Menopauza - FAQ

Kako ću znati jesam li u perimenopauzi, odnosno u postmenopauzi?

Nepravilnosti menstruacijskog ciklusa i valovi vrućine uz odgovarajuću dob i isključenje drugih mogućih uzroka u većini su slučajeva dovoljni za zaključak kako je riječ o početku slabljenja stvaranja estrogena u jajnicima.

Menopauza i postmenopauza utvrđuje se ako je od posljednjeg krvarenja prošlo najmanje dvanaest mjeseci. Iako uglavnom nije potrebno, može se još izmjeriti i razina folikulostimulirajućeg hormona (FSH) u krvi. Nalaz povećane razine tog hormona nije posve pouzdan jer na njegovo lučenje mogu utjecati razni čimbenici. Ponekad ga je potrebno mjeriti i nekoliko puta da bi se dobio pouzdan nalaz.

Kada započeti s hormonskim liječenjem?

Hormonsko liječenje najbolje je započeti u perimenopauzi, nakon pojave simptoma nedostatka estrogena, primjerice kada uočite nepravilnosti ciklusa za koje će vaš liječnik prethodno utvrditi kako nemaju drugi uzrok, pogotovo ako su praćene drugim simptomima (vidi prethodno). Vaše tegobe ubrzo će nestati ili će se znatno smanjiti. Istodobno sprečavate negativan utjecaj nedostatka estrogena na kosti, te pojavu urogenitalne atrofije.

Koliko dugo treba provoditi hormonsko liječenje?

Za nestanak i ublažavanje klimakteričnih tegoba obično nekoliko godina. Ako želite učiniti nešto više za svoje kosti, tada je nužno uzimati hormonsko nadomjesno liječenje dugotrajno, barem pet godina.

Ima li smisla započeti s hormonskim liječenjem i kada krvarenja potpuno prestanu, a valovi vrućine se smanje ili nestanu?

Gubitak kosti najbrži je u prvih nekoliko godina nakon menopauze, u vrijeme kada i klimakterične tegobe nestaju ili se znatno smanjuju. Izgubljenu kost nemoguće je vratiti, ali je moguće spriječiti dalji gubitak kosti. Jedan od vodeći svjetskih stručnjaka za hormone smatra da jednom primijenjeni estrogeni zauvijek poboljšavaju kvalitetu kosti. Ako primjerice imate simptome atrofičnog vaginitisa, imate znatno povećan rizik za osteoporozu, hormonsko liječenje može biti u tom smislu izbor. Sprečavanje osteoporoze u postmenopauzi (pogotovo u kasnijoj životnoj dobi) preporučuje se započeti s kontinuiranim pripravkom koji sadržava nižu dozu. Prethodno je potrebno isključiti postojanje čimbenika koji bi priječili primjenu hormonskog liječenja.

Izazivaju li hormoni debljanje?

Do porasta tjelesne mase u perimenopauzi i postmenopauzi dolazi zbog drugih hormonskih promjena u ženskom tijelu. Hormonsko nadomjesno liječenje smanjuje utjecaj tih promjena i sprečava dalje nakupljanje masnog tkiva. Do blaga povećanja tjelesne mase može doći zbog povećanja sadržaja vode u tijelu, i to na početku liječenja. Razmislite i o promjeni životnih navika i o redovitoj tjelovježbi te smanjite unos hrane.

Izazivaju li hormoni rak dojke?

Rezultati mnogih različitih ispitivanja nisu jednoznačni, no većina je stručnjaka suglasna u tome kako je petogodišnja primjena hormonskoga nadomjesnog liječenja sigurna. Neke su analize pokazale kako rizik blago raste ako se hormonsko nadomjesno liječenje primjenjuje dulje od pet godina, a neke su pokazale kako on ne raste čak ni nakon petnaest godina primjene. Prema analizi učinjenoj na velikom velikom broju žena, podaci govore ovo: 

• Od tisuću žena između 50. i 70. godine života koje ne uzimaju hormonsko liječenje, u njih 45 nastaje karcinom dojke.
• Uzimanje hormonskog liječenja dulje od pet godina povećalo bi broj žena za dva.
• Uzimanje hormnskog liječenja dulje od deset godina broj dijagnosticiranih karcinoma povećalo bi za šest.
• Uzimanje HNL-a dulje od petnaest godina broj dijagnosticiranih karcinoma povećalo bi za dvanaest.

