|
ivanadubrovnik
|
24.12.2009. 10:40
Pozdrav,
imam sina od devet godina koji vec mjesec dana ima po nekoliko stolica dnevno koje ne moze zadrzati. Stolice su pretežno normalne, nije proljev u pitanju,nije ni tvrda stolica, več kašasta, nema sluzi niti neprobavljene hrane. Nisu to obilne stolice vecinom, ali recimo jedna u danu je vrlo obilna. Ne gubi na težini, normalno jede, ali mi se cini da sat-dva nakon obroka pocne ispustati sadrzaj kojeg uopće nije svjestan. Ne moram vam ni govoriti da vec duze nije isao u skolu, na trening plivanja, dakle, ne moze funkcionirati uopće u svakodnevnom zivotu.
Vadili smo nalaze stolice, koprukulturu,na parazite, na bakterije, viruse itd dva puta, nalaz je bio uredan, nalaz krvi je bio uredan, osim nesto povisene uree i secera (6,6), UZV je pokazao samo meteorizam.
Stomak ga boli, žali se na povremene grčeve, a ponekad bol opisuje kaoprobadanje oko pupka.
Živimo u Dubrovniku i naši dr, pedijatri, nemaju pojma o čemu bi mogla biti riječ, razmišljaju eventualno o alergiji (imao je kao beba od godine dana alergije na mlijeko, jaja, ribu...), međutim nalazi su negativni (nalaz od prošle godine). Rekli su mi da mu izbacim jaja, mlijeko i gluten iz prehrane. Evo vec treci dan smo na dijeti i stanje je isto, ne znam koliko bi trebalo vremena proci da se stanje normalizira, ukoliko je riječ o prehrani.
Mislim da ce nas poslati u neku bolnicu u Zagreb, ali dani prolaze, nista se ne događa, a ja se jako bojim.
Molim vas, pomozite mi i odgovorite. Unaprijed zahvaljujem,
mama Ivana
|
|
Darko Richter, dr. med.
|
26.12.2009. 16:20
Evo opet jednog primjera prešućivanja osnovnih bolesti koje mogu imati veze s postavljenim problemom, ali, pokušava se pecati tako da se ne kaže sve. Onako usput, kako se to dokazuje snižena razina serotonina, i to, nekome u Dubrovniku? Ajde, budite ljubazni, pa mi recite (prosvijetlite me) na temelju čega je postavljena ta dijagnoza (smanjena razina serotonina), i koju terapiju za to prima? Što stalno muljate k'o mačka oko vruće kaše? Snižena razina serotonina karakteristika je depresije. Ali je određivanje serotonina u Hrvatskoj apsolutno istraživačka a ne rutinska metoda. Ako je sve skupa istina.
Vi sebi umišljate da nešto znate, i da vi možete medicinu tretirati po segmentima na koje ste je vi podijelili kako vam se čini u vašoj glavi.
I zato je, vjerojatno, prisutan taj problem "enkopreze" u vašeg djeteta: jer svakom doktoru servirate ono što vi mislite da je važno, a ne želite pogledati problem u oči, bježite od nečega. Pa onda neke navodite na alergiju, na celijakiju, druge na bubrege i dijabetes, i ne znam koje sve gluposti, a problem je malo drugačiji. Ja mnoge stvari razumijem, pa tako i bijeg od problema. Ali, ne možete očekivati da ćete problem ikada riješiti na taj način. I što vi uopće znate o rješavanju medicinski problema? Za to su tu doktori. A vi ste zato tu da na najbolji mogući način zastupate interes svojeg djeteta. A ne da žmirite, ili poluinformacijama otežavate liječnicima posao.
|
|
ivanadubrovnik
|
31.12.2009. 10:15
Kao prvo pisete mi, poštovani doktore da "pokusavam pecati informacije, a presucujem glavnu dijagnozu???!!! , Nikada u zivotu se nisam sramila ili zanemarivala ili presucivala dijagnozu svog sina. Upravo sam u osnivanju Udruge roditelja i djece sa poremecajima ponasanja. Govorim o tome javno i za novine, a i za tv. Tako da vam nije lijepo suditi o nekome o kome tako malo znate. Lijepo sam rekla da nisam znala da se i ovo moze dogoditi. Ko pita, ne skita, tako bar smatram.
Pa mi je drago da ste me pitali:
"Onako usput, kako se to dokazuje snižena razina serotonina, i to, nekome u Dubrovniku? Ajde, budite ljubazni, pa mi recite (prosvijetlite me) na temelju čega je postavljena ta dijagnoza (smanjena razina serotonina), i koju terapiju za to prima? Što stalno muljate k'o mačka oko vruće kaše?"
