|
ipmalena
|
09.02.2019. 00:30
Lijepo molim za stručno mišljenje.Djevojčica 7 godina,prvi razred,prvo polugodište škole sve ok prolazi.imali smo period "plača od straha"koji je trajao tjedan dana.U školu voli ići,nema nekakvih ispada,zahtjeva i sličnog.od drgog polugodišta kreću ocjene,sve super(barem sam tako mislila),odjednom trojka pa sad dvojka-hrvatski.priupitala učiteljicu ima li kakvih problema,on kaže dobra je na satu,fina,pristojna,sa djecom u dobrim odnosima,ali manjka joj samopouzdanja i "odluta"pod nastavom.ispit iz hrvatskog sadržavao je da učiteljica pročita kratku priču,postavi par pitanja te nakon toga redoslijed abecede.priču i likove dijete odgovori potpuno ne povezano sa onim što je čitano,kod abecede ne zna što je npr.ispred slova L a što iza.uvijek govori kontra.uz to se nadovezujemni za matematiku gdje računske operacije kuži kad je plus i minus,al kad se postavlja pisanom pitanje umanjenik-umanjitelj-razlika ne kuži baš.inače se voli igrati,istraživati,čitati,lektiru napisala sa oduševljenjem,svaki dan doma nešto radi bez da joj se govori.možda paničarim bzvze,ali brine me da li dijete ima problem da ne zna navesti koje slovo abecede ide ispred koje iza(kad ju se pita da izrecitira abecedu,to napravi kao od šale) te isto tako ta matematika koju rječju ne shvaća.ja sama po sebi ludim jer ne znam više kako da joj objasnim.počela je sa peticama,a sad na kraju ispada da ima problem sa učenjem,a te je prvi razred.bila bih vam zahvalna za bilo kakav savjet.hvala!
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
14.02.2019. 10:50
Draga mama,
prije svega bih Vam se željela zahvaliti što ste odlučili sa mnom podijelili svoje brige. Nadam se da ću Vam svojim odgovorom pružiti podršku i pomoć radi koje ste se javili. Roditeljstvo sa sobom nosi razne ugodne osjećaje i trenutke, ali i brojne izazove i trenutke nesigurnosti kad je važno podijeliti svoje nedoumice i tražiti pomoć. Vjerujem da Vam nije bilo lako odlučiti se podijeliti pitanja koja vas muče pa bih Vas htjela pohvaliti za hrabrost i pokazanu inicijativu da dođete do informacija koje se tiču Vašeg djeteta.
Ako sam Vas dobro razumjela, javili ste se vezano uz kćer koja ide u prvi razred i koja je nedavno dobila niže ocjene iz hrvatskog jezika. Iz Vašeg upita mi se čini da Vas niže ocjene zabrinjavaju jer niste sigurni koji bi mogao biti uzrok tome. Po pitanju dobivenih nižih ocjena obratili ste se učiteljici koja Vam je opisala pogreške koje je Vaša kći napravila u ispitu i rekla svoje viđenje o njezinom funkcioniranju tijekom nastave. Naveli ste da joj slabije idu zadaci nakon čitanja, poznavanje redoslijeda slova u abecedi i matematički zadaci s riječima. Učiteljica je također primijetila da djevojčica ima niže samopouzdanje i da joj misli odlutaju. Osim toga, kažete da Vaša kći voli ići u školu, ima dobre odnose s vršnjacima i redovito obavlja školske obaveze.