Moguće je uočiti kako i žene koje ne uzimaju hormone obolijevaju od raka dojke, što potvrđuje činjenicu kako mnogi čimbenici utječu na njegovu pojavu i razvoj, kao i pojavu i razvoj raka uopće. Žene koje su uzimale hormone žive dulje. Isto tako, promatrane žene najviše su uzimale hormone koji se u Hrvatskoj ne koriste. Konačnu odluku o dugotrajnom hormonskom nadomjesnom liječenju i izboru lijeka donijet ćete u suradnji s liječnikom nakon razmatranja i procjene svih povoljnih učinaka i mogućih rizika.

Izaziva li hormonsko nadomjesno liječenje tromboembolijsku bolest?

Hormonsko nadomjesno liječenje povećava rizik korisnica za tromboemboliju na početku, u prvoj godini liječenja. To znači da se tromboembolija umjesto u jedne može očekivati kod dvije do tri od deset tisuća žena. Trombozi su sklonije starije žene. Ugrušci, osim u arterijama, mogu nastati i u venama. Način je nastanka arterijskih i venskih ugrušaka različit. Nastanku su venskih ugrušaka sklonije žene, nešto više one koje imaju krvnu grupu ?0?. Osim čimbenika koji remete ravnotežu između nastajanja i razgradnje ugrušaka, glavnim se rizičnim čimbenikom smatra starenje, kojem smo svi neizbježno podložni. Tako npr. venska tromboembolija u žena mlađih od 30 godina može nastati u svega pet od sto tisuća žena. S druge strane, u populaciji žena starijoj od 80 godina taj je rizik dvjesto puta veći i iznosi jednu od stotinu žena. U pedesetogodišnjih žena spontana se venska tromboembolija može pojaviti razmjerno rijetko: svega u jedne od deset tisuća žena. Osim nekih lijekova, rizik za vensku tromboemboliju znatno povećavaju i debljina, još više dugotrajan put s prisilnim mirovanjem (npr. u zrakoplovu), kirurški operativni zahvat, te potpuno fiziološko stanje - trudnoća. Također, urođena sklonost nastanku ugrušaka može dodatno povećati navedeni rizik za nekoliko puta!

Iako je iz navedenoga vidljivo kako je apsolutni rizik malen, preporučuje se prekinuti hormonsko nadomjesno liječenje 4-6 tjedana prije operativnoga zahvata, pogotovo ako se nakon njega očekuje dulja nepokretnost. Ženama koje su preboljele tromboemboliju, hormonsko se nadomjesno liječenje se ne preporučuje.

Koje su nuspojave hormonskoga nadomjesnog liječenja?

Općenito, nuspojave su prolazne i većinom blage, te nestaju nakon jednog ili dva mjeseca uporabe hormonskog liječenja. Najčešće su to napetost, osjetljivost i bolnost dojki te nepravilna krvarenja. U žena koje su nedavno započele s oblikom liječenja bez mjesečnih krvarenja to može biti ponovna pojava krvarenja iz maternice, najčešće vrlo slaba. Navedene nuspojave nisu razlogom prekida liječenja i najčešće se spontano povlače. Ako se učestalost i jačina nuspojava ne smanjuje postupno nakon tri mjeseca, posavjetujte se s liječnikom o izboru lijeka koji je možda prikladniji za vas.

Među ostalim nuspojavama još se mogu javiti osjećaj napuhnutosti, težine u nogama, grčevi u nogama, glavobolja, mučnina, povraćanje, porast tjelesne težine, iscjedak iz rodnice, osip. Ostale su nuspojave moguće, iako vrlo rijetko.

Kao i prije uzimanja bilo kojega drugog lijeka, prije nego što počnete uzimati hormonsko liječenje proučite upute priložene uz lijek i upoznajte se u potpunosti s nuspojavama i mjerama opreza.

Trebaju li hormonsko liječenje uzimati i žene kojima je odstranjena samo maternica?

Žene kojima su odstranjeni jajnici dožive simptome nedostatka estrogena vrlo brzo nakon operacije, neovisno o dobi i brže nego žene s prirodnom menopauzom. Ukoliko jajnici nisu odstranjeni, zbog oštećenja njihove opskrbe krvlju prilikom operacije, simptomi se svejedno javljaju, ali nešto kasnije nego kada su jajnici odstranjeni. Tada se također preporučuje hormonsko liječenje koje sadrži samo estrogen.