Evo ovako doktore dragi: mi se u Cilipima ukrcamo u avion i otiđemo u Zagreb. Dakle, razina serotonina se mom djetetu ne mjeri u Dubrovniku. Tada preko dr Kocijan Hercigonje smo upućeni na Institut Ruđer Bošković, gdje otiđemo sa djetetovom krvlju i damo na analizu. To ponavljamo svako sest mjeseci. Terapija je Strattera tbl.
Ja sam vas pitala za misljenje vezano za njegove stolice jer mi je njegova pedijatrica, koja je usput receno, jedna prekrasna zena i odlican lijecnik, rekla da nakon urađene analize na parazite i koprukulturu ne zna sto bi dalje.. U bolnici je druga pedijatrica rekla nakon odrađenog UZV da ce ovih dana kontaktirati Rebro i jucer me nazvala da mi kaze da je razgovarala s dr Dujsin na Rebru i da joj se javim po Novoj godini. Dakle, ja vam ne muljam, bila bi bolesna ozbiljno kad bi muljala, a trazila sam od vas pomoc.
Jos jednom vam želim sretne blagdane i od srca vam želim puno puno,jako puno božjeg blagoslova.
Ivana
|
|
Darko Richter, dr. med.
|
31.12.2009. 12:00
Nakon vaše dosta burne reakcije, ponovno sam pomno pročitao svoj odgovor, i u sadržajnom smislu niti sada ne vidim što bih drugačije napisao, dodao ili ispustio. Apsolutno demantiram da ikoga vrijeđam ili da sam ikoga uvrijedio. To su vaše interpretacije. A onda i u zadnjem vašem odgovoru dozirate mi nove informacije: npr. to da ste već naručeni kod prim. Dujšin, koja radi 15 m dalje u hodniku. A sve to znate o samog početka, i to mi prešućujete. Ili, koju biste vi riječ radije čuli?
Očito ima razloga da se i vi zagledate malo bolje u svoje postove meni. Zašto? Zato jer mi se čini da se vrtite u krugu i da su vas moji odgovori samo izbacili u neki drugi krug (rekli bismo, izbacili iz takta), u kojem se opet vrtite, umjesto da shvatite što vam govoriim.
Evo, idemo redom:
1. " Ah, da -zaboravih-bubrezi ,dijabetes...na to navodim doktore... a uostalom oni znaju citati pa imaju njegove nalaze ispred sebe." Osnovno je pitanje kako se stvorila ta činjenica da imamo gotove nalaze? Jer, nalazi se vade s nekim razlogom, koncepcijom, indikacijom. Na to ja ciljam: tko je i zbog čega išao gledati dijabetes, bubrege, celijakiju, itd., kada su djetetovi problemi ADHD, ODD i opstipacija? Recimo da je neki doktor, u nekoj fazi djetetovih tegoba, učinio i te nalaze. I onda? Je li u tome rješenje problema? Očito nije, pa mi nije niti jasno zbog čega se to na ostavi iza leđa. Ja bih očekivao od vas da potražite doktora koji će biti više usmjeren na djetetove probleme. Ali, ponavljam vam, ako vi i svima drugima, kao što ste i meni, navodite ove nalaze kao nešto jednako važno u cijeloj priči, onda ja ne znam da li to tako vi mislite, ili tako misli ordinarius vašeg sina, ili neki konzultant za problem vašeg sina. Jer, u liječenju vašeg djeteta može postojati samo 1 glavni ordinarius. To može biti dr Kociajn, ili vaša pediajtrica, ili netko treći. Ali, svakako, taj bi morao držati uzede u rukama. I onda vi ne biste lutali, ili biste lutali puno manje. A da bi netko bio tim glavnim ordinariusom, morali biste ga za to ovlastiti vi. A ako dotični to neće, onda tražite drugoga. Pa ne moraju i ne mogu svi liječnici biti jednako dobri za svakog pacijenta i svaki problem. Ako ste vi kod toga pasivni, zašto se ljutite na mene?
2. "pokusavam pecati informacije, a presucujem glavnu dijagnozu???!!! , ... Tako da vam nije lijepo suditi o nekome o kome tako malo znate. ... Ko pita, ne skita, tako bar smatram. " Kako ste nadošli da je sudim o vama? Ja sudim o vašem pitanju. Ja niti ne znam tko ste vi, da li pišete za sebe, ili za račun neke susjede, da li me testirate, kolika je dubina i širina vašeg problema. Iako bih ovo potonje svakako imao pravo znati, ako me već pitate. A sami znate da ste informacije puštali na kapaljku, po vašim kriterijima i vašim očekivanjima. A onda kažete: Tko pita ne skita. Dok ja za to isto kažem: pecanje informacija. U čemu je razlika? Za bilo kakvo pitanje u nas se nađe zgodan izgovor, kao npr. "tko pita ne skita, ili, ja sam zabrinuta majka, ili valjda imam pravo pitati, itd.". Ja mislim da i pitanja moraju biti odgovorna, pogotovo kada (ako) imamo pred sobomozbiljni problem, a ne samo odgovori. Nemam samo ja neki zadatak i odgovornost. Sve više razumijem jednog svojeg starijeg kolegu, sada u mirovini, koji bi majkama u lice znao reći, a tada se to meni činilo "strašnim": mama, vaše dijete, vaša briga.
