|
Autor
|
Poruka
|
|
Sany
|
21.06.2011. 16:25
Dobar dan, molim Vs za misljenje. Imam djevojcicu staru tri godine: Jako je vesela i razdragana i povremenoljuta sa razlogom. U zadnjih para dana kada stavi dudu i hoce da spava ili kada se umiri, vise puta govori neznam da pricam ja sam mala beba, pa opet neznam da pricam, sama sebi to govori, Da li je to tik, faza? Da li da obracam paznju, sta da radim ? Hvala !
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
28.06.2011. 17:31
Poštovani,
prije svega hvala Vam što ste se ovim putem obratili za pomoć. Vidi se da ste brižna majka kada tražite pomoć vezanu za razvoj vašeg djeteta, takvo nešto je za svaku pohvalu. Uistinu se nadam da će Vam naš odgovor biti od pomoći.
Kažete da Vaša kći ponavlja neke fraze kojima sebe želi prikazati kao malu bebu te vas to zabrinjava. Napisali ste da se to javlja posljednjih par dana i to u vrijeme kada ide na spavanje. Ono što bih voljela znati jest kako Vi na to reagirate. Jeste li na bilo koji način pokušali s njom razgovarati o tome, pitati je zašto to govori? Također me zanima što se događa nakon što vaša kći to izgovori, imaju li te fraze koje ponavlja zaista utjecaja na njezin govor, priča li nakon što tako nešto kaže, pretvara li se i dalje da je mala beba. Osim toga, je li takvo ili neko slično ponašanje prisutno samo prilikom odlaska na spavanje ili se javlja i tijekom nekih drugih aktivnosti. S obzirom da nemam odgovore na ova pitanja pokušat ću dati neka od mogućih objašnjenja.
Jedna mogućnost jest da je vašoj kćeri potrebna dodatna pažnja prilikom uspavljivanja, pitam se je li se nešto promijenilo u vašem odnosu spram procesa odlaska na spavanje. Moguće je da vam želi poručiti kako su joj potrebna neka vaša ponašanja koja su bila prisutna dok je bila manja. Također je moguće da vaša kći naprosto oponaša neku bebu u Vašem okruženju. To može biti čisto oponašanje, a s druge strane možda vam time želi nešto poručiti. Ne znam ima li u vašem okruženju neka beba kojoj vi pridajete pažnju te je vaša kći to uočila i jednostavno želi dati do znanja da bi voljela da i nju tretirate na isti način, da je i njoj potrebno više pažnje. Isto tako, djeca su u dobi od druge do šeste godine u razvojnoj fazi u kojoj je prisutna igra „kao da“ u kojoj oni glume svakodnevne i zamišljenje uloge. Možda se vaša kći jednostavno igra kao da je mala beba. Takvo nešto osobito je moguće ako je nedavno bila u društvu neke bebe.
Nadalje, ono što se kod djece ponekad zna dogoditi jest da se vrate u prethodnu razvojnu fazu. Najčešće se to očituje ponovnim mokrenjem u krevet, dijete koje je prohodalo opet puže, siše prst, traži dudu, a moguće je da i vaša kći prolazi kroz tako nešto no na govornom području. No s obzirom da ovo traje tek nekoliko dana i javlja se samo prilikom odlaska na spavanje; Vi niste naveli neke druge promjene u ponašanju; ne bih to odmah pripisivala stanju regresije. Naime, regresija je načešće posljedica neke promjene u djetetovu životu, ne znam je li se u vašem životu dogodila neka veća promjena, npr. rođenje novog djeteta, razvod roditelja, preseljenje i slično. U fazi regresije, dijete često razvija mehanizme da bi ublažilo tjeskobu. Ukoliko smatrate da bi ovako nešto moglo biti uzrok ponašanju vaše kćeri bilo bi dobro pokušati otkriti uzrok tjeskobe. Ovakva stanja su najčešće privremena, no u slučaju da potraju dulje vrijeme nije loše potražiti pomoć stručnjaka, u ovom slučaju psihologa. Ono što je važo u regresivnim situacijama jest da roditelji grubo ne odbijaju djecu, nego da pokušaju uvidjeti uzroke takvog ponašanja i dati djetetu podršku bez obzira na uzrast i fazu samostalnosti. Samostalnost se jača hrabrenjem, pohvalom, podrškom, komplimentima, a negativna kritika razara samostalnost i samopouzdanje.
