|
Autor
|
Poruka
|
|
NikolinaL94
|
20.05.2019. 23:45
Postovani, djecak star godinu i 10 mjeseci, slabo govori, samo mama, tata, baba, ponekad deda, daj, i tako ako nesto izleti.. Medjutim, to mi i nije toliko zabrinjavajuce koliko je ne reagiranje kada ga zovem imenom, jednostavno rijetkost da se okrene na pomen imena, nezainteresovan je za sve tipove ucenja novih stvari, jednostavno ne znam kako da ga zadrzim minut na jednom mjestu da bi pokusala nesto vise da ga naucim, odmah se unervozi kada pokusam npr.sa tasi tasi tanana, jedino kada je bas raspolozen on uzme moje ruke pa hoce da lupa jednom od drugu itd.. Bili smo kod logopeda u Mostaru u privatnoj klinici, ali on nam je rekao da je to jos rano iako nas je uputio da posjetimo jos i djecijeg psihijatra i defektologa.. Inace djete dosta da se izrazim "kasni" u svemu, osim u hodanju koje je postigao sa nepunih 11 mjeseci, i itekako je lijen, tek je sa oko godinu ipo poceo sam uzimati bocu da pije, a u ruke nesto tipa smoki tek ima 15-ak dana nakon sto sam ga pocela forsirati.. Logoped mi je rekao isto da je vrijeme bas da ga pocnem i forsirati i dosta raditi sa njim.. Pa me zanima vase misljenje.. Veliki pozdrav
|
|
Savjetodavna linija, za djecu
|
23.05.2019. 17:25
Draga mama Nikolina,
prije svega, htjela bih Vam se zahvaliti što ste mi se obratili za pomoć i tako ukazali svoje povjerenje. Nadam se da ćete u ovom odgovoru pronaći podršku i odgovore na nedoumice koje Vas muče. Roditeljstvo, uz to što sa sobom donosi brojne divne trenutke i osjećaje, često je praćeno raznim pitanjima i nesigurnostima kad su potrebni savjet i podrška. Stekla sam dojam da ste zbilja brižna majka koja je spremna informirati se za dobrobit razvoja svog djeteta.
U Vašem upitu izrazili ste zabrinutost u vezi razvoja govora, zadržavanja pažnje i razvoja fine motorike svog sina starog godinu dana i deset mjeseci. Ako sam Vas dobro razumjela, raspon riječi koje Vaš sin izgovara ograničen je na oslovljavanje bližih osoba, ali Vas više zabrinjava što ne obrati uvijek pažnju na Vas kad ga pozovete imenom, što postaje nervozan te zna odbijati suradnju kad pokušate s njim učiti kroz igru. Napisali ste da ste po tom pitanju već posjetili logopeda koji je rekao da je razvojno još prerano za brigu oko navedenih razvojnih karakteristika, ali Vas je uputio na dodatne preglede dječjem psihijatru i defektologu. Pitam se jeste li već posjetili ova dva stručnjaka i kakva su njihova mišljenja. Na temelju Vašeg upita javila su mi se dodatna pitanja, poput toga obraća li Vaš sin pažnju na pozive u kontakt koji dolaze i od drugih odraslih osoba ili djece u njegovoj okolini te kako općenito izgleda vaša svakodnevna komunikacija.
Iz Vašeg upita stekla sam dojam da Vas odgovor logopeda nije utješio. Kad je u pitanju bilo kakav raskorak od očekivanja razvoja vlastitog djeteta, roditelji mogu doživjeti razne neugodne osjećaje poput anksioznosti, zabrinutosti, neizvjesnosti te možda čak i ljutnje. Vjerujem kako situacije u kojima Vaši pokušaji uspostave kontakta i učenja sa sinom ne rezultiraju suradnjom mogu dovesti i do osjećaja bespomoćnosti. Kod suočavanja s osjećajima bespomoćnosti i neizvjesnosti roditelji ponekad imaju potrebu za što bržim rezultatima i rješenjima što, kad je u pitanju dječji razvoj, nažalost, nije uvijek moguće.
