|
Sunshine_M
|
28.03.2021. 11:45
Postovanje!
Zeljela bih vam ukratko opisati razvoj i ponasanje mog sina starog 16 mjeseci, te najljepse zamoliti za misljenje ima li mjesta brizi.
Rodjen je iz uredne trudnoce, carskim rezom, apgar 9/10. Oglasvanje pocinje oko 4-5 mjeseca, propuzao i podigao se na noge sa 8 mjeseci, prohodao sa 11,5.
Ne govori jos uvijek, osim brbljanja babaaa, tatataa, kakoo, kokoooo i nesto sto bi licilo na "necu".
Zna dati pet, pokazati glavu, tapsati, pucketati prstima, pokazati guzu, hlace, carape, sve na zahtjev. Nos, oci, usta pokusavo nauciti - ne ide. Na zahtjev donese prdmete ( medo, majmun, lopta...) ako se nalaze na uobicajenom mjestu. Ako nisu tu, ne trudi se da ih pronadje. Jako ga zanimaju slikovnice, neprestano trazi da mu pokazujemo zivotinje u njima ( kada trazimo da ih on pokaze, ne zna), citamo price. Uziva u zajednickoj igri sa ukucanima, sam se vrlo rijetko igra. Najvise voli skrivaca, da se lovimo, dobacujemo loptom. Srecan je i nasmijan. Djecu voli i prikljucuje se igri, mada se ponekad dogodi da ignorise neko dijete.
Ono sto me brine je da nema pokazne geste za papa, niti pokazuje prstom na ono sto zeli. Umjesto toga nas vodi za ruku i pokazuje glavom na ono sta zeli, ako to ne moze sam dohvatiti. Ne zeli poslusati kada mu se kaze "ne" iako to razumije. Naprotiv, namjerno radi ono sta ne smije, gleda nas u oci i ceka reakciju. Uziva lupati vratima i po staklu, iako to ne smije. U poslednje vrijeme cesto reaguje placem ako ne dobije sta zeli, baca igracke i jako se ljuti. Iako je, u sustini, veselo dijete.
Na ime se odaziva, osim kada nas ignorise. Dosta toga razumije. Kada je vrijeme za jelo, sam vuce svoju stolicu, ne zeli sam jesti. Ne zna oponasati zivotinje, niti ih pokazati u slikovnici, iako to ucimo svakodnevno.
Zabrinuta sam najvise zbog odustva pokazne geste, jer ne upotrebljava niti jednu rijec sa smislom, kao i povremeno ignorisanje druge djece ( iako je cesca pojava da ih voli i rado im prilazi). Kao i zbog toga sto ne zeli poslusati kada mu se nesto brani.
Trazi paznju ukucana i ne voli se igrati sam.
Oprostite na dugom postu i unaprijed hvala na odgovoru.
Lijep pozdrav?
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
01.04.2021. 17:00
Draga mama,
za početak Vam želim zahvaliti na javljanju i iskazanom povjerenju. Dijeljenje teškoća i briga zahtijeva hrabrost i odvažnost koju ste pokazali svojim upitom, stoga Vas želim pohvaliti zbog toga. Preuzimanjem odgovornosti za dobrobit svog djeteta pokazali ste da ste brižna i posvećena majka, spremna poduzeti potrebno kako bi Vaše dijete odrastalo sretno i bezbrižno.
Ako sam Vas dobro razumjela, majka ste dječaka u dobi od 16 mjeseci. Iz Vašeg upita čini mi se da ste zabrinuti i da se pitate kreće li se razvoj Vašeg sina u skladu s njegovim godinama. Važno mi je da znate da su navedeni osjećaji prirodni i čini mi se važnim da dobijete odgovore na pitanja koja Vas brinu. Iz upita je vidljivo da ste brižna majka, koja promatra i potiče razvoj svog djeteta te bih Vas htjela pohvaliti zbog toga.
Kognitivan, tjelesni i psihički razvoj djeteta je individualan za svako dijete. Tempo prolaska kroz razvojne faze za svako je dijete drugačije te ono treba individualan pristup koji odgovara njegovom rastu i razvoju. Sva su djeca znatiželjna, ali na svoj način motivirana za učenje o svijetu i djelovanje na svijet koji ih okružuje. Odstupanja u razvoju djece, posebice u prve tri godine, su česta i mogu izazvati brigu kod roditelja, stoga je važno potražiti pomoć kako biste prikupili informacije i lakše se nosili s tim osjećajima.