Nadam se da sam odgovorila na Vaš problem. Ukoliko imate još dodatnih pitanja ili želite nešto više napisati o ovome, slobodno nam se obratite putem ovog foruma. Još bi jednom napomenula kako razlozi iznad navedeni ne moraju biti objašnjenje za to što se događa Vašoj kćerkici. Stoga, ukoliko se ovakvo ponašanje Vaše kćeri nastavi i procijenite da bi bilo dobro potražiti pomoć stručnjaka mi ćemo Vam rado pomoći u njegovu pronalasku s obzirom na Vaše mjesto stanovanja. Za sve dodatne informacije vezane uz odgoj Vaše kćerkice možete se javiti i na Hrabri telefon, besplatnu i anonimnu savjetodavnu liniju (0800 0800), svakim radnim danim od 9 -20 h ili na chat (http://www.hrabritelefon.hr/hr/stranica/82/chat-v-3) svakim radnim danom od 15-18 sati.
Želim Vam mnogo sreće i radosti u odgoju vaše kćeri.
Srdačan pozdrav!
Hana Hrpka, prof.
|
|
Sany
|
01.07.2011. 12:50
Hvala Vam puno na odgovoru, jedina promijena sto se desila tj. da smo je prestali ljuljati na nogama pred spavanje. Ona ima tri godine i mislila sam da je vrijeme da navecer samostalno legne i zaspe. Zna to izgovarati i u toku dana, al sto se tice njenog govora sve je ok. Ja sam je pitala zasto to govori, ona mi je rekla " ja sam mala beba ". Ponekad kad cujem da to govorim i ja sa njom pocnem to ponavljati, i ona se pocne smijati. Sto se tice paznje, mislim da sam joj previse pruzili paznje. Evo sad sjedi na tuti i par puta je ponovila neznam pricati. Uh, odvikla sam je i od pelene na moru. Neznam kako da se postavim kada to govori ?
Velika Hvala !
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
05.07.2011. 18:25
Poštovana,
prije svega hvala Vam na ponovnom javljanju.
Prema ovome što ste u posljednjoj poruci naveli čini mi se kao da je vaša kći navikla na uspavljivanje na način koji ste opisali, ljuljanje na nogama, te ponašanjem koje vas zabrinjava izražava nezadovoljstvo zbog prestanka takvog načina uspavljivanja. Meni se to čini potpuno normalnim. S obzirom da ste vi vašu kćer uspavljivali sve do ove dobi, što je zasita dug period, ona je naučila da je to način na koji se odlazi na spavanje. Izostanak toga ostavlja je zbunjenom i biti će potrebno neko vrijeme da se navikne na novi način odlaska na spavanje. Ja Vas u potpunosti podržavam u odluci da je vrijeme da navečer samostalno zaspi. Naime, djeca su već u mnogo ranijoj dobi sposobna sama se umiriti i zaspati te ih nije potrebno uspavljivati. U ovoj je situaciji važno da budete dosljedni, odnosno da ne popuštate u slučaju ukoliko ona zatraži da je uspavljujete ljuljuškanjem. Ukoliko ćete povremeno na njezine zahtjeve ubacivati ljuljuškanje, ona će postati zbunjena, uvidjeti da je ipak možete na taj način uspavljivati i bit će vam mnogo teže od toga je odviknuti.
Ono što biste mogli uvesti kao zamjenu za dosadašnji oblik uspavljivanja jest čitanje ili pričanje priča. Dogovorite s kćeri koju bi priču voljela da joj pročitate ili ispričate neposredno prije spavanja, dakle kada je ona već u krevetu. Na taj će se način prije spavanja umiriti i vjerojatnije lakše zaspati. Također objasnite joj zašto je više ne ljuljuškate, objasnite joj kako je sada već dovoljno velika da sama odlazi na spavanje, da to tako rade odrasli ljudi i kako niti vas niti supruga nitko ne uspavljuje. Kada uvidite da je dobra prilika možete joj i objasniti zašto se prema malim bebama ljudi odnose drugačije, jer naime one zaista ne mogu ništa same, no vaša kći je već dovoljno velika da mnogo toga može sama kao i da to razumije.
