|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
12.10.2015. 14:50
Draga mama,
najprije Vam želim zahvaliti što ste se za pomoć obratili Hrabrom telefonu i tako nam ukazali svoje povjerenje. Iz upita zaključujem kako ste brižna majka kojoj je stalo do dobrobiti djeteta. Želim Vas pohvaliti što ste prepoznali potrebe svog djeteta te ulažete trud u to da mu pomognete. Vjerujem da ste zabrinuti jer se preporuke psihologa ne uvažavaju, ali drago mi je što se ne predajete i tražite dodatne informacije.
Ako sam dobro razumjela, kažete da je Vašem sinu dijagnosticiran kombinirani tip ADHD-a te ima rješenje za individualizirani pristup u redovnom školovanju od 4. razreda, a sada pohađa 7. razred. Iz ovoga što ste napisali, čini mi se da nastavnici, i škola općenito, nisu izašli u susret Vašem sinu te da se ne pridržavaju preporuka čak i nakon Vaše intervencije. Također primjećujem da Vam smeta i to što se Vaše dijete kažnjava, a to mu ni na koji način ne pomaže.
Mogu samo pretpostaviti kako se osjećate u situaciji koju opsujete. Mnogi bi se roditelji na Vašem mjestu osjećali tužno, razočarano pa i pomalo zaboravljeno i usamljeno. Moguće je i da se ljutite. Na nastavnike, ravnatelja, školu, čitav sustav. Želim Vam reći da imate pravo na sve te emocije. Voljela bih Vas potaknuti da ustrajete u nastojanju da zadovoljite potrebe svog djeteta i nastavite se boriti za njegova prava.
Hiperaktivnost, problemi koncentracije i nepažnja neke su od teškoća koje su prepreka u prilagodbi zahtjevima i očekivanjima škole i što se tiče učenja i što se tiče ponašanja. Ovakvo se dijete teško prilagođava rasporedu i teško podnaša dugi boravak u školi. Boravak u istom prostoru vjerojatno ga zamara, brzo ga se zasiti, postaje mu dosadno prije nego vršnjacima, više od njih mu je potrebno kretanje, a zbog slabe koncentracije druga djeca ga smetaju u radu. Rad s djecom koja imaju ADHD zahtjeva puno truda pa učitelji ponekad mogu doživjeti stres i frustraciju u situacijama u kojima imaju osjećaj da ne uspijevaju ili ne napreduju s djetetom, zbog čega mogu postati emocionalno hladniji, stroži i usmjereni na kaznu. Ovakav pristup uglavnom ne dovodi do pozitivnih rezultata. Dijete se ne bi trebalo kažnjavati negativnim opaskama ili lošim ocjenama zbog problema s pažnjom, već bi se trebali primjenjivati postupci koji su navedeni u nalazima i preporukama. Iako je danas većina učitelja upoznata s ADHD-om, nisu svi jednako spremni djelovati.
Kako bi se svakom djetetu omogućilo da mu iskustvo školovanja bude ugodno i u skladu s njegovim potrebama i mogućnostima, moguće je prilagoditi metode kojima se poučava ili školski program.
Nakon što se provede dijagnostika, školsko povjerenstvo koje najčešće čine stručni suradnik i razrednik u suradnji sa školskim liječnikom preporučuju oblik školovanja koji smatraju najboljim za dijete. Na temelju njihove preporuke donosi se rješenje o obliku školovanja. Od dana kada je dobiveno Rješenje učitelji trebaju postupati u skladu s preporukom i uz pomoć stručnog tima predložiti, napisati i provoditi predviđene aktivnosti i metode rada, sukladne učenikovim potrebama.
U nekim se školama teže provodi individualizirani pristup, najčešće zbog toga što učitelji misle da ti postupci nisu obavezni. Želim naglasiti da je, nakon što se dobije Rješenje, nužno provoditi individualizirani pristup i ohrabriti Vas da na tome inzistirate.
