|
Autor
|
Poruka
|
|
leptir007
|
05.02.2016. 10:15
Lijep pozz.
Imam kcerku od 6.5god.Nas problem pocinje od toga da se jedan dan upiskila 4 puta a da nije ni osjetila,opet poslije 6 dana se upiskila dva puta,evo vec 5 dana nista.Isli smo kod Dr uradili urinokulturu koja je pokazala Escherichia coli 10na4.,dobila je odredenu terapiju koju koristi.Ali Dr uporno tvrdi da to nije simptom bakterije vec da je nesto na psihickoj bazi.Djevojcica ide u prvi razred skole veoma je pametna,uci ne pravi pobleme,kako u skoli tako i kod kuce.Navecer ide na spavanje u 20:00-20:30h do 7:00h i uopste ne ide na wc niti se upiski isto tako i u skoli, vec kad dode iz skole ide na wc.,znaci moze da kontrolise potrebe.Kod kuce nemamo nikakvih problema,niti se sta desilo sto bi joj moglo da utice na psihicko stanje.Molim vas da li mi mozete reci da li bi mogao biti uzrok dnevnog mokrenja sa psihicke strane,ili je nesto drugo u pitanju.
Lijep pozz,unaprijed zahvaljujem na vasem odgovoru
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
09.02.2016. 13:30
Dragi leptir007,
željela bih Vam se zahvaliti na javljanju i ukazanom povjerenju. Djelujete mi kao zaista brižan roditelj kojem je stalo do potreba vlastitog djeteta i čini mi se da dajete sve od sebe da joj pomognete. Vjerujem da nije nimalo lako vidjeti kako se dijete muči s kontrolom mokrenja, a istovremeno ne znati što je uzrok tome, za što vjerujem da može izazvati osjećaj bespomoćnosti. Međutim, ono što je najvažnije u ovoj situaciji je da joj budete podrška i pružate joj puno ljubavi i razumijevanja kao i do sada, te da budete i dalje ovako hrabri i brižni.
Spomenuli ste da je Vaša kći krenula u školu, što je zaista velika promjena kod većine djece. Ponekad upoznavanje novih ljudi i promjena sredine može predstavljati veliki problem djetetu te mu je potreban određen period emocionalne prilagodbe. Vrlo često, kao posljedica takvog emocionalnog stresa, može se javiti enureza, odnosno nevoljno mokrenje tijekom dana ili noći u krevet ili odjeću u dobi nakon 5. godine, kada dijete obično već kontrolira mokrenje. Da bi se enureza, odnosno u ovom slučaju dnevna inkontinencija, dijagnosticirala, potrebno je redovito (barem dva puta tjedno) pojavljivanje nekontroliranog mokrenja tijekom duljeg perioda (par mjeseci). Postoje dvije vrste enureze, primarna i sekundarna. Primarna enureza predstavlja nekontrolirano mokrenje kod djeteta koje nikad nije uspostavilo kontrolu mokrenja, dok sekundarna enureza nastaje naknadno, nakon što je dijete već imalo postignutu kontrolu mokrenja te se najčešće javlja u dobi od 5 do 8 godina.
Ako sam dobro razumjela, kažete da se Vaša curica pomokrila više puta u dva dana u zadnja 2 tjedna, što ne mora nužno biti duljeg trajanja, već može biti posljedica nekog privremenom stresa. Vaša curica se nedavno našla u novoj ulozi učenice te, iako kažete da se dobro prilagodila te da uredno obavlja svoje obveze, , ne mora nužno značiti da se i osjeća dobro u vezi toga i da nije pod stresom, kao i većina djece koja se suoče s takvom promjenom. Predlažem da porazgovarate s njom o novim prijateljima, gradivu u školi, profesorima,učitelju/ici, kako se njoj sviđa u školi, voli li ići u školu i sl. Ako Vam se povjeri da zaista postoji neki problem, pokažite razumijevanje, toplinu, podršku i pokažite da ste uz nju.