Ono što najčešće zabrine roditelje koji nam se javljaju s razvojnim pitanjima jest usporedba s razvojnim postignućima druge djece sličnog uzrasta. Za dječji razvoj određene su norme koje govore u kojem periodu bi dijete trebalo savladati određene razvojne zadatke. Ovdje je važno naglasiti kako je svako dijete posebno na svoj način te prati svoj razvojni tempo koji je važno poštovati. Norme obično predstavljaju prosjek pa je vjerojatnije da će dijete neki razvojni zadatak usvojiti kasnije ili ranije, nego točno u skladu s normom, što potvrđuje i to što je Vaš sin prohodao s 11 mjeseci. Kad je govor u pitanju, on se usvaja aktivno i dugo upravo u razdoblju u kojem se nalazi Vaš sin. Pri tome se razumijevanje razvija brže od same reprodukcije govora. Riječi koje je Vaš sin prve progovorio pokazuju da je njegov govorni razvoj započeo kako je očekivano, a to je da se prvo izgovaraju imena ljudi koji su djetetu važni. Nove riječi obično nadolaze sporo, ne brže od jedne ili dvije riječi mjesečno, ali dijete u ovom periodu počinje sve više razumjeti, što je preduvjet za izgovaranje novih riječi. Kako biste potaknuli govorni razvoj možete čitati s djetetom, ponavljati mu riječi, izgovarati i opisivati radnje koje radite te mu se jasno i izravno obraćati. Pitam se jeste li već neke od ovih prijedloga pokušali i ako jeste, kako je to prošlo.
Ako sam dobro shvatila, kao veći razlog brige naveli ste to što se Vaš sin ne odazove uvijek kad ga pozovete te što zna biti nezainteresiran za učenje. Djeca u ovoj dobi uče samostalno istražujući i eksperimentirajući okolinom oko sebe te kroz igru. U tom kontekstu možete pratiti njegov tempo i uključiti se u njegovo istraživanje pa sukladno tome započeti neku igru. Za konkretniji odgovor na pitanje vezano uz neodazivanje na Vaš poziv potrebno je raspolaganje s više informacija o njegovom funkcioniranju, što može učiniti defektolog na pregledu. Međutim, nije rijetkost da se djeca u ovoj dobi toliko užive u svoja „istraživanja“ da ne čuju kad ih dozivate. Kad se to dogodi možete doći do njega, lagano ga primiti za ruku, spustiti se na njegovu razinu i ponovno mu se obratiti. Pitam se jeste li ovakav pristup pokušali. Kad je u pitanju hvatanje predmeta, Vaš sin je nedavno krenuo razvijati finu motoriku. Igranje plastelinom ili nekim prirodnim materijalima (kao na primjer pijesak) mogu unaprijediti razvoj fine motorike pa mu možete i to ponuditi. Posebno je važno da prilikom poticanja djeteta u bilo kojem kontekstu vlada ugodna i opuštajuća atmosfera kako dijete ne bi osjetilo pritisak jer to može dovesti do otpora.
Za kraj bih Vas zbilja htjela pohvaliti za obraćanje stručnjacima i ohrabriti Vas da ustrajete u tome kad naiđete na neke brige vezane za razvoj Vašeg djeteta. Kroz razgovor s njima imat ćete priliku dati konkretne primjere i detaljnije informacije na temelju kojih ćete moći dobiti stručno mišljenje i daljnje smjernice. U međuvremenu, uživajte u razvoju Vašeg sina igrajući se s njim i upijajući svaki pomak u njegovom razvoju. Voljela bih kad biste javili kako se situacija razvija te kako Vam se čine prijedlozi. Za dodatno informiranje o dječjem razvoju preporučila bih Vam odličnu knjigu Vaše dijete autorice Penelope Leach. Za sva dodatna pitanja svakim radnim danom od 9 do 20 sati dostupna Vam je i besplatna i anonimna linija Hrabrog telefona za mame i tate na broju 0800 0800. Želim Vam puno sreće!
