|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
08.11.2012. 15:25
Poštovana,
prvo bih Vam se zahvalila što ste mi se ovim putem obratili za savjet. Ako sam dobro razumjela, brine Vas promjena ponašanja Vašeg djeteta, koju ste primijetili u posljednjih tjedan dana. Navodite da se Vaša djevojčica budi po noći i ne može se smiriti. Također se pitate je li ta promjena povezana s nedavnim kretanjem u vrtić.
Za početak, pohvalila bih brižnost i pažljivost s kojom pratite Vašu djevojčicu i spremnost da potražite savjet kada vam se čini potrebnim. Iz Vašeg upita vidim da Vas zabrinjava njeno buđenje usred noći i nemirno ponašanje. Vjerujem da Vam trenuci kada Vam se čini da ništa što činite ne pomaže djevojčici da se primiri mogu biti teški. Žao mi je ako se tijekom njih ponekad osjećate bespomoćno, no željela bih da znate kako samo to što ste uz svoje dijete po noći kad je ono uznemireno probudi već čini puno za smirenje Vašeg djeteta. Djevojčici na taj način šaljete poruku da ste tu i da ćete joj pomoći da prevlada ono što je plaši ili uznemirava.
Pitate se radi li se o posljedici odlaska u vrtić ili o noćnim morama, pa bih Vam voljela reći nešto o mogućim uzrocima takvog ponašanja. Međutim, važno je naglasiti da je ovim putem vrlo teško sa sigurnošću reći zbog čega se točno kod djevojčice javila promjena u ponašanju te je li ona posljedica polaska u vrtić, neke druge promjene ili se pak javila spontano kao dio razvojne faze.
Odlazak u vrtić jest jedan od mogućih razloga zbog kojih djeca mogu početi zahtijevati blizinu roditelja i mijenjati svoje dnevne rutine. Vjerujem kako Vam nije bilo lako odlučiti dati svoje maleno dijete u vrtić. Roditelji se ponekad osjećaju krivima zbog toga te misle da to znači kako nemaju vremena za svoje dijete, no odlazak u vrtić je primjerena i normalna promjena u životu malog djeteta. Dječji vrtić je odlična prilika da se Vaše dijete osamostali, da se razvija u samopouzdanu osobu i da se socijalizira s drugom djecom. Ono se isto tako na taj način uči nekim pravilima i obvezama te na taj način unosi rutinu u svoj život, što je vrlo važno za osjećaj sigurnosti kod djeteta.
Budući da se radi o velikoj promjeni za djete, koje je do tada najčešće većinu vremena provodilo uz svoje roditelje, istovremeno se kod djeteta mogu javiti i neugodni osjećaji, prvenstveno vezani uz odvajanje od roditelja. Ta vrsta straha od odvajanja prisutna je kod puno djece te dobi te će se vrlo vjerojatno smanjivati kako se dijete bude prilagođavalo na svoj boravak u vrtiću. Postoje brojni načini na koje se djetetu može olakšati prilagodba na vrtić. Važno je da svom djetetu pokažete da ćete određeno vrijeme biti uz nju i utješiti ju ako je tužna što odlazi, ali isto tako joj treba objasniti kako mama i tata moraju ići raditi. Ono što možete učiniti da Vašem djetetu bude lakše je osigurati da dijete zna da ćete brzo doći po nju. Mogli biste koristiti termine vremena koji se odnose na neke druge događaje kako bi Vas dijete razumjelo, npr. reći da kada pojede ručak s tetama i ostalom djecom, još malo odspava i onda ćete se opet vidjeti. Sve u svemu, dobro je da djetetu date vremena da se prilagodi na ovu promjenu u njegovom životu, a vjerujem da Vam je lakše kroz to proći kad tete iz vrtića kažu da se dijete smiri vrlo brzo. Vidim da ste možda zabrinuti i oko količine spavanja svog djeteta. Rutine spavanja u početnim fazama prilagodbe na vrtić mogu se promijeniti i to se smatra normalnim dijelom djetetove prilagodbe. Moguće je i da je Vaše dijete vro uzbuđeno što je okruženo drugom djecom i ne može se potpuno opustiti i spavati duže od jednog sata.
