Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 432 | Broj poruka: 1419

anonymous

Hana Hrpka, prof. psih.

Hrabri telefon
Zagreb, Draškovićeva 72


Uspavljivanje bebe


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

Tanja79

02.09.2014. 14:40

Poštovana doktorice,

moje dijete napunilo je 5 mjeseci, puno je nošena beba zbog grčeva (tek su nedavno prestali), naučen je na uspavljivanje na rukama, no dosta je težak i jednostavno ga fizički ne mogu više toliko nositi. Nailazim na x teorija kako uspavati dijete, pobornik sam onih koje su najmanje invanzivne za dijete. Molila bih Vas za savjet na koji način da naučim dijete da se samo umiri jer ni jednu teoriju ne mogu primijeniti jer se dijete umiri jedino kad ga nosim. Kroz noć se isto često probudi pa ga opet nosim/stavljam na prsa. Ritual prije spavanja je kupanje/pranje guze i ples uz muziku. Uspavljujem ga i preko dana i navečer, preko dana često uspavljujem i više od pola sata, a probudi se za 10 minuta pa ispočetka sad(

Hvala unaprijed i srdačan pozdrav!
Tanja

Hana Hrpka, prof. psih.

08.09.2014. 13:40

Draga mama Tanja,

zahvaljujem Vam na javljanju i povjerenju koje mi pritom iskazujete. Iz upita vidim da je problem s kojim se suočavate teškoća s uspavljivanjem Vaše bebice. Također vidim da ste vrlo strpljiva i kreativna mama i da se trudite pronaći rješenje koje će biti najbolje za Vaše dijete i pohvalila bih Vas zbog toga. To mi govori da ste brižna majka kojoj je dobrobit djeteta na prvom mjestu, što pokazujete i ovim upitom. Roditeljstvo zahtijeva puno truda i odricanja i često se nađemo pred situacijama koje ne znamo kako najbolje riješiti i u takvim situacijama potrebno je potražiti pomoć. Upravo je to znak dobrog roditelja.
Vjerujem da Vam je teško prolaziti kroz cikluse nespavanja i iznenadnog buđenja Vašeg djeteta. Za roditelje oni znaju biti vrlo iscrpljujući i zahtijevaju posebnu dozu strpljivosti i razumijevanja koje je potrebno pri rješavanju ovako osjetljivog problema. Vidim da ste zabrinuti i da vam je teško u ovoj situaciji i bitno je znati da su ti osjećaji kod roditelja potpuno normalni. Nadam se da će Vam ovi savjeti pomoći i da će Vas umiriti.
Prije svega Vam želim reći da su reakcije Vaše bebe normalne. Kad beba stekne određene navike, na primjer da zaspi uvijek u majčinom naručju, potrebno je puno strpljenja i vremena da se beba navikne na drugačiji način uspavljivanja i buni se kad to nije tako. Stoga je važno da budete vrlo strpljivi i dosljedni u svojim reakcijama na djetetovo ponašanje. Za svaku bebu najbolja utjeha je majčin dodir. No, s obzirom da nije moguće neprestano nositi bebu i da ona, kao što ste i napomenuli, raste i postaje sve teža, dobro je dijete naučiti nekim drugim načinima umirivanja i uspavljivanja koje ne uključuje uzimanje u ruke. Na primjer, kad dijete počne plakati i ne želi zaspati u krevetiću, pokušajte ga maziti, pričati mu, pjevati, kratko ga podići i zagrliti pa ga ponovno spustiti. Drago mi je čuti da sa svojom bebicom već imate neke rituale uspavljivanja, kao što je kupanje i ples uz glazbu. Tako mala djeca vole rutinu i potaknula bih Vas da s time nastavite. Ono što dijete treba naučiti je da se uspavljuje bez nošenja. Bitno je da dajete djetetu cijelo vrijeme dok plače do znanja da ste tu kroz pričanje i nježan dodir, ali ga nemojte nositi. U tome treba biti dosljedan, iako će u početku biti teško i djetetu će trebati puno vremena da se umiri. Vjerujem da će Vam u takvim situacijama biti teško, jer je roditeljska potreba da zaštiti i utješi dijete, no važno je da ne popustite kako bi dijete s vremenom naučilo da se može i mora utješiti da drugačije načine, osim da ga vi nosite.
