Posljedice prekomjernog izlaganja UV zrakama

Zadnjih 20-tak godina zbog promjene načina života i pomodnosti došlo je do produljenog izlaganja ljudi ultraljubičastim (UV) zrakama, bilo da se radi o prirodnom sunčanju ili izlaganju umjetnim izvorima UV zračenja (solarij). Imati tamni ten postalo je stvar prestiža, te sinonim zdravlja, mladosti i dobre forme.

S druge strane, zbog oštećenja ozonskog sloja u atmosferi sve više štetnih UV zraka dopire do površine Zemlje. Znanstvenici su utvrdili da se u Hrvatskoj ozonski sloj svakog desetljeća smanji za 10%, što dovodi do 5%-tnog povećanja UV zračenja koje dopire do zemljine površine.

Ovi razlozi doveli su do porasta oštećenja kože koji se manifestiraju kao fotostarenje kože ili kao rak kože.

Sunčevo ultraljubičasto svjetlo

Od ukupnog sunčevog zračenja na vidljivi dio sunčevog spektra (400-800 nm) otpada 50%, na infracrveni dio spektra (800-2500 nm) 40%, a samo 10% sunčeva spektra otpada na ultraljubičasto (UV) zračenje (100-400 nm). No, upravo taj najmanji dio sunčeva spektra biološki je najaktivniji i odgovoran za akutna i kronična oštećenja kože. Intenzitet UV zračenja ovisi o geografskoj širini, nadmorskoj visini, godišnjem dobu i dijelu dana. Sunčevo UV zračenje predstavlja energiju koju sunce otpušta i transportira u obliku čestica koje se zovu fotoni. Oštećenje kože nastaje upravo zbog raspršivanja fotona u sve slojeve kože.

Spektar UV zračenja dijeli se u 3 područja: UVC 100-280 nm, UVB 280-320 nm, UVA 320-400 nm.

UVC zrake ne dopiru do Zemljine površine, već se te zrake apsorbiraju u ozonskom omotaču Zemlje. Zbog zabrinjavajućih oštećenja ozonskog omotača pojavio se strah od pojačanog propuštanja opasnih UVC zraka. One mogu uzrokovati nastanak eritema (crvenila) kože, te mogu prouzročiti iritacije sluznice oka (konjuktive), kao i oštećenje rožnice oka.

UVB zrake dopiru do Zemljine površine. Ne prolaze kroz prozorsko staklo, ali prolaze kroz vodu. Na koži uzrokuju eritem (crvenilo kože), i to 12-24 sata nakon što je koža obasjana, a nakon 48-72 sata koža počinje tamnjeti. Izazivaju opekline na koži, ubrzavaju starenje kože, a smatraju se i najodgovornijim za nastanak karcinoma kože.

UVA zrake na Zemljinu površinu dopiru u malim količinama. Ove zrake prodiru kroz prozorsko staklo. U malim dozama ne uzrokuju eritem na koži. U većim dozama uzrokuju eritem i takozvanu neposrednu pigmentaciju, koja se razvija kratko vrijeme nakon UVA zračenja. UVA zrake prodiru dublje u kožu i odgovorne su za ubrzano starenje kože.

Solariji

Prvi moderni solariji u kozmetičkim salonima pojavili su se u drugoj polovici sedamdesetih godina. Broj solarija u svijetu je iz godine u godinu rastao, a zadnjih 15-tak godina taj trend nalazimo i u Hrvatskoj. Tako npr. u SAD-u više od 28 milijuna Amerikanaca povremeno ili stalno koristi solarije.

Kozmetički saloni promoviraju "sigurno tamnjenje" jer svjetiljke u solarijima emitiraju samo UVA svjetlo. Međutim, svjetiljke u solarijima uz UVA svjetlo uvijek emitiraju i manji postotak UVB zraka (prema istraživanjima 0.5 – 9.5%) koje su najodgovornije za nastanak karcinoma kože.

Nadalje, UVA zrake same po sebi nisu bezopasne. Procjenjuje se da UVA zrake pridonose oko 10-20% karcinogenosti sunčevih UV zraka, a doze UVA zraka emitirane u solarijima su 2-3 puta veće nego kod sunčevog svjetla. Kao što je ranije rečeno, UVA zrake prodiru u kožu dublje nego UVB zrake, te su najodgovornije za fotostarenje kože. Čest problem solarija kod nas su zastarjeli uređaji i neredovite kontrole svjetiljki fotometrijskim uređajima. Nadalje, često se vrijeme pojedinog tretmana u solariju određuje bez točne procjene tipa kože, ne pridaje se pažnja mogućnosti nastanka fototoksičnih i fotoalergijskih reakcija kao posljedica međudjelovanja UVA svjetla i lijeka, te o bolestima koje se pogoršavaju pod utjecajem UV svjetla (npr. rosacea ili sistemski lupus erythematosus). Kliničke studije su pokazale da se jače ili blaže opekline javljaju kod otprilike petine osoba koje odlaze u solarije.