3 ."Dakle, razina serotonina se mom djetetu ne mjeri u Dubrovniku. ...smo upućeni na Institut Ruđer Bošković...". A što sam ja drugo rekao? Rekao sam vam jasno i glasno da se serotonin ne određuje kao rutinski laboratorijski nalaz. Meni je to vrlo dobro poznato. Pa me čudilo da vi meni to ističete kao neki krunski dokaz bilo čega. A da vam usput nešto kažem: Institut Ruđer Bošković je znanstvena, a ne zdravstvena ustanova. Oni mogu raditi istraživanja, ali ne smiju izdavati medicinske nalaze. Tko u znanastvenoj ustanovi odgovara za izdati nalaz nekom pacijentu? Za to se traži sasvim drugačiji skup zakonskih propisa koje ustanova valja zadovoljiti. Ako u određenim segmentima imaju te certifikate, u redu, ali ako nemaju, onda je takav nalaz samo znanstveni rezultat, ali ne i medicinski nalaz.
4. "Terapija je Strattera tbl." Sigurno je atomoksetin dobar lijek i za ADHD i ODD. Ali, sa serotoninom ja tu ne vidim neke poveznice. Atomoksetin je inhibitor ponovne pohrane noradrenalina u presinaptičkom neuronu, što znači da se njegovo djelovanje sastoji u tome da produžuje opstanak noradernalina u sinaptičkoj pukotini i da tako pojačava djelovanje naradrenalina na postsinaptičke neurone. Ako bi se htjelo lijekovima kontirirati sniženoj razini serotonina, onda bi lijek izbora bio npr. fluoksetin (prvo poznat kao Prozac, ima i drugih imena) koji je inhibitor ponovne pohrane serotonina u presinaptički neuron. Međutim, serotonin se kod vašeg sina određuje iz krvi, i pitanje korelacije s mozgom je istraživački sklizav teren. Jer, serotonina ima jako puno i u crijevima, i uopće nije ograničen baš samo na mozak. No, najvažnije od svega jest činjenica da atomoksetin dosta često za nuspojavu ima opstipaciju.
5. "... pedijatrica rekla nakon odrađenog UZV da ce ovih dana kontaktirati Rebro i jucer me nazvala da mi kaze da je razgovarala s dr Dujsin na Rebru i da joj se javim po Novoj godini." Ako budete doši na Rebro, možete me potražiti, pa da malo izravnije i efikasnije porazgovaramo o problemu opstipacije, ali i ostaloga u vašeg sina, pa i o udruzi roditelja djece s poremećajima u ponašanju, jer imam za to određeni (osobni) interes. A sada je i pitanje, nakon što ste mi ponovno s odgodom otkrili da idete u bonicu, najiskusnijem gastroenterologu za pitanje opstipacije, zašto ste to uopće onda meni postavli kao problem. Ja to zovem "pecanjem".
Međutim, da zaključim, nije mi namjera da vam trljam na nos ovo ili ono. Dijete ima dijagnoze ADHD i ODD i samo po sebi to bi ga moglo predisponirati psihogenoj opstipaciji. Uz to prima (adekvatni) lijek za ta stanja, atomoksetin, koji kao čestu nuspojavu (1-10%) ima upravo opstipaciju. Evo što bih ja napravio: 1. očistio crijeva (duboka klizma - u ambulanti ili bolnici; ili Coloclens sirup 1 ml/kg uvečer s puno vode, nakon čega ujutro uslijedi pražnjenje); 2. Svako jutro pazio da nakon doručka dijete ima vremena otići na WC i isprazniti se; dakle, ne može se samo utrpati doručak u želudac i odjuriti u školu. Svako jutro svaki normalni čovjek koji je večerao prethodnog dana, ima, nakon prvog zalogaja ili gutljaja gastrokolički refleks, tj. crijeva se pokrenu i ima potrebu defecirati. Ako se to preskače, jer se juri na posao ili u školu, dolazi do opstipacije. Najčešće je na isti način opstipirana i majka. Uvijek kažem da usput treba otčepiti i majku. U ovom slučaju dijete još pije i jedan konstipativni medikament. Možda se dnevno može, zbog toga, dodati Portalak, i/ili piti mineralnu vodu s magnezijem.
|
. Znači da kronično zadržava stolicu, da ima tvrdih grumena u crijevima, i da još tekuća stolica obilazi te stvrdnute dijelovoe i curi na rektum, a, s obzirom da je rektum proširen tvrdom stolicom koja tamo stoji tjednima, on nema osjećaja nagona, već samo registrira to curenje. 