Kažete da govori nekoliko riječi, dok većinom brblja te da nema pokazne geste. Razvoj govora može kod neke djece zahtijevati više vremena u odnosu na drugu. Može se dogoditi da dijete ni sa svoje pune dvije godine ne govori ili govori samo nekoliko riječi. Ako razumije jednostavne upute, može imenovati i prepoznati određene predmete, najvjerojatnije nema teškoća u razumijevanju govora pa će se i izražajna strana govora uskoro razviti. Pitam se primjećujete li neke promjene ili napredak u njegovom govoru. Kako biste dodatno poticali razvoj govora, korisno je, kao što ste i sami opisali da činite,kroz igru, pjesmu, ali i svakodnevni razgovor imenovati stvari koje dijete okružuju. Na djetetovo pokazivanje glavom, možete pokušati nekoliko puta imenovati stvar koju u tom trenutku želi te ju svaki puta prstom pokazati. Geste su oblik neverbalne komunikacije koji je važno poticati upravo zato što su najlakši i najbolji način kojim dijete skreće pozornost odrasle osobe na predmet koji želi te je korisno da njihovo uvježbavanje bude svakodnevno. Razvoj komunikacijskih vještina proces je za koji je potrebno vrijeme i strpljenje. Prirodno je da će za neke riječi biti potrebno više, a za neke manje vremena da ih Vaš sin svlada. Važno je u tom procesu ostati strpljiv i poticati dijete da se razvija svojim tempom u okviru svojih mogućnosti.
Opisali ste kako Vaš sin ne želi jesti sam. Pitam se kako to izgleda te radi li se o tome da mu je potrebno Vaše društvo ili da se ne želi samostalno hraniti. Do samostalnog hranjenja dijete prolazi kroz različite faze, stoga to vrijeme zahtijeva strpljenje roditelja. Najčešće se djeca u dobi od dvije godine mogu samostalno hraniti. Dio prvotnih pokušaja samostalnog hranjenja je igranje hranom, pri čemu hrana većinom završi na različitim mjestima. Kako biste obroke učinili ugodnijima, možete pokušati zaštititi prostor oko djetetove hranilice plastičnim ili papirnatim prekrivačem i dopustiti djetetu da jede rukama. U toj dobi djeca najčešće jedu rukama te počinju istraživati kako se koristi pribor za jelo, stoga je prigodno vrijeme da mu tijekom jela pokazujete kako jesti uz pomoć pribora. Kako bi dijete naučilo samostalno jesti, jedno vrijeme je korisno pomagati djetetu tako da njegovom rukom i žličicom grabite i stavljate hranu u usta.
Svakako dijete u tom slučaju, kao i u mnom drugim situacijama, može reagirati protestom, pri čemu često koristi riječ “ne”. Navedeno razdoblje započinje jer se dijete bori sa svojom ovisnošću o odraslim osobama i s druge strane željom za neovisnošću te su reakcije otpora i ignoriranja uobičajene pojave. Pri tom je važno odrediti što dijete nikako ne smije raditi jer predstavlja opasnost za njegov život, zdravlje, sigurnost i razvoj te postaviti djetetu jasne granice. To zahtijeva Vašu ustrajnost i strpljenje, jer ako dođe do popuštanja, vjerojatno će se takvo ponašanje češće ponavljati. Ponekad Vam se može činiti da dijete to radi namjerno, kada zapravo traži i ispituje granice odrasle osobe jer je zbunjeno i na taj način uči o svijetu koji ga okružuje. Ako dijete pri tom ima snažne emocije, važno je uvažiti ih, dopustiti mu da ih izrazi i pokazati razumijevanje. U nošenju s emocijama i razvoju socijalnih vještina može mu pomoći igra. Naveli ste da se vrlo rijetko igra sam, uživa u igri s ukućanima dok ponekad ignorira drugu djecu. Igra je primaran način učenja o sebi, drugima i okolini. Bazična je aktivnost djetinjstva, instinktivna je i univerzalna te čini važan dio odrastanja, formiranja osobnosti, razvoja sigurnosti, samostalnosti, kontrole te razvoj vještina na svim područjima. Do treće godine djeca se s vršnjacima uglavnom igraju tako da se u istom prostoru igraju zasebno, fokusirani svaki na svoju igru. Djeca koja vole biti okužena obitelji, vjerojatno će se više voljeti igrati s njima nego samostalno. U toj dobi djeca se mogu igrati loptom, igračkama koje sviraju, bacati predmete na pod te na taj način upoznaju svoje tijelo i svijet oko sebe. Nije rijetko da u svojoj igri, zbog udubljenosti u igru, ponekad ne čuju da ih netko doziva. Pitam se odnosi li se isto na Vaše dijete, kada pišete da se ponekad ne odaziva. Naime, u takvim situacijama možete dobiti njegovu pažnju da mu nježnim dodirom date do znanja da ste tu i ponovno mu se obratite.
Ako primijetite da se i dalje osjećate zabrinuto vezano za razvoj Vašeg djeteta, svakako je važno potražiti pomoć nadležnog liječnika ili logopeda. U njihovoj je nadležnosti donošenje dijagnoza za psihičke ili fizičke poteškoće kod djece. Na taj način možete dobiti stručno mišljenje, dodatne smjernice, ali i umiriti sebe. Svakako trebate biti ponosni na posvećenost i trud koje ulažete u brigu za Vaše dijete, jer ste time izgradili temelje za budući zdrav i siguran razvoj Vašeg djeteta.
Za kraj, ako budete imali još pitanja ili brige, možete nam se javiti na besplatnu i anonimnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Ako Vam je ipak draže pisati, možete nam se ponovno javiti putem e-mail adrese savjet@habritelefon.hr. Želim Vam puno snage, volje i ustrajnosti.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof. psihologije
|