Ponekad odrasli ne žele pokazati djeci da se brinu kako ih ne bi opterećivali, ali djeca često osjete i vide puno više nego što možemo i zamisliti. Ono što je važno je da problem ne treba ignorirati, ali ni raditi paniku kako dijete ne bi pomislilo da radi nešto loše. U redu je priznati djetetu kako ste zabrinuti, ali i kako ste tu za nju i da želite da zajednički riješite problem. Važno je da reagirate što mirnije i da pošaljete djetetu poruku da to nije ništa strašno. Kada se i pomokri, možete joj reći da se moglo svakome dogoditi, da se ponekad možda zamislimo i uopće zaboravimo da moramo na wc, da nam je ponekad toliko 'sila' da ne stignemo do wc-a i sl. Ono što je bitno je da se osjeća sigurno, prihvaćeno i da osjeti da ima podršku u Vama. Također, važno je da prilikom druženja s Vašom kćerkom problemi s mokrenjem ne budu glavna tema razgovora jer bi dijete moglo pomisliti kako je to jako veliki problem i moglo bi joj predstavljati još veći stres nego što to možda uistinu je.
Predlažem da promatrate svoju djevojčicu kroz još tjedan, dva te da, ako se simptomi nakon nekog vremena ne povuku, konzultirate stručnjake mentalnog zdravlja, poput dječjeg psihologa. Željela bih naglasiti da odlazak psihologu ne bi trebao biti tabu te da je svima nama ponekad potreban netko tko će nas saslušati i dati nam podršku.
Također, rekli ste da ste bili kod doktora i napravili urinokulturu te da je unatoč bakteriji rečeno kako je mokrenje najvjerojatnije na psihičkoj bazi. Željela bih Vas ohrabriti da potražite i drugo mišljenje, ako biste se tada osjećali sigurnije. Zaista je važno i pohvalno što ste svoje dvojbe oko odgoja djeteta povjerili stručnjacima i što ste žurno potražili pomoć kako biste stekli uvid u sve mogućnosti koje su vam potrebne za zdrav razvoj djeteta.
Ako imate bilo kakve dodatne nedoumice ili pitanja, slobodno se ponovno javite. S obzirom na to da ne znam odakle ste, pozivam Vas da se javite i na liniju Hrabrog telefona za roditelje, koja je otvorena svakim radnim danom od 9 do 20 sati na broj 0800 0800, kako bi Vas mogli uputiti stručnjacima koji su bliže Vama i Vašem gradu.
Čini mi se da Vam je jako stalo do Vaše djevojčice i da joj pružate sigurnost, puno podrške i ljubavi. Vjerujem da ste zabrinuti oko uzroka i da Vam je stalo da to što prije riješite, što je sasvim normalno i poželjno za jednog brižnog roditelja. Hvala Vam još jednom na javljanju i ukazanom povjerenju. Budite i dalje ovako hrabra i brižna mama. Želim Vama i Vašoj curici puno sreće!
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
|
leptir007
|
10.02.2016. 23:45
Lijep pozz
Prvo veliko hvala na Vasem odgovoru,i svim detaljima jer prvi put cujem sve o ovom problemu..
Ali zeljela sam da jos dodam kcerka ide u skolu,od septembra,ali problem se sada javlja,jel li moguce da se sada odrazava psihicki problem?
Sto se tice skole,nema nikakvih problema,uciteljica isto tako kaze da je sa svima u drustvu,da se fino igra,uci,ni odkog se ne odvaja.
Prvo mokrenje desilo se 21.1 4 puta i to bas sva se ispraznila u gacice,drugo mokrenje 27.1 dva puta isto dosta ,i opet 5.2 ali samo malo,sad opet nista,i sada je na terapiji za bakteriju.
Sve sam ju ispitala sto se tice skole,uciteljice,drugara u skoli,prijatelja,sta voli sta ne,cega se boji cega ne,ali njeni ogovori su uvijek ok.
Prvi put kad je bilo mokrenje bila sam definitivno u soku,jer od duge godine ide na wc.nikad se nije ni upiskila niti ukakila.Vec drugi put sam prepisala to nekoj upali,ali malo sam citala o djecijem mokrenju i shvatila da moze biti na psihickoj bazi,takoder Dr je isto to pomislio.