Osim toga bilo bi dobro da joj tijekom dana upućujete pohvale na račun toga da je ona sada već velika curica, a ne više mala beba. Tako kada napravi nešto za što smatrate da je ponašanje koje mogu napraviti trogodišnjaci, pohvalite je. Npr. kada sama jede žlicom ili kada pospremi igrače, pomogne Vam dok nešto radite i slično. Možete reći nešto poput „Bravo, to si jako lijepo napravila, baš tako to rade velike curice.“ Možete je i uključiti u neke od aktivnosti u kućanstvu u kojima ćete joj pokazati i imati priliku dati do znanja da je ona sada već velika. No nemojte pretjerivati s pohvalama u smislu da joj za svako ponašanje kažete da to tako rade velike curice jer bi onda pohvale mogle izgubiti na značenju. Vjerujem da ćete s obzirom da najbolje poznajete svoju kćer sami znati procijeniti kada su pohvale zaista „na mjestu“. Vjerujem da je ovo samo faza koja će ubrzo proći. Nadam se da će Vam neki od savjeta biti od pomoći te da ćete se uspješno snaći u ovoj situaciji.
Ukoliko ćete imati još dodatnih pitanja, slobodno se javite ponovno,
srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
|
Sany
|
05.07.2011. 22:40
Velika Vam hvala. U potpunosti ste opisali kompletnu situaciju, iz tog razloga svim roditeljima savjetujem da se potrazi strucna pomoc. Jer ne mozemo mi roditelji, sve probleme sami rijesiti. Hvala !
|
|
ditač
|
11.07.2011. 00:16
POŠTOVANA,IMAM DVIJE DJEVOJČICE OD 6 I 3GOD.STARIJA JE DOSTA NEPOSLUŠNA PA SAD MLAĐA KOPIRA NJENO PONAŠANJE.PONEKAD RAZGOVOROM NE MOGU RJEŠITI PROBLEM A NI KAZNE NE POMAŽU.MOLIM SAVJET JER SAM NA RUBU ŽIVACA
.HVALA
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
13.07.2011. 16:50
Poštovana Mama,
prvo bih Vam se htjela zahvaliti što ste se odlučili javiti za savjet i pohvaliti Vašu želju za promjenom situacije koja Vas, kako navodite, dovodi do „ruba živaca“. Čitajući Vaš post čini mi se da se osjećate i pomalo bespomoćnom i frustriranom jer niste sigurni što učiniti. Ponekada nam se čini da rješenja nema, no to ne znači da ona zaista ne postoje.
Ne treba zaboraviti da nije lako biti roditelj i da je roditeljska uloga jedna od najtežih u životu i upravo se zbog nje roditelji ponekada znaju osjećati umorno i iscrpljeno. Ponekada je lakše, ponekada teže, ali sve je to dio roditeljskoga staža. Istina je da su djeci roditelji modeli ponašanja, da od njih uče o ljubavi, samokontroli, ali i nepoželjne obrasce ponašanja, no, ne treba zanemariti i međusobne utjecaje djece u obitelji. Starija braća i sestre svojim primjerom podučavaju mlađe o načinima ponašanja. Mlađa braća i sestre rado kopiraju starije podjednako u društveno prihvatljivim i poželjnim ponašanjima, kao i u onim asocijalnim i nepoželjnim. Važno je stoga objasniti kako starijoj tako i mlađoj kćeri kada neko ponašanje nije u redu. Također, kada je riječ o odnosu djece i roditelja, važno je zapamtiti da se u odnose među braćom/sestrama ne unose negativni elementi, primjerice nejednakim tretmanom jer ono što se pokazalo da djeci najviše smeta jest ako dobiju dojam da se favorizira jedno dijete ili ako ga se uspoređuje s drugom braćom ili/i sestrama.