Što se tiče mogućnosti da malena ima noćne more, potpuno je opravdano da se pitate radi li se o tome. U tom smislu, postoje dvije mogućnosti – da se radi o noćnim morama ili noćnom strahu (pavor nocturnus). Temeljna razlika između te dvije pojave jest da se nakon napada noćnog straha dijete ujutro ničega ne sjeća, dok se nakon noćne more sjeća sna i svega. Kod noćnog straha, dijete se budi u prvoj trećini spavanja, nakon otprilike 2 sata sna te traje do 10 minuta. Dijete je teško umiriti i često se nakon određenog vremena umiri samo. Kod epizode noćnog straha dijete se obično naglo budi, izgleda vrlo prestrašeno i panično, mlatara ručicama i nožicama, zbunjeno je, znoji se, srce mu kuca ubrzano i ubrzano diše. Često je neutješno i ponekad ne prepoznaje osobe oko sebe, no kada epizoda prođe, dijete se obično smiri i vrati na spavanje, bez sjećanja na to što se dogodilo.
Noćni strahovi javljaju se u oko 15% djece. Većina djece doživi jednu ili dvije epizode mjesečno, a u 3% slučajeva stanje je mnogo češće. Najčešće se radi o stanju koje smatra normalnom razvojnom fazom te se s vremenom povlači i ne ostavlja posljedice na dijete, no vjerujem da Vas kao majku ta pojava može prilično zbuniti i uznemiriti.
Ono što možete učiniti radi li se o tome jest tihim glasom pokušati smiriti svoje dijete, upaliti neko svjetlo, makar samo noćnu lampicu i biti uz dijete dok se ono ne smiri i ponovno zaspe. Kao što sam pročitala, Vi ste uvijek uz svoje dijete dok se ono ne primiri te bih Vam htjela reći da je to što radite vrlo dobro. Kad je ono uznemireno, Vi ste uz nju kako bi se ona osjećala sigurno. Na taj način dajete podršku i sigurnost svojem djetetu. Također je dobro izbjegavati pretjerani stres i pobuđenost kroz dan te osigurati da djevojčica dobiva dovoljno sna.
Noćni strahovi i ostale poteškoće sa snom mogu biti odraz nekih drugih problema ili strahova djeteta, što se može povezati s prilagodbom na vrtić, mogu se javiti zbog nedostatka sna, a u velikom broju slučajeva postoji i snažna nasljedna komponenta, odnosno, javljaju se kod djece roditelja koji su ih i sami iskusili kao dijete. Ohrabrila bih Vas da budete strpljivi kao i do sada te da budete uz svoje dijete i smireni kada Vašoj djevojčici to treba. Ako se ova ponašanja s vremenom ne povuku ili primjećujete da se javljaju naročito često, slobodno se obratite pedijatru.
Odgovore na pitanja vezana uz roditeljstvo najmlađe djece roditelji odnedavno mogu pronaći i putem telefonskog savjetovanja, kroz UNICEF-ov projekt pod imenom „Telefončić“. Stručni tim ove savjetodavne linije pruža informacije iz područja trudnoće i poroda, dojenja i prehrane, razvoja djece (motoričkog, spoznajnog, emocionalno-socijalnog, razvoja govora i igre) i njege djece najmlađe dobi (do 7. god). Dodatne informacije o njima možete saznati na njihovim internetskim stranicama www.telefoncic.hr ili im se možete javiti na broj 01 4850 555. Korisne informacije vezane uz razvoj i odgoj svog djeteta možete pronaći i u tekstovima koje su napisali stručnjaci na internetskim stranicama www.roda.hr.
Ukoliko budete željeli malo detaljnije razgovarati o izazovu s kojim ste suočeni ili bilo kojoj drugoj temi vezanoj uz roditeljstvo i odgoj djece, na raspolaganju Vam je i podrška Hrabrog telefona. Anonimna i besplatna savjetodavna linija Hrabrog telefona dostupna je na broju 0800 0800 svakim radnim danom od 9.00 do 20.00 h, a savjet možete potražiti i putem chat-a, svakim radnim danom od 15.00 do 18.00h na web stranici www.hrabritelefon.hr/chat, ili e-maila savjet@hrabritelefon.hr.
Uloga roditelja pred nas stavlja brojne izazove na koje nismo pripremljeni, no isto tako nosi i brojne trenutke ispunjene nježnošću i toplinom koji nas ispunjavaju. Iz onoga što ste napisali, čini mi se da doista brinete i pažljivo i brižno pratite promjene kroz koje Vaše dijete prolazi te da ste spremni pružiti joj toplinu i podršku koja će joj pomoći da prevlada ovaj djelić odrastanja. Želim Vam puno sreće s daljnjim odgojem Vaše malene i nadam se da će zabrinutost uskoro biti iza vas!
Lijep pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
