|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
03.05.2013. 22:55
Poštovana Mama,
Na početku bih Vam se htjela zahvaliti što ste se obratili za savjet i reći kako mi je drago što ste odlučili na taj korak. Vjerujem da ste zabrinuti što je i razumljivo kada se nađemo u situacijama koje su nam nove, ali vjerujem da se situacija u kojoj se nalazite uz volju i angažman koji ste iskazali i svojim javljanjem može uskoro razriješiti.
Ako sam dobro shvatila, rekli ste kako Vaša kćer zadnja 2 tjedna samo pije te da je sve počelo kada je jela ribu, uplašila se da joj je zapeo komadić kosti, da je idući dan dobila virozu s grloboljom te da otada odbija ikakvu krutu hranu. Vjerujem kako je ovo vrlo stresna situacija, kako za Vas, tako i za nju i da nije lako vidjeti kako Vaša kćer ne želi jesti. Roditelji se često u ovakvoj situaciji osjećaju vrlo zabrinuto i žele da se situacija što prije riješi i da dijete počne normalno jesti. Također, i za nju je to, vjerujem, neugodno jer joj je sam proces jedenja postao nelagodan. Ono što mi se čini važnim napisati jest da i onda kada mi roditelji ili odrasli pokušavamo pred djetetom sakriti našu zabrinutost ili napetost, oni to česti vide i osjete, jako su dobri „čitači“ onoga neverbalnoga. To naravno ne znači da trebate u potpunosti ignorirati problem pred Vašom curicom, ali čini mi se da je u redu joj reći da jeste zabrinuti što ne odbija jesti i da ćete zajednički ponovno pokušati se „vratiti“ na krutu hranu.
Iz Vašeg pisanja čini mi se kako se Vaša djevojčica uistinu uplašila da joj je komadić kosti zapeo u grlu. Čini mi se i da bi taj strah možda brže prošao da se nije dogodila viroza koja je napala već otprije „osjetljivo“ mjesto, odnosno njeno grlo. Grlobolja kod djece može biti vrlo neugodna jer gutanje, što je čin koji svaka osoba refleksno radi vrlo često, čini bolnim i nelagodnim. Naveli ste kako ste otišli kod otorinolaringologa što mi govori kako ste zabrinuta i savjesna majka. Specijalist je naveo kako je sve u redu, no da otečena tonzila može uzrokovati ovakvu nelagodu, što znači da kod Vašeg djeteta možda postoji i tjelesni uzrok neugode, što joj otežava ovu situaciju. Postoji mogućnost da je Vaša curica povezala gutanje sa strahom od gušenja te se katkada zna dogoditi da dijete, u strahu od hrane, još više stisne i ukoči grlo, kao svojevrsni obrambeni mehanizam te tada zaista kruta hrana može činiti nelagodu te se time stvara određeni „začarani krug“. Stoga bih Vas potaknula, da izbjegavate hranjenje na silu, iako vjerujem da je to bila Vaša najbolja namjera kako bi ona nešto pojela, a Vi joj pritom pokazali kako hrana nije opasna. Kod iracionalnih strahova tako nešto često ne postiže željeni efekt jer još više čini hranu zastrašujućom, a uz to sama situacija prisilnoga hranjenja može biti vrlo stresna i uključivati i suze te različite emocije.
Napisali ste da ste puno razgovarali s Vašom kćerkicom o tome što je vrlo pohvalno. Vjerujem da u tim razgovorima joj nastojite pružiti podršku, toplinu, razumijevanje i ljubav jer upravo na tome „leže“ sve tehnike oslobađanja od straha. Možda biste mogli još razgovarati s Vašom djevojčicom o njenom strahu. Ne morate ju za početak, primjerice, uvjeravati da će sve biti u redu, već ju možete potaknuti da što više govori o tome čega se točno boji, da Vam opiše što se događa kada ima hranu u ustima. Samo njeno razmišljanje o tome, bez prisile da jede, može joj taj proces učiniti manje zastrašujućim.
