|
Autor
|
Poruka
|
|
Elma
|
14.03.2005. 11:57
Poštovani dr. Richter,
molim vas da mi kažete da li posjet dječjem psihologu može ikako biti kontraindiciran za 4,5 godišnje dijete ukoliko se radi samo o mom pretjerivanju pri opažanju djeteta koje se možda i zbog utjecaja vrtića ponaša svojeglavo, ćudljivo, nedisciplinirano?
Ne bih željela dijete nepotrebno zamarati ali mi je zbog subjektivnosti teško napraviti granicu kada je neko ponašanje u skladu sa razvitkom a kada od njega odstupa?!
Ili da se kao i do sada oslonim na svoju intuiciju a posjet psihologu shvatim kao jedan ugodan razgovor koji neće traumatizirati dijete?
Hvala!
|
|
Dr. Darko Richter
|
14.03.2005. 14:39
To su sve pitanja na koja si sami morate odgovoriti. Ako ste sigurni da idete psihologu koji je, osim problematiziranja, kadar, kada to treba, reći, napisati i potpisati mišljenje da je dijete O.K., odite takvome. Ja ih ne poznam.
|
|
elma
|
16.03.2005. 13:43
Hvala na odgovoru, dotakli ste srž mojih dvojbi!
Srdačan pozdrav,
E.
|
|
ana52
|
21.04.2009. 19:50
Poštovani
Imamo problem sa jedanaestogodišnjim sinom, koji izbjegava svoje obaveze, ne uči, ne kaže doma, kada dobije lošu ocjenu u školi, teško ga je nagovoriti na učenje. U školi je jako zaigran i ne pazi na satu, te također ima problem sa koncentracijom prilikom pisanja ispita.
Bila bih Vam jako zahvalna ako biste mi mogli dati neki savjet što napraviti. Puno Vam hvala
Srdačan pozdrav!
Ana
|
|
Darko Richter, dr. med.
|
21.04.2009. 21:45
Javite se na timsku obradu u Psihijatrijsku bolnicu za djecu i mladež, u Kukuljevićevoj ul. u Zagrebu. Onda mi možete javiti što piše u nalazu.
|
|
kruska
|
28.11.2009. 13:40
Poštovani,
imam sina od nepune dvije godine kojhi se noću budi - 1-2 puta te se ili plače ili me udara, i ne dozvoljava da mu se približim.To sve traje nekoliko sekundi. Spava samnom u krevetu i jedino što ga smiri je dok ga našpotam. To nam je sad već prešlo u naviku i više neznam kako da to izbacim iz naše rutine. Naime, ja pokušam govoreći mu: odi moj, ili dođi, ili ga dragam ali me odbija. Čitala sam da je to projekcija onoga kako se ja ponašam prema njemu ali to mi je nevjerojatno, jer nisam baš baba roga, naravno da se ljutim i špotam ali nije to tako često.uglavnom, svjesna sam da je dovoljna jedna situacija da dijete zapamti, ali ja bih stvarno molila savijet jer želim da i ja moje dijete spavamo normalno.pogotovo jer čekamo drugu bebu. Inače. dok treba ići spavati popdne isto je problem,plač....imam osjećaj da on uopće nevoli tu sobu. Zašto? ja zaista neznam...
|
|
Darko Richter, dr. med.
|
28.11.2009. 20:15
Sa svoje strane, kao pedijatar koji se npr. brine i o SIDS-u (sudden infant death syndrome), mogu vam reći da dijete od rođenja pa do ženidbe najboeej da spava u svojem krevetu.
Ne vidim nikakvog razloga da on spava s vama. S vama spava ili muž, ili nitko.
No, ako ste se zapleli u svoje čitanje psihologije, onda je bolje da upitate psihologa, nego da studirate nešto o čemu ne znate puno, ali vam se čini da znate.
|
|
mama0203
|
30.11.2009. 10:35
Poštovani,
moja djevojčica koja će za 1.mj. napuniti 6.g. od svoje 4.g. često me iznenadi pitanjima i razmišljanjima koja su po mom mišljenju preozbiljna za njenu dob. Npr. zna me pitati zbog čega ljudi postoje, ili zašto nas je Bog stvorio. Isto tako joj je smrt i život poslje smrti tema o kojoj me često nešto ispituje. Ja nastojim ne pridavati previše pažnje tome, pa joj odgovorim npr. Ti si još mala da razmišlaš o tome, ili postojimo da bi se družili i igrali i sl. Mđt. nju baš i ne zadovolje ti moji odgovori pa nakon nekog vremena ponovo počme ispitivati nešto na tu temu. Možda to nije ništa, ali bojim se da su je pitanja o smislu života prerano počela opterećivati. Da li da kontaktiram stručnu osobu da porazgovara s njom ili da kao i do sada na suptilan način joj odvratim misli na neke dječje teme i igre? Inače je po prirodi dosta ozbiljna i zrela.
|
|
Darko Richter, dr. med.
|
30.11.2009. 13:20
Meni se čini da joj ne dajete adekvatne odgovore, pa vas opet pita. To mi je normalno. Tako se svi ponašamo.