Važno je da u takvim situacijama budete što smireniji, da pričate mirnim tonom i tiho. Djeca, čak i u vrlo ranoj dobi kao što je i Vaša bebica, osjećaju kako se njihovi roditelji osjećaju – jesu li iscrpljeni, tužni, zabrinuti. Tako je vjerojatno da Vaša beba osjeća Vašu iscrpljenost i nervozu kad ju ne možete uspavati, što povratno i nju frustrira. Stoga se trudite u kontaktu sa svojim djetetom biti izrazito strpljivi i što smireniji kako bi to i na njega djelovalo umirujuće. Sigurna sam da je to ponekad vrlo teško, a kada dođe do situacije u kojoj ste previše iscrpljeni, ljuti ili bespomoćni, vratite dijete u krevetić ili kolica, izađite iz prostorije, pokušajte duboko disati i brojati do 10 pa se zatim vratiti natrag. Također, možete zamoliti nekoga od članova obitelji da preuzme bebu, a Vi se za to vrijeme možete opustiti uz toplu kupku, šalicu čaja ili na neki drugi način.
Kako bi dijete moglo smireno zaspati i kroz spavanje dobiti potreban odmor, njegov mali organizam treba biti opušten. Dodatni način na koji možete probati opustiti svog sinčića tijekom dana je, primjerice, nježna masaža. Kad ga masirate možete mu nježnim glasom govoriti ili pjevati. Probajte što polaganije govoriti tako da je i Vaš glas opušten. Važno je i da ste Vi sami u toj situaciji smireni i posvećeni samo svome djetetu. U početku bi mogli naići na djetetov otpor i tada nemojte inzistirati da takva aktivnost dugo traje. Postepeno produžujte aktivnosti umirivanja djeteta, možete ih i više puta ponoviti tijekom dana.
Vjerujem da će se s vremenom situacije kad bebica zaspi bez da ju nosite povećavati. Bitno je da pronađete drugačije načine za uspavljivanje Vaše bebice. Na taj način pomažete djetetu da izraste u samostalnu osobu. Ne postoji jedinstveni savjet koji vrijedi u svakoj situaciji. Isprobavajte različite načine i gledajte kako će beba reagirati. Pokušajte biti strpljivi i svjesni da su bebine reakcije normalne i također da se Vašoj bebi ništa strašno neće dogoditi ako ju ne podignete istog trenutka kad zaplače. Možda ste na neke od ovih savjeta već i naišli te ih isprobali, ali je važno da ne odustajete. Vaš sin je od rođenja naviknut na to da ga nosite i sigurno ga zbunjuje i ljuti što nakon pet mjeseci treba usvajati nove navike. Zbog toga čitav proces može trajati i duže nego što biste htjeli.
Uvijek nam se možete obratiti i na našu savjetodavnu liniju, Hrabri telefon za mame i tate, na broj 0800 0800, od ponedjeljka do petka od 9 do 20 sati. Naši volonteri će Vas rado saslušati i pružiti Vam podršku i savjet.
Podršku i informacije za sva pitanja s kojima se susrećemo u roditeljstvu možete potražiti i na još jednom mjestu, a to je Telefončić – savjetodavna linija namijenjena roditeljima i drugima koji brinu o najmlađoj djeci. Putem telefonskog broja 01/4850-555 omogućena Vam je svakodnevna dostupnost stručne podrške i informacija iz područja ranoga razvoja djece i suvremenoga roditeljstva. Linija je otvorena od 7 do 22 sata, a njezinim stručnjacima se možete obratiti i putem e-maila - info@telefoncic.hr. Tim Telefončića čine medicinske sestre, patronažne sestre, primalje, psihologinje, socijalne pedagoginje i logopedinje s višegodišnjim iskustvom rada s obiteljima i djecom predškolske dobi.
Nadam se da će Vam ovi savjeti biti od pomoći. Iz Vašeg upita vidim veliku ljubav i posvećenost u odgoj Vašeg djeteta i to mi je izrazito drago. Vjerujem da će se uz Vašu ljubav i upornost situacija mijenjati nabolje.

Želim Vam puno uspjeha!

Hana Hrpka, prof.

Tanja79

20.11.2014. 13:50

Poštovana, s obzirom na izbijanje zubića, odgađala sam do prije dva tjedna novi način uspavljivanja. Na izmaku sam snaga, zbunjena sam, nisam dosljedna jer mislim da ga boli (jako trlja ručicama preko ustiju dok plače), probala sam sve, jednostavno uspije zaspati sam, nakon ohoho plakanja, pjevanja, maženja, budi se nakon 10 ili 15, 20 min pa ga opet smirujem, opet plače, vrišti, zaspi i onda opet nakon nekoliko minuta. Naše uspavljivanje traje 2 sata, a od toga spava 20 minuta. I ne znam kad da završim s tim "spavanjem" jer se nikad ne probudi drukčije nego u plaču. Želim ispravno postupiti, a ne znam što je ispravno. Razum mi govori jedno, emocije drugo...

Hana Hrpka, prof. psih.