Polazak djeteta u školu i prve ocjene stresno su iskustvo i za djecu i za roditelje. Vjerujem da je saznanje o nižoj ocjeni u Vama moglo izazvati razne osjećaje poput zbunjenosti i nesigurnosti te pobuditi raznolika pitanja. Voljela bih Vas pohvaliti što se obratili učiteljici za pomoć jer je to odličan način da dobijete širi uvid u moguće razloge niže ocjene i saznate više informacija. Vaša kći nalazi se na početku razvoja vještina čitanja i pisanja kad je moguća pojava pogrešaka koje ste naveli jer se taj proces još nije automatizirao. Djeca se međusobno razlikuju po brzini usvajanja različitih školskih predmeta i uobičajeno je da kroz proces učenja i navikavanja na testove dobiju nižu ocjenu. Pojava slabije ocjene na početku može značiti da je potrebno uložiti malo više truda u usavršavanje nekih vještina. Budući da se pogreške koje ste naveli uglavnom odnose na čitanje, ono se kao vještina najbolje usavršava čitanjem i razgovorom o pročitanom, što može predstavljati zanimljivu aktivnost i za Vas i za Vaše dijete. Napisali ste da ona uživa u čitanju lektire pa pretpostavljam da bi možda uživala i u čitanju drugih sadržaja. Mogli biste sa svojom kćeri zajedno čitati neku knjigu koja joj se čini zanimljiva i kroz razgovor o pročitanom u opuštenoj atmosferi vježbati čitanje s razumijevanjem. Isto tako, voljela bih Vas ohrabriti i da nastavite suradnju s učiteljicom, koja Vam može dati preciznije upute na koji način svojoj kćeri možete objasniti matematičke zadatke s riječima. Pitam se kako vam se čine te ideje i jeste li već nešto slično pokušali.
Čitajući Vaš upit nedostajala mi je informacija o tome kako je Vaša kći doživjela nižu ocjenu i na koji način ste razgovarale o tome. To mi se čini važno jer ste naveli da je učiteljica primijetila manjak samopouzdanja kod nje. Djeca polaskom u školu sve više počinju svoj pojam o sebi i pouzdanje u vlastite sposobnosti vezati uz školski uspjeh. Niža ocjena djetetu uglavnom predstavlja stresno iskustvo jer ju može vezati uz sliku o sebi ili doživjeti kao dokaz vlastite neuspješnosti, pa ona može obeshrabriti dijete za buduće ulaganje truda u učenje. Iz tog razloga su svakom djetetu nakon dobivene niže ocjene potrebni podrška i ohrabrenje da vlastitim trudom može ostvariti bolji uspjeh. Isto tako, potrebno je i da čuje poruku da je u redu nekad imati bolji, a nekad lošiji uspjeh i da je trud važniji od samog rezultata. Roditelji imaju veliku ulogu u formiranju dječjeg samopouzdanja i slike kakvo ono razvija o sebi ponajviše načinom na koji razgovaraju s djetetom o školi. Kako biste razvili osjećaj samopouzdanja kod Vaše kćeri važne su pozitivne povratne informacije i pohvale samog truda i malih pomaka. Važno je da se razgovor o školi ne svede samo na ocjene i poteškoće, već i na druge aspekte škole poput društva, aktivnosti koje su radili taj dan u školi, toga kako se osjećala u školi i slično. Napisali ste da Vaša kći uživa u istraživanju i da se voli igrati, a upravo poticanjem ovih aktivnosti i vlastitom uključenošću u njih možete puno napraviti za samopouzdanje svog djeteta. Škola je samo jedan aspekt djetetova života, a pogotovo na početku školovanja možete na ove načine ublažiti djetetov stres oko niže ocjene i pomoći mu da ubuduće ostvaruje bolje ishode. Postoji jedna praktična knjiga u kojoj možete naći više informacija o načinu razgovora o školi i ocjenama s Vašim djetetom, a zove se „Što učiniti kad dijete dobije lošu ocjenu?“ autorica Ingrid Brdar i Majde Rijavec. Uz to, uvijek se za savjet možete obratiti i stručnom suradniku u školi koji, ovisno o doživljaju Vaše kćeri, može Vama ponuditi smjernice vezane uz to koji bi bio najbolji pristup brizi oko ocjena.
Za kraj bih Vas još jednom željela pohvaliti za iskaznu brižnost i traženje pomoći. Voljela bih kad biste mi javili kako Vam se čine dani prijedlozi. Ako vam je draže razgovarati ili imate dodatna pitanja, možete nazvati besplatnu i anonimnu liniju Hrabrog Telefona za mame i tate, svakim radnim danom od 9 do 20 sati na broj 0800 0800. Na liniji rade iskusni volonteri koji vam mogu pružiti pomoć i podršku. Želim Vam puno sreće i uspjeha u daljnjem roditeljstvu.
Srdačan pozdrav
Hana Hrpka, prof.
|
|
ipmalena
|
15.02.2019. 15:25
Ponukana vašim odgovorom htjeldoh vam zahvaliti i odgovoriti na neka pitanja koja sam sama sebi isto tako postavila.
