|
Mkiramar
|
10.02.2011. 12:20
Poštovana, molila bih Vas da mi objasnite da li u nečem griješim ili jednostavno samo treba vremena da mi se dijete adaptira na školu. Naime, sin ima 7 godina i 2 mjeseca, ide u prvi razred i za vrijeme nastave stalno ubacuje svoje doskočice, pokušava zabavljati učenike i naravno time ometa nastavu. To ponašanje je najizraženije kod učiteljice koja je najbolja i malo nesigurna, a on je to nanjušio i iskorištava. Ujedno je na početku škole imao 1-2 konflikta sa jednom curicom. Učiteljica kaže da i dalje reagira pomalo agresivno na curice. Moram napomenuti da u našem društvu nema prilike druženja sa curicama, pa je možda i u tome dio problema. On cijelo vrijeme u društvu pokušava biti "faca" i impresionirati ih sa svojim akrobacijama. Vrlo je živ, ali i jako emotivan i meni privržen. U obitelji je mlađe dijete, pa se možda i na taj način pokušava dokazati. Ja s njim razgovaram, dajem mu kaznu da nema igre na kompjuteru ili gledanja crtića... Više ni sama ne znam što nisam probala, ali u društvo on se mora istaknuti na ovaj ili onaj način. Uz sve to jako je inteligentani i za sada ima same petice. Molim Vas za savjet ili neki trik ili da čekam da mu dođe "onaj klik" kako kaže učiteljica. Hvala!
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
14.02.2011. 17:20
Poštovana,
prije svega, hvala Vam što ste ukazali povjerenje i obratili se za pomoć.
Iz onoga što ste napisali, dobila sam uvid da Vaš sin ima poteškoća u ponašanju u školi. Kažete da, s jedne strane, ometa nastavu svojim isticanjem, a, s druge strane, ima i povremene agresivne reakcije. Vidim da ste zbunjeni jer se, kao odgovoran roditelj, pitate griješite li Vi u svom ponašanju ili je to što se događa dio prirodnog procesa adaptacije. Iz pročitanoga sam stekla dojam da dosta razmišljate o problemu i da ga pokušavate na različite načine riješiti, što je svakako pohvalno i pokazatelj je roditeljske brige. Ipak, sigurno Vam je teško i možda se osjećate obeshrabreno jer ono što ste pokušali nije davalo rezultate.
Kažete da je Vaš sin ''živ'', ali i emotivan i Vama privržen. Taj dobar odnos između Vas i njega je sigurno jedan veliki plus koji puno znači i to je nešto što možete iskoristiti u rješavanju ovog, a i drugih problema. Napisali ste da razgovarate s njim, ali iz toga ne mogu zaključiti kakav je vaš razgovor. Jeste li ga pitali zbog čega se tako ponaša, o čemu tada razmišlja i kako se tada osjeća, te kako na to reagiraju vršnjaci i učiteljica. Možda neka pitanja zvuče suvišno i jednostavno, ali ponekad nam baš takva pitanja znaju pružiti uvid u postojeće stanje i olakšati komunikaciju.
Također, ne znam koliko ste razgovarali s učiteljicom o problemu. Kako se radi o problemima s ponašanjem u razredu, učiteljica je zasigurno jedna važna osoba u cijeloj situaciji jer i ona ima utjecaj na ponašanje Vašeg sina.
Kažete da dajete sinu kazne. Kada to radite, budite dosljedni, jasno mu opišite ponašanje za koje je kažnjen i kažite mu na koji način se treba ponašati. Ipak, s kaznama treba biti oprezan jer kažnjavanje može rezultirati agresijom i jer se ponašanje koje želimo ukloniti ponekad samo potisne. Ono s čime ne možete pogriješiti je da mu, uvijek kada primijetite dobro i primjereno ponašanje, uputite pohvalu. Ponekad se znamo usmjeriti samo na loše aspekte nečijeg ponašanja, a zanemariti i uzimati zdravo za gotovo one dobre aspekte koje je jako bitno pohvaliti i tako ih poticati.