26.11.2014. 19:45

Draga mama,

vjerujem da ste već dosta iscrpljeni ovom situacijom i da ona u Vama budi osjećaj frustracije i bespomoćnosti. Uspostava ritma i discipline po pitanju spavanja, ali i drugih odgojnih stvari, jest teška, ali i jako važna. Potrebno je puno upornosti i strpljenja da bi došlo do rezultata. Potičem Vas da pokušate primijeniti savjete koji su napisanu prethodnome odgovoru. S obzirom na to da ove poteškoće traju već određeno vrijeme, mislim da bi bilo dobro i da ih podijelite s Vašim pedijatrom koji, vjerujem, ima iskustva s ovakvim situacijama i može Vam pomoći kako da se lakše nosite s njom. Također, savjet možete potražiti i kod psihologa u Vašoj okolini. Ukoliko procjenjujete da nema napretka, mislim da bi bilo korisno da svoje brige podijelite s psihologom u Obiteljskom centru koji se nalazi u gotovo svim županijama u zemlji. Riječ je o besplatnim savjetovalištima kojima se mogu obratiti roditelji kada imaju poteškoća u odnosu s djecom. Ako Vam treba kontakt Obiteljskog centra u Vašoj okolini, predlažem da se ponovno javite s informacijom gdje živite.

Želim Vam puno sreće i ne zaboravite – ono što Vi osjećate, osjeća i Vaša beba. Vaš mir mogao bi donijeti i mir Vašem djetetu.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.

anto_dany

04.05.2015. 19:40

Postovana doktorice,
moj sin je napunio godinu dana i jos nemamo prospavanu noc.U noci se budi po par puta sa plakanjem ili sjedne na krevet i igra se neki sat vremena dok opet nezaspe,budi se oko 6h ujutro,zaspe ponovno oko 8h te se budi u 10h ponovno zaspe u 13h i kako kada spava do 2,3sata u komadu i onda me nekada trazi spavat oko 19h a nekada i ne..I svejedno je spavao on jos popodne ili ne tek mi u 1h u noci trazi spavat.A uspavljujem ga sisanjem ili nosanjem ali zaista je tezak i vec sam preumorna od nespavanja..Dali imate kakav savijet..Kako ga uspavat ili promjenit navike spavanja?? Hvala vam unaprijed puno

Hana Hrpka, prof. psih.

09.05.2015. 03:10

Draga mama,

Na samom početku voljela bih Vam reći da mi je jako drago što ste se odlučili javiti i podijeliti svoj problem sa mnom. Veliko Vam hvala na ukazanom povjerenju. Na temelju ovoga što ste napisali, vidim da imate poteškoća s uspavljivanjem Vašeg sina. Ono što mogu iščitati iz Vaše poruke je i to da ste vrlo brižan roditelj i da spremno odgovarate na sinove potrebe, zbog čega bih Vas voljela pohvaliti, no također vidim i to da ste poprilično iscrpljeni zbog djetetovog nepravilnog ritma spavanja. Majčinstvo zahtijeva mnogo truda, no ponekad se uz sav trud nađemo u situaciji koju ne znamo kako bismo riješili i za koju nam je potrebna pomoć druge osobe. Spremnost na traženje pomoći te stavljanje djetetove dobrobiti na prvo mjesto osobine su koje karakteriziraju dobrog roditelja.
Vjerujem da Vam je ovo razdoblje sinovog nespavanja i stalnog buđenja teško i da ste zabrinuti, no voljela bih Vam ukazati na to da su ti osjećaji kod roditelja sasvim normalni. Ono što ovakve situacije obično zahtijevaju su velike doze strpljenja i razumijevanja cjelokupne situacije, u čemu se nadam da će Vam pomoći sljedeća tumačenja i savjeti.

Prva godina života zahtjeva prilagodbu djeteta na planu fiziološkog, perceptivnog i motoričkog funkcioniranja, kao i uspostavljanja prvih socijalnih odnosa, a san je ključan element tih procesa. Problemi usnivanja i noćnog buđenja najčešće su normalan dio razvoja, a bebice koje prospavaju noć bez buđenja više su iznimka nego pravilo. Zbog svega prethodno navedenog, ponašanje Vašeg sina je u određenoj mjeri očekivano.

