|
Majabelu
|
20.10.2016. 23:35
Poštovani,
Javljam se u vezi sina od 2 god i 2 mj i promjene njegovog ponašanja. Inače je veselo dijete, zaigrano, vrlo aktivno, kreativno, voli se smijati, družiti s odraslima i djecom, spreman uvijek ići bilo kamo. Zdravstveno je odličnog stanja, jako voli jesti, iako nije pretio, sve potroši kroz razne aktivnosti.
Promjene su počele prije 2 tjedna. Najprije s cendranjem i učestalim plakanjem. Ako nešto želi, kaže to s cendranjem. Nekoliko dana kasnije počeo je odbijati hranu, što mi je šok jer on stvarno voli jesti. Često mi se čini tužan, usporen (mislim, traži neke mirnije igre,) problem su počele biti i ustaljene aktivnosti (oblačenje, odlazak nekamo, kupanje...)
Imamo i curicu od 9 mjeseci. Od same trudnoće smo objasnili sinu da će doći beba, što ćemo sve raditi i tako neke jednostavne stvari koje može razumijeti. Od rođenja kćeri smo pazili da se sin ne osjeti manje vrijedan ili zapostavljen, i suprug i ja smo maksimalno podređeni djeci. Vodimo jednaku "politiku" prema oboma (npr po stolu se ne smije lupati i to vrijedi za oboje i slično). No, kako je kćer porasla i propuzala te počela aktivnije sudjelovati u obitelji, čini nam se da je sinu to počelo smetati. Ukratko, mislim da mu se javio osjećaj ljubomore. Inače nije agresivan prema njoj, dapače govori da je voli, ljubi je i grli. No općenito ponašanje je kako sam navela.
Interesira me koliko dugo taj period može potrajati? Još važnije, molim da mi navedete točne obrasce ponašanja u tim situacijama. Kako pristupiti sinu? Kako ga možemo oraspoložiti? Kako mu možemo pomoći da prebrodi ovu krizu? Imamo puno razumijevanja prema njemu ali ponekad je previše negativnih osjećaja oko nas da bi čovjek baš uvijek ostao staložen. Ne želimo ni prijeći u drugu krajnost, a to je da sinu ne stvorimo krivu sliku da su određena ponašanja prihvatljiva (npr razumijem da je ljut, ali to ne znači da može raditi nešto što nam nije prihvatljivo kao primjerice lupanje po stolu).
Najčešći problem je kod zajedničkog igranja gdje ona naravno hoće igračku s kojom se on igra. Treba li stalno usmjeravati na dijeljenje ili ne?
Nadam se da sam dovoljno dobro dočarala atmosferu u našem domu u zadnje vrijeme. Molim Vas Za pomoć
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
24.10.2016. 21:05
Draga mama,
za početak bih Vam voljela zahvaliti što ste mi se obratili i tako mi ukazali povjerenje. Iz Vašeg upita dobila sam dojam da ste zaista brižna majka koja dobro poznaje svoju djecu i spremna je učiniti sve da im omogući zdrav rast i razvoj.
Naveli ste kako je Vaš dvogodišnji sin iznimno kreativan, veseo, zdrav i aktivan, što mi je zaista drago čuti. Ono što Vas brine su promjene u njegovom ponašanju, koje su se počele izražavati prije dva tjedna. Rekli ste da je dječak pomalo usporen, često plače i nema volje za svakodnevne aktivnosti. Vjerujem da se u tim trenucima i Vi osjećate pomalo bespomoćno i obeshrabreno, jer ne znate kako biste reagirali i želite mu pomoći. Čini mi se da ulažete velik trud u odgoj djece i da pokušavate oboma pružiti puno brige i ljubavi. Također, čini mi se kako da bi razlog promjenama mogao biti osjećaj ljubomore na Vašu mlađu kćer, kako ste i sami pretpostavili. Usput bih voljela istaknuti da mi je drago čuti da ste i Vi i suprug razgovarali i objasnili sinu da će dobiti sestru i da ste ga za to pripremili. Također, drago mi je da promišljate i postavljanju u ovim situacijama te roditeljskim granicama.