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
|
NikolinaL94
|
23.05.2019. 20:20
Veliko vam hvala na ulozenom dosadasnjem trudu.. Bas tako,inace logoped je rekao da on i nije bas za ovakve stvari, da govora i ima, i da je to jos rano utvrditi, upravo zbog toga nas je i uputio psihologu i defektologu. I ne nismo isli dalje, prvo hocemo jos da ga malo forsiramo mjesec-dva cisto da vidim ima li ikakvog pomaka. Ne mogu reci da ga i nema, ali ne bas da sam prezadovoljna. Jednostavno mi se cini da njega ono sto zanima on odmah to prihvata, a ono sto mu jednostavno nije zanimljivo on odbija.. Trenutno mi je najgore sto ne nalazim nacin da ga smirim nekolika minuta na jednom jestu, npr.kupili smo igrackicu u koju se ubacuju razliciti oblici (tipa zvjezda, trokut, krug, kocka itd) u mjesto koje im je namjenjeno na igracki i on jednostavno nece da sjedne da to zajedno poslozimo.. tako da moram sjesti sama, posle nekoliKa minuta kada vidi da se ja bas igram sa tim dodje i on i sve te oblike slozi na igracku, i to je pomak neki ali on i dalje pojma nema da treba da ih stavi na odgovarajuca mjesta, a ne samo tako da nabaca  npr. Ringe ringe raja savrseno dobro zna , dovoljno je samo to da mu kazem i on odma ide i dolazi da me uzme za ruku da igramo to.. on isto tako ne reaguje na rijeci daj, ajde, osim bas u rijetkim momenita, dodje mi jedino kada rasirim ruke pa se zaleti i dotrci u zagrljaj, ali ne nikako kada mu kazem samo dodji, isto tako predmete bas trapavo drzi u ruci , a rijetkost da ga vidim da je napravio korak usporen neki, on jednostavno samo trci svugdje kao da kasni negdje. Izvinite na malo duzem postu.. ali prvo mi je djete , i naravno me nervira kada pedijatar kaze da je rano za govor i so 3 godine, a mene jednoatavno vise taj govor i ne zabrinjava tako kao ova nezainteresovanost i sto vidim da dosta toga ne razumije sto bi vec odavno trebao.. Mozda je cak i usamljen tj.bez blizih drugara jer zivimo na selu, iako smo pokusali u vrtic da ga upisemo cisto da se adaptira sa djecom ali nismo uspjeli jer kazu da je premal.. Puno pozdrava i jos jednom hvala
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
28.05.2019. 18:00
Draga mama,
prije svega, želim Vam zahvaliti na povjerenju koje ste mi ukazali ponovnim javljanjem i još jednom pohvaliti Vašu brigu za sina.
Iz onoga što ste napisali dobila sam dojam da ste pomalo frustrirani odgovorima liječnika jer niste sigurni radi li se o uobičajenim razvojnim promjenama. Iz Vašeg upita sam stekla dojam da Vaš sin ima poteškoća s govorom, a da ste zabrinuti i za druge aspekte njegovog razvoja. Primjerice, navodite da Vaš sin ima problema s održavanjem pažnje jer se ne odaziva kada ga zovete ili ne želi sudjelovati u nekim aktivnostima koje mu nisu zanimljive. Također, napisali ste da imate dojam da nezgrapno rukom drži predmete i da ima puno energije zbog čega ga je ponekad teško umiriti.