Ona je inace dosta stidna,povucena,sramna,uvijek je u drustvu drugarica nije osamljena,uciteljica kaze da imam veliki uticaj na nju.
Sve pokusavam sa njom rijesiti pricom,sto zeli ako sam u mogucnosti kupim joj,dosta je razumna ako kazem da ne moze.
Bas se bojim situacije,mada ne iskazujem to pred njom,i ako se upiski sve je ok,presvucem ju i nema nikakvih problema.
22.2 idemo opet raditi urinokulturu,nadam se da ce bakterija biti izlijecena,i da nece biti vise mokrenja.
Jos jednom hvala puno na Vasem odgovoru. Nadam se da nisam oduzila post i da nisam dosadna 
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
15.02.2016. 18:15
Draga mama leptir007,
iz Vaših riječi iščitavam veliku brigu i strah zbog situacije o kojoj pišete. Isto tako mi se čini da radite sve što je u Vašoj moći da biste pomogli kćerki te da ste brižna majka. Važno je da i dalje nastavite pratiti njen razvoj, kao i daljnji razvoj situacije. Moguće je da je zaista riječ o bakteriji te da će mokrenje proći do sljedećeg pregleda kod liječnika.
Međutim, voljela bih naglasiti i to da je Vaša kći vjerojatno svjesna toga kakav utjecaj cijela situacija ima na Vas. Iako roditelji često skrivaju svoj strah i zabrinutost od djece, sa željom da ih zaštite i što manje uznemire, to može dovesti i do suprotnog učinka. Djeca procjenjuju naše osjećaje ne samo prema riječima koje im upućujemo, nego i po tome na koji način s njima razgovaramo te kako se ponašamo. Trenutna situacija Vam može biti prilika da pokažete svojoj djevojčici da ste zabrinuti i uplašeni, ali istovremeno da vjerujete u nju te da joj pošaljete poruku da zajedno možete riješiti probleme na koje nailazite. Ako ona primijeti da se Vi bojite, a s druge strane dobiva informaciju da je sve u redu, može se zabrinuti i misliti da je možda ona nešto skrivila.
Ako se mokrenje nastavi i dalje, još jednom Vas potičem na javljanje dječjem psihologu. Ova situacija mogla bi imati i pozitivnu ulogu u odnosu Vas i kćeri, tako da Vas još više poveže te potakne na dodatno učenje!
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
|
amigdala
|
08.10.2016. 12:05
Postovana, lijepi pozdrav!
Pisem vam za djecaka od 2 godine i 2 mj, tijekom ljeta se odvikavao od pelena - prica je isla tako da smo pred godisnji 2 tjedna bili bez pelena i to je funkcioniralo gotovo perfektno, sve sto je trebalo - zavrsilo bi u tuti ili wc.u. nocna suhoca se uspostavila uz 2 do 3 mokre noci u pocetku i nastavila se do nedavno.
Ono s cime smo imali problem preko ljeta je da sa svakom promjenom boravka - kod jedne pa kod druge bake, pa na more... Imao bi pocetnih problema i desavale bi mu se cesce dnevne nezgode sto bi se ustabililo kroz nekoliko dana. Problemi bi nastajali i s kakenjem - panicno bi trckarao kada mu se kaki, ali nije htio na wc i nekad bi zavrsilo u gacama, nekad u wc.u.. uglavnom odgadjao bi srolicu do zadnjeg, dok je vise nije mogao zadrzati. I to bi se popravilo kroz nekoliko dana.
Po povratku doma, uselili smo odmah u novi stan sto je po meni ijepo prihvatio, cijelo ljeto mu je bilo turbulentno po pitanju seljakanja i svemu bi se uvijek veselio.. Dnevno i nocno mokrenje je bilo bez greske, ali opet problemi i panika oko kakenja koja je trajala 10ak dana... Uspio je i to rijesiti. Kako su nestali problemi s Kakenjem, nakon tjedan dana, pocelo je nocno mokrenje, prestao je spavati cijelu noc i ukoliko se ne bi probudio da trazi piskiti, upiskio bi se. Mokar bude cca 3 noci u tjednu.dakle od skidanja pelena, gotovo dva i po mjeseca je bio suh po noci i sad je to prestalo zadnjih 20 dana. Krot ova dvai po mjeseca suhoce, iznimno rijetko bi se javio po noci da ode na wc, uglavnom bi prespavao noc, a sad kao da smo dosli do formule da mu se mjehur naviknuo na dizanja i praznjenja i zadnjih 20 dana je samo dvije noci prespavao bez budjenja i bio suh. Poucena nekako iskustvom s njim, nadam se da ce se i to vec nekako rijesiti. Nezgode nikad nisu bile pracene vikom, kaznom, i sl. Uvijek bismo to mirno rjesavali po kratkom postupku i idemo dalje..