Smiju li žene kojima je odstranjena maternica uzimati kombinirani pripravak, tj. kombinaciju estrogena i gestagena?

Načelno se gestageni primjenjuju samo zbog zaštite sluznice maternice od prekomjerna bujanja (hiperplazije) do čije pojave može doći ako se uzima samo estrogen. Zbog dodatnoga povoljnog učinka nekih gestagena u sprečavanju razvoja osteoporoze i u smanjenju valova vrućine, i tada kada više nemate maternicu, liječnik vam iznimno može preporučiti kombinirano hormonsko liječenje.

Smiju li žene koje imaju maternicu uzimati samo estrogene?

U žena s očuvanom maternicom sami estrogeni mogu prouzročiti prekomjerno bujanje sluznice maternice. Istraživanja su pokazala kako tada raste rizik za pojavu karcinoma sluznice maternice. Za žene s očuvanom maternicom obvezno je uzimanje kombinacije oba hormona (tj. estrogena i progestagena). Takva kombinacija ne povećava, nego dapače smanjuje rizik od karcinoma sluznice maternice.

Je li hormonsko liječenje ujedno i kontracepcija?

Hormonsko liječenje ne sprečava začeće. Kontracepcijske pilule sadrže jake sintetske estrogene, dok pripravci hormonskoga nadomjesnog liječenja sadrže prirodni estrogen u niskoj dozi, koja nije dovoljna i ne služi sprečavanju začeća. Iako sposobnost žene da zanese znatno opada već 10-15 godina prije menopauze, ukoliko se ne primjenjuje primjerena zaštita pozna trudnoća je još uvijek moguća. Takva je trudnoća povezana s povećanim rizikom spontanih pobačaja, komplikacija tijekom trudnoće i porođaja te rađanjem djece s genetskim poremećajima. Kako hormonsko liječenje ne štiti od trudnoće, savjetovanje s liječnikom o metodama kontracepcije neophodno je.

Rastu li pojačano dlake zbog primjene hormona?

Pojačani rast dlaka nije u svezi s uzimanjem hormonskoga liječenja. Štoviše, hormonsko liječenje sprečava ili smanjuje pojačanu dlakavost tijela i lica, koja se u postmenopauzi javlja zbog nedostatka estrogena.

Smiju li hormonsko liječenje uzimati žene koje imaju miome maternice?

Žene s manjim miomom ili više njih mogu uzimati hormonsko liječenje uz nadzor liječnika, koji će liječenje prekinuti ako zapazi povećanje mioma.

Smiju li dijabetičarke uzimati hormonsko liječenje?

Dijabetičarke mogu uzimati hormonsko liječenje uz češći nadzor razine šećera u krvi u prva tri mjeseca liječenja, kako bi se po potrebi prilagodila doza lijeka za smanjenje razine šećera u krvi. Poslije je nadzor šećerne bolesti uobičajen.

Opterećuju li tablete hormonskog liječenja jetru?

Većina lijekova prolazi kroz jetru, pa tako i navedeni hormoni. To ne znači posebno opterećenje za jetru ako je ona zdrava i njezina funkcija normalna. Estrogen iz jajnika, identičan onome u pojedinim pripravcima za hormonsko liječenje, i prije menopauze prolazio je kroz jetru. Neke jetrene bolesti za koje se pretragama ustanovi kako su trajno oštetile jetru (npr. virusni hepatitis B ili C ili neke druge bolesti) mogu ponekad biti zaprekom za uzimanje tableta hormonskoga nadomjesnog liječenja.

Koliko su učinkovite "prirodne" zamjene za hormonsko liječenje?

Danas je vrlo popularno poimanje prirodnoga s neškodljivim. Uočeno je kako žene iz Azije imaju maju manju učestalost osteoporoze. Iz toga je proizašlo uvjerenje da je to u svezi s visokim sadržajem tzv. fitoestrogena u tradicionalnoj istočnjačkoj prehrani, tj. više od dvjesto miligrama na dan za razliku od pet miligrama na dan koliko sadrži zapadnjačka hrana. To je i izvorište ideje da se hormonsko liječenje zamijeni biljnim pripravcima. U svijetu postoji mnogo pripravaka namijenjenih ženama u klimakteriju i postmenopauzi, a sve ih je više i u nas. Učinkovitost u otklanjanju valova vrućine i drugih simptoma dvojbena je i neusporediva s hormonskim liječenjem. Rezultati ispitivanja tih pripravaka najčešće su slični onima s placebom (pripravak koji po definiciji nema nikakav farmakološki učinak). Postoji stanovit utjecaj na na biokemijske pokazatelje smanjenja koštane pregradnje (biljege), no dokazi o njihovoj učinkovitosti u sprečavanju prijeloma oskudni su i neuvjerljivi, dok za većinu uopće i ne postoje. Treba imati na umu da biljke mogu sadržavati spojeve koji mogu imati značajan učinak na organizam i stoga ih treba primjenjivati s oprezom. Dodatni je razlog tome što su moguća i različita međudjelovanja s "pravim" lijekovima.

