Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 432 | Broj poruka: 1419

anonymous

Hana Hrpka, prof. psih.

Hrabri telefon
Zagreb, Draškovićeva 72


Strah od spavanja u svojoj sobi


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

sandy88

25.03.2022. 16:10

Poštovani,radi se o djetetu od 9 godina. Pomalo je hipersenzibilan, brzo se naljuti, teško se smiri kad plače i jako je plašljiv... Inače je sasvim običan devetogodišnjak sa normalnim razvojem, samo je pomalo sramežljiv.Problem nam je spavanje u vlastitoj sobi. On naime još uvijek spava sa nama u krevetu jer se boji spavati sam u svojoj sobi, čak i sa upaljenom lampom ili svijetlom u hodniku. Stalno vidi neke sjene i pridaje im oblike kojih nema (ne u smislu da halucinira nego ono, " u strahu su velike oči"blunk. Mislili smo da će ga to s vremenom proći, ali imam osjećaj da je još gore... Boji se i nekih realnih stvari, tipa provalnika, ubojica i sl. ali ne pomaže ni to što je često na mobitelu pa na youtube - u gleda videe i onda mu vjerojatno ponekad " iskoči" i nešto što ne bi trebalo pa se prepadne... Moje pitanje je da li ga nastaviti postupno prilagođavati na spavanje u vlastitoj sobi uz ograničavanje i kontrolu onoga što gleda na mobitelu/tv-u ili smatrate da tu ipak postoji potreba za nekom vrstom psihoterapije?


Hana Hrpka, prof. psih.

30.03.2022. 23:15

Draga mama,

za početak bih Vam htjela zahvaliti na javljanju i povjerenju. Iz upita sam stekla dojam da ste brižna mama kojoj je stalo do Vašeg sina.

Naveli ste kako Vaš devetogodišnji sin ima poteškoća sa osamostaljivanjem u spavanju. Kažete da još uvijek spava s Vama i da se boji spavati sam čak i s upaljenim svijetlom. Opisali ste ga kao pomalo plašljivog i hipersenzibilnog dječaka i pitate se kako nastaviti proces prilagodbe na samostalno spavanje te kako kontrolirati sadržaj koji vidi na mobitelu za koji smatrate da doprinosi strahu.

Osamostaljivanje pri spavanju važan je razvojni korak kako i za dijete tako i za roditelje. Kod svake razvojne faze važno je zapamtiti kako je svako dijete drugačije i jedinstveno te svako dijete ima svoj tempo rasta i razvoja pa tako i osamostaljivanja. Noćni strahovi su prirodna razvojna faza kod velikog broja djece od 3. sve do 12. godine života. Mogu se javiti sami od sebe, a mogu biti i povezani sa stresnim iskustvima u okolini pa tako i sa sadržajem koji konzumiraju putem medija. Pitam se što se događa kada Vaš sin zaspe, odnosno budi li se tijekom noći s osjećajem straha ili ima teškoća kod usnivanja. Održavanje rutine spavanja također doprinosi mirnijem spavanju. Odlazak na spavanje u isto vrijeme, održavanje umjerene aktivnosti tijekom dana bez previše aktivnosti prije spavanja, pijenje toplog čaja, rutina pranja zubi i oblačenja pidžame su sve aktivnosti koje mogu doprinijeti mirnijem spavanju i boljoj higijeni sna. Pitam se kako izgleda Vaša večernja rutina pred spavanje i kako su izgledali dosadašnji pokušaji osamostaljivanja.
Što se tiče sadržaja na mobitelu, može se dogoditi da gledanje raznog zastrašujućeg sadržaja utječe na strah od spavanja. Predlažem Vam da istražite aplikacije za ograničavanje neprimjerenog sadržaja, ali da prije toga svakako razgovarate sa sinom o tome koji sadržaj gleda te što smatrate primjerenim i neprimjerenim. U dogovoru s njim možete postaviti određena pravila vezana za odlazak na spavanje kako biste povećali vjerojatnost da će se njih pridržavati, u postavljanju i održavanju granica potrebno je ostati dosljedan kako bi bile što djelotvornije. Dosljednost u granicama njeguje i povjerenje između djeteta i roditelja, što poboljšava otvorenu i iskrenu komunikaciju, pa Vam predlažem da porazgovarate sa sinom kako biste provjerili što mu sve budi strah prilikom spavanja. Osim sjena i zastrašujućih oblika, spominjete realne strahove, poput straha od provalnika ili ubojica. Pitam se kako razgovarate s Vašim sinom o tim strahovima. U takvim situacijama može pomoći ako se djetetu objasni koje su mjere zaštite u domu, primjerice zaključana su ulazna vrata, postoje susjedi koji nešto mogu čuti i pomoći, postoji opcija zvanja policije kada se nešto sumnjivo događa i slično.

Kod prilagodbe na nove situacije sasvim je uobičajeno da se ona ne dogodi odmah. Potrebno je biti strpljiv i ustrajan te pratiti reakcije djeteta. Ako ne primijetite pomake ili smatrate da nešto nije u redu, uvijek se možete obratiti Vašem liječniku koji će Vas uputiti na daljnje psihološke obrade ako će smatrati da za njima ima potrebe.

Voljela bih čuti kako Vam se čini sve što sam Vam napisala. Ako imate još pitanja možete se ponovno javiti ovim putem, pisati Hrabrom telefonu na savjet@hrabritelefon.hr ili nazvati besplatnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800. Linija je otvorena svakim radnim danom od 9 do 20 sati i možete se javiti s ovim ili bilo kojim drugim pitanjem koje se veže za roditeljstvo i dobrobit djece. Još jednom bih Vas htjela pohvaliti za trud i brigu koju ulažete u odgoj i zahvaliti Vam na iskazanom povjerenju.

Srdačan pozdrav,

Hana Hrpka, prof.