Niste naveli što ona jede u posljednje vrijeme, pije li samo tekućinu ili ipak uzima hranu koja je u tekućem obliku. Ukoliko joj je najvažnije da je hrana tekuća, možda biste mogli još neko vrijeme nastaviti miksati hranu kako bi ona bila tekuća, dodavanjem vode ili juhice učiniti da joj hrana bude primamljiva, ili barem podnošljiva. Što mislite o tome da zajedno pripremate hranu, da joj omogućite da i ona sudjeluje u tome? Može za početak sama odrediti koliko da joj hrana bude tekuća i vidjeti u što se pretvaraju komadi hrane mljevenjem i miksanjem. Možete joj pritom opisivati kako se vrlo sličan proces događa u njenim ustima kada jede. Također, dok to radite, možete neke mekše komade Vi otkinuti i pojesti govoreći kako su vrlo fini i nježni za grlo, kako bi možda i ona dobila potrebu učiniti isto. Možete ju pitati što bi htjela jesti i za početak hranu bazirati uglavnom na tim namirnicima, tek pomalo dodajući ostale. Ta metoda je ponekad vrlo zahvalna jer time možete postupno hranu zgušnjavati i činiti krućom, što se njoj tada neće učiniti tako strašno. Ukoliko vidite da sama traži da hrana bude kruća, svakako ju možete pohvaliti zbog toga te zajedno s njom pojesti tu hranu. Tada dijete postaje svjesno kako se hrana priprema, kako dobiva različitu teksturu te joj hrana može biti prirodnija, a samim time manje „opasna“. Možete, primjerice, ponuditi joj njezin najdraži bombon ili čokoladu i ako se odluči probati ih ukazati joj da je i ostala hrana slična tomu i tada postupno prelaziti s čvrste slatke hrane na ostalu. Također, samo pripremanje hrane može se povezati s užitkom (na primjer, druženje i zabavljanje s mamom) i hranu asocirati s nečim pozitivnim i ugodnim. Možete primjerice sami osmisliti neku aktivnost koja uključuje hranu i nešto što Vaša curica voli ili u čemu uživa. Vjerujem da Vi kao majka najbolje poznajete svoju djevojčicu te vjerujem da ćete biti „najučinkovitiji“ u osmišljanju zabavnih aktivnosti tijekom kojih će se Vaša curica moći postpuno oslobađati straha od krute hrane.
Naposljeku, čini mi se kako je u ovom slučaju najvažnije pustiti dijete da se postupno oslobodi straha bez pritiska da se to što prije dogodi te da pred njom budete što opušteniji što se tiče uzimanja hrane kako bi joj to bio što manji stres. No, ukoliko se stanje ne bude mijenjalo kroz duže vremensko razdoblje ili se budu očitovale teže tjelesne posljedice poput znatnog gubitka na težini ili slabosti, bilo bi korisno svakako obratiti se pedijatru ili dječjem psihologu tj. stručnjaku koji se sigurno u svojemu djelovanju susreo s ovakvom vrstom problema i može Vam pomoći da to što brže i lakše prebrodite.
Ukoliko imate dodatnih nedoumica ili potrebu za dodatnom podrškom možete se obratiti Hrabrome telefonu i razgovarati s volonterom Hrabrog telefona, svaki radni dan od 09 do 20 sati, na besplatnom broju telefona namijenjenom za roditelje 0800-0800. Također, možete i svojoj kćerkici reći da može nazvati Hrabri telefon ako želi popričati o svojim strahovima. Slobodno joj možete reći da je to anonimna linija i da nitko ne mora znati o čemu razgovara. Broj za djecu je 116-111. Također, ako Vam je lakše, možete se javiti i na chat Hrabrog telefona, svaki radni dan od 15 do 18 sati. Link za chat je http://www.hrabritelefon.hr/djeca-i-mladi/potrazi-pomoc/chat/ ili pak putem e-maila savjet@hrabritelefon.hr. Naravno, javiti se možete i ovim putem.
Još bih Vas jednom htjela pohvaliti što ste odlučili potražiti savjet. Kako bi Vaša kćer prebrodila ovaj problem, potrebna joj je bliska i brižna osoba, a po Vašem pisanju vidim da ste upravo takva majka i vjerujem da ćete ga zajedno postupno riješiti.
Želim Vam puno strpljenja i skoro razrješenje situacije.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
09.05.2013. 23:40
Poštovana Mama,
jako mi je drago da ste se javili i opisali mi kako ide napredak kod Vaše curice. Kažem napredak jer on je zaista i vidljiv i to mi je drago pročitati. Konačni cilj u ovakvim situacijama često zahijeva postepen proces oslobađanja od straha, a da ste već uspješno započeli taj proces i da ste sve bliži tome cilju vidim iz opisa situacija.
Naveli ste da Vaša curica više ne inzistira na određenoj hrani, što je veliki pomak naprijed i pokazuje da je strah prilično manji od onoga kad ste se prvi put javili. Također, rekli ste da je u školi i na rođendanima manje izbirljiva i da Vam se čini kako koristi situaciju kada joj pružate podršku. Moguće je kako uživa u Vašoj pažnji prema njoj pa je stoga osjetljivija u toj situaciji, no moguće je da je još uvijek prisutan strah, strah koji je lakše pokazati obitelji nego prijateljima. Potičem Vas da joj i dalje pružate podršku kako bi se što sigurnije osjećala. Možete joj dodatnu pažnju poklanjati i pri nekim drugim aktivnostima, na primjer u zajedničkoj igri, kako hranjenje ne bi bila situacija gdje dobiva i traži najviše pažnje.