Kakav je učinak sredstava za ovlaživanje rodnice?

Takva sredstva mogu ublažiti suhoću koja je uzrok pojačanu trenju, boli, mehaničkim ozljedama sluznice rodnice i krvarenju pri spolnom odnosu. Da bi se osigurao najbolji rezultat, neophodno ih je primijeniti neposredno pred spolni odnos, a time se može narušiti njegova kvaliteta. Sredstva za ovlaživanje i podmazivanje ipak ne rješavaju uzrok suhoće rodnice, a to je nedostatak estrogena, niti dovode do oporavka sluznice rodnice, manje učestalosti upala i ne uklanjaju simptome tako korjenito kao vaginalna primjena niskih doza estrogena u obliku tableta. Valja imati na umu činjenicu da se vaginalne kreme koje sadržavaju estrogen, iako imaju trenutni podmazujući učinak, zbog apsorpcije preko penisa mogu dovesti do erektilne disfunkcije (problema s erekcijom penisa) ako se krema primjenjuje neposredno prije koitusa. Prilikom primjene vaginalne kreme ili pesara koji otpuštaju estrogen može se pojaviti neugodan vaginalni iscjedak, koji može umanjiti zadovoljstvo liječenjem i utjecati na odluku o daljem nastavku liječenja.

Koje su apsolutne zapreke za uzimanje hormonskoga liječenja?

Apsolutne su zapreke hormonskom liječenju trudnoća, preosjetljivost (alergija) na bilo koji sastojak lijeka, rak dojke, tromboembolija i teže oštećenje jetre.

Što treba učiniti prije početka uzimanja hormonskoga liječenja?

Prije početka uzimanja hormona obvezno treba učiniti: 

• opći i ginekološki pregled te papa-test
• pregled dojki i mamografiju

Liječnik vam može ponekad savjetovati dodatne laboratorijske pretrage (jetrene testove, testove zgrušavanja krvi, određivanje razine šećera i masnoća u krvi, npr.), ginekološki pregled ultrazvukom i pregled dojki ultrazvukom te određivanje mineralne gustoće kostiju (denzitometriju).

U prvoj godini liječenja kontrolni su pregledi češći, a poslije se određuju jednom do dva puta godišnje. Pridržavanje rasporeda kontrolnih pregleda vaša je povlastica, jer se vaše zdravstveno stanje pomnije motri!

Što je Inicijativa za zdravlje žena (Women's Health Initiative, WHI)?

Studiju WHI treba staviti u kontekst evolucije medicinske znanosti, tj. s ispitivanjima koja su provođena prije nje, ali i onima koja će biti provođena nakon nje. Riječ je o kliničkom ispitivanju provođenom u SAD u kojem je potvrđeno već otprije poznato povećanje rizika, ali su potvrđeni i neki povoljni učinci hormonskog liječenja. Prema kriterijima Svjetske zdravstvene organizacije, vrlo mali zdravstvenim rizikom smatra se onaj koji iznosi 0,1% Ovdje je riječ o rizicima koji su još manji od toga. Prema riječima jednog uglednog stručnjaka za menopauzu, u WHI je za specifičnu skupinu žena u postmenopauzi , kojoj hormonsko liječenje uglavnom nije bilo ni potrebno (imajući na umu da je dvije trećine ispitanica bila u dobi koja je deset godina iza zadnje menstruacije) uzimalo jedan specifični lijek (visoku dozu konjugiranih konjskih estrogena), i to liječenje nije pokazalo niti štetan niti koristan učinak u 99 posto liječenih žena. Kao posljedica ispitivanja WHI još jednom je snažno naglašeno kako hormonsko liječenje treba početi uzimati dovoljno rano i u najnižoj učinkovitoj dozi te odluku o potrebi nastavka njegova uzimanja donositi na osnovu individualne procjene rizika i povoljnih učinaka. Hormonsko je liječenje i dalje najučinkovitije ublažava valove vrućine i u tome nema odgovarajuće zamjene.

