|
ledeni
|
07.02.2013. 13:45
Izvinjavam se u pocetku ali pokusacu izloziti problem i bice dosta opsirnoo...ovako imam sina star je 7 godina i trenutno ide u prvi razred ..rodjen je prirodnim putem bez komplikacija i zeljeno je djete ..Zivimo u skladnom i sretnom baraku tako da probleme te prirode mozemo iskljuciti..Problem je poceo u njegovoj trecoj godini polaskom u vrtic...Nije se uspio adaptirati na drugu djecu...postao je agresivan toliko da su ga djeca jednostavno izbjegavala...vremenom su ga vaspitacice pocele izolirati od djece jer je rpavio probleme..Problemi su eskalirali akd je supruga ostala u drugom stanju. Tada se okrenuo prema meni (ocu)..Poslije prve godine vrtica htjeo sam promjenuti vrtic jer sma osjecao da vaspitacice nisu uradile svoj dio posla u domenu ponasanja porema djeci jer on do vrtica nije imao puno kontakta sa drugom djecom ponekad na igralistu ili kad smo na odmoru u bosni i hercegovini onda malo vise i tu nije bilo problema sa djecom ali u vrticu je bilo sve drugacije...Poslije prve godine i uvjeravanja osoblja popustim i ostavim ga u vrticu i dobijemo strucnu pomoc koji s eukljucio i nakon 2 mjeseca promatranja je prestala ta pomoca..Poslije je ponovo krenu lo sve dalje prema dole da bi na kraju druge godine vrtica glavna sestra rekla da djete ima adhs i da ga vodimu u bolnicu na poretrage i da mjenjamo vrtic...naglasavam da nam nikad u dvije godine nisu rekli sta se sve desavala u vrticu ,koje su metode primjenjivali ali smo mi primjetili da on nije zeljeo ici u taj vrtic.jednostavno je isao zarto sto smo ga mi vodili i sto je morao..Uradili smo pretrage u bolnici i adhs je iskljucen.dobio je novo mjestu drugom vrticu uz strucnu pomoc za citavu godinu..Posjecivaio je godinu dana svaki tjedan jedan dan 2 sata.situacija se znatno popravila da bi doslo do te mjere d aje on cak i spavao preko noci u vrticu bez problema,stekao svoje prijastelje..Kad je odlazio iz vrtica zanji dan on je plakao bilo mu zao...Po savjetu glavne vaspitacice upisali smo ga u skolu koja pored nastave normalne ima i popodnevni odgoj za djecu koja imaju problema u socijalnom ponasanju...U prvih tri mjeseca skole je sve funkcionisalo sa malim problemcicima ali u granicama noirmalnog,ali taj dio popodnevni je upocetku funkcionisao ali se pocelo sve urusavati,do te mjere da je on opet izoliran od druge djece jer je opet postao agresivan,radi razne zvukove sa ustima,poceo je da zadatke radi neuredno...U razgovoru sa nastavncom za popodnevni odgoj sugerisali su nam da djete ima autizam i da mu trazimo pomoc u bolnici..Na drugom razgovoru kad sam im rekao kavih je problema imao prije povikel su s ei rekla je da nije mislila da ona daje dijagnozu nego da smao vidi neke simptome...Poceli smo pripreme za tgaj korak ali zbog dugotrajne procedure i cekanja termina nije dosao odmah na red..skola se nastavljala dalje..Na moj upit gospodji vaspitacici dali je znala za probleme koje je on u zivotu imao ona kaze da nije jer oni imaju tkaav metod da djete puste i da smai donesu zakljucke...Mi tih problema kuci s anjim nemamo a oni u skoli nam nevjeruju..naprimjer prije par dana smo bili na jednoj proslavi rodjandana u jednom restoranu gdje je on presjedio za drugim stolom za djecu bez nas cjelo vece da nijednom nismo morali intervenisatri zbog njegovog ponasanja...Nije mi bilo jasno kako to da jedan strucnjak se nezanima za njegovu proslost i da se zainteresuje za metode u vrticu koje su upotrebljavane da bi se situacija popravila...Uglavnom trenutna je situacija ovakva:Juce ponovo smo imali redovni roditeljski sastanak sa nastavnicama i skolskog odgoja i nastavnicom za socijalni odgoj..Kazu ovako..Morate podhitno voditi djete u bolnicu psihijatru da se uspostavi dijagnoza sta se desava da bi oni mogli poduzeti daljnje korake jer po njihovom opisu sad je eskaliralo do te mjere da naprimjer kad on odgurne djete ili udari da mu to cini zadovoljstvo,pisanje zadataka neuspjeva,popusta u ucenu,prenosse se problemi u normalnu skolu.Bilo kakvu krivicu na njihovu stranu neprihvataju...Mi imamo osjecaj da je ovaj problem nastao zbog nestrucnog pristupa u pocetku i da ta gospodja vaspitacica nije uspjela nametnuti njemu autoritet i d aje to sad kasnu za sve..Raznmisljam da mu promjenim grupu,trazicemo psiholosku pomoc u svakom slucaju jer zelimoi dobro nasem djetetu ali mi kao roditeljinerazumijemo ovu sitaciju sad jer se nalazimo ponovo na pocetku gdje smo bili prije dvoije godine kad su ans iz prvog vrtica uputili u bolnicu..Sad je opet isto ponasanje djeteta i ista uputnica na isto mjesto smao od drugih osoba...da apsurd bude jos veci on ovh problema medju djecom nema kad je kuci,kad smo na odmoru u bosni ponekadga nema pola dana moramo ga traziti da dodje da jede...Nerazumijem zasto nam ti pedagozi u skoli nevjeruju da on nema problema kuci...Nadams e da sam barem malo pokusao docarati nas problem i nadamo se isto tako da cete nam pokusati barem malo shvatiti nas kao roditelje i naravno pokusati odgovoriti kakav je to problem sa nasim djetetom...Unaprijed zahvalni zabrinuti roditelji........
