|
Sandra90
|
15.04.2019. 00:15
Pozdrav! Zabrinuta sam zbog ponasanja mog 21 mjesecnog sina. Rođen je u terminu i iz uredne trudnoce, porod je bio u redu i sve. Dojen je 10 mjeseci, sa 6 mjeseci smo krenuli na vjezbice jer je bio hipoton, ucili smo puzati i dizati se uz nesto, prohodao je sa 14 mjeseci. Inace je dobro dijete, nezahtjevno, miran je, drag i mazan,te nasmijan. Ali, on uopce ne prica, izgovara jednostavne slogove poput ma-ma, ta-ta, pa-pa i slicno, zna prepoznati i imitirati od zivotinja samo macku i patku, govori brm brm kad negdje idemo i mase rukicom. Ono sto mene zabrinjava je to sto slabo razumije kad mu nesto govorim, ne odaziva se kad ga zovem imenom. Ne razumije npr. kad ga pitam gdje ti je nos, gdje glava. Prije je znao npr. plesati, sad nece. Kao da je nazainteresiran. Razumije kad mu kazem da ne smije nesto dirati, hajde idemo papati, idemo se kupati, spavati, i odnijeti pelenu u smece, to je sve. Voli se igrati sakrivanja i vijanja po kuci sa starijim bratom, gledati neke crtice, igrati se sa lopticama, voli ih poslagati po krevetu. Stariji sin je sa 18 mjeseci to sve vec znao i pricao, pa mi je ovo bas cudno. Molim vas recite mi da li imam razloga za zabrinutost? Sto da napravim da mu pomognem da me bolje razumije, jer planiram ga upisati u vrtic. Da li se trebam obratit pedijatru ili nekom drugom? Unaprijed hvala.
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
17.04.2019. 21:25
Draga mama Sandra,
hvala Vam što ste mi se odlučili javiti i pokloniti mi svoje povjerenje.
U Vašem ste upitu naveli da Vaš uskoro dvogodišnji sin, osim jednostavnih slogova i zvukova, ne priča. Ako sam Vas dobro razumjela, čini Vam se da Vas ne razumije kad mu nešto kažete ili ga upitate te se ne odaziva na svoje ime. Naveli ste i neke situacije u kojima Vas razumije, na primjer kada mu kažete da nešto ne smije dirati ili mu kažete da ide jesti, kupati se ili spavati. Također, u njegovom ponašanju dosada niste primijetili teškoće te navodite da je mirno,, nasmijano i toplo dijete. Spomenuli ste da je njegov stariji brat već sa 18 mjeseci znao pričati i znao se igrati ovako kako se Vaš mlađi sin igra sada, kada je star 21 mjesec. Ako sam dobro shvatila, kada ih usporedite, javlja Vam se briga u vezi toga zaostaje li mlađi sin u nekim područjima razvoja. Također Vas zanima kako mu možete pomoći prije nego ga upišete u vrtić te trebate li se obratiti pedijatru.
Htjela bih Vas još jednom pohvaliti što ste se odlučili na prvi korak, odnosno što ste se obratili nekome zbog stvari koje Vas brinu. Vjerujem da ste brižna i topla majka kojoj je stalo da svojoj djeci omogući sretno i sigurno djetinjstvo. Iz ovoga što sam pročitala čini mi se da ste zabrinuti, pogotovo zbog drugačijeg iskustva koje imate s razvojem starijeg sina. Voljela bih napomenuti da se svako dijete razvija svojim tempom, te ne postoje dva jednaka razvojna puta, čak ni među braćom i sestrama. Općenito, razvoju ekspresivnog govora prethodi razvoj receptivnog, što znači da djeca ranije pokazuju razumijevanje nekih riječi ili rečenica nego što ih sama koriste ili izgovaraju. Naveli ste da Vaš sin zna reći neke jednostavne slogove i proizvesti neke zvukove. Razvoj govora kod djece najčešće se uspori u razdoblju djeca uče puzati i hodati i uglavnom se nakon toga govor krene brže razvijati pa djeca u kratkom roku usvoje veći broj riječi i počnu u većoj mjeri govorom komunicirati s okolinom.
Spomenuli ste situacije u kojima Vas sin razumije i situacije u kojima Vam se čini da ne razumije pa se pitam što se Vama čini koja je razlika između ta dva slučaja. Moguće je da postoje neke riječi ili rečenice koje još ne razumije, a moguće je i da mu je teško obraćati pažnju na govor ako je, primjerice, umoran, nezainteresiran ili ima potrebu sam se igrati. Za početak bih Vam predložila da svojim angažmanom pokušate potaknuti njegov razvoj govora. Kako biste to postigli, korisno je koristiti kraće rečenice s jasnim stankama i izgovorom riječi dok mu se obraćate. Uz to, važno je i igrati se s njim, puštati mu pjesmice, objašnjavati mu i imenovati svakodnevne radnje. Isto tako, korisno je i proširivati njegove izjave. Primjerice, ako kaže riječ „tata“, možete reći: „Čini mi se da bi htio ići tati.“ ili „Čini mi se da te zanima gdje je tata.“ Naravno, to su sve male promjene koje možete spontano provoditi kroz igru i svakodnevna druženja.