Djeca su kao male spužve, upijaju sve oko sebe. Osim riječi koje mu govorite, ono će upijati i Vaše postupke i ponašanje pa i onda kada Vi toga niste svjesni. Budite svome sinu živi primjer toga kakvo je ponašanje dobro i poželjno. Vaš sin je u periodu kada mu roditelji predstavljaju model, kako za ponašanje, tako i za stavove. Ipak, polako odrasta i sve važniji postaje utjecaj vršnjaka te će mu sve važnije postajati mišljenje vršnjaka o njemu.
Možda se iz tog razloga pokušava isticati i zato usmjerava pažnju na sebe.
Probajte mu pojačati osjetljivost za druge ljude potičući ga da se stavi u tuđe cipele. Naravno, on je još malo dijete i ne može shvatiti sve moralne principe, no s vremenom će ih polako usvajati promatrajući okolinu i stvarajući svoje dojmove. Za sada, postavite mu jasne granice i objasnite mu zašto su te granice tu.
Kažete kako se on nema prilike družiti s curicama i kako je to možda razlog njegovog ponašanja prema njima. Za agresivna ponašanja nikada nema opravdanja i nemojte ih tražiti. Dajte mu do znanja, odmah kad uočite ponašanje, da to nije u redu. Pri tome pazite da ne negirate osjećaje djeteta - dajte mu do znanja da se ima pravo osjećati ljuto (ako se tako osjeća), ali ga poučite važnosti samokontrole i miroljubivom načinu rješavanja problema.
Također, možda bi bilo dobro da se posavjetujete s psihologom u školi jer poneka izrazito živahna djeca koja ometaju nastavu i pokazuju u nekim situacijama agresivno ponašanje zapravo su hiperaktivna.
Neke druge bitne informacije nedostaju (kakvi su odnosi s drugim članovima obitelji, ako ih ima, i kome je dijete još privrženo) pa je teško dati cjeloviti odgovor jer je puno faktora koji djeluju jedan na drugoga i zajedno određuju kontekst.
Ukoliko poželite i razgovarati o ovoj situaciji, možete nazvati besplatnu i anonimnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona svakim radnim danom od 9 do 20 sati na broj 0800 0800. Također, postoji mogućnost chata svakim radnim danom od 15 do 18 sati na stranici www.hrabritelefon.hr.
Želim Vam puno sreće i uspjeha u roditeljstvu.
Lijep pozdrav!
Hana Hrpka, prof.
|
|
Mkiramar
|
15.02.2011. 10:55
Prije svega hvala Vam na odgovoru. Naravno da se jako brinem i pokušavam dijete dovesti u zadane okvire. Ponekad sam se znala pitati da li je moje dijete hiperaktivno, jer o tome čitamo stalno po svim medijima. Mislim da je glavni problem u tome što je moje dijete izrazito emotivano u smislu da kada je suprug otišao na poslovni put on je mene tražio u suzama navečer da uz njega sjedim i da ga mazim. Nije mi znao reči zašto je tužan. Svoju nazovimo "ranjivost" pokušava prikriti "mačo" ponašanjem. U obitelji sve funkcionira u redu, sa bratom ima normalan odnos( brat ima same petice u školi i jako je uzoran učenik), u početku mu je brat morao povlađivati jer je on mlađi, ali sada toga ima sve manje. Sa ocem ima manje kontakta, jer je on manje kod kuće i stroži je što se tiče reda u kući. Ja sam ta koja s njima sve odrađuje nakon mog posla i ja sam osoba koju se može "rastegnuti" sa strpljenjem i njihovih željama. Mazim ih i pokušavam dovesti na pravi put u ovom prilično krutom svijetu. Naime, učiteljica priča s njim, ali imam osjećaj da sve više loptu prebacuje na nas roditelje, jer svako njegovo i malo pričanje za vrijeme sata odmah piše u informativku. Zadani okviri u školi su prilično kruti, jer se od djece koja su u dnevnom boravku očekuje da su mirni i skoncentrirani svih 8 sati. Djeca ne izlaze po cijeli tjedan na školsko dvorište, nego se gledaju crtići i mora se opet mirno sjediti u klupi. Mojem treba malo ispušnog ventila, a toga nema sve do 15:30 sati. Pokušat ću ga od sljedeće školske godine izvaditi iz dnevnog boravka i mislim da će to biti puno bolje za njega. Puno Vam hvala još jednom i srdačan pozdrav.
|