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
18.02.2013. 20:25
Dragi roditelji,
hvala Vam na Vašem javljanju i na ukazanom povjerenju. Drago mi je što ne posustajete i što iskreno pokušavate pomoći svom djetetu tražeći savjete i pomoć gdje god je to moguće. Iz Vašeg upita se vidi da jako volite svog sina i da Vam je stalo do njegove dobrobiti. Zaista je pohvalno i lijepo vidjeti kada se roditelji ovoliko trude oko svog djeteta. Stalna propitkivanja, nedoumice i nerijetke zabrinutosti sastavni su dijelovi roditeljskoga staža; staža koji, kako mi se čini, Vaš roditeljski tim jako dobro odrađuje.
Spomenuli ste da Vam stručnjaci iz škole ne vjeruju da je kod kuće situacija vezana za Vašeg sina sasvim drugačija. Žao mi je što ste naišli na nepovjerenje i nerazumijevanje od strane odgajateljica. Kao što roditelji znaju izgubiti povjerenje u "sustav", u stručnjake, tako i stručnjaci ponekad izgube povjerenje u roditelje zbog određenih postupka roditelja poput prebacivanja odgovornosti školi/vrtiću. Iz napisanoga vidim da Vi tu odgovornost niste prebacivali i pozivam Vas da pokušajte to eventualno nepovjerenje od strane stručnjaka ne shvatiti osobno jer vjerojatno zaista nije. Važno je da budete uporni i nastavite biti iskreni. Važno je da Vi znate da je kod kuće djetetu bolje i da se nastavite boriti za njega i za primjeren odgojno obrazovni pristup koji Vaš dječak i zaslužuje.
Svakako Vas moram pohvaliti zbog svih koraka koje ste dosad poduzeli. Cijeli upit odiše Vašim trudom i predanosti prema djetetu. Vjerujem da Vam nije lako, ali usprkos tome, potičem Vas da ne odustajete i kao da sa svakim novim korakom imate neku novu snagu. Vaš plan za budućnost mi se čini kao upravo ono što je djetetu sada potrebno - potrebna mu je stručna pomoć. Ponekad se dogodi da roditelji naprave, uvjetno rečeno, sve onako kako je trebalo, da je kod kuće sve u redu, ali da je u nekim određenim situacijama djetetovo ponašanje drugačije od uobičajenog. Važno je prepoznati takve situacije i pravodobno djelovati. Čini se da ste Vi te vještine dobro savladali i ono što sada preostaje je da nastavite svome sinu pružati ljubav i podršku. Nemojte u cijelom tom procesu zaboraviti i na sebe. Lijepo je vidjeti da se oba roditelja jednako trude i svesrdno su predani zaštiti svog djeteta. Budite jedan uz drugoga, pružite podršku jedan drugome jer u ovom ste zajedno i jedino tako ćete i uspjeti.
Na kraju upita ste me zamolili da iznesem svoje mišljenje o tome što se događa s Vašim dječakom. Moram priznati da se na taj korak ne bih odlučila zbog toga što iako ste zaista bili vrlo detaljni u svojemu upitu ne mogu dobiti cijelu sliku situacije i njegova ponaša. Zbog toga bih Vas svakako uputila stručnjaku koji će u direktnome radu tu sliku dobiti u potpunijem obliku i na taj način moći izreći svoje stručno mišljenje. Ne zaboravite da uvijek možete zatražiti „drugo“ mišljenje u situaciji kada smatrate da stručnjak nije „odradio“ svoj dio posla.
Ukoliko poželite potražiti pomoć negdje drugdje (osim škole i bolnice koju ste spomenuli), možete javiti u kojem mjestu živite i pronaći ćemo zajedno neke pogodne ustanove i stručnjake u Vašoj blizini.
Kako mi se čini da ste zaista motivirani roditelji koji brižljivo osluškuju razvoj svojega djeteta preporučila bih Vam i knjigu „Kada nas dijete zabrinjava - uobičajena razdoblja djetinjstva ili ozbiljni problemi?“ autora Rite i Johna Sommers – Flanagan u izdanju Ostvarenja d. o. o
Možete nazvati i liniju Hrabrog telefona na broj 0800-0800, svakim radnim danom od 9 do 20 sati. To je besplatna i anonimna savjetodavna linija na kojoj će Vas netko strpljivo saslušati i na kojoj također možete zatražiti adrese i brojeve stručnjaka. Ukoliko to želite, možete im se obratiti i putem chata koji je otvoren svakim radnim danom od 15 do 18 sati (http://www.hrabritelefon.hr/djeca-i-mladi/potrazi-pomoc/chat/) ili putem e-mail adrese savjet@hrabritelefon.hr.
Još bih Vas jednom pohvalila na hrabrosti koju pokazujete. Nije uvijek lako uvidjeti da je pomoć potrebna, potražiti ju i onda još i ustrajati u tome. Vaš sin može biti jako sretan i zahvalan što ima Vas za roditelje. Iskreno se nadam da će se situacija poboljšati i da ćete pronaći i dobiti pomoć koju trebate. Ne zaboravite da je najvažnije da se držite zajedno, da Vaš sin osjeti Vašu ljubav, toplinu i podršku i da ustrajete u svojim namjerama.
Srdačno Vas pozdravljam,
Hana Hrpka, prof.
|