Spomenuli ste također i da dječak za neke igre i aktivnosti koje je prije volio sada više ne pokazuje zanimanje, a naveli ste i neke druge koje su mu sada draže. Očekivano je da dijete tijekom razvoja neke igre preraste i da mu prestanu biti zanimljive te da ih zamijeni drugima. Trenutak u kojem se to događa razlikuje se od djeteta do djeteta. Naposljetku, svakako bih Vas potaknula da podijelite ove brige i s pedijatrom. Budući da se djeca razvijaju različitim tempom, Vaš liječnik pedijatar će najbolje znati što je uobičajeno za njegovu dob i kakva odstupanja su moguća i očekivana za njega. Ono što je najvažnije, on će potom moći procijeniti je li to nešto u vezi čega ne trebate brinuti ili će Vam možda dati dodatne smjernice vezane uz to kako možete poticati njegov razvoj govora. Potičem Vas i da se obratite stručnim suradnicima u vrtiću u koji ga planirate upisati i posavjetujete se s njima prije upisa. Oni Vam mogu reći je li dijete spremno za vrtić i ako nije, imaju li neke preporuke za rad s njim.
Odgoj djeteta je proces koji zahtijeva mnogo energije i angažmana pa se nadam da u okolini imate odgovarajuću podršku obitelji i prijatelja koji Vam mogu pripomoći, saslušati Vas ili preuzeti neki dio posla kada Vam je teško. Kako biste imali kapaciteta i bili na raspolaganju svojoj djeci, nužno je da se pobrinete i za sebe. Kao majka imate i pravo na vrijeme za sebe i aktivnosti koje će Vam vratiti energiju i olakšati Vam suočavanje s obvezama vezanim uz odgoj djeteta. Vidim da ste vrlo brižni i uključeni u djetetov razvoj te se nadam da ćete se obratiti pedijatru kako bi Vam umirio brige i pružio podršku u daljnjem praćenju djetetovog razvoja.
Nadam se da Vam je ovaj odgovor bio koristan te Vam želim puno lijepih trenutaka provedenih u igri i druženju s Vašim sinom. Ako imate još bilo kakvih pitanja, slobodno mi ponovno pišite ili se obratite na anonimnu i besplatnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800 koja je otvorena svakim radnim danom od 9 do 20 sati.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
|
Sandra90
|
07.08.2019. 10:10
Pozdrav, da vam se javim nakon sto smo obavili neke pretrage. Ovako, prvo smo obavili pregled psihologa. Psihologinja smatra da je sve u redu i primjereno njegovoj dobi. Zatim kod logopeda, gdje je dijagnoza kasnjenje u jezicno govornom razvoju. Obavili smo i pregled neuropedijatra koji je trazio nalaze od krvi i EEG. To je također sve u redu. Svi savjetuju da ga ukljucim u vrtic. Ali mi nismo uspjeli upasti u vrtic. Ono sto mene i dalje brine je to sto nema jos uvijek ni jednu smislenu rijec, osim glasanja nekih zivotinja. Vidim napredak u smislu da se sve cesce odaziva na ime i malo vise razumije, opet smatram da to nije dovoljno za njegovu dob. Sad je napunio 25 mjeseci. Sad je puno vise zainteresiran za stvari oko sebe i sve mu je zanimljivo. Logopedica je rekla da je jedino zabrinjavajuce sto on nema pokaznu gestu, nakon toga san dosta s njim radila i poceo je pokazivati u slikovnici prstom i trazi od mene da mu kazem sto je na slici, ali kad ja njega pitam gdje je patka npr, on nece da pokaze. Jako mi je tesko nesto ga nauciti. Poceo je pricati na nekom svom jeziku koji nitko ne razumije. Uopce se nisam utjesila nakon svih tih pregleda, jos uvijek sam jako zabrinuta, stalno pokusavam nesto ga nauciti, vec mi svi govore da sam luda ali ja nemogu normalno funkcionirati, stalno mi je to u glavi. Gledam stalno u njega i pratim sve sto radi pa onda razmisljam jel to normalno ili nije. Sto jos mogu napraviti? Kako da radim s njim kod kuce dok ne dobijemo vrtic? Hvala
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
09.08.2019. 14:30
Draga mama Sandra,
hvala Vam na ponovnom javljanju. Drago mi je da ste mi ponovno ukazali povjerenje u vezi pitanja koja Vam se javljaju o razvoju Vašeg sina.
