Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 432 | Broj poruka: 1419

anonymous

Hana Hrpka, prof. psih.

Hrabri telefon
Zagreb, Draškovićeva 72


Zabrinuta majka


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

bubi5

10.01.2012. 01:25

Postovani,

Majka sam curice stare 16,5 mjeseci. Imam i sina od 7 godina. Između njih dvoje imala sam 3 biokemijske trudnoće, malena rođena u terminu. Kontroliramo se kod neuropedijatra i fizijatra zbog distono hipertong sindroma utvrđenog pri dobi od 3,5 mjeseca te smo radili vježbice. Prohodala s nekih 11 mjeseci, sve uredno. Na zadnjoj kontroli kod neuroped. i fizijatra s 13 mjeseci sve bilo uredno. Zbog toga što je kasno počela brbljati i povremenog odsutnog pogleda (isključena epilepsija, kontrolni EEG uredan), čitajući po Internetu naletjela sam na neke članke o autizmu što mi ne izlazi iz glave. Svoje sumnje sam spomenula i fizijatru i neuropedijatru, ali su rekli da, barem tada, nema nikakvih elemenata. Ali, mene i dalje muči njeno ponašanje. Ona se voli umjereno maziti-najviše s bracom, nekad zna biti kao dosta ozbiljna, od riječi govori mama, tata, brbr joj je braco Bruno, brm brm-auto, ba ba -bog, bog, zna kako se glasa pas, maca, žaba i krava, koristi riječ 'da' kad daje nekom nešto i kad želi da joj nešto damo i to joj označava riječ još, i kod odgovaranje na pitanje koristi 'da' i ponekad 'ne', mada mislim da to baš ne razumije uvijek sve, većinu toga što joj kažemo da napravi izvrši. Ono što mi je čudno je to što ponekad zaboravi nešto što je već naučila-npr. pokazati ormar-kao da zaboravi iako je već to naučila. Također neće uvijek sve poslušati što se od nje traži-ne znam da li je to ok jer mi se nekad čini kao da nije uopće registrirala to što sam joj rekla. Nekad mi malo djeluje odsutno, pogled u oči ima, iako mi nekad gleda u usne, pokazuje prstićem. Također, zbog toga što je jedno vrijeme malo povraćala zbog blagog GERB-a, sve smo joj miksali i sad uopće neće da žvače, čim dođe mrvica, kao da se guši. Zna grickati malo čokoladu, štapiće, to pojede, ali drugo ne.
Da li Vam išta od ovog navedeno upućuje da ima osnova za neku zabrinutost? Zna se lijepo igrati, ubacivati neke oblike, umetati drvene oblike, slagati par kockica, vozi autić, vozi bebu u kolicima, hrani je, igra se s bracom 'muških' igrica...
Što da poduzmem u vezi žvakanja i kako je naučiti? Kao da mi je prvo dijete, ali je skoro u svemu od brace različita, zna biti dosta živahna, a opet s druge strane dosta mirna. I brat je malo teže prožvakao ali ipak je bilo bolje nego s njom.

Unaprijed zahvaljujem.

bubi5

10.01.2012. 11:45

Još sam zaboravila reći da ponekad, kad joj dam neku uputu da nešto izvrši, gleda me kao da ne razumije, trebam joj više puta ponoviti i uglavnom onda napravi, a nekad čak i ne, kao da joj se ne da. Dok, opet s druge strane nešto napravi isti čas kad joj se kaže. Također, kad vidi nepoznatog ili kad nekog ne vidi par dana (npr. nonu), totalno se ukipi, kao da se paralizira, samo skrene pogled i tako stoji neko vrijeme. Tek kad je mi uzmemo ili malo budemo oko nje, kao da opet 'živne'. Da li je toliki strah pred strancima normalan ili ne? Tako se ponaša već 2-3 mjeseca.

Hana Hrpka, prof. psih.