Kako je dijete reagiralo na dvojku?nikako,da nisam vidjela ocjenu u ednevniku,mislim da mi ne bih ni rekla.
Kad sam ju pitala kako to da je dobila dvojku,rekla je da ne zna.Samo moje ponašanje (nervoza-živci-na kraju deranje)tog dana mislim da je u njoj nešto preokrenulo,jer se dijete počelo tako ponašati da plače kad god ju učiteljica nešto pita(o tome me danas obavijestila).
Ja sam u dubini svoje duše uvjerena ustvari da je to moja greška,moja ocjena,moja koncentracija koja je loša.
Kad sam bila manja ,težila sam ka perfekcionizmu,kako sam i sama odgajana,te je samim tim potican revolt u mojoj glavi.
Za moje dijete su svi imali riječi hvale i JA sam bila uvjerena da će ona biti najbolja.
JA sam ta koja je očekivala puno ,a dobila malo,JA sam ta koja se uspjela naživcirati do te mjere da me se sad vlastito dijete boji.Naznaka na ovo JA je isključivo zato što sam u trenutku kad sam joj po stoti put pokušala objasniti matematiku a dijete nije znalo odgovor ,ja sam ju pogledala i samo jedno pitanje mi je bilo u glavi."dobro kaj je sa tobom"
Malo će njih priznat,ali zabrineš se,jer si pomisliš jel moje dijete priglupo i tko je tome kriv.
Prespavala sam tu noć plačući,kao i naredna dva dana.
Skupila misli i shvatila da sam ja ta koja je riječima poput "moraš dobit peticu" djetetu već postavila takoreć ultimatum koji ju je nakon dobivene loše ocjene bacio unatrag,jer sam ja kao što rekoh bila ljuta i živčana.
Nakon toga sam sjela sa njom ,isplakala se i ispričala se što sam bila bezobrazna prema njoj.Dijete me tješilo i reklo"nema veze mama"
I te riječi bole,samim tim što je taj mali mozak bio u stanju zaboraviti sve samo da je njena mama dobro i da ju voli.
Slijedeći dan rekla sam mužu,kao i učiteljicama u školi,nema smisla da se živciram,da sam ljuta ili bilo što,dijete vidi i osjeti,postaje još više nesigurno.
Samom tomm nesigurnošću došlo je do toga da ona više nije sigurna sama u sebe te zato plače.
Boji se neuspjeha,boji se da će zakasnit u školu,boji se djevojčice iz razreda koja sustavno tlači sve oko sebe i na kraju boji se mame.
Na kraju svega rekla sam joj,to je škola i to je obaveza,kad ti je teško traži pomoć,pitaj,nemoj se sramiti ili plakati.
A"a što ako dobijem dva"?
Dobij,znam da si se trudila,drugi put ćeš se više potruditi pa ćeš dobit 3 pa 4 ...
Nije vojni kamp,škola je,prvi razred,idi i zabavi se.
Shvaćam da sam JA ta koja je izazvala nesigurnost,shvaćam da joj je to veliki stres i briga,a ja sam mislila ma to je prvi razred sve će to bit ok.
Isto tako shvaćam da sam bila onaj tip roditelja koji je kao što rekoh potajice težio perfekcionizmu,htio sve naj najbolje za svoje dijete i na kraju mu se to sve odbilo u glavu.
Sad sam na knjizi "Danski odgoj djece" ,roditeljstvo koliko je vesela i sretna stvar isto tako je i dugotrajan i mukotrpan proces kako bi ustvari dijete naučio živjeti.Ne po onome kako drugi žele i kako želi roditelj,nego kako dijete želi jer si ga za to stvorio.Mi smo tu da dajemo smjernice,pomoć i utjehu.
Razgovaramo,pitam ,ne pretjerujem.
Dosla je iz skole danas sa četvorkom i tako ushićeno to rekla da sam ja iznutra bila presretna jer je ona sama zadovoljna.
I neka je,jer ima pravo na to.
A što se tiče plača i samopouzdanja,dan po dan.okolina,aktivnosti,ma sve utječe na to,trudit ćemo se i ja i muž da joj objasnimo stvari i naučimo kako da bude samouvjerna i bez straha da kroči kroz život.
Hvala vam od srca!