Djeca u dobi od 2 godine vrlo su osjetljiva na okolinu i snažno reagiraju na promjene u njoj. Sasvim je uobičajeno da starije dijete nakon nekog vremena počne izražavati nezadovoljstvo zbog prinove u obitelji, jer roditeljska pažnja više nije samo njegova. Upravo je roditeljska pažnja djeci najveća nagrada koju mogu dobiti te traže različite načine kako da ju pridobiju. U tim situacijama, kada im nedostaje pozitivne roditeljske pažnje, odnosno one koju dobiju kada naprave nešto dobro, pribjegavaju različitim nepoželjnim ponašanjima jer im je i negativna pažnja draža od nedostatka pažnje. Stoga, budući da Vaš sin ima tek 2 godine, cendranje, plakanje i udaranje su načini na koje je on trenutno sposoban iskazati svoje nezadovoljstvo, odnosno načini na koje traži pažnju te testira Vaše reakcije. U tom je periodu važno postavljanje granica, kako bi dijete, kao što ste i sami naveli u svom upitu, naučilo koja ponašanja su prihvatljiva, a koja ne. Kod postavljanja granica neki od ključnih faktora su dosljednost i jasnoća, odnosno da dijete razumije što će biti posljedica nekog njegovog, najčešće nepoželjnog ponašanja te da taj obrazac uvijek bude primijenjen. Primjerice, možete sjesti s djetetom i reći mu kako se osjećate u trenucima kada ono reagira burno kao što ste opisali („Ja sam jako tužna kada ti udaraš u stol i ne želiš jesti ono što ti napravim.“). Nadalje, dok mu dajete neki obrok, možete mu reći: „Kada pojedeš, možemo se igrati pola sata s igračkom koju odabereš“. Također, mogu zamisliti da Vas ponekad njegovo burno reagiranje i uzruja i naljuti te da se trudite ostati što smireniji u toj situaciji, što je pohvalno. Mirnoća u reakciji ili ignoriranje neadekvatnog ponašanja važni su jer je najvjerojatnije da će se neko ponašanje polako prestati javljati ako ono kod roditelja ne izazove snažnu reakciju. Spomenuli ste mi kako dječak ima poteškoća i s nekim aktivnostima koje je prethodno svladao poput kupanja ili oblačenja. Kod male djece često zna doći do regresije, odnosno do privremenog vraćanja korak unazad u razvoju, što se posebice javlja u situacijama u kojima dijete doživljava neke emocionalne promjene, koje se u Vašoj situaciji mogu pripisati ljubomori prema sestri ili nekoj drugoj promjeni koju mi niste spomenuli u upitu. Vjerujem da Vas brine koliko taj period može trajati, no ono što Vam mogu reći jest da je svako dijete individualno te Vam ne mogu sa sigurnošću reći koliko će trajati kod Vašeg dječaka, no svakako bih Vas potaknula da i dalje nastavite pratiti promjene u ponašanju kod svog sina. Pitali ste me i za neki tipičan obrazac ponašanja u situacijama bratske ljubomore kod male djece. Uglavnom ste spomenuli dobar dio tih ponašanja – regresivna ponašanja, ambivalentnost i netrpeljivost prema bratu/sestri, pojačano traženje roditeljske pažnje bilo na adekvatan ili na neadekvatan način.
Također, zanimaju Vas i neke praktične smjernice, kako biste mogli pomoći svom dječaku. Ono što mi se čini bitno u ovoj situaciji jest da uključite dječaka u što više aktivnosti dok ste zajedno. Recimo, možete ga zamoliti za pomoć pri prematanju ili hranjenju djevojčice. Na taj način, on će se osjećati potrebnim i važnim, a pritom zajedno provodite vrijeme. Isto tako, iako briga o malom djetetu zauzima jako puno vremena, bitno je odvojiti određeno vrijeme koje ćete provoditi samo s dječakom . Maloj djeci izrazito je važna rutina i dosljednost kako bi imali osjećaj da je njihova okolina predvidljivo i sigurno mjesto. I sami ste mi spomenuli kako se pitate i promišljate o postavljanju granica prema dječaku. Svakako Vas potičem da budete jasni i dosljedni u postavljanju granica kod nepoželjnih ponašanja, ali da mu istovremeno iskazujete pozitivnu pažnju kada učini neko poželjno ponašanje, primjerice kada tijekom obroka ne lupa o stol, kada posudi igračku djevojčicii i slično. Vezano uz dijeljenje igračaka, potičem Vas na stvaranje okruženja u kojoj će naučiti da je važno dijeliti svoje stvari s drugima, međutim smatram da je ponekad korisno mlađem djetetu ponuditi neku drugu igračku, kojom se trenutno ne igra Vaš sin. Na taj način Vaš sin može dobiti poruku da potrebe njegove sestre nisu važnije od njegovih, a mlađa se djeca zbog manjeg kapaciteta pažnje često mogu zadovoljiti i drugom igračkom. Prema opisanim ponašanjima zaista vjerujem kako je ponašanje Vašeg sina prirodno te je dio prilagodbe na prinovu u obitelji te vjerujem da će ga uz Vašu brigu, pažnju i strpljenje uspješno prebroditi.
Nadam se da će Vam navedene informacije biti korisne. Ako Vam se jave dodatna pitanja, nedoumice ili izazovi vezani uz roditeljstvo, uvijek se možete javiti ovim putem ili na besplatnu i anonimnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate, svakim radnim danom od 9 do 20 sati na broj 0800 0800.
Želim Vam puno sreće i lijepih trenutaka s Vašom djecom!
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