Inače se ne bih štel mešati.
|
|
mamatina
|
30.11.2009. 13:20
mama0203 i moja starija kci to radi. Ja mislim da je to normalan proces odrastanja i da pokusavaju da shvate svet oko sebe. Mozda Vam se cini da nije tako bilo pre, ali sada su im dostupnije informacije na televiziji, a i crtici su puno drugaciji nego kada smo mi bili mali tako da svasta pokupe i od tuda Odgovorice dr Richter, ali da vam olaksam dok ne odgovori jer mnoga deca su danas takva. Recimo mi u kuci nismo uopste religiozni, ali kci me ispituje o Bogu i kako je on to stvorio svet i slicne stvari...
|
|
Darko Richter, dr. med.
|
30.11.2009. 13:55
Možda postanete religiozni, ako vas mala na to prisili svojim upornim ispitivanjem. Morat ćete proučiti neke stvari, a kada ih proučite, zavoljet ćete ih.
|
|
mama0203
|
30.11.2009. 15:05
Hmm... motivirajuć i poticajan odgovor od dr.Richtera za Mamutinu. Vjerojatno ću se u budućnosti malo više angažirati u razovoru s kćerkom, umjesto površnim odgovorima nastojat joj osigurati (barem sam tako mislila) bezbrižno djetinjsvto.
Hvala!
|
|
tena-lena
|
19.06.2011. 22:50
poštovani, majka sam trogodišnje dijevojčice koja je u zadnje vrijeme jako neposlušna. ona se ne obazire niti kad se zove niti kada se opominje, stalno radi ono šta nebi smijela. pokušali smo zadnja 2 mjeseca razgovarati sa njom ali ništa sve je bilo nekako čini mi se neuspiješno. ako idemo u šetnju stalno trči ispred nas ne osvrće se kada je zovemo, ako smo u trgovini radi scene, ako idemo u grad na sladoled ili kolač toga ima više po podu nego njoj u ustima, kada se jede za stolom stalno je u pokretu ili maše sa nogama ii lupa sa rukamo po stolu ili se diže od stola uzme hranu u usta i u stanju je držati to u ustima sat vremena i sve pljunuti van,, pokušali smo je staviti i u kaznu (da stoji u kutu neko vrijeme) ali ni to nije pomoglo ona se za to vrijeme dere kao da je tučemo. stvarni ja ne znam kako se ponašati prema njpj i na koji način zadobiti njenu pažnju.. molim vas da me savijetujete što da radim. i još samo da spomenem da ona pohađa vrtić i tete kažu da je poslušna jednom je opomenu i ona se smiri, za stolom je pristojna jedino što imaju problema kod spavanje dugo joj treba da zaspi.
sa poštovanjem.
|
|
Darko Richter, dr. med.
|
20.06.2011. 11:05
Ako ne sluša roditelje, ali sluša tete u vrtiću, očito da vas ne uzima ozbiljno. Iz nekog razloga ... . To morate odgonetnuti sami, ili odite na dječju psihijatriju, npr. imate toga u Klaićevoj, Kukuljevićovoj, na Rebru (trenutno su dislocirani na Šalati 4).
|
|
marinal
|
25.09.2011. 14:05
poštovani!
imam dječaka desetogodišnjaka koji je u školi super, ima super ocjene, u društvu ga vole ali u kući zadaje probleme. Živimo u zajednici sa mojim roditeljima. On im stalno odovara kao da ih želi povrijediti, ne sluša ni nas roditelje, prigovara na sve što se zatraži od njega. Imamo i malu curicu od 2,5 god. Na pitanje zašto je takav odgovara da se s njim nitko ne igra. Kad mu se posvetimo i sa igrom opet je takav. Jako nas to boli, pogotovo to ponašanje prema djedu i baki. Kako da mu pomognemo? Inače je jako osječajan i sigurna sam da i on pati.
|
|
Darko Richter, dr. med.
|
25.09.2011. 17:50
Ja vam mogu reći samo to, da se dijete prema odraslim ponaša onako, kako od drugih odraslih čuje govoriti o tim ljudima.
Inače, točan odgovor na vaše pitanje glasi: nisam učio. To što vi pitate nema veze s pedijatrijom.
|
|
Niki510
|
01.06.2022. 13:10
Poštovani doktore, imam dječaka od 4 g, trebalo nam je dulje da se odviknemo od pelena, no sa 3g smo uspili i piškenje uspostavili doslovno u jednom danu, no imamo problem sa stolicom, on jednostavno neželi, on to obavi u gaćice, napominjem, nestiska se, ne trpi,samo pusti i njemu je to ok! Pričali smo i svasta pokušavali ali eto nikako neide, molim Vas da mi kazete, jel ja sad već mislim da je to dugo razdoblje,dali da ga odvedeno psihologu ili što! Hvala!
|
|
Prof. dr. sc. Milivoj Jovančević, dr. med.
|
06.06.2022. 14:10
Ako je njegovo ponašanje uredno (komunikacija s Vama, jedenje, spavanje i sl.) tada nema potrebe ići psihologu. Mišljenja sam da se treba prestati baviti ovom temom, što više oko toga pričate i podižete napetost to će dulje trajati. Kada se pokaka sa odmakom sanirajte štetu, bez puno riječi. I katkada pomaže obećanje da ćete mu kupiti nešto (npr automobil igračku) s time da za svako uspješno kakanje nacrtate jedan dio auta (kotač, pa drugi kotač, karoseriju, vrata, volan i sl.) i kada slika bude kompletirana idete u dućan. No ako se ne možete osloboditi frustracije posavjetujte se s psihologom kako promijeniti obrazac komunikacije s djetetom po tom pitanju.
|