Kažete kako niste sigurni je li ovo normalan tijek oslobađanja od straha ili traje predugo. Vjerujem da ste još zabrinuti zbog njenog straha i kako bi ste htjeli da ovaj problem bude iza Vas. Pitali ste koliko će on trajati i ja zaista ovim putem ne bih ulazila u brojke ili prognoze, ali ono što mi se čini da ste na jako dobrom putu.Čini mi se da je važno kako značajan napredak postoji te kako to što strah još nije u potpunosti riješen nije nužno zabrinjavajuće.
Možda biste mogli za početak pratiti napredak, i ako u nekom trenutku zapne, i osjećate kako se strah više ne smanjuje ili Vam se čini da bi njen strah mogao imati tjelesne posljedice, možete se obratiti pedijatru ili dječjem psihologu kako bi joj stručna osoba mogla pomoći.
Htjela bih još jednom reći kako mi je drago što ovako brižno pratite svoju. Ne smijemo zaboraviti kako se ponekad neki problem koji naši najmanji imaju čini malen, no njima je to često glavna preokupacija. Zato mi je posebno drago što se toliko trudite biti joj podrška i kroz ljubav i razumijevanje pomažete joj u oslobođenju od straha.
Puno uspjeha u rješavanju situacije u kojoj ste se našli s Vašom curicom.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof
|
|
MarijanaR123
|
11.08.2013. 00:20
Dobar Dan,Imam Djevojcicu od 12 godina te joj je prije 3 mjeseca pocelo nesto smetati u grlu ,te mi govori kako nemoze progutat meso te nesto malo cvrsce npr.koru od kruha,prsut i slicno.Rekla sam joj da ce joj to proc te da puno zvace pa proguta,medutim nakon nekoliko dana ponovno mi je dosla te govori kako nemoze da pokusa progutat te da se skoro ugusi,vidjela sam to nekoliko puta za stolom te sam se zabrinula,traje joj jos i danas,prije nekoliko dana rekla mi je da ima problema s gutanjem pljuvacke,te da jos nemoze progutat cvrscu hranu,prestrasila me te sam malo pogledala na internetu te sve upucuje na Rak / Karcinom Jednjaka,no stvarno me strah ,u pocetku sam pomislila da joj je to zbog loseg drzanja kicme tj.kraljeznice no sada me stvarno strah,citat komentare od majki te govore kako su im djeca imala rak karcinoma,te da su zivjela samo 5 godina,Stvarno me strah za 3 dana je vodim u doktora ,stvarno me strah.Molim vas odgovorite,te ako imate nekakvi savjet molim vas,uputite me.Jeli Rak ili samo faza ili poteskoca loseg drzanja tj.krivih leda.Molim vas odgovorite u roku ova dva dana prije nego sto je odvedem da barem imam nade.
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
19.08.2013. 13:50
Poštovana mama Marijana,
zahvaljujem Vam što ste pomoć i savjet potražili upravo na ovom forumu. Iz Vašeg upita vidim da ste uočili neke poteškoće u ponašanju svoje djevojčice te da Vas to jako brine. Svakako bih Vas pohvalila što ste odlučili potražiti pomoć stručnjaka jer mi se čini kako je to u ovoj situaciji najbolje. Liječnik je taj koji uz detaljan pregled može utvrditi o čemu se radi te postoji li neki medicinski razlog ovih problema. S obzirom da je od Vašeg upita do mog odgovora prošao određeni vremenski period, nadam se da Vam je posjet liječniku bio od pomoći i da ste saznali nešto više o poteškoćama na koje ste naišli zajedno sa svojom kćeri.
Vaša zabrinutost je razumljiva jer je riječ o novoj situaciji i vjerujem da nije nimalo lako gledati dijete kako se muči. Razumljivo je da Vas je strah kao majku koja se brine za svoje dijete jer je bolest nešto čega se boji svaki roditelj. No, ne možemo znati o čemu se radi bez detaljnoj pregleda liječnika i zato je važno biti strpljiv. Ne znam kakvu ste povratnu informaciju liječnika dobili, no svakako bih Vas potaknula da pokušate biti što mirniji i da budete podrška svome djetetu u ovoj i sličnim situacijama. Možda će Vam se to sada učiniti teškim, no to je u djetetovoj najboljoj dobrobiti. Vašoj djevojčici sada je najviše potrebna podrška i smirenost njenih najbližih. Potaknula bih Vas da dajete svojoj djevojčici puno ljubavi, truda i pažnje.
Nadam se da ćete uspjeti riješiti ove teškoće i nastaviti uživati sa svojom djevojčicom. Ukoliko imate bilo kakvih dodatnih pitanja, slobodno nam se ponovno javite.
Puno sreće i lijep pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