Hoću li od hormonskog liječenja dobiti srčani ili moždani udar?

U kliničkim ispitivanjima u kojima je utvrđeno povećanje rizika za srčani i moždani udar povezano s uzimanjem hormonskog liječenja, sudjelovale su većinom starije žene koje i nisu bile potpuno zdrave te su imale i druge rizične čimbenike. Preračunati rizik iz jednog od tih ispitivanje iznosi dodatnih šest odnosno sedam slučajeva srčanih odnosno moždanih udara na deset tisuća liječenih žena godišnje, ili manje od 0,1 posto godišnje. Takav rizik može nositi i uzimanje nekih lijekova sa svrhom sprečavanja začepljenja krvnih žila (arterija) ugrušcima. Nalazi posljednjih randomizirananih kliničkih ispitivanja u suprotnosti su s nalazima drugih istraživanja koja su provođena tijekom posljednjih 30-40 godina. Stoga, ako su se posljedice ateroskleroze već pojavile (angina pektoris, srčani ili moždani udar), tada odluku o započinjanju ili nastavku uzimanja hormona hormonskoga liječenja treba donijeti liječnik nakon procjene drugih povoljnih učinaka tog liječenja. Unatoč mogućim povoljnim učincima na krvne žile (arterije), hormonsko liječenje nikada nije imalo glavnu svrhu sprečavanje kardiovaskularnih bolesti. U tom smislu prvenstveno valja voditi računa o mijenjanju štetnih životnih navika, te uzimanju drugih lijekova kako bi se smanjili rizični čimbenici poput povećanog krvnog tlaka, visoke razine masnoća u krvi i dr.

Može li hormonsko liječenje u postmenopauzi uzrokovati Alzheimerovu bolest?

Do danas nitko sa sigurnošću ne može reći što je uzrok toj bolesti, jednoj vrsti demencije. Ona zahvaća bolesnikovo pamćenje i druge moždane funkcije. U napredovaloj bolesti bolesnici postanu posve ovisni o okolini i ne mogu obavljati ni najosnovnije dnevne aktivnosti.

Vijesti o hormonskom liječenju i demenciji potiču iz studije u kojoj su bile uključene žene starije od 65 godina kada su ušle u ispitivanje. Demencija je rijetka u mlađih žena, u njihovim pedestima ili šezdesetima. Tipično su njome zahvaćeni stariji ljudi. Povećanje rizika od demencije odnosi se na demenciju zbog svih uzroka, što uključuje različite tipove demencije kao što je ona uzrokovana alkoholom, mnogostrukim manjim moždanim udarima, Alzheimerovu demenciju i dr. demencije.

Još uvijek nije poznato povećava li hormonsko liječenje rizik od Alzheimerove demencije, jer iako je ispitivanje bilo veliko, premalo je žena u njemu oboljelo od te bolesti. S druge strane, u drugim je istraživanjima ukazano kako hormonsko liječenje smanjuje rizik od Alzheimerove demencije te poboljšava pamćenje u žena u pedesetim i počeku šezdesetih. Budući da su nalazi različitih istraživanja proturječni, sprečavanje Alzheimerove bolesti nije razlog za uzimanje hormona u postmenopauzi.

Kako ću znati da li je uzimanje hormonskog liječenja dobro za mene?

Za ublažavanje simptoma nedostatka estrogena kao što su valovi vrućine i simptomi atrofičnog vaginitisa (vidi odlomak Promjene na sustavu spolnih i mokraćnih organa) hormonsko liječenje je najučinkovitiji izbor i nema odgovarajuće zamjene. Iako za većinu žena ono ima povoljne učinke, kao što je slučaj i sa svim drugim lijekovima opravdanost uzimanja hormonskog liječenja u peri menopauzi i postmenopauzi razlikuje se od osobe do osobe, kao i tip, doza, put primjene i dužina uzimanja. Zajedno s liječnikom, svaka žena koja razmišlja o hormonima treba razgovarati o individualnim povoljnim učincima i mogućim rizicima na osnovi osobnog zdravstvenog stanja i na taj način donijeti odluku o njihovu uzimanju.