Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 432 | Broj poruka: 1419

anonymous

Hana Hrpka, prof. psih.

Hrabri telefon
Zagreb, Draškovićeva 72


Strah od balona


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

vd

21.01.2013. 10:20

Poštovani,
više ne znam što napraviti pa sam se obratila vama ako možda imate nekakav savjet. Naime imam djevojčicu koja će za 2 mjeseca napuniti 5 godina. Vrlo je bistro dijete, društvena je, razigrana, vesela, samostalna... sve poput svojih vršnjaka. Nikada nismo imali nikakvih problema s njom ni zdravstvenih, ni u odgoju, ni sa spavanjem, odvikavanjem od pelene, s ničim. Ima mlađeg brata od 2 godine kojeg jako voli i nije uopće ljubomorna.
Kada je imala 1,5 godinu bili smo na maškarama gdje je bilo puno balona i oni su često pucali, ona se jako prestrašila, počela plakati i mi smo otišli. Od tada se počela bojati balona. Međutim mi smo stalno s njom pričali i govorili joj kako su baloni dobri, kako se svi smijemo kad balon pukne, kupovali joj balone punjene plinom jer oni ne pucaju i negdje oko 3 godine ona se više nije bojala. Igrala se doma s balonom i mi smo mislili da je strah prošao. Međutim unatrag par mjeseci strah se opet javio i ona sada počne plakati čim vidi balone. Jedan dan smo slučajno unijeli balon u kuću i ona je počela plakati i vikati da ga probušim; ja sam ga pred njom probušila i onda mi je rekla nemoj više balone donositi kući. Ja sam je poslušala i mi više nemamo balone ali stalno se na rođendanima pojavljuju baloni i ona umjesto da se igra plače. Jako mi je žao jer se ne može opustiti i uživati s djecom zbog balona. A inače, kao i sva djeca, obožava rođendane, svjećice torte... Pokušavala sam razgovarati s njom, jer inače sve probleme rješavamo razgovorom, ali ona o balonima ne želi razgovarati. Čak smo joj pokazali i sliku od prošle godine na kojoj se igra s balonom ali nije ništa pomoglo.
Nije mi jasno zašto se taj strah opet vratio i kako da riješimo taj problem pa vas molim za pomoć ili kakav savijet.
Unaprijed se zahvaljujem.

Hana Hrpka, prof. psih.

28.01.2013. 16:15

Poštovana Mama,

hvala Vam što ste se s povjerenjem javili za pomoć. Roditeljstvo uvijek ima svojih izazova pa nije loše ponekad zatražiti i dodatni savjet te mi je drago vidjeti da se toga ne libite što je pohvalno jer upravo traženje savjeta odražava roditeljska nastojanja da budu što uspješniji u svojoj ulozi roditelja. Iz Vašeg upita vidim da ste se našli u situaciji u kojoj se osjećate donekle bespomoćno, a kao svaki i brižan roditelj, rastužuje Vas kada ne znate kako svom djetetu olakšati i pomoći. No, isto tako vjerujem da uz trud, toplinu i brižnost koje kako mi se čini Vi jeste „ugradili“ u svojoj odnos s Vašom djevojčicom ta ista situacija se može razriješiti na pozitivan način. Samim traženjem savjeta Vi ste pokazali kako ste svjesni da nije rješenje ignorirati problem i zbog toga bih Vas pohvalila.

Dječji strahovi, kao što vjerojatno i sami znate, dio su normalnog dječjeg razvoja. Neka djeca se boje mraka, čudovišta ispod kreveta, liječnika, nepoznatih osoba, a ni strah od balona također nije rijetkost. Za postojanje straha nije uvijek nužno imati opravdani razlog pa i ako ne razumijemo zašto se to djetetu događa, strah je jednako neugodan i stresan kako djetetu, tako i roditeljima koji moraju gledati svoje dijete uznemireno i u strahu, što vjerujem da Vam je i samoj poznato. U slučaju Vaše djevojčice, čini mi se, da Vi imate ideju kako se taj strah prvotno razvio, no zbunjuje Vas zašto se sada pojavio nakon što je jedno vrijeme bio uspješno prevladan. Koliko sam shvatila, prvo javljanje straha od balona bilo je vezano uz maškare. To je situacija koja mnogu djecu plaši jer im je nepoznata i nerazumljiva, a često djeca imaju bujnu maštu, tako da ne znaju razlučiti što je stvarno, a što ne. To naravno, ne mora biti prvotnim uzrokom straha, ali kada sada razmislite o tome je li moguće je da je to pridonijelo javljanju straha kod Vaše djevojčice?