Individualizaciju provode nastavnici, a stručni suradnik, u Vašem slučaju pedagog ili logoped u školi trebali bi nastavniku objasniti o kojim se postupcima i prilagodbama radi. Nadalje, ako nemaju stručnjaka, škole su dužne osigurati stručnu pomoć izvan škole.
Preduvjet za uspješno provođenje individualiziranog pristupa je dobra suradnja sa školom. Bilo bi dobro kada bi se sa stručnim suradnicima i nastavnicima mogli dogovoriti o postupcima koji će se provoditi u školi i kod kuće. Roditelji i škola trebali bi imati zajednički cilj da dijete bude prihvaćeno i uči u skladu sa svojim sposobnostima. Također, izuzetno je važan odnos djeteta i učitelja kao i strpljivost učitelja i njihova spremnost da poštuju djetetove posebnosti. Individualizirani pristup omogućava djetetu da usvoji učinkovite mehanizme učenja, postane svjesno svojih sposobnosti i izgradi pozitivnu sliku o sebi. Prilagođavanjem metoda rada zaobilazi se osjećaj bespomoćnosti, očaja i izgubljenosti, a ostvaruje se osjećaj zaštićenosti i sigurnosti.
Ako i nakon Vaših napora škola odbija suradnju, uvijek se možete obratiti nadležnom Ministarstvu, točnije Samostalnom sektoru za inspekcijski nadzor Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta na broj telefona 01 4594 417. Ne znam odakle mi se javljate, ali bih Vam voljela ostaviti i kontakt Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport koji djeluje na području Grada Zagreba te je zadužen za ovakva pitanja. Kontakt broj njihovog odjela za školstvo je 01 610 0563.
Pitali ste na koji je način moguće djetetu s ADHD-om olakšati školovanje. Iako je svako dijete jedinstveno, postoje neki principi i pravila u izgradnji dobrog odnosa, školskog uspjeha i socijalnih vještina. Tako je dobro gradivo razdijeliti u manje cjeline i omogućiti učenje u manjim koracima. Upute koje se daju trebale bi biti što jednostavnije, a od djeteta se može tražiti da ih ponovi kako bi se provjerilo je li ih razumjelo. Kod davanja uputa također je dobro biti pored djeteta i u objašnjavanju koristiti njegov pribor. Kako bi događanja u razredu što manje ometala dijete te kako bi učitelj imao bolji uvid u njegov rad, dobro je da sjedi u prvoj klupi, ali ne uz prozor ili vrata. Za uspješno izvršen zadatak dijete bi trebalo pohvaliti. Nadalje, trebalo bi se dati prednost usmenom ispitivanju jer im se na taj način omogućava da lakše pokažu svoje znanje. Poželjno je kontinuirano usmjeravati djetetovu pažnju ili verbalno (pitati nešto jednostavno, što može i ne mora imati čvrste veze s predavanjem) ili neverbalno (pokazati djetetu prstom u knjizi mjesto gdje se čita, pogledati slijedi li zadatke u kontrolnom radu, uspijeva li prepisati s ploče). Konačno, dobro je podučavati dijete metodama samonadzora: poticati prekidanje rada i provjeru urađenog. Ako se želite dodatno informirati o odgoju i obrazovanju hiperaktivnog djeteta, preporučujem brošuru Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba “Hiperaktivno dijete” koju možete pronaći na linku http://www.poliklinika-djeca.hr/publikacije/hiperaktivno-dijete/ .
Za kraj Vam želim još jednom zahvaliti što ste nam se obratili i podržati Vas u nastojanju da sinu omogućite pristup kakav zaslužuje i koji mu može biti od koristi. Želim Vam puno sreće i nadam se skorom rješenju problema. Ako imate dodatnih pitanja vezanih uz Vaše dijete možete se obratiti i besplatnoj i anonimnoj savjetodavnoj liniji Hrabrog Telefona na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