Kada dijete stekne određene navike spavanja, potrebno je mnogo vremena i truda da se ta navika promijeni. Period navikavanja na nove načine uspavljivanja i umirivanja može trajati i duže no što biste htjeli, no uz strpljenje i upornost ta promjena je moguća. Na žalost, ne postoji jedinstven savjet načina uspavljivanja koji vrijedi u svakoj situaciji. Ono što Vam mogu predložiti je to da isprobavate različite načine uspavljivanja, pratite djetetove reakcije te prema tome utvrdite koji je to način koji najbolje odgovara baš Vašem malenom. Ono što je potrebno znati je to da odlazak u krevet i usnivanje za dijete predstavljaju odvajanje od roditelja, što kod djeteta može izazvati tjeskobu. Upravo iz tog razloga dijete preferira ustaljenu rutinu spavanja te također žudi za Vašim dodirom. Iako je majčin dodir uistinu najbolji način umirivanja djeteta, ponekad nije moguće stalno nositi dijete. Istaknuli ste da Vas je stalno nošenje djeteta iscrpilo, baš kao što ono inače iscrpljuje i druge roditelje, a zbog toga bi bilo dobro naučiti dijete nekim drugim tehnikama umirivanja i uspavljivanja, koje ne uključuju uzimanje u ruke. Vrlo je važno da dijete prilikom uspavljivanja i buđenja iz sna osjeti Vašu prisutnost, a Vi mu je možete pružiti tako da ga mazite, nježno masirate, pjevate mu ili pak nešto pričate, možete ga podignuti i zagrliti te ponovno spustiti u njegov krevetac. Na ove načine Vaš sin će osjetiti Vašu blizinu, no potrebno je da budete dosljedni u izbjegavanju nošenja, iako će u početku Vašem djetetu vjerojatno to biti teško te će mu trebati dosta vremena da se umiri. Vjerujem da će i Vama biti teško jer je roditeljska potreba da utješi dijete, no važno je da ne popustite kako bi dijete naučilo da postoje i drugi načini uspavljivanja, kao i to da se može utješiti na druge načine, osim da ga Vi nosite. Također, s Vašim djetetom možete stvoriti neki novi ritual uspavljivanja poput čitanja neke priče ili pjevušenja neke pjesmice, a nakon što odaberete određenu priču ili pjesmicu bilo bi dobro da istu ponavljate prilikom svakog uspavljivanja. Na taj način u djetetu se povećava osjećaj sigurnosti, a smanjuju strah i tjeskoba. Ponekad kao pomoć pri usnivanju može poslužiti duda, medo ili neki drugi omiljeni predmet. Taj, tzv. „prijelazni objekt“ podsjeća na prisutnost roditelja, a omogućuje lakše odvajanje. Također, nedostatna aktivnost i previše dnevnog sna mogu dovesti do toga da se Vaše dijete češće budi noću. Za zdrav ritam noćnog spavanja, važno je da dijete potroši energiju tijekom dana i umori se, nakon čega je vjerojatnije da će Vas ranije tražiti da ode spavati.

Uzroci poteškoća u djetetovom spavanju mogu biti brojni, a oni su specifični za svako pojedino dijete. Ono što se ipak često nalazi kao jedan od uzroka je djetetov temperament. Temperament s se već kod najmlađe djece može očitovati u razini aktivnosti, tako su neka djeca jednostavno, sama po sebi, nemirnija i treba im duže do trenutka kada mogu odspavati cijelu noć u komadu. Često je roditeljima lakše kada razumiju što je u podlozi teškoća s kojima se suočavaju i zato je važno u svemu pratiti djetetov razvoj, uočavati njegove posebnosti, kako bi s puno strpljenja i pažnje mogli odgovarati na djetetove specifične potrebe. Kako biste se mogli što bolje brinuti za Vašeg sina, važno je da se pobrinete i za sebe. Voljela bih da razmislite o tome da poteškoće s umorom i vlastitim nespavanjem podijelite s nekim od svojih ukućana te da potom s njima o tome učestalije razgovarate. Uz međusobnu podršku mogli biste lakše proći kroz period navikavanja djeteta na druge načine umirivanja. Također, zajedničkim idejama mogli biste osmisliti neki novi načinu uspavljivanja koji odgovara baš Vašem sinčiću, a bilo bi dobro i da napravite određenu podjelu kod uspavljivanja kako biste i Vi nekada odmorili i opustili se uz određenu, Vama dragu, aktivnost.

Uvijek nam se možete obratiti i na našu savjetodavnu liniju, Hrabri telefon za mame i tate, na broj 0800 0800, od ponedjeljka do petka od 9 do 20 sati. Naši volonteri će Vas rado saslušati i pružiti Vam podršku i savjet. Podršku i informacije za sva pitanja s kojima se susrećete u roditeljstvu možete potražiti i na još jednom mjestu, a to je Telefončić – savjetodavna linija namijenjena roditeljima i drugima koji brinu o najmlađoj djeci. Njih možete kontaktirati pozivom na broj 01/4850-555, u periodu od 7 do 22 sata. Njihovim stručnjacima možete se obratiti i putem e-maila info@telefoncic.hr.

Nadam se da će Vam ovi savjeti biti od pomoći. Vjerujem da će uz Vašu upornost, brigu i ljubav situacija dalje razvijati u željenom smjeru.

Želim Vam puno uspjeha!
Hana Hrpka, prof.