Osvrnula bih se na pitanje - zašto se strah ponovno javio. Korisno je znati da uopće ne mora postojati nekakav specifičan uzrok tomu, no, moguće je i da neke uobičajene promjene u životu i okolini Vaše obitelji dovedu do povećanog stresa, što se na djecu može odraziti, iako odrasli to ne bi očekivali. Potaknula bih Vas na prisjećanje je li možda je Vaša obitelj doživjela neki velik i bitan događaj, bio tužan, stresan ili sretan, možda nešto što Vaše dijete u potpunosti ne razumije, a koji mogao na nju djelovati zbunjujuće ili izazvati strah? Ako jest, to bi samo potvrdilo da Vaša djevojčica, kao i djeca općenito, osjeća svoju okolinu i reagira na nju što je pozitivan pokazatelj međusobne interakcije djeteta i socijalne okoline u kojoj živi. Vjerujem da može biti frustrirajuće ne znati uzroke postupaka ili događaja koji nas mogu u većoj ili manjoj mjeri opterećivati, ali isto tako vjerujem da je od traženja samoga uzroka, bitnije usredotočiti se na podršku i pomoć djetetu, a čini mi se da ste Vi „okrenuti“ upravo u tom smjeru.

Vjerujem da ste već iskušali razne načine za umanjiti ili otkloniti navedeni strah kod kćerkice, neke od njih ste i opisali i možda Vas je na neki način obeshrabrilo vidjeti da se strah od balona vratio. Drago mi je vidjeti da aktivno pratite što se događa Vašoj djevojčici i nastojite udovoljiti njezinim potrebama. Mislim da je Vaša reakcija i odlučnost da joj pomognete prevladati ovaj problem zaista važna i pohvalna, a metode koje ste pokušali su dobri načini koje bih Vam i sama najprije preporučila. U nastavku bih Vam ponudila neke od dodatnih prijedloga i smjernica koje bi Vam mogle olakšati put. Naravno, svako dijete je jedinka za sebe, sa svojim posebnostima i upravo zbog toga neke metode mogu „upaliti“ dok druge ne, ali vjerujem da vrijedi pokušati.

Postupak koji se inače koristi kako bismo se riješili strahova i fobija zove se desenzitizacija. To je tehnika pomoću koje malim koracima dovodimo do smanjenja osjetljivosti odnosno navikavanja, a time i smanjenja reakcije na ono što potiče strah. Ti mali koraci odnose se na vrlo postupno suočavanje s izvorom straha, u slučaju Vaše djevojčice, s balonima.

Kao što ste i sami rekli da činite, razgovor s djetetom čini mi se kao dobar prvi korak. Kažete da ona sada ne želi razgovarati o tome. Kada pristupamo djetetovim strahovima, naravno, važno je uvijek poštovati djetetove osjećaje i paziti da ne pređemo granice koje su važne djetetu. Korisno bi možda bilo započeti razgovor u nekom trenutku kada ste u sigurnom okruženju, kada imate vremena posvetiti joj se, kada ste i Vi i ona opuštene. Ne treba naravno inzistirati, ali niti odustati prerano. Dobro bi bilo objasniti joj da je normalno da se boji i da se sva djeca nečega boje, ali Vi ste tu da joj pomognete. Nakon toga možete joj pokazati balon koji je ispuhan, jer ako sam dobro shvatila, to joj ne izaziva reakciju straha. Možete primjerice skupa istražiti taj predmet, igrati se s njim. Važno je da dijete stekne određeni osjećaj kontrole, da na neki način razumije kako baloni „funkcioniraju“. Korisno bi bilo ispitati što joj točno uzrokuje strah, je li to glasan zvuk pucanja balona, neobična gumena tekstura (jer mnogi se ljudi, primjerice, naježe na opip gumenih balona) ili je to nešto treće? Možete s njom i istražiti i eksperimentirati s drugim predmetima koji proizvode glasan zvuk sličan pucanju balona, a koji joj ne uzrokuju strah, primjerice zvuk kada jako zalupimo vrata, kada nam padne knjiga na pod, kada bubnjamo žlicom po metalnoj tavi. Nije neobično da djecu straše glasni zvukovi. Nakon što se, nakon nekog vremena, navikne na ispuhani balon, možete ga, u dogovoru s njom ili uz njezinu pomoć, napuhati da bude male veličine, igrati se s balonom kao s lopticom. Postepeno možete napuhati balon da bude sve veći i veći. Kako balon postaje veći, veća je mogućnost pucanja balona. Korisno bi bilo objasniti, na njoj razumljiv način, kako i zašto dođe do pucanja balona i prije nego do toga dođe u vašoj igri. Cijeli taj proces trebao bi ići polako, dopuštajući Vašoj curici da odluči kada je spremna na određeni „korak“ u tom procesu oslobađanja od straha.