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
20.02.2019. 17:40
Draga mama,
hvala što ste mi se ponovno javili i odgovorili na pitanja koja su mi se javila odgovarajući na Vaš prošli upit. Drago mi je čuti da i sami sebi postavljate ta pitanja, to mi pokazuje da aktivno promišljate o tome kako biti što bolji roditelj i o dobrobiti svoga djeteta pa Vas želim za to i pohvaliti.
Kažete da kći nije reagirala na ocjenu i da mislite da Vam za nju ne bi ni rekla da sami niste vidjeli u e-Dnevniku. Ako sam dobro razumjela, imate dojam da je nju to zabrinulo tek nakon Vaše reakcije. Kažete da ste bili nervozni, da ste se na kraju derali na nju i postavili joj ultimatum da mora dobiti peticu te da imate dojam da je nakon toga počelo njezino plakanje u situacijama kad bi joj se učiteljica obratila, kao i strah od neuspjeha. Čini mi se da zbog toga osjećate krivnju i da biste voljeli da ste drukčije reagirali u toj situaciji.
Kao što Vaša kći uči slova abecede, tako i Vi kroz njezino odrastanje učite o tome kako reagirati u određenim situacijama, kako prepoznati njezine potrebe i na koji način joj pružiti potrebnu podršku i pomoć. Sasvim je uobičajeno da ponekad pogriješite, ali ono što je najvažnije jest da sebi priznate da ste mogli reagirati na prikladniji način i da tu alternativu u budućnosti i primijenite. Vidim da je to kod Vas i bio slučaj i želim Vas pohvaliti za to što ste se svojoj kćeri ispričali, pohvalili je za trud i potaknuli da uživa u školi i da se zabavi. Drago mi je čuti da ste osvijestili to da kći osjeti Vašu nesigurnost i da se upravo tad može i njoj javiti strah i manjak samopouzdanja. S druge strane, čini mi se da je osjetila i to da ste se opustili i da Vam je na prvom mjestu to da ona bude sretna, pa je s Vama podijelila svoju ushićenost i zadovoljstvo time što je nakon nižih ocjena uspjela dobiti četiri. Vaša kći je tek prvi razred i tijekom njenog školovanja će doživjeti mnogo uspjeha, ali i neke neuspjehe. Ono što mi je važno reći jest da ne biste trebali smatrati sebe manje vrijednim roditeljem u situacijama kad se događaju neuspjesi, već da posebno u tim situacijama svojoj kćeri budete podrška i da zna da može računati na Vas bez obzira kakav bio ishod. Na taj način ćete jačati njezino samopouzdanje te će biti svjesna da, bez obzira na ocjene, ona jednako vrijedi i da je roditelji jednako vole, što je važnije od bilo kakve odlične ocjene ili nekog drugog uspjeha. Doživljavanje neuspjeha je sastavni dio života i upravo služi tome da djeca nauče što su mogla napraviti bolje i drukčije te ih to jača i priprema za suočavanje s drugim izazovima i situacijama s kojima će se tijekom života susresti. Odrasli ponekad djecu trebaju pustiti da sama uče iz svojih pogrešaka, a da odrasli budu tu, kao što ste i sami rekli, kako bi im dali smjernice, pomoć i utjehu. Potičem Vas da tako nastavite i veseli me čuti da na taj način razmišljate. Također Vas želim pohvaliti zbog toga što ste u kontaktu s učiteljicom s obzirom na to da ona ima važnu ulogu u životu Vaše kćeri i njene povratne informacije Vam mogu biti veoma korisne. Ono što me je zabrinulo jest to da ste naveli da postoji djevojčica u razredu koje se zbog njezina ponašanja Vaša kći boji. To su brige koje bi bilo važno podijeliti s učiteljicom kako bi škola mogla reagirati da se takva ponašanja u budućnosti spriječe.
Podržavajući, brižni i uključeni roditelji su ključni kako bi dijete izraslo u zdravu, samopouzdanu osobu. Vjerujem da je i Vama lakše kad možete podijeliti svoje misli i brige sa svojim suprugom te da jedno drugome možete olakšati nošenje s izazovima roditeljstva. Želim Vam puno sreće i strpljenja u daljnjem odgoju te mnoštvo lijepih trenutaka provedenih s kćeri. Ako budete imali nekih pitanja ili Vam je potreban savjet i podrška, možete se ponovno javiti ovim putem, na liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati ili putem e-maila savjet@hrabritelefon.hr.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