Prvo bih se usmjerila na opisane govorne teškoće te prošla kroz neke načine poticanja govornog razvoja pri interakciji s djetetom. Kako bi se djetetov vokabular proširio, ono što roditelji i druge odrasle osobe u njegovoj okolini mogu učiniti je da na djetetove izgovorene riječi ponove te iste njegove i dodatno ju prošire s dodacima. - Primjerice, ako se dijete roditelju obrati s „Medo!“, roditelj odgovara „Želiš medu? Uzmimo medu.“ Također, prepravljanjem roditelj može izmijeniti djetetovu rečenicu izgovarajući je u ispravljenom obliku - primjerice, ako dijete kaže „Želim uzmiti medu,“ roditelj ispravlja rečenicu „Želiš reći: želim uzeti medu.“ U ovoj situaciji poželjno je ne opominjati dijete zbog pogreške kako ne bi osjećalo neugodu te pohvaliti dijete ako pravilno ponovi rečenicu. Poticanje razvoja govora također je moguće kroz igru – možete sina iznova ispitivati da pokaže dijelove tijela ili koristeći fotografiju ispitivati prikazuje li slika neki predmet. - Primjerice, ako je na slici auto pitajte „Je li to lopta?“. Dijete će prvotno odgovarati odmahivanjem i klimanjem glave nakon čega bi trebao odgovarati s „da“ i „ne“. Djetetu možete i davati jednostavne zadatke koje bi dijete moglo ponosno obaviti, primjerice „ Molim te donesi loptu.“. Također, zajedničko listanje i čitanje slikovnica može imati pozitivan učinak na razvoj govora.
Ono što ste spomenuli da Vas brine jest da Vaš sin ponekad ima problema s održavanjem i usmjeravanjem pažnje na specifičnu aktivnost. Povrh toga, opisali ste da ima puno energije te smatrate da je zahtjevan po pitanju smirivanja. Često se roditelji djece te dobi javljaju sa sličnim upitima. Naime, djeca u tom razvojnom razdoblju uče kako svladati govor, kako se samostalno kretati, razvijaju pojam o sebi te osnove socijalizacije i razumijevanja emocija. Također počinju aktivno istraživati svijet, a i ispitivati granice roditelja zbog čega su česta odbijajuća ponašanja. Zbog svega toga dijete te dobi pokazuje puno zanimanja za stvari oko sebe te mu može biti teško usmjeriti pažnju na jednu stvar stoga ponekad nema želje za unaprijed isplaniranu aktivnost roditelja. U ovim situacijama preporuča se usmjeriti na sadržaje koji su djetetu zaokupili pažnju iz razloga što fokusiranje na aktivnosti koje djetetu nisu zanimljive može izazvati frustraciju i negodovanje. Naveli ste neke igre u kojima Vaše dijete uživa pa Vas potičem da se s njime upuštate u te igre, a postepeno uvodite i nove prateći reakcije i preferencije djeteta. Iz svega što ste naveli, vidim da ste angažirani oko odgoja svog sina i vjerujem da ste ponekad razočarani ili tužni ako ne uspijete s njime provesti neke planirane aktivnosti. Prvi ste put u roditeljskoj ulozi i uobičajeno je da se ponekad osjećate zabrinuto, nestrpljivo ili nesigurno. Želim Vas podsjetiti da on ipak nema još ni dvije godine te da imate još puno vremena za primijetiti promjene u razvoju i napredak. U ovom je trenutku važno primijetiti koje su djetetove potrebe, pratiti njegov ritam i zajedno s njim istraživati svijet oko vas. Vjerujem da će trud koji Vi ulažete imati pozitivan utjecaj na djetetov razvoj. Kao što sam Vam i ranije predložila, ako primijetite da se ne događaju promjene ili dobijete dojam da postoje određene teškoće, potičem Vas da se obratite psihologu i defektologu, što Vam je i logoped preporučio. Na taj način ćete dobiti odgovor na nedoumice koje imate, a i nakon što stručnjak vidi Vaše dijete uživo, moći će Vam dati korisne savjete i smjernice.
Tu sam za Vas ako budete imali bilo kakvih pitanja, a možete se javiti i na kontakte koje sam Vam dala u prethodnom odgovoru. Želim Vam puno sreće i lijepih trenutaka provedenih u igri i druženju s Vašim sinom.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