To su samo neki od prijedloga aktivnosti koje bi mogle doprinijeti oslobađanju straha od balona kod Vaše djevojčice. Naravno, Vi ćete bolje znati odlučiti kako to provesti sa svojom djevojčicom i sami osmisliti aktivnosti. U cijelom tom procesu, po meni, ključno je ići postepeno, dati joj podršku i vremena koliko joj treba, i naravno, ni u jednom trenu ne ismijavati njen strah. Kada vidite da se zaista suočava s onim što joj izaziva ili joj je prije izazivalo nelagodu, dobro bi bilo da je pohvalite kako je hrabra. Ne bi bilo loše uputiti i ostale odrasle ukućane da budu pažljivi i ne omalovažavaju ili ismijavaju njene osjećaje, da joj budu podrška i pohvale ju za napredak. Iako ono čega se dijete boji može izgledati smiješno, strah koji Vaše dijete osjeća je ozbiljan i stvaran za nju stoga je važno da se on prihvati kao stvaran i ozbiljan i vrijedan rješavanja i to od strane svih članova okruženja u kojemu djevojčica živi. Pokušajte svi biti strpljivi prema njoj i ne ljutiti se.

Vjerujem da je strah od balona jedan prolazni, razvojni problem, koji ćete Vi i Vaše dijete uz već pokazani trud i nastojanja uspješno prevladati. Drago mi je čuti da je Vaša djevojčica inače veselo, razigrano, sretno dijete, s velikom ljubavi i podrškom roditelja, jer naravno, sretno djetinjstvo temelj je odrastanja u sretnu odraslu osobu. Ovakvi problemi s kojima se susrećemo kroz odgoj mogu osnažiti sigurnost i povjerenje djeteta u roditeljsku pomoć kada je potrebna i potičem Vas da na to gledate s toga aspekta. Smatram da je i za Vas osobno važno da problem sa strahom od balona riješi, kako biste sa svojim djetetom bezbrižno mogli uživati u društvenim događanjima ili igri s balonima kod kuće stoga još jednom pohvaljujem Vaše javljanje.

Podršku i informacije za sva pitanja s kojima se susrećemo u roditeljstvu možete potražiti i na još jednom mjestu, a to je Telefončić – savjetodavna linija namijenjena roditeljima i drugima koji brinu o najmlađoj djeci. Putem telefonskog broja  01/4850-555 omogućena Vam je svakodnevna dostupnost stručne podrške i informacija iz područja ranoga razvoja djece i suvremenoga roditeljstva. Linija je otvorena od 7 do 22 sata, a njezinim stručnjacima se možete obratiti i putem e-mailainfo@telefoncic.hr. Tim Telefončića čine medicinske sestre, patronažne sestre, primalje, psihologinje, socijalne pedagoginje i logopedinje s višegodišnjim iskustvom rada s obiteljima i djecom predškolske dobi.

Ako budete imali dodatnih pitanja, svakim radnim danom od 9 do 20 sati možete se obratiti Hrabrome telefonu putem besplatne i anonimne savjetodavne linije na broju 0800 0800, a svakog dana od 15 do 18 sati dostupan je i chat na web adresi www.hrabritelefon.hr/chat. Možete se, naravno, ponovno javiti i ovim putem. Ukoliko Vam u nekom trenutku zatreba pomoć stručnjaka koji su Vam na raspolaganju u Vašem gradu, možete se obratiti s informacijom o Vašem mjestu življenja da Vas uputim u neka savjetovališta, udruge ili poliklinike koje postoje u Vašoj blizini.

Hvala Vam još jednom na javljanju i povjerenju koje ste mi ukazali. Nadam se da ćete i Vi i Vaša djevojčica uskoro moći uživati na rođendanima i zabavama bez straha od balona, kao i bez Vašeg straha da bi se ona mogla uplašiti. Želim Vam puno radosti i sreće u roditeljstvu, a ako Vam ponovno zatreba savjet, tu sam za Vas.

Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.