Obzirom na Vaš kraći mail nisam dobila potpuni uvid u cijelu situaciju stoga bih Vam postavila par pitanja vezano za nju. Kada kažete da je Vaša starija kći neposlušna na što točno mislite? Možete li mi malo više reći o konkretnim situacijama u kojima prepoznajete neposluh Vaše djevojčice? Djeca znaju biti svojeglava, ljutiti se kada nije po njhovome, oduzimati igračke, praviti probleme oko hranjenja, spavanja i slično. Neka od ponašanja jesu produkt njihove nezrelosti i razvojne faze kroz koju prolaze (za predškolsku je dob karakterističan izraženi egocentrizam što se može odraziti u njihovome ponašanju), no ona ozbiljnija neprihvatljiva ponašanja, ako postoje - jer iz napisanoga o tome ne saznajem puno, treba svakako dosljedno odučavati. Jedna od roditeljskih dužnosti je naučiti dijete razlikovati prihvatljivoga od neprihvatljivoga ponašanja i ako se ponekada ta zadaća čini neizvedivom, ona zasigurno to nije. Postoje različiti načini displipliniranja Vašega djeteta pri čemu treba jasno razlikovati discipliniranje od kažnjavanja. Dok se discipliniranje temelji na dobrom međusobnom odnosu i uključuje ohrabrenja, pohvale i upute djetetu kako da kontrolira svoje ponašanje, kažnjavanje se odnosi na neugodnu posljedicu nečega što je dijete napravilo ili propustilo napraviti stoga bi kao takvo trebalo biti samo mali dio discipliniranja.
Naveli ste kako razgovorom ponekada ne možete riješiti novonastalu situaciju. Pohvaljujem Vaše nastojanje i potrebu za razgovorom. Zanima me na koji način razgovarate s njom/njima, kažete li joj/im jasno kako se osjećate zbog njezinog/njihova ponašanja koje Vas je povrijedilo i koja ponašanja nisu dopustiva? Važno je da djeci na njima razumljivome jeziku specifiramo što je dopušteno, a što ne te da im damo do znanja da se mogu osloniti na nas pa čak i kada smo ljuti jer ljutnja ne znači da ih ne volimo.
Rekli ste da i kazne nekada ne pomažu. Što mislite pod kaznom? Kako sam već navela, kažnjavanja bi trebalo biti minimalno, a ako je već nužno trebalo bi se ograničiti na tzv. kazne uklanjanjem jer se uklanjanju neke ugodne stvari koje je dijete do tada uživalo (napominjem da tu ne spada uklanjanje osnovnih stvari potrebnih za razvoj kao što je hrana, već recimo sat vremena manje gledanja TV-a). Dugoročno gledano, kazne uklanjanjem privilegija jesu učinkovitije od tjelesnoga kažnjavanje jer dijete u potonjemu slučaju uči da je agresija rješenje kada želimo postići određni cilj. Možda biste mogli s djevojčicama dogovoriti pravila i posljedice ponašanja i izraditi plakat koji će stajati negdje na vidljivome mjestu u prostoru vašega stanovanja. Važno je da Vaše kćeri za svako pozitivno ponašanje dobivaju nagradu i time se motivirale za daljnja pozitivna ponašanja, no jednako je tako važno da iza svakoga nepoželjnog ponašanja uslijedi posljedica – dogovoreno uklanjanje privilegija. Ono najbitnije jest – dosljednost u odgoju. Dijete iz situacije u situaciju mora dobiti istu poruku, a to je da je prešlo granicu i da u tome slučaju posljedica slijedi. Djeca trebaju osjetiti da pogreške mogu i popraviti. Naučite ih kako da uče iz svojih pogrešaka. Pomozite im shvatiti kako mogu promijeniti svoje buduće ponašanje da ne dođe ponovnoga sukoba. Nešto više o metodama discipliniranja možete pročitati u brošuri u izdanju Hrabroga telefona na stranici http://www.hrabritelefon.hr/hr/stranica/216/brosure-hrabrog-telefona, dok nešto više o važnosti dosljednosti u odgoju možete i pročitati na sljedećoj web stranici Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba: http://www.poliklinika-djeca.hr/a...zasto-je-vazna-dosljednost-u-odgoju/.