13.01.2012. 21:05

Poštovana,
hvala Vam što ste se ponovno obratili ovim putem i podijelili nove informacije vezane uz Vašu djevojčicu. Veseli me čuti da je od vašeg posljednjeg javljanja ona prohodala i razvila svoje komunikacijske vještine, da se zna lijepo igrati i maziti s bratom, kao i da ste i dalje posvećeni kontrolama kod fizijatra i pedijatra.
Sjećam se vaše zabrinutosti oko nekih ponašanja djevojčice koja su vas navela da posumnjate na autizam, i drago mi je da ste to spomenuli stručnjacima. Tako ste otklonili svoje sumnje, a na daljnjim kontrolama moći ćete razgovarati ako vas opet nešto slično uznemiri.
Ovim putem, preko foruma, nije lako donijeti ozbiljnu procjenu, no iz ovoga što ste napisali, zaista se čini da nema razloga za zabrinutost. Uvjerena sam da bi stručnjaci, koji su u doticaju s djetetom, dosada zamijetili da postoje neke nepravilnosti u razvoju.
S druge strane, razumijem da vas, kao predanu i u potpunosti posvećenu majku, određene stvari i dalje muče i da se želite informirati. Dobila sam dojam da ponekad uspoređujete razvoj sina i kćeri, te kad naiđete na različitosti, upitate se je li to normalno. Stoga vas želim podsjetiti da je svako dijete mala osoba za sebe i da ne postoje dva djeteta s istim razvojnim putem i temperamentom. To što se malena po nekim stvarima razlikuje od brata, može vas zbunjivati i dovesti do toga da posumnjate u sebe i svoje iskustvo. Ne dopustite da vas slična razmišljanja pokolebaju, već to promatrajte kao priliku da budete uz još jedno malo, jedinstveno biće.
Spomenuli ste da vas brine da je dijete zaboravilo nešto što je već naučilo i da vam se čini da vas ne želi poslušati – takvo ponašanje za ovako maleno dijete nije nimalo neuobičajeno. Poželjno je dati joj vremena, i dopustiti da ponekad jednostavno nije zainteresirana za igru/pokazivanje/pričanje. Iako malena, ona dobro zna kad je zainteresirana za nešto, a kad nije. Kad je raspoložena, sve lijepo pokazuje i odgovara vam, što upućuje na to da vas razumije i da zna što od nje želite, tj. da njeno ponašanje nije odstupajuće.
Situacija koju ste opisali kad je riječ o susretima s nepoznatim ljudima ili s onima koje nije vidjela nekoliko dana je prilično je česta kod djece u toj dobi. Ako se najčešće vi ili suprug brinete za nju, a rijetko se susreće s drugim osobama, normalno je da postoji određeni strah od stranaca. Neka djeca ga iskazuju više, neka manje, ali općenito je često prisutan. Pomoći joj možete da ju češće dovodite u situacije da bude s drugim ljudima i da ju dajete drugima u naručje, no naravno, ne na silu. Pomoći bi moglo i da ju vi držite u naručju, pa ju iz te pozicije sigurnosti približite drugima te ju nakon toga spustite iz naručja i pustite da sama istražuje. Poznate osobe možete zamoliti da joj pristupaju s nekom od omiljenih igračaka, i u čučećem položaju. Ovakvi strahovi obično s nestaju s vremenom, kako se dijete češće susreće s ljudima izvan obitelji i kako odrasta.
Što se tiče poteškoća sa žvakanjem, vjerujem da bi djevojčica to mogla prevladati sama, samo joj dajte malo vremena da se privikne. Nemojte hranu i dalje miksati, već joj nudite prvenstveno tvrdu hranu. S vremenom će ona, baš kao što je sa štapićima i čokoladom, početi žvakati i ostale namirnice. Vi budite uz nju dok jede, kako biste ju umirili kad se počne gušiti ili kašljati. Tada joj ponudite nešto za popiti ili sl.

Na kraju želim još jednom pozdraviti vašu brižnost i želju da budete upućeni u sve. Uz tako dobru majku i liječnički nadzor, iskreno vjerujem da će se dijete i nadalje lijepo napredovati. Promatrajte ju kao kompletnu osobu u malom, koja ima svoje želje, potrebe, ritam i karakter, i probajte joj se što više prilagoditi.

Ako imate i dalje neke sumnje i želite biti sigurni da u pitanju nije autizam, možete se naručiti na procjenu u Polikliniku za zaštitu djece grada Zagreba. Vaša kćerkica bi prošla određenu procjenu kroz niz stručnjaka iz različitih područja kako bi se ustanovilo što je točno. Naručiti se možete bez obzira iz kojeg ste grada na broj telefona 01/34-575-18. Adresa je Đorđićeva 26, a uputnicu možete dobiti od pedijatra. Nešto više o Poliklinici možete saznati na http://www.poliklinika-djeca.hr/.

Imate li ikakvih dodatnih pitanja, slobodno se obratite i besplatnoj i anonimnoj savjetodavnoj liniji Hrabrog telefona radnim danom od 9 do 20 sati na 0800-0800, ili na Chat Hrabrog telefona radnim danom od 15 do 18 sati (http://hrabritelefon.quik-j.net:8...tCenterServlet?customer=hrabri-CHAT).

Srdačan pozdrav,

Hana Hrpka, prof.

bubi5

14.01.2012. 15:35

Zahvaljujem Vam na tako iscrpnom odgovoru. Znam da je moram malo prestati promatrati pod 'povećalom',
ali jednostavno ne bih želila nešto zanemariti ako je prisutno, a nadam se da je sve ok.