Zdravstveno je prihvatljiv jedino sezonski odlazak u solarij prije intenzivnog sunčanja za prevenciju od sunčevih opeklina i to otprilike 6-8 odlazaka u solarij tijekom 3-4 tjedna. Cjelogodišnja navika odlaska u solarij je štetna jer ubrzava starenje kože i povećava rizik nastanka karcinoma kože.

Tipove kože prema osjetljivosti na UV zrake 

Prema odgovoru kože nakon 30 minuta izlaganja sunčevu svjetlu tijekom ljeta razlikujemo 6 tipova kože:

• Tip I: uvijek se pojave opekline, a nikad pigmentacije (izrazito svjetlopute osobe sa crvenom ili plavom kosom, sunčevim pjegama i plavim očima).
• Tip II: obično se pojave opekline, a pigmentacije katkad.
• Tip III: opekline se pojavljuju samo ponekad, a pigmentacije uvijek.
• Tip IV: opekline su vrlo rijetke, a pigmentacije osobito jake.
• Tip V: izrazito tamnopute osobe (npr. Meksikanci, Indijanci).
• Tip VI: crnci.

Rane posljedice prekomjernog izlaganja suncu

Sunčane opekline (solarni dermatitis) je upala kože uzrokovana akutnom, neposrednom izlaganju UVB zrakama iz sunčevog svjetla. Razvoj sunčanih opeklina prvenstveno ovisi o tipu kože (češće se pojavljuje u osoba svjetle puti), jačini sunčeva svjetla, godišnjem dobu, trajanju izlaganja suncu, a vrlo je važna i refleksija zračenja preko vode, snijega ili pijeska. Crvenilo kože javlja se obično 4-6 sati nakon izlaganju suncu, najjače je nakon 12-24 sata, a iščezava 72 sata nakon izlaganja suncu, uz razvitak bakrenaste pigmentacije. Koža je topla, edematozna (otečena), a izražen je osjećaj pečenja, pa i boli. U težim slučajevima mogu se razviti i mjehuri uz prisutnost općih simptoma kao što su povišena temperatura, glavobolja, mučnina i povraćanje. Nakon nekoliko dana dolazi do ljuštenja kože. Liječenje se sastoji od hladnih obloga, krema za hlađenje i koritkosteroida u obliku losiona i krema. U težim slučajevima mogu se dati sredstva s acetilsalicilnom kiselinom (Aspirin, Andol).

Dugotrajne posljedice prekomjernog izlaganja suncu

Dugotrajno, prekomjerno izlaganje UV zrakama dovodi do fotostarenja (engl. photoageing) ili prijevremenog starenja kože. Tipično je da koža na izloženim područjima izgleda starije u odnosu na dob osobe. Fotostarenje se manifestira naboranom, suhom, stanjenom, žućkastom kožom, zatim neravnomjernim smeđkastim pigmentacijama i proširenim kapilarama. Naime, UV (prvenstveno UVA) zrake prodiru u dublje dijelove kože i oštećuju strukturu kolagenih i elastičnih vlakana. Zbog njihova oštećenja dolazi do gubitka gipkosti i elastičnosti kože, te sposobnosti vezanja vlage, uz postupno razvijanje naborane, suhe kože.

Zbog različitih oštećenja na razini DNA kao posljedica dugotrajnog, kumulativnog izlaganja UV svjetlu mogu nastati prekanceroze (promjene koje prethode nastanku raka kože) i karcinomi kože.

Najčešća prekanceroza je aktinička keratoza koja može prijeći u spinocelularni karcinom. Ove promjene najčešće se javljaju na licu, nosu, uškama, te na šakama, dakle na područjima koja su direktno izložena suncu. Upravo se ova vrsta raka kože direktno povezuje sa sunčevim UV zrakama, a najčešće oboljevaju svjetlopute osobe (tip kože I i II) koje rade na otvorenom (građevinski radnici, poljoprivrednici, ribari).

Druga vrsta raka kože je bazocelularni karcinom koji se javlja na prethodno nepromijenjenoj koži. Najčešće se opaža na licu, ali se može javiti i na drugim područjima.

Obje vrste karcinoma kože u početku se manifestiraju kao čvorić boje normalne kože koji se postepeno povećava ili kao erozija (ranica) koja ne cijeli i traje više mjeseci.

Najopasnija vrsta raka kože je maligni melanom koji se može razviti iz pigmentiranih madeža, ali se može javiti i na prethodno nepromijenjenoj koži. Svaka promjena boje madeža, naglo povećanje madeža, uzdignuće madeža ili neravnomjerna pigmentacija zahtjeva odlazak dermatologu. Rizik nastanka malignog melanoma se u zadnja dva desetljeća udvostručio, a sve češće se javlja i u mlađim dobnim skupinama (za razliku od prije navedenih karcinoma). Za nastanak melanoma osobito je opasno izlaganje UV zrakama i sunčane opekline u ranom djetinjstvu.