Ono radi cega sam se javila na ovu temu je njegovo ponasanje zadnjih tjedan dana. Dijete koje je bilo kao kamilica sto bi se reklo pocelo se svadjati s nama, imati ispade bijesa. Naredjivati nam, itd... Sve mi je to razumljivo i ocekivano za dvogodisnjaka i ne bih se oko toga uzbudjivala. Gluposti su mu izuzetno drage, iz stosa zna pljunuti posljednju zlicu juhe, ma raditi nepodopstine raznih vrsta.. vecina toga mu je smijesno. Osim toga, zadnjih tjedan dana se popiski u gace tijekom dana. Otkako smo u novom stanu - mj dana, to se nije nijednom desilo. Zna to sada napraviti namjerno u sklopu izljeva bijesa ili dok nesto radi.. onako tek toliko. Bez posebnog razliga. Jucer je to ukupno napravio 4 puta, stvarno sam bila na izmaku snaga. Posljednji put u igri s braticima je bio u sobi, odjednom dotrcao gol k nama u dnevni boravak, sav odusevljen i nasmijan - da bih otisla u sobu, on je skinuo svoju popisanu robu i pokraj ormara se jos pokakio. Otvoreno sam mu pokazala i rekla da sam ljuta da shvati da to nije smijesno, zamolila ga da mi pomogne pocistiti nered, morao je obuci i odjecu od sestricne jer vise nije imao svoje i tetka mu je dala do znanja da je ljuta i da se to ne radi. Rekla sam da idemo odmah doma.
Njegovo ponasanje izmice mojoj i suprugovoj kontroli i ja ne znam sto ciniti. Ovo mi je nekako osjetljivo podrucje fizioloskih potreba i ne bih htjela negdje pogrijesiti. Jednkstavno mi je biti jasan oko toga da se druga djeca ne udaraju, da se stvari ne bacaju itd...
I inace mi u siroj obitelji, a i suprug, prigovaraju pretjeranu blagost, dosta je vezan za mene, dojio je do 20 mjeseci i nekako smo se dosad uspijevali sve dogovoriti. Ovo mi je posve strano, a i zabrinjavajuce. Od nocnog, dnevnog mokrenja do kakenja. Da stvar bude gora, za dva dana krece u vrtic, sto sam odgadjala kako bi mu se stabilizirala ona panika oko kakenja, a i kako bismo se smjestili nekako ovdje u stan.
Pisem jer stvarno ne znam, sto dalje... Emotivac je, to se vidi, svaka promjena se odrazila i na njegovo zadovoljavanje fizioloskih potreba, nijednom mu nisam stavila pelenu otkad smo ih skinuli i nisam razmisljala o vracanju pelena kao opciji.
Kako se postaviti, koliko strog biti? Sto je uopce blagost, a sto strogoca. Pogubljena sam.
Hvala na paznji
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
13.10.2016. 20:55
Draga mama,
na početku, želim Vam zahvaliti na povjerenju koje ste mi pokazali kroz dijeljenje svog problema sa mnom. Iz Vašeg upita, vidim da ste aktivno uključeni u razvoj svog dječaka te da brinete o njegovim potrebama i dobrobiti. Čini mi se kako ste se i sami već informirali o pojedinim razvojnim temama što je pohvalno i pokazuje mi da ste brižna mama.
