sam razumjela iz Vašeg upita, Vaš će sin nakon navršene prve godine ići na operaciju. Iskreno mi je žao što se tako rano suočavate sa svime. Ono što Vašu situaciju čini posebno osjetljivom svakako je njegova rana dob. U toj fazi razvoja postoji nekoliko faza prilagodbe na bolnicu i samo liječenje. Smatram kako Vam znanje o njima može pomoći da ih prepoznate ako se eventualno pojave, da znate što očekivati, te da znate kako je to normalna reakcija djeteta, sukladna situaciji u kojoj se nalazi i razvojnom stupnju. Moguće je, dakle, da u početku Vaš sin prosvjeduje, burno reagira plakanjem i otvoreno negoduje zbog promjene ambijenta i eventualnog odvajanja od Vas. Tijekom vremena očekivano je da će prestati iskazivati takva ponašanja, no to ne znači da će prihvatiti sve što se oko njega događa. Vaš će sin trebati Vaše intenzivno i dugotrajno prisustvo, neposredno prije, za vrijeme liječenja, ali i nakon izlaska iz bolnice. S obzirom na to da je Vaš sin u osjetljivoj dobi što se tiče odvajanja od majke, vjerujem da ćete smjeti biti većinu vremena uz njega.
Voljela bih da znate da je djetetovo plakanje u takvim situacijama sasvim očekivano, to je njegov alat za iskazivanja ljutnje, straha, općenito – negodovanja vezanog za trenutne događaje. Treba ga uvažiti kao takvog, ali prihvatiti kao uobičajenu reakciju na stresnu situaciju. Potrebno je dopustiti djetetu da iskaže svoju uznemirenost.
Adekvatna priprema, kao što i sami kažete, može svakako pomoći djetetu, a i Vama, da se što bolje prilagodite na promjene. Glavna ideja vodilja za pripremu djeteta za boravak u bolnici jest učiniti situaciju poznatom i predvidivom, koliko je moguće, kako bi se dijete moglo osjećati sigurnije. Mogli biste, na primjer, probati kupiti neku igračku koja podsjeća na neki bolnički instrument s kojim će Vaš sin dolaziti u doticaj, primjerice stetoskop. Samo izlaganje takvom objektu kod Vašeg sinčića može doprinijeti navikavanju te smanjenju straha od nepoznatih situacija. Također, preporučila bih Vam čitanje i listanje slikovnica i priča koje na djetetu blizak način predočavaju bolnice, liječnike i vezane stvari i događaje. Svakako bih preporučila da među njegove neophodne stvari za bolnicu spakirate i njemu omiljene igračke, dekice, zvečke i slično. Mislim da je bitno da svom sinu pričate o tome što će se dogoditi, naravno, na prilagođen način, rječnikom koji on može razumjeti. Iako Vam on neće znati postavljati pitanja, smatram da će takav način koristiti Vama, da si sami predočite što očekujete i slično.
Ako bude nužno da se odvojite od njega na neko vrijeme, važno je da mu točno kažete kada ćete se vratiti, da pritom budete iskreni. Često roditelji iz želje da zaštite svoje dijete, govore djetetu da će sve proći brzo i bezbolno, čak i kada to nije istina. No kada dijete primijeti da su ga odrasli pokušali zavarati, ono može izgubiti povjerenje i to nužno narušava njegov osjećaj sigurnosti. Bez obzira na dob Vašeg sina, smatram da je bitno da budete iskreni i dosljedni te ga na taj način od rane dobi učite povjerenju.
Također, istaknula bih važnost kvalitetne komunikacije sa bolničkim osobljem. Smatram da je od velike važnosti slijeđenje njihovih uputa i njihova stručnost. Vjerujem da Vi i zdravstveno osoblje imate isti cilj – dobrobit Vašeg sina!
Iz Vašeg upita iščitala sam Vašu veliku brigu za sina i imam dojam da Vam je njegovo zdravlje i budućnost na prvom mjestu. Ipak, kako biste bili u mogućnosti brinuti o djetetu, važno je i kako se vi nosite sa svojim osjećajima. Vrlo često djeca u tako maloj dobi reflektiraju osjećaje svojih roditelja, tako da je važno pronaći način da brinete i o sebi, kako Vas zabrinutost, strah i nesigurnost ne bi preplavile. Stres vezan za bolest djeteta jedan je od većih koji se mogu dogoditi tijekom života. Svjesna sam da Vam je dobrobit sina na prvom mjestu, no da biste mu omogućili adekvatnu skrb, koju treba i zaslužuje, jako je važno da pazite na svoje osjećaje, umor, adekvatnu prehranu, podršku okoline, prijatelja, rodbine i ostale faktore koji mogu pomoći da održite emocionalnu ravnotežu.
Spomenuli ste kako supruga nema tijekom dana. Žao mi je što je situacija takva te se pitam kako se Vi i suprug zajedno nosite s time i uspijevate li, s obzirom na njegov posao, biti jedno drugome podrška. Ovako stresne situacije ponekad mogu djelovati negativno na partnerske odnose. Ono u čemu bih Vas ja voljela podržati jest otvorena i iskrena komunikacija. Vjerujem da oboje imate zdravlje sina na prvom mjestu te kako zajedničkim snagama i međusobnom potporom možete svi zajedno prebroditi ono što vas čeka. Odlazak u bolnicu je stres za cijelu obitelj te mislim da je vrlo važno da cijela obitelj dobije adekvatnu pomoć i podršku. Napisali ste kako su Vaši bližnji okupirani svojim problemima. Vjerujem da osjećaj usamljenosti u ovakvim situacijama može biti iznimno težak. Zato bih Vas potaknula da pronađete u svojoj okolini neku osobu od povjerenja (osim supruga) s kojom možete razgovarati o svemu što vas tišti. Smatram da je to iznimno bitno. Može biti korisno i potražiti dodatan izvor informacija i stručne podrške, primjerice putem razgovora sa psihologom u savjetovalištu ili stupanjem u kontakt s drugim roditeljima koji se suočavaju sa sličnim situacijama. Ako Vam možemo pomoći u potrazi za savjetovalištima ili udrugama, možete nam se slobodno javiti. Također, linija koja Vam uvijek stoji na raspolaganju za razgovor je Hrabri telefon za mame i tate, na besplatnom broju 0800-0800, svakim radnim danom od 9 do 20h.
Nadam se da Vam je ovaj odgovor barem približno umanjio tjeskobu koju osjećate i odgovorio na neka pitanja. Veselilo bi me čuti kako se Vaš sin prilagođava te kako se Vi nosite s tim
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