U svojem ste upitu naveli da ste posjetili nekolicinu stručnjaka te da su nalazi psihologa i neuropedijatra u skladu s dobi Vašega sina, a da ste od strane logopeda dobili povratnu informaciju da je kod Vašeg sina prisutno kašnjenje u jezično govornom razvoju. Napisali ste da ste dobili smjernicu da upišete sina u vrtić, no ove godine niste uspjeli upasti te će ipak vrijeme provoditi kod kuće s Vama. Pohvalila bih Vas za brigu i vrijeme koje posvećujete svojem sinu jer toplina, njega i interakcija s djetetom daje mu osjećaj sigurnosti i opuštene okoline u kojoj se može zdravo razvijati.
Čini mi se da Vas nalazi stručnjaka nisu umirili jer kažete kako ste i dalje zabrinuti što Vaš dječak ne izgovara nove riječi. Spominjete i kako imate dojam da govori svoj jezik te da ga teško razumijete. Djeca katkada pri razvoju govora oponašaju riječi i zvukove koje čuju iz okoline, a da te riječi odraslima ništa ne znače. Na taj način pokušavaju komunicirati sa svojom okolinom ne bi li uspostavili ravnopravnu komunikaciju. Važno je da u tom trenutku mirno poslušate sina što ima za reći i pokušate imenovati ono što Vi vidite oko sebe, a da slično zvuči. Djeci je važno da su prihvaćena i da imaju slobodu izraziti se te ćete na taj način potaknuti i nastaviti komunikaciju, a da dijete ne osjeti da je nešto „krivo“ reklo. Navodite da primjećujete neki napredak u imenovanju i drago mi je to čuti. Svaki napredak koji je popraćen Vašom gestom topline i veselja, zasigurno će djetetu dati sigurnost da ono samo može imenovati predmete. Kažete i kako je više zainteresiran za stvari oko sebe što je i za očekivati, jer u toj dobi djeca mijenjaju interese za okolinu, istražuju je i to znači da se u njoj osjećaju ugodno i slobodno.
U svom ste upitu spomenuli i zabrinutost oko pokazne geste Vašeg sina za koju kažete da nije potpuno prisutna. Ponekad promjena aktivnosti, poput slušanja pjesmice koja imenuje predmete u okolini ili korištenje igara sakrivanja predmeta uz pitanje na primjer „Gdje je lopta?“ i odgovor uz pokaznu gestu „Tu je lopta!“, pomaže djetetu da bolje razumije o kojem je predmetu riječ. Važno je i da djetetu govorite kratke, ali cjelovite rečenice, koje možete ponavljati kroz dan kad god se za to ukaže prilika. Pitam se kako Vam se čini korištenje sličnih aktivnosti. Isto tako, potičem Vas da nastavite biti strpljivi i nastavite kroz slikovnice vježbati pokazivanje određenih pojmova. Kao što sam Vam već navela u prošlom odgovoru, djeca prvo počinju razumjeti riječi, da bi ih tek kasnije izgovarala. Zbog toga je važno da su ukućani strpljivi i da previše ne požuruju dijete s izgovaranjem riječi. Vrlo je važno da dijete ne osjeti pritisak, nervozu i neugodu prilikom interakcije s njim, jer u tom slučaju ponekad djeca mogu pokazati otpor prema govorenju.
Čini mi se kao da nadgledate svaki potez svojeg sina ne biste li uočili neku nepravilnost u njegovom razvoju. To može u Vama stvoriti nemir i strah koje dijete može osjetiti ako provodi mnogo vremena s Vama. Pitam se sudjeluje li Vaš suprug u aktivnostima i igrama sa sinom. Vi i suprug dijelite roditeljsku ulogu i jednako ste odgovorni za svoga sina i brigu o njemu. Mislim da je važno da ste oboje uključeni te da Vaš sin provodi vrijeme s Vama zajedno, ali i sa svakim roditeljem posebno. Na taj način ćete i Vi pronaći vrijeme za sebe i odmoriti, kako biste mogli na miran i opušten način razgovarati i igrati se s njime.
Za kraj bih Vas pohvalila što ste se obratili stručnjacima te Vas i dalje potičem da se uključujete u igru sa svojim sinom, čitate mu i razgovarate s njime i da pratite njegov razvoj, sa strpljenjem. Nadam se da će Vam neke od smjernica biti korisne te da ćete i sami pronaći igru i aktivnosti koje najbolje odgovaraju razvoju Vašeg sina. Ako primijetite nešto što Vas i dalje bude zabrinjavalo, predlažem da se javite liječniku koji poznaje Vašeg sina i može procijeniti promjene u njegovom razvoju. Također, za sva dodatna pitanja svakim radnim danom od 9 do 20 sati dostupna Vam je i besplatna i anonimna linija Hrabrog telefona za mame i tate na broju 0800 0800.
Želim Vam puno sreće i strpljenja.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