Ako sam dobro razumjela, unatoč periodu funkcioniranja bez pelena, Vašem se dječaku u posljednje vrijeme ponekad događa da ne uspijeva kontrolirati malu i veliku nuždu. Također, došlo je do promjena u njegovom ponašanju koje se očituju u neposlušnosti, ispadima bijesa, prkošenju. U nedoumici ste kako se ponašati u navedenim situacijama te kako pomoći djetetu u daljnjem svladavanju razvojnih zadataka. Kada se svakodnevno susrećete s istom problematikom, vjerujem da Vam to može biti frustrirajuće i iscrpljujuće te to nisu neuobičajene emocije.
Napisali ste kako se dijete noću često budi kako bi išlo mokriti, no da se ponekad pomokri i u krevet. Navodite da se to u zadnje vrijeme ponekad dogodi i preko dana, kao i da ne želi vršiti veliku nuždu na tutu ili WC. Čini mi se da Vas brinu navedena ponašanja te se pitate kako možete pomoći dječaku da to svlada. Za početak, važno je imati na umu da dijete to ne radi namjerno. Zasigurno mu nije ugodno kada se pomokri u krevet. Nadalje, nije rijetka pojava da dijete ovlada nekom vještinom te se nakon nekog vremena vrati na razinu funkcioniranja bez te vještine pa tako i s pelenama. Učenje vršenja nužde na tutu ili WC predstavlja veliki razvojni izazov za dijete i uobičajeno je da postoje usponi i padovi, baš kao i kod učenja svake nove vještine. U situacijama kada se dogodi da dijete ne uspije kontrolirati nuždu, najbolje je pružiti podršku djetetu, jasno mu dati do znanja da je voljeno, da to ne doživljavate kao neuspjeh te da ne sumnjate u njegovu kompetentnost. Također, iz Vašeg mi se upita čini da ste jako usmjereni na djetetovo obavljanje nužde te da Vas to brine. Djeca često mogu osjetiti brigu svojih roditelja i moguće je da im to stvara određeni pritisak. Prema tome, moguće je da dječak osjeća Vašu zabrinutost te se osjeća neuspješno jer mu se čini da ne uspijeva ostvariti Vaša očekivanja, a moguće je da je razlog nešto drugo. Budući da je učenje kontroliranja nužde uobičajen razvojni zadatak, važno je osluškivati djetetove potrebe i spremnost na određene korake. Možda biste mogli pokušati obraćati manje pažnje na obavljanje nužde kako bi se dječak opustio i mogao tako nastaviti učiti, uz Vašu podršku i razumijevanje.
Ono što mi se čini važno za Vaš upit jest osvrnuti se na ostala ponašanja Vašeg djeteta koja navodite. Ako sam dobro shvatila, niste imali poteškoća s dječakovim ponašanjem do nedavno, ali sada on odbija poslušnost, prkosi i ima izljeve bijesa. Vjerujem da Vam je samim time što se ta promjena dogodila naglo, takvo ponašanje iznenađujuće kao i da može izazvati osjećaj frustracije, ljutnje, ali i bespomoćnosti. Čitajući Vaš upit, stekla sam dojam da ste se već informirali o razvojnom razdoblju u kojoj se nalazi Vaše dijete. Naime, navršavanjem druge godine života, djeca ulaze u fazu razvoja kada više nisu nemoćne bebe te razvijaju svoju neovisnost i odvajaju se od potpune ovisnosti o roditeljima. To se očituje u čestoj upotrebi riječi „ne“ ili „neću“ te inzistiranju da sami naprave ono u čemu im Vi inače pomažete. No, iako su mnogo sposobniji nego u ranijoj dobi, ipak ne mogu napraviti sve što bi htjeli. To rezultira frustracijom koja se može očitovati ispadima ljutnje koje ste opisali. Naime, dijete u toj dobi nema dovoljno razvijen vokabular i ne može izraziti frustraciju na drugi način. Ovakvo ponašanje uobičajeno je za dijete ovih godina te se zbog toga u stručnoj literaturi naziva „terrible twos“ odnosno „strašne dvije“ te označava razvojnu fazu koja obično traje od druge do četvrte godine života. Vjerujem da ranije navedene situacije mogu biti teške i roditeljima, ali i djetetu. Kako biste poticali nezavisnost, možete ponuditi dječaku da sam donese neke odluke nudeći mu izbor. Primjerice, možete ga pitati: „Želiš li danas obući plavu ili sivu majicu?