Također, ako Vam ovi savjeti ne pomognu i ako se situacija ne promjeni, ponekad koristi i razgovor sa stručnjakom. U nastavku ću Vam predložiti nekoliko savjetovališta za roditelje i djecu na području Zagreba (obzirom da ne znam odakle ste), ali ako niste iz Zagreba, mogu Vas uputiti u neke centre koji su u blizini Vašeg mjesta. U Zagrebu, u prostoru Dječje kuće Borovje postoji besplatno Savjetovalište za roditelje i djecu pa ih možete nazvati i naručiti se na broj 01/6112 – 758. Adresa Savjetovališta jest Ulica Bože i Nikole Bionde 32, 10 000 Zagreb. Možete se obratiti udruzi roditelja „Korak po korak“ gdje stručnjaci održavaju različita predavanja i radionice za roditelje (više na stranici http://www.udrugaroditeljakpk.hr/). Postoji i savjetovalište Modus gdje se održavaju individualna savjetovanja uz dogovor na broj 01/4621-554 i koje je otvoreno svakim danom od 9.00 do 22.00 sata. Adresa Savjetovališta jest Ulica kneza Mislava 11, 10 000 Zagreb. Njihova web stranica gdje možete vidjeti o čemu se radi je: http://www.dpp.hr/hr/modus.php?id=1/.
Naposljetku, ako imate dodatnih pitanja vezanih uz odgoj djece, željela bih Vam ponuditi i opciju besplatne i anonimne savjetodavne linije Hrabroga telefona svakim danom od 9 do 20 sati na broj 0800 0800, koju možete nazvati i Vi, ali i Vaše kćeri ako ih nešto muči te popričati s educiranim volonterima. Također, Hrabri telefon ima i chat na www.hrabritelefon.hr, svakim radnim danom od 15 do 18 sati na koji se možete obratiti.
Nadam se da će Vam nešto od napisanoga koristiti te Vam se još jednom zahvaljujem što ste ukazali povjerenje i javili se za savjet. Možete se također ponovno javiti i ovim putem u slučaju novih nedoumica ili/i pitanja. Želim Vam puno strpljenja i uspjeha!
Hana Hrpka, prof.
|
|
ditač
|
14.07.2011. 12:10
KOD NEPOSLUŠNOSTI MISLIM NA TO KAD JOJ KAŽEM DA SE NEŠTO NESMIJE ONA TO URADI.ILI KAD NEKAMO DOĐEMO POKAŽE SVE GLUPOSTI KOJE ZNA.KAZNA JE TAKVA DA JOJ ZABRANIM CRTIĆ ILI NAŠTO DRUGO.PONEKAD NISAM DOSLJEDNA U KAZNI PA POPUSTIM JER PLAČE TAKO DA HISTERIZIRA.HVALA.
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
19.07.2011. 19:10
Poštovana Mama,
zahvaljujemo Vam na ponovnome javljanju i informacijama o konkretnim situacijama u kojima je, kako navodite, Vaša kći neposlušna.
Roditelj mora postaviti djeci unaprijed jasne, konkretne i dobro definirane granice odnosno pravila ponašanja, te koje privilegije i pod kojim uvjetima mogu dobiti ili zaslužiti odnosno pod kojim ih uvjetima mogu izgubiti. Kao što je već rečeno u prošlome odgovoru na Vaš upit, ono što je od velike važnosti prilikom postavljanja granica jest dosljednost jer roditelji time šalju djeci poruku da misle ozbiljno ono što govore te da im se može vjerovati.
U situacijama kada dijete viče ili plače jer nije dobilo ono što je tražilo, roditelj treba djetetu objasni zašto ne može dobiti ono što želi i ponudi mu rješenja koja uključuju odlaganje zadovoljenja trenutnih želja ili zamjenu za traženo. Ukoliko roditelj popusti i dijete dobije što želi, vjerojatno je da će se neželjeno ponašanje više pojavljivati.
Još je važnije djetetu unaprijed objasniti koje ponašanje se od njega očekuje i to što jasnije i detaljnije kako bi dijete razumjelo koje ponašanje je prihvatljivo, a koje ne.
Konkretne primjere kako se postaviti u konfliktnim situacijama u kojima se nađete s kćeri/kćerima možete pronaći u brošurama koje su preporučene u postu iznad.
Još jednom zahvaljujem na ukazanome povjerenju i pohvaljujem Vaš majčinski angažman.
Puno sreće i dosljednosti!
Hana Hrpka, prof.
|