“ ili „Želiš li se prvo kupati ili oprati zube?“. Kako bi svojem dječaku olakšali nošenje s frustracijom, korisno je uvesti strukturu i predvidivost u njegov život. Kada djeca imaju određenu dnevnu rutinu, stječu osjećaj kontrole koji im omogućuje predviđanje onog što će se dogoditi, kao i nošenje s nadolazećom situacijom. Ovdje je vrlo važno spomenuti i postavljanje granica. Važno je da dječaku postavite granice o prihvatljivom i neprihvatljivom ponašanju. No, još je bitnije biti dosljedan u poštovanju tih granica što je također povezano s predvidljivošću. Kada dijete pokazuje frustraciju ispadima ljutnje, jedna od tehnika koju možete primijeniti je ignoriranje. Najbolje je pričekati da se dijete smiri i tada mirnim glasom popričati s njim o tome što mu je izazvalo frustraciju. Vrlo je bitno nakon frustracije djetetu pružiti nježnost i izraziti mu ljubav, ali isto tako ukazati mu na ono što nije bilo u redu u njegovom ponašanju kao i pomoći mu da izrazi razloge svoje frustracije. Bitno je spomenuti i kako je nagrađivanje poželjnog ponašanja mnogo uspješnija metoda od kažnjavanja nepoželjnog ponašanja u oblikovanju ponašanja Vašeg djeteta. Važno je dijete pohvaliti za sve ono što učini dobro. Nagrada može biti primjerice bombon, ali treba imati na umu da su snažne nagrade i roditeljska pohvala ili zagrljaj.
Na kraju Vašeg upita, ako sam dobro shvatila, pitali ste se o pronalaženju ravnoteže između strogoće i blagosti. Svaka osoba ima svoj stil odgoja djece i neki su ljudi po prirodi blaži, a neki stroži i mislim da je važno da se osjećate ugodno u vlastitom odgojnom stilu. Problem nastaje kada se zbog izražene strogosti ili blagosti zanemaruju djetetove potrebe, što se može prevenirati informiranjem o prikladnim načinima zadovoljavanja djetetovih potreba, ali i kombinacijom odgoja Vas, Vašeg supruga i ostalih Vašem djetetu bliskih ljudi.
Za kraj, želim još jednom pohvaliti Vaš trud i brigu oko Vašeg sina. Traženje pomoći, kao i informiranje pokazuju da želite svom sinu pružiti što kvalitetnije odrastanje i potičem Vas da tako i nastavite. Ako ćete imati još pitanja, možete se obratiti i Hrabrom telefonu za mame i tate na broj 0800 0800 koji je otvoren svakim radnim danom od 9 do 20 sati kao i poslati e-mail na savjet@hrabritelefon.hr. Nadam se da ćete u mom odgovoru pronaći informacije koje ste tražili.
Lijep pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
|
amigdala
|
18.10.2016. 14:50
Puno hvala na iscrpnom i korisnom odgovoru. Moram priznati da ste mi posvijestilj kako sam lretjerano usmjerena na kontroliranje nuzde, to sasvim sigurno i dijete osjeti pa je sada novo da u svojim ispadima bijesa.. place kako mu se kaki pa piski, pa kaki pa ga vodim na wc, pa ne zeli u taj wc negoneki drugi, pa bi u tutu, pa ne zeli nista od toga. Manipulira mnome dok mi tako setamo stanom. Pokusala sam danas s ignoriranjem toga, tih njegovih naredbi te je stao na hodnik i popiskio u gace. Ja, kao da to ovaj njegov razvojni zadatak dozivljavam kao svoj (ne)uspjeh, a zaprzavo bih trebaka tome pristupiti kao normalnoj i prirodnoj stvari. Pretpostavljam. Ono sto je novo od nocnog mokrenja je da se ne dogadja kada netko s njime spava i kad je dovoljno pokriven.
Nadam se da cu uspjeti ispravno reagjrati u situacijama jer me emocije vode na krivi kolisijek. Hvala jos jednom!
|
